Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-766/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, koju zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 5. svibnja 2026. poslovni broj Pl- 622/2026-5 dana 8. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 5. svibnja 2026. poslovni broj Pl-622/2026-5.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice i potvrđeno je rješenje o pristojbi od 22. travnja 2026. broj Pl-622/2026-3.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužiteljica iz "svih zakonom dopuštenih razloga" predlažući drugostupanjskom sudu isto ukinuti i osloboditi je obveze plaćanja pristojbe, odnosno podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o pristojb i broj Pl-622/2026-3 od 22. travnja 2026. tužiteljica pozvana na plaćanje sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR i na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR i da je protiv rješenja izjavila prigovor u kojem navodi da je oslobođena od plaćanja pristojbi na temelju članka 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/23., u daljnjem tekstu: ZSP). Navedeni prigovor prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim polazeći od sadržaja čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP jer tužiteljica, iako je javna ustanova, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, a da su citiranom zakonskom odredbom od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene (samo) osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, pa je posljedično navedenom odbio prigovor kao neosnovan. Dodatno sud ukazuje da to što je tužiteljica javna ustanova po čl. 6. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.) koji propisuje da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba, sama činjenica što ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu ne znači da ima status pravne osobe s javnim ovlastima, pozivajući se u prilog svom stajalištu i na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova s predstavnicima Građanskog odjela VSRH od 11. studenog 2022. broj Su-IV-87/2022.
5. U žalbi tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl . 11. st. 1. toč. 2. ZSP. Citira čl. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. , u daljnjem tekstu: Zakon o HRT) prema kojem Hrvatska radiotelevizija ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, te čl. 3. istog Zakona kojim je propisano da je djelatnost HRT-a proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Smatra da osim javnih usluga, prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti koji se sukladno Zakonu o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Ti navedeni poslovi da se odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njegove visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja pristojbe te kontrola naplate pristojbe. Tvrdi da s obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Citira i čl. 33. Zakona o HRT prema kojem su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge te se poziva na čl. 34. istog Zakona koji definira obveznika plaćanja pristojbe i zaključuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći javni interes, a ne samo interes ovrhovoditelja. Kao i u prigovoru poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-662/2011 od 10. srpnja 2018. u kojoj taj sud ističe da se u ovom slučaju (čl. 35. st. 2. Zakona o HRT) radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na Nadzorni odbor HRT-a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe i da budući je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i Nadzorni odbor imenuje Hrvatski Sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom s Ustavom. Također se poziva i na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. USOZ-322/13-5 od 30. lipnja 2015. i na odluke Općinskog suda u Đakovu, Osijeku, Vukovaru i Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji su usvajali njezin prigovor i ukidali rješenja o pristojbi.
6. Iznesenim žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o obvezi tužiteljice na plaćanje sudskih pristojbi.
6.1. Hrvatska radiotelevizija je prema čl. 1. Zakona o HRT pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Definicija sadržaja i funkcije javnih ovlasti Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbama čl. 9. – 15. Zakona o HRT, no ni jednom odredbom Zakona o HRT Hrvatskoj radioteleviziji nije povjereno obavljanje javnih ovlasti dok činjenica što prema čl. 35. tog Zakona visinu mjesečne pristojbe utvrđuje Nadzorni odbor te istom odlukom može utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja, ne znači da u naplati mjesečnih pristojbi obavlja javne ovlasti, a niti pri tome provodi upravni postupak odnosno ne rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe.
6.2. Iz navedenih razloga odbivši prigovor tužiteljice na rješenje o pristojbi kojim je pozvana na plaćanje pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosima od 6,64 EUR primjenom Tar. br. 1. st. 2. i Tar. br. 2. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kao i odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP ocijenivši da tužiteljica u naplati RTV pristojbe ne postupa kao pravna osoba s javnim ovlastima i da primjenom te zakonske odredbe nije oslobođena od plaćanja pristojbi.
7. U vezi odluka prvostupanjskih sudova na koje je ukazala tužiteljica valja istači da ovaj sud nije vezan odlukama tih sudova.
8. Kako žalba tužiteljice nije osnovana, a da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) to je ovaj sud odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje primjenom čl . 380. toč. 2. ZPP.
U Varaždinu 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Sanja Bađun
