Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-285/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FZ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-160/2026-8 od 26. svibnja 2026., u sjednici održanoj 8. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FZ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog FZ produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. travnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni FZ putem branitelja Zlatka Planinca, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenik pusti na slobodu, a podredno da se umjesto istražnog zatvora odrede odgovarajuće predložene mjere opreza iz čl. 98. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-340/2026 od 5. lipnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju iznio dostatne razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju nužna primjena istražnog zatvora protiv njega, a koje povezuje sa svim onim činjenicama i argumentima kojima obrazlaže postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, slijedom čega ovo žalbeno vijeće ne nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a koja se sugerira predmetnom žalbom.

6. Okrivljenik osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti uz tvrdnju da se ova odlučna činjenica formalno i suštinski svodi samo na iskaze ispitanih svjedoka OZ i FZL iz kojih ionako ne proizlazi da je on u konkretnom slučaju postupao iz koristoljublja.

7. Prije svega treba reći da relevantni stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinitelj predmetnog kaznenog djela prvostupanjski sud izvodi, ne samo iz iskaza naprijed imenovanih svjedoka, već i iz materijalnih dokaza sadržajno reproduciranih u točkama 7.4. i 7.5. obrazloženja osporenog rješenja, te njihovim povezivanjem ispravno zaključuje da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da se okrivljenik kritične zgode ponio na inkriminirani način. To prije svega proizlazi iz određenih, konkretnih i okolnosnih iskaza naprijed navedenih dvoje svjedoka, ilegalnih migranata, koji su vrlo precizno i detaljno opisali svoj ilegalni put iz Turske preko Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, s krajnjim ciljem da se domognu Republike Francuske, a koji suglasni opisi uistinu upućuju na osnovanu sumnju da se u predmetnom slučaju radilo o dobro i pomno organiziranom i planiranom naplatnom poduhvatu krijumčarenja ljudi u kojem je okrivljenik aktivno sudjelovao kao vozač na području Republike Hrvatske. Ti posebni indiciji su naročito učestale promjene vozača i vozila, prelazak granice između Bosne i Hercegovine i Hrvatske pješice uz pomoć vodiča, okrivljenikovo konstantno komuniciranje mobitelom i fotografiranje putnika, o čemu svjedoči OZL („...zna da su ih s likali u zadnjem vozilu prije kretanja prema granici“).

8. S druge strane, ovo žalbeno vijeće u cijelosti prihvaća argumentaciju suda prvog stupnja vezano uz postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a iznijete u točkama 8. i 8.1. obrazloženja pobijanog rješenja, a koja ukazuje na objektivnu i razumno predvidivu opasnost od okrivljenikova bijega, neovisno o tome što do sada nije osuđivan i ima prijavljeno privremeno prebivalište u [adresa]. Stoga se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj u tom dijelu upućuje na naprijed spomenute točke iz prvostupanjskog rješenja.

9. Prema danim generalijama okrivljenik je nezaposlena osoba, bez primanja i značajnije imovine, te stoga nema praktičnih i racionalnih razloga za određivanje jamstva, tim više što se i žalitelj samo paušalno poziva na taj institut, bez ikakve konkretizacije i preciziranja u izloženom kontekstu, dok mjere opreza iz čl. 98. st. 1. t. 2. i 3. ZKP-a (zabrana napuštanja boravišta i obveza redovitog javljanja policiji) isto su tako praktički neprovedive s obzirom da je preduvjet za njihovu primjenu da okrivljenik ima prebivalište, boravište ili barem osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj, što konkretno nije slučaj. Što pak se tiče mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 7. ZKP -a (privremeno oduzimanje putne isprave), ona u postojećoj situaciji nije dovoljna sigurna i pouzdana mjera u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, jer je, s obzirom na narav kaznenog djela za koje se okrivljenik osnovano sumnjiči, a koje se suštinski svodi na krijumčarenje ljudi preko državne granice, realno očekivati da su mu poznati načini ilegalnog prelaska državne granice.

10. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček