Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-1988/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, prema nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika 1. ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz ZOU Stipinović, Miočić, Glavota, Miškulin Frelih, odvjetnicima u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 01. lipnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku 1. ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, solidarno isplate iznos od 5.388,55 EUR (pet tisuća tristo osamdeset osam eura i pedeset pet centa) uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.474,06 EUR (tisuću četiristo sedamdeset četiri eura i šest centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 10. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. srpnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi kako su temeljem presude Županijskog suda u Rijeci, poslovnog broja Kov-Us-15/2023 od 25. travnja 2023., i presude Županijskog suda u Rijeci, poslovnog broja Kov-Us-16/2023 od 25. travnja 2023. tuženici pravomoćno proglašeni krivim da su počinili kazneno djelo opisano u točki 2.a 11) navedenih presuda, odnosno da su 18. svibnja 2017., do studenog 2018. zajedno sa još nekoliko osoba inscenirali prometnu nesreću na način da je PZ dao IZ, ŽZ i ŠZ upute kako po dolasku policijskih službenika trebaju reći da je do prometne nesreće došlo na način da je IZ s osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] bio parkiran uz istočni rub odvojka Kolodvorske ulice te je započeo vožnju unazad kako bi izašao s mjesta gdje je bio parkiran te je zadnjim lijevim bočnim dijelom vozila kojim je upravljao udario u lijevu nogu ŽZ koji je bio putnik na mopedu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠZ te da su nakon navedenog 7-okr. ŠZ i ŽZ pali s mopedom na kolnik iako nikakvog stvarnog kontakta između navedenog osobnog automobila i mopeda, odnosno pada ŠZ i ŽZ nije bilo nakon čega su pozvali policiju i policijskim službenicima dali izjave o načinu na koji je došlo do prometne nesreće te potražili liječničku pomoć u Općoj bolnici Pula da bi nakon obavljenih liječničkih pregleda ŠZ i ŽZ predali nalaze i potpisane bianco punomoći PZ, a ovaj ih predao ĆZ, koji je za sudjelovanje u dogovoru posredstvom PZ, IZ, isplatio iznos od 2.000,00 kuna, a ŠZ novčani iznos 3.000,00 kuna, nakon čega su, od strane za sada nepoznatog pripadnika zločinačkog udruženja sačinjeni lažni nalazi mimo sustava BIS-a s pečatom i potpisom liječnika koji takve nalaze nisu sačinili, i to na ime ŠZ, nalaz protokol broj 2017001820 od 18. svibnja 2017., nalaz protokol broj 2017011942 od 18. svibnja 2017., nalaz protokol broj 2017/001948 od 23. svibnja 2017., nalaz protokol broj 2017/002048 od 13. lipnja 2017., nalaz protokol broj 2017/298436 od 3. srpnja 2017., nalaz protokol broj 2017/002183 od 3. srpnja 2017., 2017., nalaz protokol broj 2017/001942 od 31. srpnja 2017., nalaz protokol broj 2017/002014 od 28. kolovoza 2017., koji je potom potonji nalaz ZZ obrisao u sustavu BIS, kao i na ime ŽZ i to hitni pregled protokol broj 2017005521 od 18. svibnja 2017.,specijalistički nalaz protokol broj 2017/001026, od 22. svibnja 2017. specijalistički nalaz protokol broj 2017/001338, specijalistički nalaz radiologa protokol broj 2017/269581, nalaz protokol broj 2017/001502, specijalistički nalaz fizijatra protokol broj 2017/001298. dok je BZ sačinio specijalistički nalaz protokol broj 2017/002013 od 29. lipnja 2017.ovjerivši ga svojim potpisom i pečatom da bi potom u nakani da se pribavi nepripadna materijalna dobit, PZ takvu neistinitu i nevjerodostojnu medicinsku dokumentaciju i potpisanu punomoć ŠZ predao odvjetnici Tini Aflić, a TZ, takve nalaze na ime ŽZ i punomoć premda je znao da ŽZ nije potpisao punomoć potpisao za odvjetničko društvo Par i Gradac predao istom, a koji su odvjetnici osiguravajućem društvu Uniqa osiguranje d.d. podnijeli zahtjeve za naknadu nematerijalne štete i zahtjeve za naknadu odvjetničkog troška, a na temelju podnesenih zahtjeva za naknadu nematerijalne štete i zahtjeva za naknadu odvjetničkog troška je osiguravajuće društvo Uniqa osiguranje d.d., nemajući razloga sumnjati u dostavljene zahtjeve, medicinsku i drugu dokumentaciju te punomoći za zastupanje, na ime naknade štete za okr. ŠZ isplatilo na račun odvjetnice Tine Aflić novčani iznos od 28.000,00 kuna te novčani iznos od 2.000,00 kuna na ime odvjetničkog troška, a na ime naknade štete za ŽZ isplatilo na račun odvjetničkog društva Par i Gradec novčani iznos od 13.600,00 kuna, pri čemu su novčani iznos po osnovi naknade štete, a koje iznose naknade štete je od odvjetničkog društva Par i Gradac preuzeo TZ, dok je od odvjetnice Tine Aflić preuzeo PZ, čime su tuženici ŠZ i ŽZ s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli tužitelja Uniqa osiguranje d.d. lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini (kazneno djelo - produljene prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11), radi čega su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Posljedicom predmetnog kaznenog djela za koje je pravomoćno utvrđeno da su počinili tuženici zajedno s još nekoliko osoba, tužitelj je na svoju štetu isplatio ukupno 43.600,00 kuna pri čemu je tuženik ŠZ temeljem djelomično dosuđenog imovinsko pravnog zahtjeva vratio iznos od 398,17 eur/ 3.000,00 kuna dok je s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na oba tuženika tužitelj upućen u parnicu.

2. Počinjenjem kaznenog djela opisanog u točki I. ove tužbe tuženici su tužitelju zajedno sa još nekoliko osoba prouzročili štetu za koju štetu su tuženici solidarno odgovorni, radi čega su isti dužni tužitelju nadoknaditi preostali iznos od 5.388,55 eur / 40.600,00 kuna koji iznos je tužitelj zbog lažnog prikazivanja i prikrivanja činjenica doveden u zabludu i na štetu svoje imovine isplatio. Isplatom iznosa od 43.600,00 kuna, prešlo je na tužitelja pravo da isplaćeni iznos namiri od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tuženici su pozvani da dobrovoljno podmire dug, ali se na poziv isti nisu odazvali. Obzirom da tuženici odbijaju dobrovoljno podmiriti iznos od 5.388,55 eur / 40.600,00 kuna, to tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženima da solidarno isplate tužitelju iznos od 5.388,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu ističu kako su presudom na temelju Sporazuma Županijskog suda u Rijeci, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta poslovni broj Kov-Us-16/2023. proglašeni krivim zbog počinjena kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci navedene presude. Razvidno je iz optužnice ŽDO broj KO-US-80/2021 od 30. prosinca 2021. da su činjeničnim opisom tog kaznenog dijela kao supočinitelji obuhvaćeni i I-okr. TZ, II-okr. PZ, XXV okr. IZ i XXXVIII okr. BZ koji su zajedno i to bez sudjelovanja tuženika iz predmetne parnice podijelili iznos od 41.600,00 kn odnosno upravo iznos koji tužitelj neosnovano potražuje od tuženika. U odnosu na navedene optuženike prema saznanjima tuženika kazneni je postupak još uvijek u tijeku. Dakle, za zaključiti je da je tuženik pod rednim brojem 1) ostvario nepripadnu imovinsku korist od 3.000,00 kn koji iznos je taj tuženik prema navodima tužitelja vratio, dok drugo tuženik navedenim kaznenim djelom nije ostvario nikakvu imovinsku korist. Dakle, tuženici solidarno ne odgovaraju za prouzročenu štetu tužitelju, to iz razloga što se na temelju presude na koju se poziva tužitelj kao i iz činjeničnog supstrata optužnice vrlo jasno može odrediti udio u nastaloj šteti i to svake od osoba optužene pod točkom 2.a.11). Ne samo da se udio svakog od optuženika može odrediti već je razvidno koju su optuženici imovinsku korist stekli. Prvotuženik 3.000,00 kn koji je iznos vratio tužitelju dok drugotuženik počinjenim kaznenim djelom nije stekao ništa. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Podneskom od 29. svibnja 2026. tužitelj u bitnom navodi kako su tuženi počinjenjem kaznenog djela stekli nepripadnu imovinsku korist, a ujedno su tužitelju i prouzročili štetu u iznosu od 5.388,55 EUR koju su dužni nadoknaditi, a koji iznos je tužitelj zbog lažnog prikazivanja i prikrivanja činjenica doveden u zabludu i na štetu svoje imovine isplatio, upravo i između ostalog radi počinjenog kaznenog djela tuženika na štetu tužitelja.

5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spis Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kov-Us-16/2023, presude Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kov-Us-16/2023 i Kov-Us-15/2023, oboje od 25. travnja 2023. sa klauzulama pravomoćnosti (list 159-192 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je prvotuženik presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kov-Us-15/2023-8 od 25. travnja 2023. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela produljene prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 52, KZ/11, te da je drugotuženik presudom Županijskog suda u Rijeci, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta posl.br. Kov-Us-16/2023-8 od 25. travnja 2023. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11. Također nije sporno da je tužitelj na ime naknade štete isplatio za prvotuženika iznos u protuvrijednosti od 3.716,24 EUR na račun odvjetnice Tine Aflić te novčani iznos u protuvrijednosti od 265,45 EUR, a na ime naknade štete za drugotuženika iznos u protuvrijednosti od 1.805,03 EUR na račun Odvjetničkog društva Par i Gradec, odnosno sveukupno 5.786,72 EUR. Također nije sporno da je prvotuženik vratio iznos od 398,17 EUR.

8. Sporna je obveza tuženih na isplatu utuženog iznos.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave sa time da je vjerodostojnost isprava ocijenio na temelju drugih provedenih materijalnih dokaza, a koje isprave stranke nisu osporavale.

10. Sukladno čl. 1045. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO- a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju prvotuženik i drugotuženik počinili su kaznena djela opisana u točki 7. obrazloženja ove presude, za što su osuđeni presudama posl.br. Kov-Us-15/2023-8 od 25. travnja 2023. i Kov-Us-16/2023-8 od 25. travnja 2023. Obje presude postale su pravomoćne, a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP-a).

11. Kao što je prethodno navedeno nije sporno da su i prvotuženik i drugotuženik oglašeni krivima za počinjenje kaznenih djela, niti je sporno da je tužitelj isplatio iznos od 5.786,72 EUR na ime naknade štete povodom počinjenih kaznenih djela.

12. Tuženi navode kako isti nisu stekli nikakvu nepripadnu imovinsku korist, odnosno ona koja je stečena u visini od 398,17 EUR je i vraćena uslijed čega ne postoji osnova za obvezu isplate utuženog iznosa. Ovakve navode tuženih ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj potražuje povrat u pogledu iznosa kojeg je isplatio ne znajući da su prvotuženik i drugotuženik počinili kazneno djelo odnosno da ne postoji osnova po kojoj bi taj iznos trebao biti isplaćen. Tuženi su počinili kazneno djelo prijevare i time tužitelja doveli u zabludu oko njegove obveze na isplatu.

13. Da je neosnovan navod tuženih vidljivo je iz izreke presude posl.br. Kov- Us-16/2023-8 od 25. travnja 2023. str. 2. da je tužitelj na ime naknade štete za ŠZ isplatilo na račun odvjetnice Tine Aflić novčani iznos od 28.000,00 kuna te novčani iznos od 2.000,00 kuna na ime odvjetničkog troška, a na ime naknade štete za okr. ŽZ isplatilo na račun odvjetničkog društva Par i Gradec novčani iznos od 13.600,00 kuna. Iz navedenog je razvidno kako je tužitelj uplatio navedene iznose za prvotuženika kao i za drugotuženika pri čemu je na strani tužitelja nastala šteta.

14. U odnosu na navode tuženika da obveza tuženika ne može biti solidarna, to se upire u čl. 1107. ZOO-a kojim je propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, slijedom čega je stav ovoga suda da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe o solidarnosti obveza budući su prvotuženik i drugotuženik zajedno sudjelovali u počinjenju kaznenog djela.

15. Imajući u vidu da je tužitelj na ime naknade štete isplatio ukupan iznos od 5.786,72 EUR, a koji iznos ne bi isplatio da su mu bile poznate okolnosti nastanka događaja počinjenog kaznenim djelom, te da je prvotuženik vratio iznos od 398,17 EUR, to je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

17. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 50,17 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 173,89, kao i iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 28. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup 5 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (10. srpnja 2024. i 01. lipnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te 16. listopada 2024. i 24. srpnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 250,00 EUR.

18. Preostali dio zatraženog troška tužitelja iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim budući je previsoko zatražen, dok ročište 09. travnja 2025. nije održano.

19. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom su tuženi sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.474,06 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

20. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

21. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

22. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženi u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

23. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 10. lipnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1. i 2. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 173,89

EUR