Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj P-127/2024-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Ivani Blažević, u pravnoj stvari tužiteljice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], I [adresa], zastupane po punomoćnici dr.sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika: 1. RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] te oboje zastupani po punomoćniku Oskaru Skerbecu, odvjetniku u Rijeci, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave dana 20. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ŽN, odvjetničke vježbenice iz Rijeke te punomoćnika tuženika Oskara Skerbeca, odvjetnika u Rijeci, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP), 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 07. studenog 2011. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića poslovni broj OV- 7821/11 dana 07. studenog 2011. godine i Aneks I Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 26. listopada 2017. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića poslovni broj Ov-9883/17 dana 26. listopada 2017. godine, sklopljeni između tužiteljice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primateljice uzdržavanja i tuženih RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja.
II. Nalaže se na temelju ove presude brisanje zabilježbe prava 1. tuženika RN OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika KN OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 07. studenog 2011. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića poslovni broj OV-7821/11 dana 07. studenog 2011. godine s pripadajućim Aneksom I Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića poslovni broj Ov-9883/17 dana 26. listopada 2017. godine, na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, a to 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), ETAŽA 0/0 suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan posebni dio -Četverosobni stan br. 11 na četvrtom katu ulaz 1 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice u ukupnoj površini od 113,03 m2, na k. č. [katastarska čestica] kuća broj 8 u [adresa] sa dvorištem površine 139 čhv, u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o 999906 Rijeka, pod brojem Z-1648/15 i Z-17197/11 te Z-43112/2017.
III. Nalaže se na temelju ove presude brisanje svih upisa prava u korist 1. tuženika RN OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika KN OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 07. studenog 2011. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića poslovni broj OV-7821/11 dana 07. studenog 2011. godine s pripadajućim Aneksom I Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića poslovni broj Ov-9883/17 dana 26. listopada 2017. godine, izvršenih u javnim upisnicima na nekretninama – grobno mjesto na groblju Kozala u Rijeci: Polje J, Sekcija, Blok 87, Broj 4314 (trostruka niša) površine 5,20 m2 i grobno mjesto na groblju Novalja, grobnica oznake: G2, Polje A, Broj 72.
IV. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.131,50 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 26. siječnja 2024. navodi da je 7. studenog 2011. kao primateljica uzdržavanja sklopila sa ovdje tuženicima kao davateljima uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem OV-7821/1, dana 7. studenog 2011. (dalje u tekstu – Ugovor). Tužiteljicu da je na tuženike uputio njezin sin, prije nego li je umro, a oni da su je već 16-i dan po njegovoj smrti odveli kod javnog bilježnika te su sklopili s njom predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ima i pripadajući Aneks broj I koji je sklopljen 26. listopada 2017. te solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem Ov-9883/17, dana 26. listopada 2017. (dalje u tekstu – Aneks), a kojim je izuzeta kuća i dvorište u [adresa] koja je prvotno bila predmetom Ugovora, a koju je tužiteljica prodala radi podmirenja dugova, a dodana je ¼ stana u [adresa] u kojem tužiteljica živi, a koju četvrtinu stana je naslijedila nakon smrti svoga sina. Primatelji uzdržavanja, ovdje tuženici, temeljem prethodno navedenog Ugovora i Aneksa da su zabilježili u zemljišnim knjigama doživotno uzdržavanje te otuđenje nekretnine za slučaj smrti tužiteljice na 12. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-12), četverosobnom stanu br. 11 na četvrtom katu ulaz 1 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice u ukupnoj površini od 113,03 m[2] , na k. č. [katastarska čestica] kuća broj 8 u [adresa] sa dvorištem, k.o. 999906 Rijeka, s time da su se obvezali do smrti primateljice uzdržavanja, uzdržavati ju što podrazumijeva „stalnu brigu i njegu, nabavku svih potrepština u vidu lijekova, odjeće, obuće, prehrane, pomoći u potrebnoj dopunskoj prehrani, pružanju usluge osobne higijene, zdravstvene njege, spremanje prostorija i pranja rublja i sl., te pokop, a prema mjesnim navikama i običajima odnosno prema izraženoj želji primateljice uzdržavanja, u vlastitu grobnicu na groblju Kozala.“ Također da su se obvezali snositi „razlike eventualnih njenih uobičajenih i redovnih životnih potreba.“ Prvih mjesec dana tuženici da su bili brižni i pazili na tužiteljicu, tijekom studenog 2011. godine čak bi i prespavali kod tužiteljice obzirom na to da je izgubila sina, međutim to je kratko trajalo. Ona da si je cijelo vrijeme trajanja uzdržavanja sama kuhala, sama vršila osobnu higijenu i zdravstvenu njegu obzirom da je bivša medicinska sestra te si je sve potrepštine u smislu lijekova, odjeće, obuće, prehrane, sama plaćala. Nabavku hrane da joj je djelomično vršila 2. tuženica, ali po popisu tužiteljice i s novcima tužiteljice, dok bi za popravke u stanu tužiteljica zvala majstora i platila sama. Prekretnica i poremećaj međusobnih odnosa koji da su se trajno narušili da se dogodila u svibnju 2023. godine kada su tuženici prestali plaćati tužiteljici iznos od 150,00 EUR-a mjesečno, a koji iznos su joj plaćali kao pomoć za režijske troškove odnosno životne potrebe, s obrazloženjem da nemaju novaca, a koja činjenica ukazuje na nemogućnost tuženika na ispunjenje svojih ugovorenih obveza. Tužiteljica da sve svoje troškove podmiruje sama pa tako troškove prehrane, lijekova, režija, bilo kakvih popravaka, taksija ako treba negdje otići, obuće, odjeće i drugog pa da s obzirom na navedeno, ne uspijeva financijski izdržati i „pokriti se“ cijeli mjesec s mirovinom od 629,38 EUR. Drugotuženica da i dalje ima ključ stana tužiteljice, ali da ne ispunjava Ugovorom preuzete obveze, štoviše u ovom trenutku nema prijateljskog odnosa niti povjerenja između tuženika i tužiteljice, a niti stvarnog uzdržavanja od strane tuženika. Tužiteljica da zaslužuje brigu i njegu te potporu financijske prirode i na svaki drugi način obzirom da joj je isto u dobi od 93 godine najpotrebnije, a uzdržavatelji obzirom na svoju životnu dob (I-tuženik je rođen 1944. godine, a II-tužena 1950. godine) te na nedostatak financija, da se jedva brinu sami za sebe.
1.1. Tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa I. tog Ugovora kao i brisanje zabilježbe prava prvotuženika i drugotuženice iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju s pripadajućim Aneksom I na nekretnini koja je predmet tog Ugovora, pod brojem Z- 1648/15 i Z-17197/11 te Z-43112/2017 kao i brisanje svih upisa prava u korist prvotuženika i drugotuženice iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju s pripadajućim Aneksom I tom Ugovoru, izvršenih u javnim upisnicima, a sve sukladno odredbama članka V. stavka 2. i 3. predmetnog Ugovora te odredbama članka 583. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje – ZOO). Također tužiteljica potražuje od tuženika i da joj solidarno nadoknade troškove parničnog postupka.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako je tijekom mjeseca kolovoza 2011. godine tužiteljica, po uputi svog tada veoma bolesnog sina R, dobrog poznanika i susjeda prvotuženika, posjetila tuženike te ih zamolila za financijsku i pomoć u vidu skrbi teško bolesnog, tada već nepokretnog i umirućeg sina R, što su isti prihvatili. Tuženici da su nakon smrti sina tužiteljice (21. listopada 2011.), po molbi tužiteljice, a sve kako bi provela ukop sina, platila karmine i kupila grobno mjesto u Rijeci na groblju Kozala pozajmili joj iznos od 25.000,00 kn svoje ušteđevine, dok su ostatak novaca posudili od svoje djece koja su za tu namjenu podigla kredit. Dana 7. studenog 2011. da su s tužiteljicom sklopili predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da su u tom razdoblju svaku večer do kraja mjeseca spavali s njom u stanu te da su joj kuhali, prali veš, održavali stan, odlazili po namirnice, lijekove i sl. te puno s njom razgovarali pružajući joj na taj način neophodnu psihološku pomoć. Uslijed njezinih molbi da nema dovoljno financijskih sredstava za plaćanje režija da su tijekom 2012. godine i to preuzeli na sebe iako tu obvezu nisu na sebe preuzeli Ugovorom (uz izuzetak eventualne razlike ukoliko tu obvezu iz mirovine ne bi mogla isplaćivati), s time da nikada nisu dobili na uvid od tužiteljice odrezak mirovine i podatke o ušteđevini. Nadalje navode da je tužiteljica, koju godinu kasnije, bez njihova znanja prodala nekretnine (tri etaže kuće) na Pagu, a koje su bile obuhvaćene Ugovorom, a oni da su pristali na sklapanje Aneksa kako bi se moglo provesti brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju na tim nekretninama na Pagu, a čime su se odrekli budućeg prava vlasništva. 2023. godine tuženici da su inzistirali da im tužiteljica da na uvid odreske mirovina i bankovne podatke, sve s ciljem utvrđivanja njezinih stvarnih financijskih potreba, a kako bi mogli postupiti sukladno Ugovoru, ali ona da je opetovano navedeno odbijala, zbog čega da su u lipnju 2023. prestali sa plaćanjem njezinih režijskih troškova smatrajući da ih može sama podmirivati, imajući u vidu prvenstveno ostvarenu dobit prodajom nekretnine (po njezinom kazivanju da se radilo o iznosu od 100.000,00 eura),dok su ostale ugovorne obveze nastavili izvršavati i dalje kako su to uobičajeno činili. Tako da od 2011. godine pa do danas svakodnevno skrbe o tužiteljici i obilaze je dva do tri puta dnevno, ovisno o njezinim potrebama, svakodnevno obavljaju kućanske poslove u njezinu stanu, uključujući čišćenje podova, slaganje robe, pranje i peglanje robe – po potrebi, dok se jednom tjedno, četvrtkom, stan detaljno čisti na zahtjev tužiteljice. Navode da je tužiteljica, unatoč poznim godinama, vitalna i samostalna te da sama održava osobnu higijenu, dok je ranije često dolazila kod njih na ručak, a u posljednje vrijeme odbija pripremu obroka od strane tuženika. Dalje ističu kako su u razdobljima bolesti kao i kada je slomila rame, tužiteljici pružali pojačanu skrb i pomoć. Posebno navode da je nakon prijeloma ruke i ramena 2012. godine tužiteljica tijekom približno šest mjeseci koliko je trajala njezina privremena nesposobnost, trebala cjelodnevnu pomoć, koju su joj oni osiguravali, uključujući pomoć pri osobnoj higijeni, oblačenju, kupanju, odlascima u trgovinu i nabavi lijekova. Također navode da je tužiteljica jedno vrijeme imala ozbiljne probleme s venama na nogama koje su često krvarile, zbog čega su joj više puta dnevno čistili rane i previjali noge tijekom više mjeseci. Osporavaju tvrdnje iz tužbe da se uzdržavanje tužiteljice od strane tuženika trenutačno ne izvršava te se pozivaju na iskaz same tužiteljice dan na zapisnik od 8. veljače 2024. u postupku osiguranja dokaza, iz kojeg da proizlazi kako drugotuženica i dalje svakodnevno obilazi tužiteljicu ujutro i poslijepodne. Navode kako se eventualni prijepor između stranaka može odnositi jedino na činjenicu da su od lipnja 2023. prestali plaćati režijske troškove za tužiteljicu. Objašnjavaju da su to učinili jer im ona nije htjela dati podatke o visini mirovine i stanju računa, pa nisu mogli procijeniti postoji li stvarna potreba za njihovim dodatnim financijskim sudjelovanjem, kako je to određeno u Ugovoru. Ističu da je tužiteljica prethodno ostvarila prihod od 100.000 eura prodajom kuće na Pagu, koji je podijelila nećacima, dok njima nije vratila novac koji su joj posudili za kupnju grobnog mjesta, troškove ukopa sina i karmine. Pozivaju se i na odredbu članka 3. stavka 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojoj tužiteljica raspolaže vlastitim prihodima i mirovinom iz kojih podmiruje svoje redovne životne troškove i režije, dok su se tuženici obvezali pokrivati eventualnu razliku potrebnu za njezine životne potrebe.
2.1. Smatraju da su tijekom svih 13 godina bili korektni i savjesi u izvršavanju svojih ugovornih obveza te da su ispunjavali sve želje primateljice uzdržavanja, ali i nesebično se odrekli buduće ekonomske koristi od 1000.000,00 eura koja im je prema Ugovoru trebala pripasti zbog čega predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženicima isplati troškove postupka.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u zapisnik iz predmeta R1-31/24 od 8. veljače 2024., Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ovdje tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja od 7. studenog 2011. solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću, Aneks I. tom Ugovoru solemniziran po istom javnom bilježniku od 26. listopada 2017.,izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica]., upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], potvrde o uplatama, liječničku potvrdu za IN od 22. prosinca 2023., dopise Odvjetničkog ureda Holjar od 20. studenog 2023. i 19. listopada 2023., odgovore tuženika po odvjetniku Oskaru Skerbecu, izvadak Erste banke o visini mirovine IN, tekst s portala Euracti. Tijekom postupka saslušane su tužiteljica te drugotuženica kao i svjedoci MN, VN te PN.
4. Nakon ocjene dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za raskidom predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja ugovorenih obveza od strane tuženika kao davatelja uzdržavanja kao i zbog narušenih odnosa između stranaka.
6. Uvidom u predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću od 7. studenog 2011. utvrđeno je da su se člankom 1. Ugovora, davatelji uzdržavanja RN i KN obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, gđu. IN koja tu obvezu prihvaća te im iza svoje smrti u nasljedstvo ostavlja stan koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], kuću i dvorište u [adresa] (etažno vlasništvo s određenim omjerima) koja je upisana pod zk. ul. br. [broj ZK uloška], ko. [katastarska općina] – I, a što se nalazi na kč. [katastarska čestica], i to [broj poduloška], etaža1979/1000, [broj poduloška], etaža 1623/1000 te [broj poduloška], etaža 1530/1000, grobno mjesto na groblju Kozala u Rijeci: Polje J, Sekcija, Blok 87. br. 4314 (trostruka niša), površine 5.20 m[2] i grobno mjesto na groblju [adresa], grobnica oznake: g2, Polje A, br. 72. Iz članka 3. stavka 1. istog Ugovora proizlazi da su se davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, a što podrazumijeva stalnu brigu i njegu, nabavku svih potrepština u vidu lijekova, odjeće, obuće, prehrane, pomoći u potrebnoj dopunskoj prehrani, pružanju usluge osobne higijene, zdravstvene njege, spremanje prostorija i pranja rublja i sl., te pokop u slučaju smrti, a prema mjesnim navikama i običajima odnosno prema izraženoj želji primateljice uzdržavanja, u vlastitu grobnicu na groblju Kozala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da stranke sporazumno konstatiraju kako primateljica uzdržavanja posjeduje svoja vlastita novčana sredstva te redovito prima mirovinu iz koje će podmirivati režijske troškove svoga stana i svoje svakodnevne potrebe, dok se davatelji uzdržavanja obvezuju na snašanje razlike eventualnih njenih uobičajenih i redovnih životnih potreba. Člankom 5. stavkom 2. stog Ugovora propisano je da svaka strana može od suda tražiti raskid Ugovora ako se odnosi stranaka toliko poremete, da njihov odnos postane nesnošljiv, dok je stavkom 3. propisano da svaka strana može od suda tražiti raskid Ugovora i ako druga strana ne izvršava svoje obaveze.
6.1. Iz Aneksa I tom Ugovoru ovjerenom po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću sklopljneom 26. listopada 2017. proizlazi da su iste stranke suglasno utvrdile kako je nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja uz suglasnost primatelja uzdržavanja prodala jednu od nekretnina koje su bila predmetom tog ugovora – kuću i dorište u [adresa], međutim da po njezinoj smrti stječu i peostalu ¼ stana na adresi u [adresa] koji dio je ona stekla po sinovljevoj smrti pa tako sukladno Aneksu I da po smrti primateljice uzdržavanja, ovdje tužiteljice IN tuženici stječu u vlasništvo predmetni stan u cijelosti kao i pravo korištenja grobnog mjesta na groblju „Kozala“.
7. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopila nedugo nakon smrti sina, 2011. godine, nakon prethodnog nagovaranja sina koji je poznavao tuženike kao susjede te je imao povjerenja u njih, a sve kako bi sebi osigurala financijsku i drugu pomoć jer je ostala sama. Istaknula je kako joj je tada trebala financijska pomoć za troškove ukopa sina pa su joj tuženici posudili 65.000,00 kuna, koje je kasnije djelomično vratila. Iako je tada kada je sklapala Ugovor bila u velikoj boli zbog gubitka sina da joj je bilo jasno da se Ugovorom obvezuje nakon svoje smrti, tuženicima ostaviti svoje nekretnine (stan u [adresa] i kuću na Pagu), a oni da će zauzvrat skrbiti i voditi brigu o njoj te joj pomagati i financijski ako bude potrebe za time. Nadalje je navela da je drugotuženica KN nakon sklapanja ugovora redovito dolazila u njezin stan oko 8,00 sati do 11,00 te oko 19,00 sati, počistila bi i napravila u stanu sve što je bilo potrebno, stavljala sušiti rublje, skuhala kada bi u posjet došla obitelj (inače je sama tužiteljica kuhala budući da je bila pokretna i u moći), donosila namirnice i kupovala lijekove koje je tužiteljica sama plaćala. Što se tiče režijskih troškova da su ih plaćali tuženici, nisu joj davali novce, već su sami plaćali, osim telefona koji je plaćala tužiteljica. Istaknula je kako se sama prala i odlazila na toalet te liječniku, dok joj je KN pomagala i u tome nakon pada kao i kada joj je u dva navrata pukla vena na nogama s tim da je tada KN došla odmah po njezinom pozivu i pomogla joj oko zamatanja. RN da je u početku bio iznimno korektan s njom, da joj je pomogao oko majstora kada je bila u procesu renoviranja stana, da joj je i montirao wc školjku iako da ju je doveo u neugodnu situaciju kada je zajedno s KN htio prespavati kod nje, na što nije pristala. KN da bi uvijek napravila sve što je od nje tražila i da nikada nije odbila nešto napraviti, s time da tužiteljici ne bi ponekad odgovarao način na koji KN nešto radi pa bi joj prigovorila, a da bi KN rekla da nije ona sluškinja. Tuženici da nisu imali uvid u njezin bankovni račun jer im to nije nikada dopustila, a ne može se sjetiti je su li imali uvid u izvatke mirovina iako misli da im je rekla koliko mirovina iznosi i da su to znali. Račune za režije da su prestali plaćati unazad tri godine uz obrazloženje da ih oni više ne mogu podmirivati, a da tužiteljica može. Odnose s tuženicima opisuje kao narušene prvenstveno zbog ponašanja drugotuženice i njezine prevrtljivosti. Navodi kako je ista s tužiteljicom prestala komunicirati, obavila bi svoje i otišla. Nakon što su tuženici odbili plaćati račune, KN da je znala doći u svako doba što je tužiteljici smetalo pa da joj je tužiteljica rekla da se mora odmoriti od nje i njihovog odnosa i da više ne dolazi, nakon toga da je tužiteljica više nije pustila u kuću, a KN da je nastavila nazivati telefonom i da još zove s time da je nekada strožija, a nekad ljubaznija. Razgovori da se većinom svode na pitanje vremena s time da tuženica tužiteljicu pita i kako je. Tužiteljica da je promijenila bravu, ali nju da ne zaključava tako da KN i dalje može ući u stan, iako joj je tužiteljica zabranila. Otkada KN ne dolazi da je opuštena i preporođena. Sada da joj pomaže nećakinja K koja živi u [adresa] pa joj tako povremeno kuha, pere rublje, obilazi je i pomaže financijski, dok liječniku odlazi sama te režije plaća sama od svoje mirovine. Nakon prodaje kuće u [adresa] za koju je koliko misli dobila 100.000,00 eura da je dio novaca vratila nećaku (15.000,00 ili 20.000,00 eura), dio muževljevim prijateljima (ne zna o kojem je iznosu riječ), a dio da je pustila za sebe – za svakodnevne troškove i liječenje. O prodaji kuće u [adresa] da nije razgovorala s tuženicima iako da im je možda usputno spomenula, ali da su kasnije pristali na to. Navela je da s tuženicima nikada nije razgovarala o snašanju razlike eventualnih troškova života.
8. Drugotuženica je u svom iskazu navela da su ona i njezin suprug 2011. godine sklopili predmetni Ugovor s tužiteljicom koju su poznavali iz viđenja kao susjedu, nakon što ih je ona, nedugo nakon smrti sina kojeg su poznavali, zamolila da joj posude novac za ukop sina i kupnju grobnice. Tada da je tužiteljica sama spomenula da ima u vlasništvu stan i da se mogu dogovoriti oko sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljici da su tada posudili oko 65.000,00 kuna za troškove ukopa sina i kupnju grobnog mjesta na groblju „Kozala“ koje je predmet Ugovora te da su se zauzvrat dogovorili da će sklopiti predmetni Ugovor kojim se tužiteljica obvezala nakon svoje smrti prenijeti im u vlasništvo stan u kojem je živjela, a ona i suprug da su se obvezali dogledati je na način da će joj pomagati u svemu što joj treba te se brinuti o njezinim potrebama kao i pomagati joj financijski u smislu razlike koja joj eventualno treba za život. Navela je da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bila lucidna i pri zdravoj pameti. Nadalje je navela da su nakon sklapanja ugovora ona i suprug svakodnevno skrbili o tužiteljici pa tako da su prvih 6 mjesec nakon sklapnja ugovora spavali kod nje, a ona da je boravila kod njih u popodnevnim satima. Po proteku tih 6 mjeseci da je drugotuženica radila za tužiteljicu sve što je bilo potrebno, svakodnevno da je čistila i spremala po kući, stavljala rublje sušiti, peglala, vršila generalno čišćenje po potrebi, kuhala te nabavljala namirnice i lijekove kada je to zahtijevala tužiteljica, s tim da je troškove nabavke snosila tužiteljica. Liječniku da ju nije vodila jer je tužiteljica mogla sama, izuzev kada ju je prvotuženik vozio, u nekoliko navrata, u Opatiju na kardiološki pregled kod specijaliste, a znao ju je voziti i u Sloveniju kod rodbine, na groblje te kod pijateljice. Također da joj je pružala pomoć kada je imala zdravstvene probleme konkretno kada se tužiteljici otvorila vena. Svakodnevno da je dolazila kod tužiteljice ujutro između 7,00 i 8,00 sati i ostajala bi do 11,00 sati te navečer oko 19,30 sati pa bi ostajala po potrebi do nekih 22,00 ili 23,00 sata. Što se tiče režijskih troškova da su ih prvotno plaćali oni u cijelosti (prva dva tri puta da su joj dali novce na ruke, a kasnije preko računa), a tužiteljica da je kasnije sama plaćala telefon budući da je često zvala inozemstvo. Dalje je navela kako nisu imali uvid u stvarno financijsko stanje tužiteljice pa tako nisu imali uvid u visinu njezine mirovine (znala spominjati neke iznose, ali ništa konkretno) i stanje bankovnog računa iako su to od nje tražili kako bi mogli imati uvid kolika je eventualna razlika koju su joj po Ugovoru eventualno dužni platiti. Da je od njih povremeno tražila novac pa tako da joj je njezin sin u tri navrata posudio 3.000,00 kn koji novac je vratila, a u 4-5 navrata da je znala pitati po 100,00 do 200,00 kn. Prvotuženik da je za nju znao odraditi vodoinstalaterske radove te da ga je zvala da joj oliči zid, pomagao joj je oko micanja namještaja, kontakta s majstorima, s tim da bi majstore platila ona. Prvotuženik da je prestao dolazilti kod tužiteljice prije par godina jer da mu ona to više nije dozvolila. Iznos od 65.000,00 kn da im nikada nije u cijelosti vratila, već da je vratila nekih 25.000,00 do 30.000,00 kn, s time da za prodaju kuće u [adresa] koja je prvotno bila predmet Ugovora nisu znali, već su saznali po proteku tri godine od prodaje, a naknadno da su saznali i kako grobno mjesto u [adresa] koje je također prvotno bilo predmet Ugovora, nije u njezinom vlasništvu. Režije da su joj prestali plaćati prije otprilike tri godine jer su stekli dojam da tužiteljica raspolaže dovoljnim sredstvima da to može sama, a sve iz razloga jer se hvalila kako odlazi na ručkove (nekoliko puta mjesečno), troši novce na odjeću i uređivanje i da su dobili dojam da je rastrošna. Odnosi sa tužiteljicom da su zahladili nakon što su prestali plaćati režije, s time da je od tada tužiteljica postupno počela i odbijati njihovu pomoć pa joj je tako jednom prilikom njezinog dolaska ujutro, tužiteljica rekla da ne mora dolaziti navečer. Tužiteljica da je dodala još jednu bravu na vrata i povremeno da bi stavljala kračun s unutarnje strane vrata i na taj im način onemogućavala ulazak u stan. Tako da joj je jednom prilikom, u 2024. godini tužiteljica rekla da više ne mora dolaziti, da će je ona zvati kada bude potrebno, ali da nije zvala, no bez obzira na to da je ona i dalje dolazila, s time da je u jednom trenutku krajem 2024. godine prestala dolaziti budući da nije mogla ući u kuću, ali da i dalje tužiteljicu redovito kontaktira telefonom i nudi joj pomoć, a tužiteljica da odgovara kako joj ništa nije potrebno i da će je zvati ako joj išta bude potrebno. Smatra da je uredno izvršavala sve obveze iz ugovora te da bi ih nastavila izvršavati da joj to sama tužiteljica nije onemogućila.
9. Svjedok MN, prvi susjed tužiteljice je u svom iskazu u bitnome naveo da poznaje tužiteljicu budući da živi u susjednom stanu u istoj zgradi od 2010. godine, ali i da poznaje i tuženike koji žive u zgradi ispod njegove. Tužiteljica da ga je često pozivala u stan radi pomoći oko tehničkih stvari, osobito televizora, ali i radi razgovora. Prema iskazu ovog svjedoka, drugotuženica KN svakodnevno da je dolazila kod tužiteljice, više puta dnevno, što je mogao čuti i primijetiti zbog tanke izolacije između stanova. U početku da je dolazio i prvotuženik RN, samostalno ili zajedno s KN, dok je kasnije uglavnom dolazila samo KN. Iako nije znao kakav je njihov međusobni odnos, zaključio je da se KN dobro brinula o tužiteljici jer ju je redovito obilazila, više puta dnevno. Svjedok je također iskazao da mu je tužiteljica ubrzo nakon njegova useljenja dala naslutiti da bi željela da se on dugoročno brine o njoj, uz mogućnost da mu zauzvrat ostavi sobu ili stan, no on joj na to nije dao konkretan odgovor. Tijekom posljednjih 15 godina da je redovito viđao KN kako svakodnevno dolazi kod tužiteljice iako je posljednje dvije do tri godine primijetio da je KN djelovala nezadovoljno te ju je znao čuti kako kuca i viče pred vratima da joj tužiteljica otvori, ali joj ona ne bi otvorila pri čemu bi ponekad čekala 10 do 15 minuta prije odlaska. Prema njegovu iskazu, tužiteljica da se nije značajnije žalila na KN, već je povremeno izražavala određeno nezadovoljstvo, ali bez konkretnih pritužbi. Posljednje dvije do tri godine u razgovorima je češće spominjala svoju nećakinju K, koju je svjedok počeo viđati tek u tom razdoblju, otprilike jednom tjedno. Tužiteljica ga je upoznala s K i govorila mu kada bi ona dolazila, a znala mu je dati i voće koje bi joj nećakinja donosila. Svjedok je naveo da je tužiteljica ranije češće izlazila iz stana, uređivala se, odlazila na groblje, dok je posljednjih godina izlazila rjeđe zbog otežanog kretanja. Zadnje dvije godine nekoliko joj je puta pomogao odlaskom u ljekarnu, kiosk ili po poštu iz sandučića. Tužiteljica ga nije tražila pomoć dok je dolazila KN, već isključivo oko tehničkih pitanja i televizora. Na kraju je iskazao da nije primijetio bitnu promjenu u zdravstvenom stanju tužiteljice posljednjih godina, ali jest primijetio da više ne govori o KN, nego uglavnom o nećakinji K koju da je počeo viđati u zgradi tek unazad 2-3 godine kada ju je i upoznao.
10. Svjedokinja JN, nećakinja tužiteljice je u svom iskazu u bitnome navela da su tuženici počeli pomagati tužiteljici još za života njezina sina R, kada joj je zbog sinovljeve bolesti trebala fizičku pomoć, osobito od RN. Nakon smrti sina 2011. godine tuženici da su pomagali oko organizacije pogreba i nekoliko dana boravili kod tužiteljice, no prema iskazu svjedokinje, RN je više puta dolazio u alkoholiziranom stanju zbog čega je tužiteljica rekla da više nema potrebe da spavaju kod nje. Ona da je tetu zadnjih 10 godina posjećivala svakih 14 dana, s time da se unazad 10/13 godina s tetom čula svaki dan, a prije da nisu bile posebno bliske niti su se posjećivale, ali da su se znala čuti telefonom. U vrijeme bolesti i smrti tužiteljičina sina da nisu bile posebno bliske, ali da nisu bile u svađi. Navela je da je znala za Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i tuženika te da joj se nije činilo da su odnosi između tužiteljice i tuženika loši, iako joj se činilo da se RN ponašao kao da je „vlasnik svega“. Prema onome što je vidjela, KN da bi svaki dan dolazila kod tužiteljice u 12,00 sati, pospremila bi što je trebalo, oprala suđe, čistila, radila sve što je trebalo s time da je tužiteljica dosta toga radila sama. Tužiteljica da nije uvijek bila zadovoljna time što je napravila KN jer je znala postavljati uvjete. Također da je KN pomagala tužiteljici kada je pala i ozlijedila se. Svjedokinja je navela da su se odnosi između tužiteljice i tuženika unazad tri godine pogoršali, a to da je bilo uvjetovano prestankom plaćanja režija od strane tuženika. Teta da joj je telefonskim putem rekla da će dodati još jednu bravu kako KN više ne bi mogla doći, ali ona da je i dalje nastavila dolaziti pa čak da bi i pokucala susjedu MN da se vidi da je dolazila. Svjedokinja je iskazala da je prije otprilike tri godine razgovarala s tuženicima o daljnjoj brizi za tužiteljicu te ih pitala što će biti kada joj bude potrebna 24-satna njega ili smještaj u domu, na što su odgovorili da ih nije briga. Navela je i da su odbili njezin prijedlog sklapanja aneksa ugovora radi reguliranja eventualnog smještaja u domu. Prema njezinu iskazu, tužiteljica da joj je rekla da više ne želi da KN dolazi jer ju uznemirava i loše utječe na nju te da pomoć koju joj pruža može sama obavljati. Također je navela da joj je tužiteljica ispričala kako su djeca tuženika od nje tražila osobnu iskaznicu i bankovne kartice, što je odbila dati, nakon čega ju je nazvala vrlo uzrujana. Tužiteljica da ju je često nazvala uplakana nakon sukoba s KN, a ispričala joj je i da joj je KN prijetila pozivom policije ako joj se ne bude javljala na telefon. Svjedokinja je iskazala i da tužiteljičina mirovina nije dovoljna za podmirenje troškova te da joj ona mjesečno financijski pomaže s oko 400,00 do 500,00 eura, s time da režije tužiteljica plaća sama. Ranije da je tužiteljica imala ušteđevinu pa da si je puno toga više mogla priuštiti bez ičije pomoći i financijske podrške. Prema njezinim saznanjima tuženici osim režija da nisu dodatno financijski pomagali tužiteljicu. Svjedokinja je nadalje iskazala da joj je tužiteljica rekla kako je novac dobiven prodajom kuće u [adresa] utrošila na podmirenje dugova vezanih uz izgradnju kuće te na isplatu nećaka koji žive u [adresa]. Također je iskazala da joj KN nikada osobno nije rekla da neće pomoći tužiteljici, već se samo žalila da je zahtjevna. Prema njezinu iskazu, tužiteljica od nje nije tražila financijsku pomoć za pokop sina, a rekla joj je da su joj RN i KN financijski pomogli oko tih troškova, pri čemu im je dio novca tužiteljica kasnije vratila.
11. Svjedokinja PN u bitnome je navela da tužiteljicu i njezinu nećakinju JN poznaje od djetinjstva dok je tužiteljica živjela u [adresa] te da je s JN dobra prijateljica dok je tužiteljica bila dobra s njezinim pokojnim ocem. Iskazala je da joj je JN još 2014. godine pričala kako jedna gospođa skrbi o teti IN na način da joj čisti, odlazi u trgovinu i pomaže joj u svemu što joj treba. U to vrijeme da je JN znala povremeno (za praznik i sl.) dovesti tetu IN u [adresa] pa da bi tada teta IN dolazila u posjet njenom ocu kojem je spomenula da jedna gospođa skrbi o njoj, da joj posprema, odlazi u dućan i sl. te se nije žalila. Od 2017. godine kada su joj umrli roditelji da je s JN jednom na dva/tri mjeseca znala otići kod tete IN u [adresa] u posjetu ili bi je vidjela u [adresa] kada bi došla za praznike. Tada da je upoznala KN i RN koje je u tri navrata i srela kod JN u [adresa] te da su joj djelovali korektno i koliko zna po pričama tete IN da je KN dolazila kod IN svaki dan ujutro i navečer, a po potrebi i između i obavljala sve potrebno (i svjedokinja da ju je srela nekoliko puta kada je dolazila), ali da komunikacija između tete IN i KN nije bila kao na početku i kako je to teta IN željela. Dalje je navela da joj se tužiteljica s vremenom počela žaliti na odnos s KN, prvenstveno zbog manjka komunikacije i načina ponašanja, iako je isticala da je KN uvijek dolazila kada je trebalo i izvršavala ono što je bilo potrebno. Navela je da je do problema s tuženicima došlo nakon što su prestali plaćati režijske troškove, a što joj je sama tužiteljica rekla kada je jedne prilike bila kod nje. Tužiteljicu da je to jako uznemirilo jer joj njezina mirovina, niti ušteđevina nisu bile dostatne i mnogo novaca je trošila na lijekove. Svjedokinja je navela da je, prema njezinim saznanjima, a jednom tjedno se čuje s tetom IN, KN nastavila dolaziti i nakon zahlađenja odnosa, sve do podnošenja tužbe, nakon čega više nije dolazila. Također je navela da se sada o tužiteljici skrbi nećakinja K, koja joj pomaže na način da joj nosi hranu te koliko zna kupila joj je hladnjak, dok određene troškove tužiteljica snosi sama. Teta Roza da se danas osjeća smirenije i bez psihičkog opterećenja kakvo je ranije imala. U iskazu je navela kako je znala da KN teta IN povremeno ne bi otvorila vrata, ali koliko zna da joj nikada nije rekla da ne dolazi, s time da se kasnije ispravila kako joj teta IN zapravo nikada nije rekla da KN ne bi ponekad otvorila vrata. Teta da joj nikada nije pričala da bi KN od nje tražila uvid u njezino financijsko stanje.
12. Odredbom članka 583. ZOO-a propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje (stavak 1.), zatim ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv (stavak 2.) te ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (stavak 3). Da bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja, potrebno je da davatelj uzdržavanja svjesno izbjegava izvršavanje obveza iz ugovora, dok je raskid ugovora uslijed poremećenih odnosa među strankama moguć i kada nije ugovorena zajednica života niti faktično ugovaratelji žive zajedno (vidi npr. presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-476/2006 od 12. srpnja 2006. i presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-2230/2020 od 1. srpnja 2020.)
13. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da su tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Aneks I. tom Ugovoru 7. studenog 2011. te da je od lipnja 2023. godine kada su tuženici prestali plaćati režije tužiteljici došlo do zahlađenja odnosa između njih, a koje činjenice su potvrdile tužiteljica i drugotuženica kao i svi saslušani svjedoci.
13.1. U konkretnom slučaju sporno je postoje li razlozi za raskid predmetnog Ugovora iz članka 583. stavka 2. i 3. ZOO-a.
13.2. Tako se sud bavio problematikom jesu li tuženici ispunjavali svoje obveze sukladno Ugovoru, da li prestanak plaćanja režija od strane tuženika tužiteljici ima značaj propuštanja izvršavanja ugovornih obveza kao i jesu li tuženici nakon prestanka plaćanja režija izvršavali svoje obveze po Ugovoru odnosno jesu li od strane same tužiteljice onemogućeni u izvršavanju istih kao i na čijoj strani je krivnja za nastalu poremećenost odnosa između stranaka.
14. Prije svega valja reći da je sud iz iskaza same tužiteljice i drugotuženice utvrdio kako je tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila lucidna i da je bila sposobna shvatiti značenje potpisivanja predmetnog Ugovora odnosno koja su njezina prava, a koje obveze.
14.1. Ovdje valja i nadodati kako ovaj sud navode drugotuženice da pod uvjetima u kojima tužiteljica ne želi ugovor s njom, želi raskid ugovora ovaj sud nije cijenio kao priznanje tužbenog zahtjeva budući da iz cjelokupnog iskaza drugotuženice nedvojbeno proizlazi da ista želi održati predmetni Ugovor na snazi kao i da je isti ispunjavala u dužem vremenskom periodu i još je voljna ispunjavati svoje obveze po njemu, a o čemu će se detaljnije izložiti u nastavku ove presude. Navedeno svakako ne predstavlja jasno, nedvosmisleno i bezuvjetno priznanje u smislu članka 331. ZPP- a.
15. Nadalje, sud je na temelju iskaza tužiteljice i drugotuženice, a što su potvrdili i ostali svjedoci koji ta saznanja crpe iz neposrednog opažanja utvrdio da su se drugotuženici od sklapanja predmetnog Ugovora redovito brinuli o tužiteljici i to na način da je drugotuženica KN kroz dulji vremenski period svakodnevno dolazila kod tužiteljice, u pravilu dva puta dnevno. U okviru tih dolazaka obavljala je uobičajene kućanske poslove, uključujući čišćenje, povremeno kuhanje, pospremanje, pranje i peglanje, kao i nabavu namirnica i lijekova, a kako je to bilo regulirano Ugovorom i kako je to zahtijevala primateljica uzdržavanja, izuzev poslova koje je ona radila sama i na tome inzistirala. Također je tužiteljici pružala pomoć nakon pada i kod problema sa proširenim venama, pri čemu je njezina prisutnost imala obilježje kontinuirane svakodnevne skrbi. Iz provedenih dokaza proizlazi da je drugotuženica bila osoba koja je u bitnome preuzela svakodnevnu fizičku i organizacijsku skrb o tužiteljici, uz česte osobne i telefonske kontakte, te da je takav odnos trajao dugi niz godina (od 2011. do 2023.), sve do pogoršanja međusobnih odnosa. U odnosu na prvotuženika RN, sud je utvrdio iz iskaza tužiteljice i drugotuženice da je njegov angažman bio znatno manji i povremenog karaktera. Isti je sudjelovao u početnoj fazi odnosa stranaka, osobito u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kada je sudjelovao u pružanju pomoći vezanoj uz smrt sina tužiteljice te organizaciju pogreba te je povremeno pružao tehničku pomoć, uključujući poslove oko majstora, manjih popravaka i instalaterskih radova, vožnje. Međutim, iako je njegov angažman bio ograničen u usporedbi s drugotuženicom, sud isti ne može u cijelosti zanemariti, budući da proizlazi da je riječ o zajedničkom djelovanju supružnika koji su međusobno raspodijelili obveze iz predmetnog Ugovora.
16. Sud je nadalje utvrdio da je do zahlađenja odnosa između stranaka došlo postupno, s tim da se pojačalo u razdoblju nakon prestanka plaćanja režijskih troškova od strane tuženika, unazad tri godine, a što su potvrdile same stranke kao i svi svjedoci osim MN koji o tome nema saznanja. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica u tom razdoblju počela odbijati dolaske drugotuženice na način da joj je rekla, a što je sama tužiteljica potvrdila u svom iskazu „da se ona mora odmoriti od nje (drugotuženice) odnosno njihovog odnosa i da više ne dolazi te da je nakon toga više nije pustila u kuću“, s time da je i stavila dodatnu bravu koju doduše nije zaključavala, sve kako drugotuženica više ne bi dolazila. Navedeno je potvdila svjedokinja JN kao i isprva PN, koja je u iskazu prvo navela da tužiteljica ne bi KN otvorila vrata, s time da se kasnije ispravila kako joj teta IN nikada nije rekla da KN ne bi ponekad otvorila vrata. Bez obzira na prevrtljivost potonje svjedokinje po tom pitanju, iz iskaza samih stranaka, ali i svjedokinje JN ovaj sud je utvrdio da je drugotuženica počela odbijati pomoć drugotuženice i odbijati je od sebe te joj onemogućila ulazak u stan na način da joj ne bi otvorila vrata, no unatoč postupanju tužiteljice, određeno vrijeme drugotuženica je nastavila dolaziti i nuditi pomoć, dakle ista je bila voljna nastaviti izvršavati svoje obveze iz predmetnog Ugovora kako je to do tada izvršavala, ali je bila onemogućena od strane tužiteljice zbog čega je u 2024.-oj godini prestala dolaziti, s time da je nastavila kontaktirati tužiteljicu telefonom, nudeći joj redovito pomoć.
17. Nadalje, sud je utvrdio, da tužiteljica nikada nije tijekom trajanja ugovornog odnosa tražila od tuženika da se međusobno usuglase o visini eventualne razlike u troškovima uzdržavanja, što je sama potvrdila u svom iskazu. Nadalje je utvrdio da tuženicima nije dala na uvid podatke svog bankovnog računa odnosno ušteđevine, što su potvrdile i drugotuženica te svjedokinja JN, u svojem iskazu. Drugotuženica je u svom iskazu navela da su tuženici od tužiteljice tražili i izvatke mirovina, koje im tužiteljica nije htjela dati na uvid, što tužiteljica nije potvrdila, već je rekla da se ne sjeća kao i da se ne sjeća je li im rekla točne iznose svoje mirovine. Sud je u tom dijelu poklonio vjeru iskazu drugotuženice budući da sama tužiteljica nije sigurna jesu li tuženici od nje tražili predmetne izvode i je li im rekla koliko njezina mirovina točno iznosi. U prilog činjenici da im nije rekla točan iznos govori njezin stav da im nije dopustila da imaju uvid u njezin bankovni račun, a iz kojeg bi onda vidjeli i cjelokupno stanje u smislu redovnog prihoda tužiteljice i iznos mirovine. Iz navedenog se može zaključiti kako sama tužiteljica nije htjela da tuženici imaju saznanja o njezinom financijskom stanju, a to je bio jedini način da ispunje sve svoje obveze prema njoj u skladu s predmetnim Ugovorom kojim su pored redovite brige koju su joj pružali bili dužni snositi i razliku eventualnih njenih uobičajenih i redovnih životnih potreba.
18. Nadalje, tužiteljica je navela, a što je potvrdila i drugotuženica kako tuženicima nikada nije u cijelosti vratila iznos od 65.000,00 kn koji su joj oni posudili na ime troškova ukopa sina, kupnje grobnog mjesta i organizacije karmina, pa niti onda kada je prodala kuću u [adresa] koja je prvotno bila predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, za 1000.00,00 eura. Ovdje valja reći da je u iskazu danom na zapisnik 8. veljače 2024. tužiteljica iskazala da je sav novac od prodaje kuće u [adresa] podijelila nećacima, dok je na raspravi od 28. siječnja 2026. iskazala drugačije te je točno precizirala da je dio novca dala nećaku u [adresa], dio vratila muževljevim prijateljima, dio iskoristila za troškova liječenja, a dio ostavila za svoje potrebe (ušteđevina). Svjedokinje JN i PN u svojim iskazima spominju ušteđevinu tužiteljice, a životno je i logično da bi tužiteljica dio novca zadržala za svoje potrebe pa je sud iskazu tuženice dan na raspravi od 28. siječnja 2026. poklonio vjeru čime je utvrdio da je određeni dio novca tužiteljica zadržala za sebe.
19. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, a to je da tužiteljica tuženicima iako su joj rekli da više neće plaćati njezine režije, nije dopustila uvid u njezino financijsko stanje, s time da je prvotno od prodaje kuće koja je bila predmetom Ugovora ostvarila prihod od 100.000,00 eura koji je djelomično zadržala za sebe, a pri tome nije u cijelosti podmirila dugovanje prema tuženicima (što je sama potvrdila) s time da nije dokumentirala iznose troškova liječenja i lijekova koje je, eventualno imala, to je stajalište ovog suda da sama činjenica prestanka plaćanja režija od strane tuženika nema značaj prestanka izvršavanja obveza po ugovoru. Naime, sami tuženici, nisu imali saznanja kolika je njihova obveza u financijskom smislu prema tužiteljici, a iako su poduzeli određene korake da to utvrde ista im nije dopustila uvid u njezino financijsko stanje, a zbog okolnosti da je tužiteljica ostvarila određenu imovinsku korist imali su razloga vjerovati da je u mogućnosti podmirivat svoje svakodnevne potrebe i režije.
20. Slijedom svih naprijed iznijetih utvrđenja proizlazi da su tuženici redovito ispunjavali svoje obveze po Ugovoru u razdoblju od 2011. do 2024. godine pa da su tako i nakon pogoršanja odnosa između njih i tužiteljice nastavili ispunjavati svoje obveze iz predmetnog Ugovora te su prestali s ispunjavanjem isključivo uslijed radnji tužiteljice i onemogućavanja u ispunjenju s njezine strane koja bez nekog posebno opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje odnosno sprečava drugotuženicu u ispunjavanju ugovorom preuzetih obveza što ukazuje na očitu zlouporabu prava na raskid prema članku 6. ZOO-a od strane tužiteljice. Naime ista odbija primati uzdržavanje od tuženika te se u tom smislu okrenula svojoj nećakinji s kojom prije smrti sina nije bila u posebno bliskim odnosima, a kako je to sama njezina nećakinja navela u svom iskazu te niti od nje nje tražila novac za ukop sina koji su joj u konačnici posudili tuženici i koji im nikada nije vratila u cijelosti.
20.1. Ovdje valja reći kako u situaciji kada ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije ugovorena zajednica života, ne može se isključiti pravo ugovornih strana na raskid primjenom odredbe članka 583. stavak 3. ZOO, ukoliko se obveza uzdržavanja sastoji u svakodnevnim osobnim kontaktima stranaka, jer se radi o vrsti zajednice u kojoj odnosi moraju biti korektni i humani da bi se mogli održati. Pri tome treba sagledati postoji li krivnja za narušavanje tih odnosa i na čijoj je strani nastupila. Naime, pravo na raskid ne može se priznati nesavjesnoj stranci koja svjesno sprječava tuženike u daljnjem izvršenju obveza iz ugovora i čije je ponašanje usmjereno na stvaranje poremećenih odnosa u cilju raskida ugovora, ali pravo na raskid ima ona stranka koja nije izazvala poremećenost odnosa (u tom smislu Rev-961/2001-2).
21. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda samo subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorene stranke ne može biti razlog za raskid, već je potrebno dokazati postojanje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza iz ugovora bez krivnje suprotne strane (u tom smislu Rev-961/01, Rev-1390/08, Rev-462/20). Stoga, kako postojanje tih objektivnih okolnosti, propuštanja ispunjavanja ugovorom preuzetih obveza od strane tuženika tužiteljica nije dokazala, a upravo uslijed njezine krivnje su tuženici onemogućeni u daljnjem ispunjenju ugovornih obveza, to nisu ispunjeni razlozi iz članka 583. stavka 2. i 3. ZOO-a, u vezi s člankom 4. i 6. ZOO-a za raskidom predmetnog Ugovora zbog čega je tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tuženicima je, u okviru postavljenog zahtjeva, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje – Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 220,00 eura (Tbr. 8. točka 1., u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife), sastav neobrazloženog podneska od 11. veljače 2026. u iznosu od 55,00 eura (Tbr. 8. točka 4., u vezi sa Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 3. ožujka 2026. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 8. točka 1., u vezi sa Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife), pristup ročištima 20. svibnja 2025., 28. siječnja 2026., 11. veljače 2026., 10. ožujka 2026. i 20. travnja 2026., ukupno u iznosu od 1.100,00 eura, odnosno 220,00 eura svako (Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife), pristup ročištu od 15. studenog 2025. iznos od 110,00 eura (Tbr. 9. točka 2., u vezi sa Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife) odnosno, ukupno na ime nagrade za rad odvjetnika iznos od 1.705,00 eura što uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 426,25 eura, sveukupno iznosi 2.131,50 eura, dok je u preostalom više zatraženom iznosu odbijen zahtjev tuženika.
22.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 8. lipnja 2026.
S U D A C
Ivana Blažević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
-pozvat tužiteljicu na plaćanje pristojbe u iznosu 110,00 eura
