Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3387/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RČ, kojeg brani R & Oredić, odvjetničko društvo iz Karlovca, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika RČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 2026., broj: Pp-2339/2022-9, na sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika RČ i pobijana presuda se u pobijanom dijelu potvrđuje.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik RČ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik RČ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura, temeljem članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

3. Istom presudom, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,62 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenik RČ pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da su počinjene bitne povrede prekršajnog nije osnovan. Naime, okrivljenik se u žalbi poziva na te povrede, ali ih povezuje s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem (o čemu u daljnjem tekstu).

8. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka, okrivljenik pravilno proglašen krivim.

9. Okrivljenik je u svojoj obrani poricao počinjenje prekršaja odnosno poricao je upravljanje vozilom kritične zgode, a nije poricao utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi.

10. Svjedok – okrivljenikov otac nije imao saznanja o tome je li okrivljenik upravljao vozilom kritične zgode.

11. Svjedok – okrivljenikov susjed, posvjedočio je da je okrivljenik u vidno alkoholiziranom stanju vozilom došao u njegovo dvorište, vikao i prijetio, čemu je svjedočilo više članova njegove obitelji, te kako okrivljenik nije s tim prestajao, zvali su policiju.

12. Svjedok – policijski službenik, detaljno je i okolnosno posvjedočio da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj odnosno da je upravljao vozilom kritične zgode.

13. Sud je izvršio uvid u pisane dokaze u spisu. Iz Zapisnika o alkotestiranju, koji je okrivljeniku osobno uručen, proizlazi da je počinio navedeni prekršaj, te nije poricao rezultate alkotestiranja odnosno utvrđenu koncentraciju alkohola. Napominje se da je u Zapisniku pravilno navedeno da je okrivljenik alkohol konzumirao oko 16,00 sati, upravljao je vozilom oko 16,30 sati, a alkotestiran je oko 17,30 sati. Sve to poklapa se i s iskazima svjedoka, te je sasvim životno i logično da je okrivljenik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, kao što je i utvrdio prvostupanjski sud.

14. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim, pa i ovaj sud smatra da je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

15. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 eura, temeljem članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle unutar propisanog raspona, već uvažavajući olakotne okolnosti na koje se okrivljenik poziva u žalbi. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

16. Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, ovaj sud smatra da je ona opravdana u navedenom trajanju, s obzirom na raniju prekršajnu kažnjavanost i činjenicu da je upravljao motornim vozilom s utvrđenom koncentracijom od najmanje 2,85 g/kg alkohola u krvi, kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu.

17. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o određenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je ta odluka pravilna i zakonita, a da okrivljenik uz žalbu nije podnio ni jedan dokaz da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, stoga nema opravdanja da ga se temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodi plaćanja troškova postupka.

18. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. lipnja 2026.

Izvjestiteljica:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević

Nediljko Boban

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.