Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

[adresa], D [adresa]

Pr-402/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Angeli Koštro kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Borisa Rebića, odvjetnika i zz tuženika PP, dana 08. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I\ Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici neisplaćenu razliku plaća za utuženi period od srpnja 2016.g. do zaključno s veljačom 2019.g. u mjesečnim bruto iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( iz ostalih odnosa), kako slijedi:

- 27,96 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2016.g. do isplate

- 70,27 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2016.g. do isplate - 41,26 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2016.g. do isplate

- 72,19 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2016.g. do isplate

- 76,83 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2016.g. do isplate

- 60,39 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2017.g. do isplate

- 76,36 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2017.g. do isplate

- 69,60 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2017.g. do isplate

- 68,55 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2017.g. do isplate

- 45,54 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2017.g. do isplate

- 51,49 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2017.g. do isplate

- 70,52 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2017.g. do isplate

- 52,02 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2017.g. do isplate

- 68,47 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2017.g. do isplate

- 56,62 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2017.g. do isplate

- 61,63 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2017.g. do isplate

- 74,57 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2017.g. do isplate

- 69,12 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2018.g. do isplate

- 74,79 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2018.g. do isplate

- 84,17 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2018.g. do isplate

- 71,27 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2018.g. do isplate

- 43,80 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2018.g. do isplate

- 44,85 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2018.g. do isplate

- 76,76 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2018.g. do isplate

-79,93 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. kolovoza 2018.g. do isplate

- 81,75 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2018.g. do isplate

- 48,67 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2018.g. do isplate

- 79,95 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2018.g. do isplate

- 46,22 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2018.g. do isplate

- 67,16 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2019.g. do isplate

- 5,46 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2019.g. do isplate

- 87,16 Eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2019.g. do isplate

II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđen im bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08. lipnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene, radi isplate, dana 13. kolovoza 2021. godine u kojoj navodi da je djelatnik tužene, Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u [adresa] i zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski, a koji rad obavlja kao smjenski u turnusima od po 13 sati. Tužiteljica navodi da je po nalogu nadređenih nalogu nadređenih dolazila na posao 15 minuta ranije odnosno u 6 i 45 za dnevnu smjenu ili u 18 i 45 za noćnu smjenu, a s posla da odlazi pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 i 19 i 30. Navodi da je tome tako jer se morala javiti u PP Imotski 15 minuta sat prije početka smjene koje počinju u 7 i 19 sati, a nakon smjene odnosno nakon 7 i 19 da mora predati dnevni izvještaj, a na odlasku s posla da mora čekati i preuzimanje smjene. Pored toga da tužiteljica nema niti dnevni odmor koji bi joj trebao biti u trajanju od 1 sata obzirom na rad u turnusu. Na taj način da tužiteljica radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena i to kod svakog turnusa odnosno smjene za najmanje 1 sat, a mjesečno s obzirom na raspored da tužiteljica odradi 13 turnusa, te da radi prosječno 13 sati mjesečno više od plaćenog. Navodi da za radno mjesto i bruto plaću tužiteljice proizlazi prosječna cijena jednog sata rada tužiteljice u iznosu od 51,00 kn u posljednjih pet godina. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbene navode, te osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva preko nespornog iznosa od 292,04 kn koji iznos priznaje i čini nespornim dok se u preostalom dijelu osporava kako onog tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da suprotno tvrdnjama tužiteljice da obveza ranijeg dolaska u smjenu je postojala isključivo za granične prijelaze za pogranični promet (dalje GPPP), a ne i na međunarodne granične prijelaze (dalje MGPP), a isto tako da za tužiteljicu nije bilo obveze kasnijeg dolaska ili ostajanje po završetku smjene na MGP već da je ova obveza u vidu predaje izvješća u PGP Imotski po povratu s graničnih prijelaza i predaje ključeva službenog automobila postojala isključivo za voditelje smjena, što da tužiteljica u utuženom periodu nije bila. Nadalje, ističe kako je tužiteljici kao i ostalim policijskim službenicima omogućeno da u smjenski rad na MGP dolaze privatnim osobnim automobili, a točno po početku službe dok za policijske službenike koji nemaju prijevoz uveden i organizirani prijevoz koji polazi 15 minuta ranije iz policijske postaje i koji se može, ali ne mora koristiti. Nadalje, navodi da je utuženi iznos koji tužiteljica potražuje tužbom dobiven obračunom na bazi prosječne vrijednosti sata rada tužiteljice što da je protivno odredbi čl. 35 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u pregled sati za izradu izračuna (list 10-11), podatke o broju smjena (list 12-16), obračunske liste plaće (list 17-22), zapisnik o saslušanju svjedoka u predmetima Općinskog suda u Splitu broj Pom-36/19 i Pom-37/19 (29-34), obračunske liste plaće (čist 58-157), zapisnike o saslušanju svjedoka KP, OP, CP, ĆP, VP, ĐP, HP, ZP u predmetima Općinskog suda u Makarskoj broj Pr-36/19, Pr-18/20 i Pr-412/21 (list 314-333), izveo dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke (čist 334-336), izvršio uvid u zapisnik o saslušanju svjedoka GP. IP i JP u predmetu Općinskog suda u Makarskoj broj Pr-47/19 i Pr-36/19 (list 337-348), te izveo dokaz saslušanjem svjedokinje AP (list 351-354).

Kako tuženik tijekom postupka nije osporavao metodologiju izračuna utuženog potraživanja, to stoga ovaj sud nije niti izvodio dokaz financijskim vještačenjem.

Specificirani tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica djelatnik MUP-a u Ispostavi granične policije u [adresa] te da je zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski.

Među strankama nije sporno ni to da je tužiteljica podnijela tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je tužiteljica na navedenim poslovima radila u turnusima.

Među strankama je sporno pripada li tužiteljici naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

Temeljem odredbe čl. 41 st.1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/122 i 04/13) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

Odredbom čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine 93/08, 89/12 i 104/13 dalje: KU) propisano je da će osnovna plaća službenika i namještenika se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 50%, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom , neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 % , za rad u drugoj smjeni ikoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 80 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

Saslušani svjedoci KP, OP, AP, CP, ĆP, VP, ĐP, TP i ŠP u bitnom su suglasno iskazali da su u utuženom razdoblju radili smjenski, da su do mjesta rada iz PP Imotski odlazili organiziranim prijevozom. Zbog navedenog da su svakog dana u postaju dolazili 15 minuta ranije, a za udaljenije prijelaze Sebišina i Slivno i pola sata ranije. Pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno da su značajno udaljeni od policijske postaje u [adresa], pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije (30 minuta), te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima. Jedno službeno vozilo da je odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju. Naime, iz navedenog proizlazi da su se policajci po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene. Svi saslušani svjedoci, u bitnom su iskazali da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom. Po dolasku u policijsku postaju u [adresa] voditelj smjene da je trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da je tužiteljica radila kako na međunarodnim graničnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji, tako i na pograničnim prijelazima Jovića Most, Sebišina, Slivno.

Iskazima navedenih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, u bitnom suglasno, koji iskazi se međusobno nadopunjuju.

Iskazi svjedoka GP, IP i JP u dijelu u kojem navode da su od 2013. godine naovamo policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom u suprotnosti je sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru. Naime iz pročitanih iskaza svjedoka, te iskaza svjedoka koji su saslušani u ovom postupku, a kojima je ovaj sud poklonio vjeru, proizlazi da su tužiteljica kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje [adresa] isključivo službeno organiziranim prijevozom.

Imajući u vidu prednja utvrđenja ovaj sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na čl. 39 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine broj 92/04, 114/04 i 150/04) te čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13) a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, , između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužitelj ici, pa bi tužiteljici na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena

Visinu pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju tužiteljica je izračunala na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i podataka o broju odrađenih turnusa u mjesecu.

Prigovor tužene u odnosu na tužiteljev izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva na bazi prosječne vrijednosti sata je neosnovan. Naime, državnim službenicima i namještenicima su priznata određena prava na dodatke na plaću, koji jedni druge na isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u toj smjeni, pa je stoga pravilan izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva, temeljem prosječne bruto satnice, s sve polazeći od dokumentacije koju je dostavio tuženik. Istovjetan stav zauzela je i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gžr -713/19 od 29. travnja 2020. godine, kao i odluke Vrhovnog suda RH broj Revr-184/19 od 30. siječnja 2019. godine i Rev 39/2022 od 27. lipnja 2023. godine prema kojem iz odredbi Zakona o radu i KU-a proizlazi da se državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedni druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rada u drugoj smjeni. Mjesečni iznosi navedeni u preciziranom tužbenom zahtjevu dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu odnosno čl. 92. st 3 ZR/14., izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH -120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH-83/14, 143/14, 136/15 dalje zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja u uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dana isplate. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 9/99, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14, dalje: Pravilnik ) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14 tog zakona i čl. 11, 12 i 15 tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12 st. 9 tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i isplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dopijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima („Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) .

U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužitelj nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tražbine u navedenom roku, budući je odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno da rok za izvršenje činidbe je 15 dana time da je rok za ispunjenje od osam dana propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom. Tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od 13. listopada 2025. godine i dana 11. ožujka 2026. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 8. toč. 1., za zastupanje na ročištima dana 14. listopada 2025.godine, dana 12. ožujka 2026. godine, dana 27. travnja 2026. godine i dana 26. svibnja 2026. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 2.000,00 eura.

Tužiteljici nije priznat zatraženi parnični trošak na ime troškova prijevoza obzirom isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP - a. Naime, premda punomoćnik ima pravo naplatiti putni trošak od stranke koju zastupa sukladno tarifnom broju 50.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 130/14, 118/14,107/15, 37/22., 126/22 i 138/23) tužiteljica ne može tražiti naknadu tog troška od tuženika bez obzira na uspjeh u parnici. Ovo stoga što su tarifom uređeni odnosi odvjetnika i stranke koju zastupa, dok se pak pravo stranke na naknadu parničnog troška prosuđuje uz ostalo i po tome je li konkretno trošak bio potreban za vođenje postupka sukladno čl. 155 st. 1 ZPP -a. Prema ocjeni ovog suda obzirom na to da u sjedištu ovog suda djeluje više odvjetnika tužiteljičin izdatak za putne troškove odvjetnika, nije bio potreban za vođenje ovog postupka slijedom čega navedeni trošak tužiteljici nije priznat.

Tuženiku nije dosuđen trošak obzirom je tužitelj uspio u postupku, a sve sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Makarskoj, dana 08. lipnja 2026. travnja 2026. godine

S u d a c

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Zz tuženika

3. U spis