Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-420/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić, u pravnoj stvari tužitelja, NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, broj P-291/2023-25 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, broj P-291/2023-25 od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833 prema tužitelju NZ OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 159,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koje teku;

- na iznos od 0,75 EUR od dana 11.07.2006. do isplate;

- na iznos od 1,21 EUR od dana 11.08.2006. do isplate;

- na iznos od 2,30 EUR od dana 11.11.2006. do isplate;

- na iznos od 1,32 EUR od dana 12.12.2006. do isplate;

- na iznos od 5,87 EUR od dana 11.01.2007. do isplate;

- na iznos od 4,22 EUR od dana 13.02.2007. do isplate;

- na iznos od 4,83 EUR od dana 13.03.2007. do isplate;

- na iznos od 5,89 EUR od dana 11.04.2007. do isplate;

- na iznos od 9,18 EUR od dana 11.05.2007. do isplate;

- na iznos od 8,89 EUR od dana 12.06.2007. do isplate;

- na iznos od 11,16 EUR od dana 11.07.2007. do isplate;

- na iznos od 8,73 EUR od dana 11.08.2007. do isplate;

- na iznos od 8,82 EUR od dana 11.09.2007. do isplate;

- na iznos od 11,61 EUR od dana 11.10.2007. do isplate;

- na iznos od 9,32 EUR od dana 13.11.2007. do isplate;

- na iznos od 10,25 EUR od dana 11.12.2007. do isplate;

- na iznos od 7,15 EUR od dana 11.01.2008. do isplate;

- na iznos od 4,50 EUR od dana 12.02.2008. do isplate;

- na iznos od 3,98 EUR od dana 11.04.2008. do isplate;

- na iznos od 6,31 EUR od dana 13.05.2008. do isplate;

- na iznos od 6,64 EUR od dana 11.06.2008. do isplate;

- na iznos od 7,35 EUR od dana 11.07.2008. do isplate;

- na iznos od 8,46 EUR od dana 12.08.2008. do isplate;

- na iznos od 7,86 EUR od dana 11.09.2008. do isplate;

- na iznos od 1,86 EUR od dana 11.10.2008. do isplate, i razdoblju do 31.12.2007., po stopi od 15% godišnje propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, broj P-291/2023-25 od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke i sudi

Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, broj P-291/202325 od 25. travnja 2025. u dijelu pod točkom IV.

3. Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, broj P-291/2023-25 od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom VI izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833 da tužitelju NZ OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati daljnji iznos od 159,38 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od

- 0,67EUR od 11. svibnja 2006. godine do isplate

- 0,41EUR od 10. lipnja 2006. do isplate

- 0,67EUR od 10. listopada 2006. do isplate

- 2,97EUR od 11. studenog 2008. do isplate

- 1,17EUR od 10. prosinca 2008. do isplate

- 11,44EUR od 10. siječnja 2009. do isplate

- 17,61EUR od 4. ožujka 2009. do isplate

- 20,15EUR od 10. ožujka 2009. do isplate

- 11,72EUR od 10. travnja 2009. do isplate

- 10,22EUR od 8. svibnja 2009. do isplate

- 9,75EUR od 10. lipnja 2009. do isplate

- 11,51EUR od 9. srpnja 2009. do isplate

- 7,99EUR od 11. kolovoza 2009. do isplate

- 9,59EUR od 10. rujna 2009. do isplate-

- 6,84EUR od 8. listopada 2009. do isplate

- 9,28EUR od 10. studenog 2009. do isplate

- 7,89EUR od 10. prosinca 2009. do isplate

- 13,57EUR od 9. siječnja 2010. do isplate

- 5,93 0EUR od 9. veljače 2010. do isplate, u razdoblju do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 201, 25 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 312,50 EUR u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, broj P-291/2023-25 od 25. travnja 2025., točkom I izreke utvrđuju se ništetnima odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezana uz švicarski franak, sadržane u članku 1., članku 8. i članku 17. Ugovora o kreditu broj: 19183/06 između tužitelja NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i HVB Splitske banke d.d., danas OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, kao kreditora, sklopljenog dana 6. travnja 2006. pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

Točkom II izreke utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja NZ prema tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., u iznosu od 2.466,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do 31.12.2007., po stopi od 15% godišnje propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Točkom III izreke prvostupanjski sud utvrđuje da postoji tražbina tuženika OTP banka Hrvatska d.d., prema tužitelju NZ u iznosu od 159,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do 31.12.2007., po stopi od 15% godišnje propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Točkom IV izreke prvostupanjske presude tražbina tužitelja iz točke II presude i tražbina tuženika iz točke III presude prebijaju se u iznosu od 159,38 EUR te u dijelu zakonskih zateznih kamata.

Točkom V izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., da tužitelju NZ isplati iznos od 2.307,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do 31.12.2007., po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Točkom VI navedene presude odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 159,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom VII izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.236,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, a točkom VIII u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka se odbija.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj u dijelu pod točkama III, IV, VI i VIII. Tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u bitnome navodi da u odnosu na točke III, IV i VI presude ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tuženik mogao potraživati umanjenje potraživanja prema tužitelju radi negativnih razlika pa da je sud u ovom dijelu pogrešno utvrdio relevantne činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, izvršio prijeboj tražbina i za iznos prijeboja od 159,38 EUR odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj smatra da na tuženika nisu primjenjive odredbe o stjecanju bez osnove, jer da tužitelj kao potrošač i korisnik kredita ne može se smatrati stjecateljem – budući da nije ništa stekao na štetu tuženika kao kreditora. Tuženik dalje navodi da se iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, niti tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove te navodi da je tražbina s osnova nižeg tečaja u zastari jer učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istog, tražbine međusobno konfrontirane.

Tužitelj dalje navodi da prvostupanjski sud svoju odluku u ovom dijelu temelji na odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05) koji se odnosi na kompletnu ništetnost ugovora, a što nije bio predmet spora. Na bitnu povredu postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava (članak 1115. ZOO-a) tužitelj ukazuje u dijelu u kojem se utvrđuje da na tražbinu tuženika u iznosu od 159,38 EUR teku zakonske zatezne kamate od pojedinačnih datuma koji počinju teći od 11. srpnja 2006. pa do isplate.

Tužitelj smatra da je sud pogrešno odmjerio visinu troška koji pripada tužitelju s obzirom na njegov uspjeh u parnici te radnje za koje tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka.

Tužitelj predlaže da županijski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te obveže tuženika na nadoknadu troška žalbenog postupka tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i navodi da je na pripremnom ročištu 20. ožujka 2024. istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja za iznos tražbine tuženika u visini 159,38 EUR koji je specificirao nakon provedenog vještačenja i utvrđenja visine tzv. negativnih razlika u podnesku od 11. listopada 2024., te predlaže žalbu tužitelja odbiti i traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezana uz švicarski franak, sadržane u članku 1., članku 8. i članku 17. Ugovora o kreditu broj: 19183/06 sklopljenim 6. travnja 2006. između tužitelja NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i HVB Splitske banke d.d., danas OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, kao kreditora, i isplata iznosa od 2.466,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, a s osnove ništetnosti valutne klauzule, o kojem tužbenom zahtjevu je odlučeno točkama I i II izreke prvostupanjske presude koje nisu predmet žalbenog postupka.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao potrebu uzimanja u obzir svih iznosa koji su uplaćivani, pa i onih koji su uplaćeni u periodu kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog tečaja, tzv. negativne tečajne razlike. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 20. ožujka 2024., istako prigovor radi prebijanja u iznosu od 3.560,00 EUR, time da je nakon provedenog financijskog vještačenje podneskom od 11. listopada 2024., istako materijlalnopravni prigovor prijeboja u odnosu na negativne razlike u iznosu od 159,38 EUR uvećani za zakonskom zateznu kamatu koja teče na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate, i istako je prigovor prijeboja koristi sa štetom sukladno članku 346. stavak 3. ZOO-a.

Dakle, uz predmet spora po tužbenom zahtjevu tužitelja valjalo je odlučiti i o istaknutom prigovoru prijeboja od strane tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu obuhvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), činjenično stanje je pravilno utvrđeno no u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

8. Prvostupanjski sud je pravilno usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje ništetnost dijela ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje su vezane uz valutu CHF, i utvrdio postojanje njegove tražbine prema tuženiku u iznosu od 2.466,47 EUR sa zakonskim zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

9. Međutim, odlučujući o istaknutom prigovoru radi prebijanja, po stavu ovog drugostupanjskog suda pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio postojanje tražbine tuženika u iznosu od 159,38 EUR za razdoblje koje tuženik nije utužio, i za taj iznos umanjio tražbinu tužitelja i naložio tuženiku isplatu tako umanjenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate.

10. Kao što je navedeno predmet spora po tužbi tužitelja je utvrđenje ništetnim odredbi potrošačkog ugovora o kreditu navedenog u točci 1. ovoga obrazloženja i, posljedično tome, nalaganje isplate iznosa preplaćenih po osnovi takve ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, te je prvostupanjski sud, pozivajući se na utvrđenja iz presude donesene u sporu vođenom povodom tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa (pravomoćno okončanih odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2016 i Pž-6632/2017) pravilno utvrdio ništetnost tih odredbi.

11. Međutim, kako je tuženik izjavio prigovor radi prebijanja tzv. negativnih tečajnih razlika, zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud prihvatio je takav prigovor, utvrdio točkom III izreke postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, točkom IV izreke prebio tražbine i točkom V izreke naložio tuženiku za iznos prijeboja umanjenu isplatu tražbine tužitelja odbivši točkom VI tužbeni zahtjev za iznos prijeboja od159,38 Eur-a.

12. Napominje se da tužbenim zahtjevom tužitelja nije obuhvaćeno vremensko razdoblje koje je obuhvaćeno izjavljenim prigovorom radi prebijanja zbog niže tečaja valute CHF.

13. Sada u žalbenom stadiju postupka sporan je dio koji se odnosi na istaknuti prigovor prijeboja tzv. negativnih tečajnih razlika, jer je primjene tečaja valute CHF potrebno umanjiti za tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita.

14. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilnom primjenom materijalnog prava trebao uzeti u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužitelja (pozitivna razlika), a kako je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev, pa na taj način (eventualno plaćajući manji iznos za vrijeme pada tečaja), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, da bi dovela do ništetnosti Ugovora. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu nije nedopuštena, niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako Županijski sud u Puli u presudi poslovni broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

15. Nesporno je da je tužitelj zbog nižeg tečaja valute CHF u jednom kraćem razdoblju plaćao niže iznose anuiteta od početnog iznosa, ali nije time ostvario određenu korist. Ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a niti da je izvršena radnja kojom je stekao korist prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz članka 1111. stavak 2. ZOO-a, kao ni da je došlo do situacije iz članka 346. stavak 3. ZOO-a, odnosno da je za tužitelja nastao neki dobitak.

16. Slijedom navedenog ovaj sud je prihvaćajući žalbu tužitelja preinačio točku III izreke prvostupanjske presude i utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju istaknuta radi prebijanja u iznosu od 159,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose, i točku VI., te naložio tuženiku u daljnju isplatu u iznosu u navedenom iznosu a koju je prvostupanjski sud neosnovano odbio, budući je pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor radi prebijanja trebalo je odbiti i naložiti tuženiku plaćanje po osnovi razlike između stvarno isplaćenih iznosa (isplaćenih temeljem inicijalno ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli koja je utvrđena ništetnom) i visini koja bi bila relevantna na dan isplate kredita.

17. Tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, kao ni stjecanje dobitka iz članka 346. stavak 3. ZOO-a. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog.

18. I prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/22, (SM, KM protiv mBank, presuda od 7. prosinca 2023.), Direktivi 93/13 se protivi to da se naknada koju potrošač traži na temelju povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je taj ugovor ostao na snazi.

19. Stav je ovog suda da se tzv. negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir i da nije trebalo umanjiti iznose preplate za razdoblju kada su anuiteti bili manji zbog pada tečaja, jer da tužitelj ništa nije stekao temeljem ništetne odredbe, tako da ne dolazi do primjene pravilo o restituciji iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) da tužitelj ne može vratiti ono što od tuženika nije dobio, odnosno, primio i da tuženik ne može tražiti isplatu koristi primjenom ni instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, ni ostvarenje dobiti iz članka 346. stavak 3. ZOO-a, stoga je preinačena prvostupanjska presuda i u dijelu pod točkom VI izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 159,38 EUR koji iznos se odnosi na iznos prebijanja tražbina s osnove nižeg tečaja valute CHF.

18. Slijedom navedenog na temelju članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, žalba tužitelja je prihvaćena i u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinačena.

19. Obzirom je prvostupanjska presuda preinačen, to je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti na temelju čl.380 ZPP-a.

20. Prvostupanjski sud je pravilno odredio troškove postupka tužitelja koji su bili neophodni za ovaj postupak, međutim, zbog pogrešnog pravnog stava zauzima stav da tužitelj nije uspio u cijelosti u postupku, pa utvrđuje njegov uspjeh sa 86 %. Tužitelj je uspio u cijelosti te ostvaruje i pravo na trošak postupka u sveukupnom iznosa prema troškovniku.

21. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio sa žalbom, te je prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu, to je tužitelj uspio u cijelosti sa tužbom, valjalo mu je odrediti i daljnji trošak postupka u iznosu od 201,25 EUR.

22. Na temelju članka 166. ZPP-a u svezi članka 154. i članka 155. ZPP-a, tužitelju je dosuđen trošak žalbe, istovremeno odbijajući zahtjev tuženika za naknadu troška odgovara na žalbu.

U Karlovcu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp