Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-774/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, koju zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 28. travnja 2026. poslovni broj Pl-214/2026-8, dana 8. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 28. travnja 2026. poslovni broj Pl-214/2026-8.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice i potvrđeno je rješenje o pristojbi od 9. travnja 2026. broj Pl-214/2026-6.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužiteljica iz "svih zakonom dopuštenih razloga" s prijedlogom drugostupanjskom sudu isto ukinuti i osloboditi je od obveze plaćanja pristojbe, odnosno podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o pristojb i broj Pl-214/2026-6 od 9. travnja 2026. tužiteljica pozvana na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR i na rješenje u iznosu od 13,27 EUR , odnosno u ukupnom iznosu od 19,91 EUR, te da je tužiteljica protiv rješenja izjavila prigovor u kojem navodi da je oslobođena od plaćanja pristojbi na temelju čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/23., u daljnjem tekstu: ZSP). Navedeni prigovor prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim polazeći od sadržaja čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP utvrđujući da tužiteljica, iako je javna ustanova i pravna osoba koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, a da su citiranom zakonskom odredbom od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene (samo) osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, pa je posljedično navedenom odbio prigovor kao neosnovan.
5. U žalbi tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl . 11. st. 1. toč. 2. ZSP. Citira čl. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. , u daljnjem tekstu: Zakon o HRT) prema kojem Hrvatska radiotelevizija ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, te čl . 3. istog Zakona kojim je propisano da je djelatnost HRT-a proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Smatra da osim javnih usluga, prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti koji se sukladno Zakonu o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Ti navedeni poslovi da se odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njegove visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja pristojbe te kontrola naplate pristojbe. Citira i čl. 33. Zakona o HRT prema kojem su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge te se poziva na čl. 34. istog Zakona koji definira obveznika plaćanja pristojbe i zaključuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći javni interes, a ne samo njezin interes. Kao i u prigovoru poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-662/2011 od 10. srpnja 2018. u kojoj taj sud ističe da se u ovom slučaju (čl. 35. st. 2. Zakona o HRT) radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na Nadzorni odbor HRT-a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe i da budući je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i Nadzorni odbor imenuje Hrvatski Sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom s Ustavom. Također se poziva i na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. USOZ- 322/13-5 od 30. lipnja 2015. u kojoj je sud zaključio da je Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi opći akt tj. općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njima ima primijeniti. Zaključno se poziva i na odluke Općinskog suda u Đakovu, Osijeku, Vukovaru i Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji su usvajali njezin prigovor i ukidali rješenja o pristojbi.
6. Iznesenim žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o obvezi tužiteljice na plaćanje sudskih pristojbi.
6.1. Hrvatska radiotelevizija je prema čl. 1. Zakona o HRT pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Definicija sadržaja i funkcije javnih ovlasti Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbama čl. 9. – 15. Zakona o HRT, no ni jednom odredbom Zakona o HRT Hrvatskoj radioteleviziji nije povjereno obavljanje javnih ovlasti dok činjenica što prema čl. 35. tog Zakona visinu mjesečne pristojbe utvrđuje Nadzorni odbor te istom odlukom može utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja, ne znači da u naplati mjesečnih pristojbi obavlja javne ovlasti, a niti pri tome provodi upravni postupak odnosno ne rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe.
6.2. Iz navedenih razloga odbivši prigovor tužiteljice na rješenje o pristojbi kojim je pozvana na plaćanje pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR primjenom Tar. br. 2. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) i na rješenje u iznosu od 13,27 EUR primjenom čl. 28. st. 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kao i odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP ocijenivši da tužiteljica u naplati RTV pristojbe ne postupa kao pravna osoba s javnim ovlastima i da primjenom te zakonske odredbe nije oslobođena od plaćanja pristojbi.
7. U vezi odluka prvostupanjskih sudova na koje je ukazala tužiteljica valja istači da ovaj sud nije vezan odlukama tih sudova.
8. Kako žalba tužiteljice nije osnovana, a da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. , u daljnjem tekstu: ZPP) to je ovaj sud odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.
U Varaždinu 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Sanja Bađun
