Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-544/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, prema nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Mariu Patača, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Borjani Jovanović Bengin, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 15. svibnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, isplati iznos od 1.693,86 EUR (tisuću šesto devedeset tri eura i osamdeset šest centa) uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.378,86 EUR (tisuću tristo sedamdeset osam eura i osamdeset šest centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 10. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. ožujka 2025. podnio tužbu u kojoj navodi kako je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], a u kojoj se nekretnini nalazi obračunsko mjerno mjesto br. 1200121914, broj brojila: 17094426, za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja, a koje je tuženik obvezan podmiriti. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 1.693,86 EUR, što je razvidno iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni sljednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti ostavitelja tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Temeljem članka 129. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju, propisano je da se nasljednikom postaje ex lege - po sili zakona u času smrti ostavitelja, odnosno u času smrti ostavitelja nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika. Sukladno odredbi članka 139. istog zakona, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik i posjednik nekretnine, a uostalom i pravni sljednik iza prethodnog kupca obvezan podmiriti predmetno dugovanje. Tuženik je u utuženom razdoblju preuzimao električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto odnosno tuženik troši električnu energiju tužitelja na način da se priključio na mrežu tužitelja, a nikada ranije nije stekao status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Eventualni propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta odnosno posjeda opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik ili korisnik prostora, sve sukladno članku 24. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tuženik kao vlasnik s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom niti je na bilo koji način stekao status korisnika sukladno članku 26. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Budući je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine i pravni sljednik evidentiranog kupca električne energije ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.693,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare. Tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku temelji na navodnom pružanju usluge isporuke električne energije i to za razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. siječnja 2024. Odredbom članka 232. stavka 1. ZOO-a propisano je da za jednu godinu, između ostalog, zastarijeva tražbina naknade za isporučenu električnu energiju kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, pri čemu se rok od godinu dana računa od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog računa. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio 31. ožujka 2025. razvidno je da je ista podnesena nakon proteka roka za zastaru i posljednjeg iznosa odnosno posljednje obračunate naknade za navodnu isporuku električne energije tuženiku od strane tužitelja. Ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da računi za sporno razdoblje nisu ispostavljani na ime tuženika niti je tuženik bio u posjedu predmetnog stana kojeg je stekao tek nasljedstvom iza svoje majke pok. ĐT. Točno je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali iza pravnog prednika tuženika - njegove majke - nisu ostali nikakvi dugovi te nitko nije prijavio apsolutno nikakva potraživanja u provedenom ostavinskom postupku iza pok. majke tuženika, ĐT. Uostalom tužitelj ničim ne dokazuje da bi pok. majka tuženika ĐT prema tužitelju imala bilo kakvih dugovanja, niti dostavlja na znanje nepodmirene račune koje je ispostavljao na ime pok. majke tužitelja ĐT. Majka tužitelja pok. ĐT također nije dobivala račune za potrošnju električne energije za stan u [adresa] od tužitelja, a također se ističe i da je ista gotovo cijeli život živjela na adresi u [adresa], na kojoj je adresi bila i prijavljena i nije bila u posjedu predmetnog stana.

3. Tuženik je nedugo nakon što se upisao kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1568/2023 od 12. rujna 2023., podnio zahtjev za sklapanje Ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu te je kao dokaz tome, dostavio tužitelju zemljišnoknjižni izvadak i Rješenje o nasljeđivanju. Tuženikov zahtjev je u cijelosti prihvaćen od strane tužitelja te isti počevši od 01. veljače 2024. pa nadalje redovito podmiruje račune za potrošnju električne energije za stan u [adresa], na adresi [adresa], koji dolaze na ime tuženika. Tuženik ne samo da uredno podmiruje navedene račune, već je isti i u preplati. Tužitelj navedeni iznos potražuje od tuženika s osnova pružanja usluge opskrbe električne energije za stan u [adresa], na adresi [adresa] i to za obračunsko mjerno mjesto broj : 1200121914, brojilo broj: 17094426. Tužitelj tvrdi da je to razvidno iz dostavljenih računa te izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koje da se odnose na nepodmirene obveze tuženika na ime potrošnje električne energije. Kao dokaz tome tužitelj dostavlja račun br: 2202050609-240121- 5 za razdoblje od 30. travnja 2023. do 31. ožujka 2024., a na kojem je računu kao kupac navedena osoba imena TT, a ne tuženik. Stoga začuđuje temeljem čega tužitelj smatra osnovanim da je tuženik dužan podmiriti predmetne račune. tuženiku usluga isporuke električne energije od strane tužitelja sasvim sigurno nije pružena jer tuženik u razdoblju od 01. svibnja 2023. do dana 15. rujna 2023. nije bio niti vlasnik predmetnog stana. Stoga, čak i u slučaju da je nekakva usluga pružena, što nije, tuženik nije stekao nikakvu korist. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 5-6 spisa), obračun za razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. siječnja 2024. (list 9-10 spisa), povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora (list 11-12 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu br. 1200121914 (list 15-20 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1568/2023-7 od 12. rujna 2023. (list 21-23 spisa), obračun za razdoblje od 01. studenog 2024. do 18. studenog 2024. (list 228-229 spisa) te poziv na plaćanje od 26. veljače 2025. (list 250-252 spisa).

5. Imajući u vidu da se radi o pravnom pitanju to sud nije proveo dokaze knjigovodstvenim vještačenjem kao ni elektroenergetskim vještačenjem budući bi isto bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka, a u kojem čl. 10. ZPP-a je propisano da se mora nastojati da se postupak provede uz što manje troškova, bez odugovlačenja i u razumnom roku, a prema priloženim dokazima moguće je donijeti meritornu odluku.

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je tuženik vlasnik stana u [adresa], upisanog u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], da se radi o trosobnom stanu br. 8 na prvom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, drvarnice u ukupnoj površini od 90,47 m2, te da je stekao vlasništvo nad istim temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1568/2023-7 od 12. rujna 2023 iza pok. AT, koja je bila prethodni vlasnik stana. Nije sporno da je za razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. siječnja 2024. izdan obračun potrošnje električne energije u pogledu predmetne nekretnine, te da je izdan na ime TT, pok. supruga pok. AT. Nije sporno da je TT bio evidentiran kao kupac električne energije u odnosu na predmetnu nekretninu. Također nije sporno da je tuženik 24. siječnja 2024. podnio tužitelju zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na obračunskom mjernom mjestu br. 1200121914 za predmetnu nekretninu.

8. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa imajući u vidu trenutak stjecanja vlasništva predmetne nekretnine, kao što je sporna pasivna legitimacija obzirom je obračun izdan na TT, odnosno u ovom postupku sporna je primjena prava te nastup zastare.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave sa time da je vjerodostojnost isprava ocijenio na temelju drugih provedenih materijalnih dokaza.

10. Sukladno čl. 35 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne Novine“ br. 104/20, 80/21, 100/22, dalje: Opći uvjeti) propisano je da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u skladu s člankom 33. Općih uvjeta, a u kojem je propisano da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže iz članka 6. stavka 1. Općih uvjeta uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. Kao što je već prethodno navedeno stranke su učinile nespornim da tuženik takav zahtjev nije podnio po stjecanju vlasništva nad predmetnom nekretninom, već je takav zahtjev podnio tek 24. siječnja 2024.

11. Sukladno čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVSP-a) propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne Novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/2019, dalje: ZN-a) propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (st. 2.). Nije sporno da je tuženik stekao nekretninu rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O- 1568/2023-7 od 12. rujna 2023.

12. S tim u svezi upire se u čl. 31. st. 1. ZVSP-a kojim je propisano da vlasništvo obvezuje. Drugim riječima, u trenutku smrti majke tužene isti je stekao cjelokupno nasljedstvo, uključujući i obveze koje proizlaze iz nasljedstva, odnosno troškove režija električne energije. Stoga je neosnovan navod tuženika u kojem ponavlja kako isti nije koristio predmetni stan, niti je bio u posjedu, budući da obveza tuženika proizlazi iz samog zakona. Činjenica da je tuženik sklopio ugovor o korištenju mreže na obračunskom mjernom mjestu za predmetnu nekretninu ne oslobađa istog od obveze koju je dužan podmiriti na osnovi potrošnje električne energije za razdoblje koje je prethodilo sklapanju ugovora. Obveznik plaćanja električne energije koju tužitelj isporučuje za pojedinu nekretnine je vlasnik te nekretnine, kao krajnji kupac, neovisno o činjenici da isti nije na vrijeme podnio zahtjev za sklapanjem novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, koji stav je izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-4487/2023-2 od 09. travnja 2024.

13. Sukladno čl. 24. i čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne Novine“ br. 111/21, dalje: Pravilnik) na isti način je propisan postupak u slučaju smrti obveznika plaćanja, pa je tako propisano da je novi vlasnik (u ovom slučaju tuženik) dužan sa opskrbljivačem električne energije (u ovom slučaju tužitelj) sklopiti novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom. Stranke su također učinile nespornim da je kao krajnji kupac tužitelja u odnosnu na predmetnu nekretninu bio evidentiran TT, suprug pok. majke tuženika AT. Stoga ovaj sud cijeni neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom je tuženik kao nasljednik vlasnika nekretnine preuzeo obvezu podmirenja svih troškova koje bi proizašli iz novo stečenog vlasništva, pa je tako sukladno čl. 139. st. 3. ZN-a propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

14. Ovaj sud je stava kako je za predmetnu nekretninu obračunata potrošnja električne energije za koje je izdan zajednički obračun za razdoblje od 01. svibnja 2023. do 31. siječnja 2024. Sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Navedeni obračun predstavlja javnu ispravu, te je na tuženiku da dokaže suprotno što isti u ovom postupku nije učinio, slijedom čega se prigovor o nevjerodostojnosti isprave smatra neosnovanim.

15. Navod tuženik da iza majke tuženika nisu ostali dugovi budući nitko nije prijavio bilo kakva potraživanja u ostavinskom postupku ovaj sud također nije cijenio osnovanim. Naime, u ostavinskom postupku osobe prijavljuju svoje eventualne tražbine koje imaju prema ostavitelju, no to nije njihova obveza niti je obveza tužitelja da istražuje da li je osoba umrla odnosno da li je proveden ostavinski postupak kako bi prijavio predmetno potraživanje. Stoga tužitelja predmetno ne prekludira u iznošenju takvih potraživanja nakon provedenog ostavinskog postupka. U odnosu na navod tuženika da ničim ne dokazuje da bi pok. majka tuženika prema tužitelju imala bilo kakvih dugovanja, upire se u obračun sačinjen od strane tužitelja, a koji predstavlja javnu ispravu. Također je potrebno naglasiti kako su u navedenom obračunu razdijeljene obračunske stavke kao i količina potrošene električne energije (kWh), pa je stoga tuženik u mogućnosti razaznati koja količina električne energije je stvarno potrošena za potrebe predmetne nekretnine. Ujedno se upire i u činjenicu da tuženik prethodno postupku nije ni na koji način prigovorio izdanom i dostavljenom obračunu.

16. U odnosu na navode tuženika da nije bio vlasnikom predmetne nekretnine u razdoblju 01. svibnja 2023. do 15. rujna 2023. ponavlja se kako je tuženik stekao vlasništvo u trenutku otvaranja nasljedstva, odnosno u trenutku smrti majke tužene 12. ožujka 2023.

17. Tuženik je također naveo kako tužitelj ne bi sklopio ugovor o korištenju mreže da je tuženik imao evidentirano dugovanje, pritom se pozivajući na čl. 26. st. 7. Pravilnika kojim je propisano da sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom na zahtjev fizičke ili pravne osobe koja je u posjedu građevine ili dijela građevine opskrbljivač može uvjetovati podmirenjem svih novčanih obveza dospjelih u posljednjih godinu dana za krajnjeg kupca fizičku osobu odnosno tri godine za krajnjeg kupca pravnu osobu. Međutim ne radi se o obvezi tužitelja već njegovom ovlaštenju, pa stoga i takav navod tuženika ovaj sud cijeni neosnovanim.

18. Tuženik je u ovom postupku podnio i prigovor zastare kojeg ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju radi se o stjecanju bez osnove sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO-a) imajući u vidu da se obračun utroška električne energije odnosi na razdoblje kada je tuženik kao vlasnik koristio usluge tužitelja a nije imao sklopljen ugovor o korištenju mreže. Sukladno čl. 225. ZOO-a zastarni rok je pet godina pa u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.

19. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, te sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 33,18 EUR kao i iznos PDV- a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 450,00 EUR (04. studenog 2025. i 12. prosinca 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te 07. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup 2 ročišta u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (13. studenog 2025. i 15. svibnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 262,50 EUR.

21. Preostali dio zatraženog troška tužitelja iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim i previsoko zatraženim.

22. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.378,86 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

23. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

24. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

25. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

26. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 10. lipnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 140,00

EUR