Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P-107/2022-54

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu tog suda Sonji Alač, kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi u [adresa] N, [adresa], zastupane po punomoćnici Arijani Visković, odvjetnici u Selcu, protiv tužene JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Vrtodušiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 18. svibnja 2026., dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

«Nalaže se tuženoj JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici DĆ iz [adresa] (sada u SAD, 6624 N, Navajo Ave,Lincolnwood, IL 60712) isplati iznos od 200.000,00 $ (dvjestotisućadolara) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 17.11.2021.g. kao dana proteka paricijskog roka od 60 dana, a u kojemu je tužena bila dužna podmiriti dug, pa do konačne isplate, po stopi obračunatoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO.»

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 33.325,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. lipnja 2026. kao dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi:

«1. Radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 $ (dvjestotisućadolara) zabranom tuženoj JĆ iz [adresa], kao protivniku osiguranja otuđenje ili opterećenje svih nekretnina na kojima je ista upisana kao suvlasnica odnosno samovlasnica i to slijedećih nekretnina označenih kao:

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša za Brno u Brnu

k. č. br. [katastarska čestica], šuma za Brno u Brnu

k. č. br. [katastarska čestica], oranica Lukovo u Lukovu

k. č. br. [katastarska čestica], livada,cesta

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša

k. č. br. [katastarska čestica], šuma,cesta,

k. č. br. [katastarska čestica], šuma,cesta

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša Karinovo, pod Gaj u sv.D

sve nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana u 3/600 dijela k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša

k. č. br. [katastarska čestica], oranica

k. č. br. [katastarska čestica], oranica,

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša

k. č. br. [katastarska čestica], kuća i livada

k. č. br. [katastarska čestica], oranica

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje

k. č. br. [katastarska čestica], gospodarska zgrada i dvorište

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje

k. č. br. [katastarska čestica], kuća br.5 i dvorište,sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem ošišće u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica],oranica i trsje na Dražićevo u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša Poduljin u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje Poduljin u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem Poduljin u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje Poduljin u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem Poduljin u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje Poduljin u Poduljinu

k. č. br. [katastarska čestica], livada,cesta

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša pod crno u za Ravnom

k. č. br. [katastarska čestica], oranica ravno u za Ravno

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje pod humac poli mostaca u Mlaki

k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje pod humac poli mostaca u Mlaki, sve iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], u 1/10 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem pod Mikulu u sv. Nikoli

k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem polje u polju, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 3/300 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], put pod kućah,iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 3/3600 dijela k. č. br. [katastarska čestica], put kod kuća u [adresa],iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 3/1200 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje polje Provojac u polju, iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 36/720 dijela

k. č. br. [katastarska čestica],oranica i trsje nadgrad u Dolovih iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/10 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem draga u Dragi

k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak draga u Dragi,sve iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/400 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica i trsje draga na Dragi

k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak draga u na Dragi, iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 3/1440 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica Bukovdol u Bukovdolu

k. č. br. [katastarska čestica]/1B, oranica Provojac polje u Polju iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/10 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], kuća br.16A i dvorište iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak

k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša u Javoru

k. č. br. [katastarska čestica], sjenokoša i gospodarska zgrada u [adresa] iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 3/120 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak pod sv.Martin iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak pod sv.Martin u spojine Zagora Antonića iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 15/240 dijela

k. č. br. [katastarska čestica], livada iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela

uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama.

Zabilježbu će provesti zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Crikvenici, koja zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišno-knjižnom odjelu tog suda.

2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u predmetu pod posl.br.P______,a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici.»

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica da u zemljišnim knjigama izvrši zabilježbu odbijanja prijedloga iz točke I. izreke ovoga rješenja, i to na nekretninama opisanim u točki I. /1. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. U tužbi od 4. veljače 2022., koju podnosi protiv tužene, radi isplate, tužiteljica navodi da je tuženoj 2005. u rujnu pozajmila 100.000,00 $, a potom u listopadu da je pozajmila još 100.000,00 $, sveukupno 200.000,00 $. Tvrdi da je uplatu izvršila sa svog računa otvorenog kod Brickyard Bank na račune tužene otvorene kod Zagrebačke banke. Prva novčana transakcija da je izvršena na račun broj 2484408075, a druga transakcija da je izvršena na broj računa 2484247478. Tužiteljica tvrdi da su obje uplate izvršene isključivo u korist tužene, što po istoj proizlazi iz izvadaka bankovnih transakcija. Tužiteljica navodi kako je između stranaka postojao dugogodišnji prijateljski i susjedski odnos temeljen na međusobnom povjerenju te da je tužena od nje tražila pomoć zbog teške financijske situacije i prijeteće opasnosti gubitka obiteljske kuće u [adresa]. Tvrdi da između stranaka nije ugovoren točan rok vraćanja novčanog duga, međutim da je nesporno da je tužena preuzela obvezu vraćanja cijelog pozajmljenog duga. Tužiteljica tvrdi da je kroz dulje vremensko razdoblje u više navrata pozivala tuženu da vrati dugovani novac, pri čemu da je tužena konstantno obećavala da će izvršiti povrat uplaćenog iznosa, ali da to nikada nije učinila. Navodi da s obzirom na to da rok vraćanja nije bio izričito određen, da se primjenjuje odredba članka 504. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je zajmoprimac dužan vratiti zajam u primjerenom roku nakon vjerovnikova zahtjeva za povrat. Kako je od dana pozajmice proteklo više od 17 godina, a tužena cijelo to vrijeme nije vratila ni dio dugovanog iznosa, tužiteljica da je bila prisiljena sudskim putem tražiti zaštitu svojih prava i naplatu tražbine.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužiteljica je predložila donošenje presude kao u točki I izreke ove presude, a traži i naknadu parničnog troška.

2. Tužena je u odgovoru tužbu od 14. ožujka 2022. u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva .

Tužena navodi da tužiteljica nije učinila vjerojatnim, a niti dokazala da je između stranaka ikada sklopljen ugovor o zajmu temeljem kojeg bi tužena bila obvezna vratiti iznos od 200.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da je sukladno pravilima o teretu dokazivanja, upravo na tužiteljici obveza dokazati postojanje pravnog odnosa iz kojeg navodno proizlazi predmetna tražbina, što ista nije učinila. Ističe da tužiteljica uz tužbu nije priložila nikakav vjerodostojan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, odnosno da je tužena zaprimila predmetna novčana sredstva na ime zajma. Posebno ističe kako nije dostavljen ni pisani ugovor o zajmu, potvrda o primitku novca, priznanje duga niti bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi proizlazila osnova predmetnog potraživanja. Nadalje, tvrdi da se isprave koje tužiteljica naziva „bankovnim izvodima iz kojih je vidljiva novčana transakcija“ ne mogu smatrati vjerodostojnim dokazom u ovom postupku. Da su iste sastavljene na stranom jeziku, a uz njih nije dostavljen ovjereni prijevod po stalnom sudskom tumaču, iako je to izričito propisano odredbom čl. 232. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, tvrdi da predmetne isprave ne mogu se koristiti kao dokaz u ovom parničnom postupku ni iz sadržaja navedenih isprava ne proizlazi da je tužena zaprimila predmetna sredstva, niti da su računi navedeni na tim ispravama uopće u vlasništvu tužene. Predmetne isprave da ne sadrže ni osnovne elemente vjerodostojnosti poput ovjere ili žiga banke, a pojedini podaci na njima da su ispisani ručno, zbog čega njihovu autentičnost dodatno dovodi u pitanje.

Tužena navodi da iz navedenih isprava nije razvidna svrha ni pravna osnova eventualnog plaćanja tužiteljice niti se može zaključiti da bi se radilo o zajmu, a kamoli o dospjeloj novčanoj obvezi tužene prema tužiteljici.

Tužena opreza radi ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

Slijedom svega navedenog, tužena predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev zahtjev tužiteljice kao u cijelosti neosnovan te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamata od dana donošenja presude.

3. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike bankovnih izvoda (stranice 7-8 spisa), te izvode bankovnih računa prevedenih po ovlaštenom sudskom tumaču za engleski jezik (stranice 59-68 spisa), u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Crikvenici Općinskog suda u Crikvenici posl.br. Z-1989/2022 (stranice 41-45), na ročistu održanom 4. srpnja 2023. proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice DĆ, u odsutnosti uredno pozvane tužene (stranice 74-79 spisa), a na ročištu održanom 28. studenoga 2023. saslušan je svjedok ZĆ (stranice 80-83 spisa), te je izvršen uvid u dopise Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 31. listopada 2023. (stranica 84 spisa), te od 12. siječnja 2024. (stranica 93 spisa), u dopis te izvode Brickyard bank i ovjerene prijevode istih (stranice 114-116 spisa te 124-127 spisa), te u dopise Zagrebačke banke od 11. prosinca 2025. (stranica 142 spisa) te od 26. ožujka 2026. (stranica 149 spisa).

Tužena, iako uredno pozvana, nije pristupala na ročišta glavne rasprave određena radi saslušanja stranaka odnosno saslušanja tužene, te se odrekla prava na saslušanje.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci odluke, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

4. Predmetno potraživanje tužiteljice odnosi se na isplatu novčanog iznosa od 200.000,00 $ (USD) po osnovu ugovora o zajmu, kojeg tužiteljica tvrdi da je, kao zajmodavac, sklopila s tuženom, kao zajmopricem.

Tužiteljica naime tvrdi da je tuženoj u dva navrata pozajmila novčane iznose, i to u rujnu 2005. iznos od 100.000,00 USD, a u listopadu 2005. daljnji iznos od 100.000,00 USD, koje da se tužena obvezala vratiti protekom razumnog roka primitka pozajmljenih sredstava te da tužena unatoč višekratnim usmenim i pisanim pozivima nije vratila pozajmljene iznose, ni djelomično podmirila dugovanje.

Tužena osporava da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu, te da joj je tužiteljica predala novčane iznose koje potražuje u ovom postupku. Posebno ističe kako ne postoji nikakva pisana potvrda, ugovor, priznanica niti drugi vjerodostojni dokaz iz kojeg bi proizlazila obveza tužene na vraćanje utuženih iznosa .

Odredbom članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05.; u nastavku: ZOO/05) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca.

U postupku je sporno je li između stranaka sklopljen ugovor o zajmu te je li tužiteljica, kao zajmodavac, tuženoj, kao zajmoprimcu doista isplatila utuženi iznos od 200.000,00 USD.

Slijedom navedenog, sporno je postojanje obveznopravnog odnosa iz ugovora o zajmu, odnosno osnova tužbenog zahtjeva, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

Iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice (stranice 74 - 79 spisa), proizlazi da su stranke bile dugogodišnje susjede i da su se poznavale kroz duži vremenski period. Tužiteljica je iskazala kako od svoje osme godine života živi u [adresa], ali da svake godine tijekom ljeta dolazi u [adresa] u obiteljsku kuću na adresi [adresa], dok su tužena JĆ i njezin suprug ČĆ živjeli u neposrednoj blizini, na kućnom broju 41. Prema iskazu tužiteljice, obitelj DĆ predmetnu je kuću kupila još 1981., nakon čega su stranke postupno razvile susjedski, a potom i prijateljski odnos, koji je trajao i bio intenzivan nekoliko godina (4 godine druženja).

Tužiteljica je navela kako su tužena i njezin suprug prema njoj i njezinom pokojnom suprugu CĆ bili izrazito ljubazni i susretljivi, osobito imajući u vidu činjenicu da tužiteljica i njezina obitelj u početku nisu poznavali mnogo ljudi u [adresa]. Stranke su se tijekom godina međusobno posjećivale, družile uz kave i večere te provodile vrijeme gotovo svakodnevno tijekom ljetnih boravaka tužiteljice u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica je iskazala kako su J često govorili o svom poslovanju kroz trgovačko društvo Ravno d.o.o., pokazivali nekretnine koje posjeduju u [adresa] i okolici te ostavljali dojam stabilnih i imućnih osoba.

Iz iskaza tužiteljice nadalje proizlazi da je upravo zbog takvog višegodišnjeg odnosa povjerenja smatrala tuženu i njezinog supruga ČĆ poštenim i pouzdanim osobama, zbog čega je bila spremna razmotriti njihov zahtjev za financijsku pomoć. Tužiteljica je opisala kako je krajem kolovoza 2005. tužena s njom obavila razgovor u kojem joj je iznijela svoje financijske poteškoće, navodeći da postoji opasnost od gubitka kuće u [adresa] zbog dugova i hipoteka te da joj je potrebna novčana pomoć, radi čega je i zatražila od tužiteljice da joj pozajmi novčani iznos od 200.000,00 USD, na rok od godinu ili dvije.

Iz iskaza tužiteljice također proizlazi kako su tijekom godina nakon spornih uplata kontakti između stranaka postupno postajali rjeđi i formalniji, pri čemu je tužiteljica navela da su tužena i njezin suprug s vremenom počeli izbjegavati susrete i telefonske kontakte. Unatoč tome, tužiteljica navodi da je tijekom više godina nastavila tražiti povrat novca te održavati komunikaciju s tuženom i njezinim suprugom u vezi navodnog duga. Nakon isteka roka 2007., tuženi da su navodili da trenutno nemaju sredstava te da će dug podmiriti nakon prodaje nekretnine, o čemu su tužiteljicu više puta obavještavali. U razdoblju od 2008. do 2011. tuženi da nisu izvršili povrat duga, uz obrazloženje nepovoljne situacije na tržištu nekretnina, ali su istovremeno nastavljali davati obećanja o budućem namirenju.

Tijekom 2012. tuženi su se iselili iz nekretnine u [adresa], pri čemu tužiteljica navodi da o tome nije bila pravodobno obaviještena, te da su i dalje tvrdili kako će dug biti podmiren iz prodaje drugih nekretnina ili projekata u [adresa]. U 2013. tužitel jica saznaje da je nekretnina tuženih u [adresa] izgubljena, nakon čega se komunikacija između stranaka nastavlja povremeno, pri čemu tužena i dalje ne izvršava povrat duga.

U 2014. stranke su se ponovno susrele te su tužena i njezin suprug navodili mogućnost prodaje drugih nekretnina, dok je tužiteljica i dalje očekivala povrat duga. Iz iskaza tužiteljice nadalje proizlazi kako je i u narednom periodu od tužene odnosno njezinog supruga tražila vraćanje novca, pri čemu su joj oni odgovarali da trenutno nemaju novca te da će dug vratiti nakon prodaje određenih nekretnina , 2015. tužiteljici je tužena izjavila da je u teškom psihičkom stanju i da ne zna kako vratiti dug, nakon čega komunikacija postupno prestaje, a tuženi se više ne odazivaju na njezine pozive i poruke. Slijedom navedenog, tužiteljica da je 2020. angažirala odvjetnika radi zaštite svojih prava.

Sud prihvaća kao životan i uvjerljiv dio iskaza tužiteljice u odnosu na okolnosti poznanstva i odnosa među strankama te smatra utvrđenim da su između stranaka postojali dugogodišnji bliski susjedski i prijateljski odnosi.

Svjedok ZĆ u svom iskazu navodi da je sa strankama u postupku u odnosu susjeda te da poznaje tužiteljicu DĆ te tuženu JĆ i njezina supruga ČĆ, te da je poznavao i supruga tužiteljice CĆ. Navodi da mu međusobni imovinsko-pravni odnosi stranaka nisu bili poznati sve do 2021.

Svjedok je naveo da je tuženoj i njezinom suprugu ČĆ u 2 navrata pozjamljivao novce u razdoblju od 2003. do 2005. te da je i treći puta tužena dolazila kod njega radi posudbe, ali da im novce nije pozajmio, jer ih prethodni put nisu vratili onako kako su dogovorili, odnosno do datuma kako su dogovorili pa da joj je rekao da nema novce i da im neće pozajmiti, te da su mu J rekli da će pitati tužiteljicu da im pozajmi novce. Naveo je da su pozajmljeni iznosi iznosili oko 2.000,00 EUR po posudbi te da se radilo o kratkoročnim posudbama na rok od oko mjesec dana, bez pisane potvrde.

Iz iskaza navedenoga svjedoka proizlazi da mu tužiteljica do 2021. nije spominjala da bi i sama imala potraživanja prema tuženoj, kada mu je prvi put rekla da je i ona posudila novac tuženoj. Svjedok je iskazao da mu tada nije bio poznat iznos tog potraživanja.

Svjedok je također naveo da mu se tužiteljica povjerila 2021. u vezi međusobnih odnosa stranaka, te da mu je rekla kako su odnosi između stranaka isprva bili prijateljski, ali da su se kasnije tužena i njezini suprug počeli udaljavati. Navodi i da mu je tužiteljica spominjala da su tužena i njezin suprug imali financijskih poteškoća i probleme s nekretninama.

Svjedok potvrđuje da nije bio prisutan dogovorima između stranaka o predmetnoj pozajmici te da o istoj nije imao saznanja do razgovora s tužiteljicom 2021.

Stoga, i svjedok ZĆ potvrđuje navode tužiteljice o tome da su u razdoblju na koje se odnosi predmetno potraživanje tužiteljice, tužena i njezin suprug imali financijskih poteškoća, da su pozajmljivali novce, i to konkretno od navedenoga svjedoka, koji je odbio pozjamiti im novce zbog neurednog vraćanja pozajmice, te je potvrdio da je tužena rekla da će pitati tužiteljicu da joj pozajmi novce.

Iako je tužena osporila vjerodostojnost izvoda Brickyard Bank, koje je tužiteljica dostavila u spis, uz tužbu (stranice 7-8 spisa), tužiteljica je dostavila ovjerene prijevode istih s engleskog na hrvatski jezik (stranice 62-68 spisa), a iz kojih proizlazi da je tužiteljica početkom rujna 2005. uplatila na ime tužene kao primatelja na račun koji se vodi kod Zagrebačke banke, Filijala Rijeka, iznos od 100.000,00 USD (stranice 59 -63 spisa), te 8. studenoga 2005. iznos od 100.000,00 USD (stranice 64-68 spisa), koji iznos je također uplaćen na ime tužene kao primatelja.

Iako iz postupka proizlazi da su gore navedeni novčani iznosi uplaćeni na ime tužene kao primatelja, sa zajedničkog računa tužiteljice i njezina supruga, radi se o pozajmici tužiteljice tuženoj, koja je kao takva dogovorena između navedenih stranaka, te se radi o pozjamice tužiteljice tuženoj, a nije odlučno to što je taj novac bio položen na zajednički račun tužiteljice i njezina supruga. Čiji je konkretno to novac bio, nije relevantno u pogledu obveze tužene prema tužiteljici da izvrši povrat navedenog novčanog iznosa, jer se radi o pozajmici tužiteljice tuženoj, a tužena se obvezala vratiti pozajmljene iznose tužiteljici, u roku od godinu ili dvije, kako je to bila navela kada je tražila navedenu pozajmicu.

I sama je tužiteljica u svom iskazu potvrdila da je rok povrata zajma bio godinu ili dvije godine, jer je navela da joj je tužena u kolovozu 2005. rekla da će izgubiti kuću u [adresa], te ju je pitala ima li 200.000,00 USD i ako joj može posuditi i da će joj ona to vratiti za godinu ili dvije.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je po povratku u SAD na navedeno pristala, I to nakon razgovora sa suprugom, da ju je tužena zvala te telefaksom poslala podatke o računima na koje treba izvršiti uplatu tog iznosa.

Iz dopisa Brickyard Bank od 27. prosinca 2024. te izvoda navedene banke, koji u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika prileže spisu (stranice 124-127 spisa), proizlazi da su u rujnu i studenome 2005. s računa tužiteljice i KĆ, supruga tužiteljice, izvršene 2 uplate iznosa od po 100.000,00 USD, i to 6. rujna 2005. te 8. studenoga 2005., ukupno 200.000,00 USD.

Nadalje, iz dopisa Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 26. ožujka 2026. (stranica 149 spisa) proizlazi da je račun na koji je izvršena uplata iznosa od 100.000,00 USD 8. studenoga 2005., račun tužene, dok tužena u tom razdoblju nije bila vlasnica drugog računa, na koji je izvršena uplata iznosa od 100.000,00 USD 6. rujna 2005.

Iako Zagrebačka banka d.d. Zagreb, zbog proteka vremena, ne čuva podatke o uplatama, pa nije bila u mogućnosti dostaviti zatražene podatke o uplatama u razdoblju od 1. rujna do 30. studenoga 2005., kako to proizlazi iz dopisa navedene banke sa stranice 93 spisa od 12. siječnja 2024., tužiteljica je uspjela dokazati svoje navode o usmeno ugovorenim pozajmicama te uplatama istih, koje su kako to proizlazi iz ranije navedenog dopisa banke tužiteljice Brickyard Bank, te iz dostavljenih izvoda, izvršene 6. rujna 2005. i 8. studenoga 2005., a radi se o dvjema uplatama od po 100.000,00 USD, ukupno 200.000,00 USD, koje je tužiteljica uplatila tuženoj na ime pozajmice na račune kako je to tražila tužena.

Nije odlučno u postupku to što jedan od ta dva računa nije u vrijeme uplate bio račun tužene, kraj činjenice da iz postupka, i to iz iskaza tužiteljice, kojem sud poklanja vjeru kao istinitom i vjerodostojnom, jer je potkrijepljen i ranije navedenom materijalnom dokumentacijom, proizlazi da su uplate pozajmljenih novčanih iznosa izvršene na račune kako je to tražila tužena.

Vezano za dospjelost navedenih pozajmljenih novčanih iznosa, ističe se da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tužena obvezala vratiti joj iste u roku od godinu ili dvije, pa proizlazi da je svakako rok za povrat pozajmica protekao protekom studenoga 2007., kada je proteklo 2 godine od zadnje pozajmice.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tužena po dospijeću nije vratila pozajmljene iznose, čak štoviše da su izgubili kuću u [adresa], u neposrednom susjedstvu i odselili se 2012., a da ih o tome nisu ni obavijestili, a prethodno su joj obećavali da će joj vratiti pozajmljene iznose kada se bude prodavala kuća, koja je bila prodana, a što je tužiteljica saznala 2013, jer je navela da je tada saznala da su J izgubili kuću u [adresa].

Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da su postojale još neke nade da će im se vratiti novci 2014., kada je suprug tužene pokazivao ispred njihove prijateljice OĆ objekt u fazi dovršenosti roh-bau, koji je bio na prodaju, te da joj se u ljeto 2015. tužena zadnji puta javila kada je rekla da će oboljeti, da ne može spavati i da ne zna kako da im vrati novce.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su svi ovi konakti nakon prozajmica, a svakako nakon 2012., bili isključivo na inicijativu tužiteljice ili njezina supruga, te da iz postupanja tužene, a s obzirom na okolnosti financijske prezaduženosti i gubitka imovine tužene, jasno proizlazi da tužena nije bila u mogućnosti vratiti pozajmljene iznose, a svakako nakon 2015. nije bilo nikakvih kontakata stranaka, jer se tužena više nije javljala tužiteljici.

Stoga je svakako, taj rok povrata zajma, ako se i prihvati stajalište da je on produživan do 2015., protekao kada je u ljeto 2015., tužena jasno dala do znanja tužiteljici da ne može vratiti tu pozajmicu tužiteljici, nakon čega se tužena prestala javljati tužiteljici te se nisu ni čule nakon toga, pa je svakako potraživanje tužiteljice prema tuženoj dospjelo protekom 2015., odnosno 1. siječnja 2016.

Iako iz postupka proizlazi da je tužiteljica 14. rujna 2021. uputila tuženoj dopis (stranice 9-10 spisa) kojim traži povrat navedenoga iznosa pozajmice, a koji dopis je tužena primila 16. rujna 2021., kako to proizlazi iz priložene povratnice (stranica 11 spisa), razumni rok za povrat pozajmica je protekao ranije, zasigurno protekom 2015., te je potraživanje tužiteljice svakako dospjelo 1. siječnja 2016., te nije dospjelo tek 16. listopada 2021. odnosno po proteku roka od 30 dana od primitka navedenoga dopisa.

Tužena je istaknula prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

S obzirom na to da je potraživanje tužiteljice zasigurno dospjelo 1. siječnja 2016., a tužba u ovome predmetu podnesena je 4. veljače 2022., to je ista podnesena po proteku roka općeg roka zastare od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO, koji rok je protekao protekom 1. siječnja 2021., te je osnovan prigovor zastare potraživanja tužiteljice istaknut od strane tužene.

Slijedom svega navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u točki I. izreke presude.

5. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u nastavku: ZPP). Tužena potražuje parnični trošak za radnje svojeg punomoćnika - odvjetnika prema troškovniku sa stranice 159-160 spisa, a sud je istoj sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. i 107/25.; u nastavku: Tarifa) priznao sljedeći parnični trošak, prema VPS od 177.044,26 EUR kao protuvrijednost u HRK iznosa od 200.000,00 $, u vrijeme podnošenja tužbe, i to za radnje kako slijedi: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 2.666,00 EUR (Tbr. 8/1.) i 1 obrazloženog podneska i to od 7. svibnja 2026. u iznosu od 2.666,00 EUR (Tbr. 8/1.), te za zastupanje na ročištima od 27. rujna 2022., od 22. veljače 2023., od 4. srpnja 2023., od 28. studenoga 2023., od 27. ožujka 2024., od 13. listopada 2025., od 10. ožujka 2026. te od 18. svibnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 2.666,00 EUR, što za 8 ročišta ukupno iznosi 21.328,00 EUR, što sveukupno iznosi 26.660,00 EUR, a uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 6.665,00 EUR, daje iznos od 33.325,00 EUR. Tuženoj je priznata zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

6. U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere ističe se kako slijedi:

Tužiteljica je zatražila određivanje privremene mjere sa zahtjevom opisanim u izreci ovoga rješenja.

Tužiteljica smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, budući da je učinila vjerojatnim postojanje novčane tražbine, postojanje opasnosti da bi tužena, kao protivnik osiguranja, svojim raspolaganjem imovinom mogla onemogućiti ili znatno otežati naplatu tražbine, kao i podobnost predložene mjere za otklanjanje navedene opasnosti.

Postojanje tražbine da proizlazi iz činjenice da tužena nije vratila dugovani iznos, zbog čega da je tužiteljica bila primorana pokrenuti ovaj parnični postupak. S obzirom na protek vremena od 17 godina te pasivno ponašanje tužene kroz cijelo to razdoblje, da je razvidno da tužena nema namjeru dobrovoljno ispuniti svoju obvezu.

Opasnost da proizlazi iz okolnosti da bi tužena mogla otuđiti, prikriti ili na drugi način raspolagati svojom imovinom, čime da bi se znatno otežala ili onemogućila naplata tražbine tužiteljice. Navedene okolnosti da upućuju na zaključak o postojanju realne opasnosti za ostvarenje tražbine.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud, radi osiguranja novčane tražbine, odredi privremenu mjeru kojom se tuženoj zabranjuje otuđenje i opterećenje njezine imovine, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama, sukladno odredbama Ovršnog zakona.

U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, tužena smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. Ovršnog zakona. Tvrdi da tužiteljica nije dokazala vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti je dokazala postojanje opasnosti da bi tužena otuđenjem ili prikrivanjem imovine onemogućila ili znatno otežala naplatu eventualne tražbine.

Odredbom članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; u nastavku: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Dakle, navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

S obzirom na to da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, opisane u izreci postavljenog tužbenog zahtjeva (točka I. izreke presude), to je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere sa zahtjevom opisanim u točki I. izreke ovoga rješenja, kao neosnovan.

Primjenom odredbe članka 120. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine» 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.; u nastavku: ZZK) odlučeno je na način kako je to navedeno u točki II. izreke rješenja.

U Crikvenici 8. lipnja 2026.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude i rješenja donesenih u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu, i to protiv presude u roku od 15 dana, a protiv rješenja u roku od 8 dana, od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba protiv odluke iz točke II. izreke rješenja ne odgađa provedbu rješenja.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene

- Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte