REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-3025/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 23.travnja 2026. u nazočnosti tuženika i punomoćnika stranaka, dana 8.lipnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.)Utvrđuje se ništetnim Sporazum kojeg su kao stranke međusobno zaključili tuženik SS i tužitelj LS dana 19. rujna 2001. godine, zbog čega navedeni Sporazum ne proizvodi pravni učinak.

2.)Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje na isti iznos teku od dana presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 9.4.2013. u parnici br. Pst-1237/13 (ranije oznake P-7265/09) podnio protutužbu (dopunjenu podneskom od 29.1.2015.) te je u pogledu iste postupak razdvojen i formiran je zaseban predmet. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma koji su stranke sklopile dana 19. rujna 2001. (dalje: Sporazum).

Tužbu činjenično temelji na sljedećem: da je tuženik u Sporazumu garantirao da je vlasnik čestice zemljišta 8115/2 (z.k. oznake 4807/12, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a da u trenutku sklapanja Sporazuma nije bio uknjiženi vlasnik te nekretnine, koja u zemljišnoj knjizi glasi na Biskupsku stolicu Split, a u katastarskom operatu na PS pok. SS; da je Sporazum sklopljen iz nedopuštenih pobuda i da je njime dogovorena nedopuštena činidba jer tuženik u trenutku sklapanja Sporazuma nije ispunjavao pretpostavke za valjano očitovanje volje, s obzirom na to da nije bio uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine; da autor Sporazuma ŠS, kao bivši sudac i odvjetnik, nije u Sporazum uključio tuženikovu suprugu ZS, iako je bio upoznat s činjenicom da je ona 1996. zajedno s tuženikom kupila nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da bi Sporazum bio ništetan (ništav) sukladno odredbama tada važećeg Zakona o obveznim odnosima.

2.Tuženik je na ročištu 9.4.2013. u predmetu br. P-7265/09 (kasnija oznaka Pst- 1237/13) osporio (protu)tužbeni zahtjev u cijelosti i predložio njegovo odbijanje. Dalje u tijeku tog postupka (na ročištu 25.2.2015.) i nakon razdvajanja u ovom postupku istaknuo je: da ne postoje nedopuštene pobude; da su stranke Sporazumom precizirale ono na što je tuženik već odavno imao pravo (pravo služnosti); da je u ranijoj parnici utvrđeno da tužitelj nije bio u zabludi u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma.

3.U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u ovom spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa ovog suda, Stalna služba u Omišu, broj P-364/02, spisa br. Pst-1237/13, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka ZS i ČS. Na ročištu 8.10.2025. tužitelj je predložio da sud službenim putem izvrši uvid u zemljišnu knjigu i povijesne podatke nekretnina čest.8115/2 (ZK oznake 4807/12 K. O. [katastarska općina]), čest.8120 (z. k. čest. [katastarska čestica]), kao i kat.čest 8119 koja u naravi predstavlja pristupni put. No, raspravnim rješenjem od 18.2.2026. tužitelju je naloženo da sam pribavi te isprave ili da dostavi pisani dokaz da bez naloga suda ne može pribaviti iste. Tužitelj nije dostavio ništa od navedenog iako je, objektivno gledano, mogao lako pribaviti povijesne izvatke s tim da se mora naglasiti kako je dio povijesne dokumentacije, koja se tiče predmetnih nekretnina, priložena spisu br. Pst- 1237/13 pa je ista ocijenjena u dokazne svrhe.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora pobliže označenog u izreci.

4.1.Između stranaka nije sporno: da su stranke dana 19. rujna 2001. sklopile predmetni Sporazum kojim su regulirale uvjete gradnje kuće tužitelja i pristupnog puta koji vodi do kuće tuženika; da je Sporazum sačinio ŠS, bivši sudac i odvjetnik; da je tužitelj na temelju Sporazuma ishodio građevinsku dozvolu te sagradio kuću; da čestica 8115/2 (z.k. oznake 4807/12, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) u trenutku sklapanja Sporazuma nije bila uknjižena na tuženika; da je ZS uknjižena kao suvlasnica čestice 8120 tek 2004. godine.

4.2.Između stranaka je sporno: je li tuženik, s obzirom na to da nije bio uknjiženi vlasnik čestice 8115/2, imao ovlast sklopiti Sporazum i je li Sporazum zbog toga ništetan; je li Sporazum sklopljen iz nedopuštenih pobuda i je li njime ugovorena nedopuštena činidba; postoji li ništetnost Sporazuma zbog toga što tužiteljeva supruga ZS nije bila stranka Sporazuma.

4.3.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOVO), Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89, 59/90, dalje: ZBPO).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Stranke su dana 19. rujna 2001. sklopile Sporazum kojim su regulirale međusobne odnose u pogledu uvjeta gradnje kuće tužitelja na čestici 8120, k. o. [katastarska općina] i korištenja pristupnog puta koji vodi do kuće tuženika. Sporazumom je ugovoreno da će tužitelj sagraditi kuću na udaljenosti od 1 metar od puta (čest. 8119), te da će cijeli prostor čest.8120 u toj širini od 1 metra, cijelom dužinom čestice, svesti na razinu postojećeg puta. Sporazum su potpisale obje stranke i svjedok ŠS koji je i sastavio Sporazum. Tužitelj je na temelju Sporazuma ishodio građevinsku dozvolu i izgradio kuću. Navedeno nije sporno.

5.1. ŠS bio je tužiteljev punomoćnik (odvjetnik) koji je za tužitelja (kao povratnika iz Australije) sređivao cjelokupnu dokumentaciju u Hrvatskoj, sastavljao kupoprodajne ugovore u pogledu stjecanja čestice 8120, tražio uknjižbu i pomagao pri ishođenju građevinske dozvole. To proizlazi iz iskaza samog tužitelja na ročištu od 18. veljače 2026. i na ročištu od 13.veljače 2012. (predmet br. Pst-1237/13), iz iskaza ZS, te iz iskaza BS danog u predmetu Pst-1237/13 dana 18.veljače 2013. Tuženik je u iskazu izrijekom negirao da bi ŠS bio u bilo kakvoj bližoj rodbinskoj vezi s njim, a sam tužitelj je potvrdio da se ŠS njemu sam ponudio za sređivanje dokumentacije. Iz iskaza BS iz spisa Pst-1237/13 razvidno je da su stranke same međusobno postigle dogovor o sadržaju Sporazuma te su zajedno došle k njemu da ga pisano formulira.

5.2.U trenutku sklapanja Sporazuma tužitelj je bio u zemljišnoj knjizi upisan kao isključivi vlasnik čestice 8120 k. o. [katastarska općina], a tužiteljeva supruga je uknjižena za 1/2 dijela te nekretnine tek 2004. To je navedeno u obrazloženju presude Općinskog suda u Omišu poslovni broj P-364/02 od 9. svibnja 2008. potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-109/09 od 27. kolovoza 2009. Predmet predmetnog Sporazuma jest upravo čest. 8120 i obveze iz Sporazuma preuzeo je isključivo tužitelj, a one se tiču načina gradnje i korištenja tužiteljeve vlastite nekretnine. Tuženik nije Sporazumom preuzeo nikakvu obvezu vezanu uz čest.8115/2.

5.3.Nekretnina označena kao čestica 8115/2 (z.k. oznaka 4807/12, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) u trenutku sklapanja Sporazuma bila je u zemljišnoj knjizi upisana na Biskupsku stolicu Split, a u katastru na PS pok. SS (majku tuženika koju je ona skupa sa sestrom naslijedio – prema rješenju o nasljeđivanju br. O-198/90 priloženom spisu br. Pst-1237/13). Tuženik je u iskazu naveo da u trenutku sklapanja Sporazuma nije znao tko je uknjiženi vlasnik čestice na kojoj se nalazi njegova kuća, ali da je cijeli život živio tamo te da je raspolagao rješenjem o nasljeđivanju iza pokojne majke koja je umrla 1990. Vlasničko stanje na toj čestici sredio je tek 6-8 godina prije davanja iskaza. Ovaj iskaz tuženika je vjerodostojan jer je u suglasju s trenutnim vlasničkim stanjem.

5.4. ZS, supruga tužitelja, bila je supotpisnica kupoprodajnog ugovora iz 1996. godine. Međutim, uknjižena je kao suvlasnica čestice 8120 tek 2004. godine, što je utvrđeno u parnici P-364/02. U iskazu, na upit što je to što smeta njezinom suprugu u svezi sadržaja predmetnog Sporazuma, navela je da mu smeta ono da je tuženik česticu 8119 koja je javni put tj. javno dobro proglasio svojim vlasništvom i traži da se tužitelj udalji od tog puta minimalno 1 metar u njihovo zemljište.

5.5. ŠS je u iskazu danom u predmetu br. Pst-1237/13 potvrdio da je Sporazum sačinio po dogovoru obje stranke koji su ga postigle međusobno, te da je ZS smatrao nepotrebnom strankom Sporazuma jer je njezin suprug kao jedini uknjiženi vlasnik bio ovlašten disponirati nekretninom. Iskaz BS je u ovom dijelu osobito vjerodostojan budući da ga je dao kao svjedok koji nema interesa prilagođavati iskaz u korist bilo koje od stranaka, a iskaz je u skladu s ostalim dokazima u spisu.

5.6.Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1237/13 od 15. svibnja 2015., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3395/2015 od 24. kolovoza 2016., utvrđeno je da tužitelj (LS) nije poštovao obveze iz Sporazuma, te mu je naloženo uspostavljanje prijašnjeg stanja. Tim je presudama implicitno i eksplicitno potvrđena valjanost Sporazuma, a drugostupanjski sud je u presudi br. Gž-3395/2015 izrijekom odbio žalbene prigovore tužitelja o ništetnosti Sporazuma s napomenom da je o tom zahtjevu pravomoćno odlučeno u P-364/02. Tužitelju je dakle razlog ništetnosti (na koji se poziva tek u tužbi od 9.4.2013.) bio na raspolaganju kao temelj tužbe već ranije, a nije ga istaknuo u ranijem tužbenom zahtjevu što ukazuje na to da naknadnim isticanjima novih razloga ništetnosti pokušava onemogućiti provedbu ovršne odluke donesene u korist tuženika.

5.7.U parnici br. Pst-1237/13 VS (rođ.1956., sin tužiteljeve pravne prednice, čija kuća je u neposrednoj blizini kuća stranaka) je u iskazu naveo da je, u vrijeme kad je on bio dječak, njegov djed zamjenom zemljišta dao tuženikovom ocu (tamo tužiteljevom ocu) zemljište širine 80 cm za put, ali tuženikov pokojni otac, a nakon njega i sam tuženik, su zauzeli veću površinu i veću širinu toga puta i to negdje na 1,80 m, a sve u svrhu kako bi tim prilaznim putem mogli prilaziti svojoj kući automobilom. Prema iskazu svjedoka oni su to učinili na svoju ruku, a pokojni otac svjedoka očito se nije tome usprotivio.

6.S obzirom na izvedene dokaze, ovaj sud je presudio kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Tužitelj ništavost (ili ništetnost kako tužitelj navodi sukladno novoj zakonskoj terminologiji) Sporazuma temelji ponajprije na tvrdnji da je tuženik garantirao vlasništvo nad čest. 8115/2, a da nije bio njezin uknjiženi vlasnik, a što da čini Sporazum sklopljenim iz nedopuštenih pobuda i da je njime dogovorena nedopuštena činidba u smislu čl. 49. i 53. u svezi s čl. 103. ZOO-a. Ovaj sud smatra navedene tvrdnje neosnovanim iz sljedećih razloga.

Kao prvo, predmet Sporazuma nije raspolaganje kat. čest. [katastarska čestica]. Obveze iz Sporazuma preuzeo je isključivo tužitelj: obvezao se graditi kuću na 1 metar od puta i sravniti teren na čestici 8120 što nije nedopušteno. Tuženik nije preuzeo nikakvu obvezu raspolaganja, opterećivanja ili prijenosa čest.8115/2. Stoga, što se tiče nedopuštene činidbe u smislu čl. 49. ZOO-a, takva u ovom slučaju ne postoji i tuženik u Sporazumu se nije obvezao ni na kakvo ispunjenje vezano uz čestice br. 8115/2 čiji izvanknjižni (su)vlasnik je on zapravo bio.

Kao drugo, glede nedopuštene pobude u smislu čl. 53. ZOO-a, za reći je da je za utvrđenje ništavosti po toj osnovi potrebno da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i da je to drugi ugovaratelj znao. Pobude obiju stranaka pri sklapanju Sporazuma bile su potpuno dopuštene: tužitelju je cilj bio ishođenje građevinske dozvole i gradnja kuće (što je i ostvario), a tuženiku uređenje susjedskih odnosa vezano za pristupni put. Tužiteljeva tvrdnja da je tuženik za sebe ugovorio nedopuštenu činidbu iz nedopuštene pobude jer nije bio uknjiženi vlasnik čest. 8115/2 ne samo da nije potkrijepljena dokazima, nego nema ni logičke osnove jer ovaj sud ocjenjuje da je tuženik u vrijeme sklapanja spornog Sporazuma bio izvanknjižni suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] (z. k. čest. [katastarska čestica], ZU 1624 k. o. [katastarska općina]). Na to nedvojbeno upućuje činjenica da je tuženik naknadno uknjižen kao suvlasnik te nekretnine (što je razvidno iz javno dostupnog stanja na Geoportalu i u zemljišnoj knjizi).

Inače, povrh gore navedenog, premda tuženik nije raspolagao tuđom stvari, ako bi se pojedine tvrdnje tužitelja išlo tumačiti u ovom pravcu, treba reći da se sudska praksa odavno izjasnila o tome da ugovori kojim se raspolaže tuđom stvari nisu ništetni (VSRH: Rev-1908/11; II Rev-178/94).

6.2.Nije osnovan ni tužiteljev prigovor da Sporazum nije valjan jer ZS nije bila stranka Sporazuma.

ZS uknjižena je kao suvlasnica čestice 8120 tek 2004. godine. U trenutku sklapanja Sporazuma 2001. tuženik LS bio je jedini uknjiženi vlasnik čestice 8120, pa je sukladno odredbi čl.3.st.1.ZOVO, bio ovlašten njome disponirati. Prema odredbi čl.33.ZOVO vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se upisom u javnu knjigu, a ne samim sklapanjem ugovora pa stoga ZS nije postala suvlasnicom sklapanjem kupoprodajnog ugovora 1996., nego tek uknjižbom 2004. Isti prigovor vezano uz nesudjelovanje ZS u sklapanju Sporazuma tužitelj je isticao u parnici P-364/02 u kojoj je njegov protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti Sporazuma bio pravomoćno odbijen pa stoga ovaj sud je mišljenja da tužitelj ne može s osnovom opet u ovoj parnici s uspjehom isticati isti prigovor.

Nadalje, treba reći da čak i ako bi se ZS smatralo da je 2001. u vrijeme sklapanja Sporazuma bila izvanknjižna predmnjevana zajednička vlasnica (prema odredbi čl.277.ZBPO zbog kupovine nekretnine skupa sa suprugom 1996.) i da je sklapanje Sporazuma imalo učinak raspolaganja stvarju u zajedničkom vlasništvu (zasnivanjem služnosti u korist tuženika), taj Sporazum je valjan u smislu čl.61.st.3. u vezi sa st.2.ZV-a.

6.3.Tužiteljeva tvrdnja da je na potpisivanje Sporazuma bio prisiljen jer mu je ŠS uskratio građevinsku dozvolu nije potkrijepljena dokazima. Iskaz BS iz spisa Pst-1237/13 izrijekom pobija tu tvrdnju jer je naveo da su stranke same dogovorile sadržaj Sporazuma i dobrovoljno ga potpisale. Iskaz svjedoka BS glede dobrovoljnosti sklapanja Sporazuma je relevantniji i pouzdaniji od iskaza zainteresirane stranke. Nadalje, iz samog Sporazuma i okolnosti koje su slijedile (tužitelj je ishodio dozvolu i gradnja kuće je izvršena), jasno je da je Sporazum objektivno bio u tužiteljevom interesu i da ga je tužitelj koristio kao instrument za postizanje svojih ciljeva.

6.4.Nadalje, kad se uzme u obzir iskaz VS o tome kako su tuženik i njegov otac samoinicijativno proširili put bez protivljenja njegovog oca koji je u blizini imao kuću (vidi toč.5.7.) i kad se taj iskaz poveže s iskazom tuženika u parnici br. Pst-1237/13 (da je od 1977. pa sve do 2001. koristio prolaz i prilaz svojoj kući u širini od 2,90 do 3,00 metra), onda se može reći da je sukladno čl.54.st.1.ZOVO u korist tuženikove nekretnine, a na teret tužiteljeve nekretnine stečena služnost puta (pravo kolnika). Utoliko je predmetni Sporazum predstavljao reguliranje tad već postojećih prava u svezi nekretnina koje pripadaju strankama.

Prijavni list iz 2003. priložen spisu Pst-1237/13 ne mijenja ništa na stvari po pitanju služnosti jer je ista stečena prije toga i osim toga predmet te izmjere nije bila čestica 8120.

Također, iz povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige (isto priloženi spisu Pst-1237/13) ne proizlazi ništa što bi išlo u prilog tužitelju.

6.5.Slijedom svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti iz čl.103.ZOO. Sporazum nije protivan prisilnim propisima ni moralu društva, predmet obveze nije nemoguć ni nedopušten, a ni pobuda nije nedopuštena. Tužbeni zahtjev stoga nije osnovan te ga je valjalo odbiti kao u izreci.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Tužitelj nije naveo vrijednost predmeta spora u tužbi pa ista temeljem čl.40.st.5.ZPP iznosi 6.630,00 EUR.

Tuženiku je dosuđen sljedeći trošak: po 100 bodova za zastupanje na ročištima od 8.listopada 2025., 11.studenog 2025., 18.veljače 2026. i 23.travnja 2026. te za podnesak od 4. ožujka 2026. što zbrojeno, pretvoreno u EUR iznosi 1.000,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu budući da nije uspio u ranijem žalbenom postupku.

U Splitu, 8.lipnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika