REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Pp-7231/2026-6
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČŠ zbog prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, klasa: 211-07/26-5/13589 od 30. svibnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, dana 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljeni:
ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], O.I. 116776456, sin Č i I, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, po zanimanju vozač, zaposlen, mj. primanja cca 1.700,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan
k r i v j e
što se 30. svibnja 2026. u 18:15 sati u mjestu Konjsko, općina Klis, ispred obiteljske kuće na adresi [adresa], svojoj sestri IŠ, koja se vratila u kuću iz podstanarstva nakon nekoliko mjeseci odsutnosti, obratio povišenim tonom riječima: „Šta me tako gledaš?“ nakon čega se s djetetom udaljio s adrese, dok je IŠ postavila vrtni stol i stolicu na dio parkirališnog prostora; zatim se vratio vozilom za 5-10 minuta i povišenom brzinom parkirao neposredno do sestre, izašao iz vozila i agresivno krenuo prema njoj, u čemu ga je spriječila njihova majka DŠ, koja se postavila između njih; nakon čega je odbacio postavljeni stol nekoliko metara dalje; a što je sve kod IŠ prouzročilo uznemirenost,
dakle, prema članu obitelji počinio psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona
I. temelju navedenog propisa okrivljeniku se
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četiristo) EURA
Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), vrijeme koje je okrivljenik bio lišen slobode prema izvješću o uhićenju PUSD, Policijske postaje Solin, do puštanja na slobodu na temelju rješenja ovoga suda, odnosno vrijeme od 30. svibnja 2026. u 20:30 sati do 31. svibnja 2026. u 12:25 sati; uračunava se u izrečenu novčanu kaznu kao dva dana zatvora, to jest kao 79,64 eura novčane kazne, pa je okrivljenik dužan platiti ostatak
NOVČANE KAZNE U IZNOSU OD 320,36 EUR
(dvjesto dvadeset eura trideset šest centi)
Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku.
II. Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se
i z r i č e
ZAŠTITNA MJERA ZABRANE UZNEMIRAVANJA ŽRTVE IŠ
Izrečena zaštitna mjera određuje se u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Sukladno odredbi članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenika se upozorava da će se, ukoliko ne postupi sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri, kazniti za prekršaj kaznom zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava splitsko - dalmatinska, Policijska postaja Solin, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim poslovnim brojem od 30. svibnja 2025. protiv okrivljenog ČŠ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.
2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je proveo žurni postupak tijekom kojeg je ispitao okrivljenika koji je doveden na sud od strane Policijske postaje Solin. Očitujući se optužnom prijedlogu, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo da sa sestrom IŠ ima određene razmirice, a jučer ju je sreo ispred obiteljske kuće, kamo se ona vratila iz podstanarstva, s čim on nema problem. Dok su se mimoilazili da je stala buljiti u njega na što joj je rekao "šta me gledaš, kao da ćeš me pojest", a što je rekao u šali i nije bilo povišenog tona. Nakon toga da je išao s djetetom na igralište, da bi mu supruga poslala fotografije na mobitelu gdje se vidi kako IŠ na parkirni prostor ispred kuće, postavlja vrtni stol i stolice i onemogućuje parkiranje vozila. On da se zbog toga vratio do kuće te je IŠ rekao da nije u redu da tu stavlja vrtni namještaj jer se tu parkiraju vozila, a ona je odgovorila da je to i njeno i da će ona staviti stolove ako tako želi. Vidjevši da je ne može urazumiti, da je ušao u svoje vozilo i parkirao ga na put tako da ostali stanari ne mogu mimoići auto kako bi joj pokazao da je njezino postupanje neprihvatljivo. Dodao je kako je istina da je odbacio jedan od stolova, ali samo kako bi se moglo ući na parkirno mjesto. Istaknuo je kako nije istina da bi ja fizički nasrnuo na svoju sestru, pogotovo jer zna da se oporavlja od posljedica prometne nesreće. Istina je da su se prepirali, ali oko banalnih stvari. Na kraju je naveo kako je njihova majka I bila tu i ona je povremeno sudjelovala u raspravi.
3. Tijekom postupka u dokazne svrhe ispitana je svjedokinja-žrtva IŠ te je uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje DŠ, medicinska dokumentacija za IŠ i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenika. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, iz koje je vidljivo da je okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.
3.1. Ispitana u svojstvu svjedoka, oštećena IŠ je navela kako se 30. svibnja 2026, oko 18:15 sati nalazila ispred obiteljske kuće, gdje je krenula u vrt, kojom prilikom se mimoišla s bratom ČŠ s kojim nije u najboljim odnosima. Isti da joj je otresitim glasom rekao „Što me tako gledaš?“ te je još nešto nerazgovjetno pričao sebi u bradu, na što mu je njihova majka I rekla da prekine. Brat da je zatim uzeo iz kuće svoje dijete i odveo ga majci, a prilikom njegovog povratka da se bez kočenja sjurio na parking, u čijoj je neposrednoj blizini ona sjedila, izjurio iz vozila, krenuo „fizički“ u njenom pravcu, da bi između njih stala majka, nakon čega je iz bijesa izvrnuo vrtni stol uz konstantnu viku i galamu. Nakon toga da je pozvala policiju.
3.2. Svjedokinja je još navela kako ima ozbiljne posljedice od prometne nesreće i da joj ovakve situacije pričinjavaju veliki stres i ugrožavaju zdravlje te da ne može živjeti u takvom okruženju. Dodala je da je okrivljenik svoje vozilo parkirao tik uz stolicu na kojoj je ona sjedila, tako da nije mogao ni otvoriti vrata vozila. Na pitanje suda još je izjavila kako ju je ovo ponašanje okrivljenika jako uznemirilo te da zbog toga uzima 20 mg lijeka Normabel.
3.3. Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedokinje kao neistinitom u djelu kojem navodi da se sjurio s vozilom prema njoj, ističući da je vozilo parkirao normalnom brzinom i da nije bijesno krenuo prama njoj nego joj je samo prišao da razgovara o stolicama i stolovima na parkiralištu.
3.4. Ispitana u svojstvu svjedoka u Policijskoj postaji Solin, DŠ je navela kako se 30. svibnja 2026. u 18:15 sati nalazila u obiteljskoj kući, gdje je začula viku svoga sina ČŠ kako se obraća kćeri IŠ, govoreći joj što ga gleda, na što ga je ona primirila, a on je preuzeo svoje dijete. Nakon desetak minuta da se ČŠ vraća automobilom te velikom brzinom ulijeće vozilom na parkiralište, nasrće na IŠ, u čemu ga ona (I) sprječava, nakon čega ČŠ izvrće stol.
3.5. Iz pribavljenog specijalističkog nalaza Klinike za psihijatriju KBC-a Split za IŠ od 9. ožujka 2026. proizlazi kako je imenovanoj dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj te da su joj propisani lijekovi Trittico, Normabel i Cerson, kao i psihoterapija.
4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka; Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni ČŠ počinio prekršaj za koji se tereti.
5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji :
1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda
2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci
3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost
4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci
5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
5.1. Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.
6. Iako okrivljenik negira počinjenje prekršaja, suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje oštećene IŠ, koja je sporni incident opisala upravo onako kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude, a njezinu verziju događaja je u cijelosti potvrdila majka oštećene i okrivljenika DŠ. S obzirom na to da potonja gaji jednako blisko srodstvo i odnos prema objema akterima, ovaj sud nema nikakvog razloga sumnjati u njezinu nepristranost, a time ni vjerodostojnost. Nadalje, polazeći od izričite izjave oštećenice da ju je ovakvo ponašanje brata uznemirilo te uzimajući u obzir njezino psihičko stanje kakvo proizlazi iz pribavljene medicinske dokumentacije, u smislu da boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja nakon nedavne prometne nesreće, ovaj sud smatra da je okrivljenik ponašanjem koje mu se stavlja na teret ostvario sva obilježja utuženog prekršaja. Pritom se ističe da je sud izvršio manje korekcije činjeničnog opisa sukladno izjavama ispitanih osoba, na koji način se nije zadiralo u identitet presude i optužbe.
7. Prilikom izricanja odabira vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir manju kriminalnu količinu te činjenicu da se okrivljenik do sada nije pojavljivao kao počinitelj prekršaja. Kao otegotnu okolnost sud je tretirao zdravstveno stanje oštećene IŠ, zbog kojeg se prema mišljenju Suda okrivljenik osobito trebao suzdržati od ponašanja koje joj stvar stres i uznemirenost. Polazeći od utvrđenih okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u primjerenom iznosu navedenom u izreci presude; na koji način će se prema mišljenju suda adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja u vidu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja te postizanja efekta specijalne i generalne prevencije.
7.1. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.
8. Sud je na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru uznemiravanja žrtve IŠ, jer je potonja izričito navela da je ovakve situacije uznemiravaju te joj pričinjavaju veliki stres i ugrožavaju zdravlje, a istovremeno okrivljenik nije pokazao dovoljnu samokritičnost prema svom postupanju koja bi sudu garantirala da će se suzdržati od sličnog ponašanja u budućnosti. Zbog svega navedenog sud smatra kako postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti nasilje u obitelji pa mu je izrečena predmetna mjera kojom će se spomenuta opasnost adekvatno otkloniti.
8.1. Sud je okrivljeniku izrekao samo jedan modalitet zabrane iz citirane odredbe, odnosno zabranu uznemiravanja žrtve, jer zbog neposredne blizine mjesta stanovanja tehnički nije moguće izreći zabranu približavanja na 100 metara, a da se okrivljenik istovremeno ne udalji iz doma, s tim da ovaj sud smatra kako iteracijska opasnost nije takvog stupanja da bi opravdala uskraćivanje ustavnog prava na dom okrivljeniku. Također, ništa iz njegovog ponašanja i dosadašnjeg odnosa prema oštećenoj ne upućuje da bi je mogao uhoditi i na taj način uznemiravati. Time je zaštitna mjera individualizirana i prilagođena konkretnim okolnostima prekršaja, a u tom pravcu se ističe kako je notorno da su modaliteti ove zaštitne mjere propisani alternativno, jer, osim što je to logično zbog same prirode mjere, proizlazi i iz njezinog nomotehničkog određenja, gdje je u zakonskom tekstu korišten veznik „ili“, a ne „i“.
8.2. Okrivljeniku je skrenuta pozornost na odredbu članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da će joj se, ukoliko ne postupi u skladu s izrečenim zaštitnim mjerama, može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.
9. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te dostupnim podacima o imovnom stanju okrivljenika.
Split, 8. lipnja 2026.
Zapisničarka
Sudac:
Sanja Tolić,v.r.
Mario Bakota,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.
Presuda se dostavlja:
- okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, žrtvi, u spis