REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-749/2025-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, Antuna Mihanovića 2, kao preuzimateljici odvjetničkog ureda LN iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja MN iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, Vladimira Nazora 13, radi tužbenog zahtjeva predaje u posjed nekretnina i protutužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP-a), dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

1."Nalaže se tuženiku-protutužitelju ŽN iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] da preda tužitelju-protutuženiku ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dio kč. br. [katastarska čestica] oranica konačine, površine 1 jut ro i 129 čhv, koja je u dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branka Ćurića, dipl.ing.geod. Bjelovar, Sv. Jeronima 5 od 28. ožujka 2023. te dopuni skice lica mjesta od 28. ožujka 2023. označena šrafurom crvene boje u površini od 989 m[2] , a označena točkama: A, A2, B, C, D, E, B2, F i G time da dužina između točke A i točke A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C 21,00 m, između točaka C i D (15. stup ograde) iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m, između točaka B2 i F iznosi 1,69 m, između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m, slobodnu od osoba i stvari, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ŽN iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju-protutuženiku ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj MN iz [adresa], (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik površine od 989 m[2] koja je dio čkbr [katastarska čestica] oranica Konačine sa 1 kj i 129 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a u dopuni nalaza i mišljenja i u dopuni skice lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branka Ćurića, dipl. ing. geod. Bjelovar, Sv. Jeronima 5., od 28.ožujka 2023. koja je sastavni dio ove presude označena je šrafurom crvene boje i točkama: A (koja se nalazi na katastarskoj liniji između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] udaljena 5,25 m od sjecišta te katastarske linije sa katastarskom linijom sa čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), A2, B, C, D (petnaesti stup ograde) , E, B2, F i G, pri čemu linija od točke A pa do točke F prati žičanu ogradu , a linija od točke F do točke G katastarsku liniju između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a od točke G do točke A prati katastarsku liniju između čkbr [katastarska čestica] i čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da udaljenost između točaka A i A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C iznosi 21 m, između točaka C i D iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m , između točaka B2 i F iznosi 1,69 m između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m.

III. Tužitelj-protutuženik ŠN , iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je priznati tuženiku-protutužitelju MN iz [adresa], (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], pravo vlasništva i trpjeti provedbu njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ŠN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju MN iz [adresa], (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.622,09 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2026., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj–protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) ŠN podnio je tužbu dana 16. ožujka 2017. protiv tuženika–protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) MN, radi predaje u posjed dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama na čkbr. [katastarska čestica], oranica, površine 1 jutro i 129 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na kojoj je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tužitelj.

2. Tužitelj ističe da tuženik bez pravne osnove drži u posjedu dio nekretnine koja predstavlja vlasništvo tužitelja, odnosno dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to zapadni dio te katastarske čestice u širini 9 metara, a dužini 122 metara gledano od juga prema sjeveru do ceste i odbija dragovoljno predati tužitelju posjed te njegove nekretnine , iako dobro zna da je to vlasništvo tužitelja jer je kod kupnje susjedne nekretnine koja se nalazi u vlasništvu tuženika i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik upućen od strane knjižnog prednika te susjedne nekretnine GN iz [adresa] gdje se nalazi međa između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika. Međutim, unatoč tome, tuženik drži u posjedu dio nekretnine tužitelja i odbija tužitelju predati taj dio u posjed.

3. Tužitelj tužbom predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev kojim će se tuženiku naložiti da preda tužitelju u posjed nekretninu upisanu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine, površine 1 jutro i 129 čhv, i to zapadni dio te katastarske čestice u širini 9 metara, a dužini 122 metra, gledano od juga prema sjeveru do ceste, slobodne od osoba i stvari.

4. Nakon dostavljenih izmjena i dopuna nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Branka Ćurića, dipl.ing.geod., tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev kojim zahtijeva predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dio čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine, površine 1 jutro i 129 čhv, koja u dopuni nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Branka Ćurića, dipl.ing.geod. Bjelovar, Sv. Jeronima 5 od 28. ožujka 2023. te dopuni skice lica mjesta od 28. ožujka 2023. označena šrafurom crvene boje u površini od 989 m[2] , a označena točkama : A, A2, B, C, D, E, B2, F i G time da dužina između točaka A i točke A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C 21 m, između točaka C i D (15. stup ograde) iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m, između točaka B2 i F iznosi 1,69 m, između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m, slobodnu od osoba i stvari, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe da su pravni prednici tužitelja i tužitelj sam oduvijek uživali čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način kako se ta nekretnina i danas uživa. Navodi da je navedena nekretnina bila u posjedu BN iz [adresa] koji ju je prodao 1964. Općoj poljoprivrednoj zadruzi Berek i od tada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu. Nakon toga je 2005. u zemljišnim knjigama vlasništvo preneseno s Poljoprivredne zadruge Berek u vlasništvo Republike Hrvatske i potom 2012. tužitelju. Isto tako , navodi da je tužitelj uživao čkbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa] godina prije nego je postao vlasnikom i to na način kako se ona i danas uživa.

6. Nadalje, tuženik ističe da je on susjednu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio 2016. i u trenutku kupnje, odnosno prodaje pravni prednici tuženika su uživali čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na isti način kako se ona desetljećima prije uživala i kako se uživa do današnjeg dana. Pri tome ističe da je međa između tužiteljeve čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tuženikove čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila na istom mjestu još od 1941. Isto tako, dodaje da se između tih dviju nekretnina nalazio put, a iza njega prema nekretnini tuženika i živica što se i vidi na grafičkom prikazu katastra, a osim toga čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bila viša od čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], slijedom čega nije nikad bilo spora oko međe.

7. S obzirom na to, tuženik tvrdi da je on vlasnik spornog dijela površine, a svoje vlasništvo nastavlja još od svojih pravnih prednika i njihovog dugogodišnjeg nesmetanog poštenog posjeda, sporne površine pa je predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

8. Tuženik je podneskom od 24. listopada 2017. (list 25 spisa) podnio protutužbeni zahtjev, navodeći da se dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristio preko pravnih prednika tuženika i to GN kao i ranijih još od 1941. Navodi da su vlasnici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uživali svoju nekretninu umanjenu za sporni dio počevši od ZN preko Opće poljoprivredne zadruge Berek pa do tužitelja. Tuženik ističe da na spornoj površini postoji kontinuirani kvalificirani posjed pravnih prednika tuženika kroz per iod duži od 20 godina koji se navršio prije prijenosa nekretnine u društveno vlasništvo odnosno prije 1964. i nakon prijenosa nekretnine u društveno vlasništvo od 23. srpnja 1991. pa do 1. siječnja 1997. (stupanje na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stva rnim pravima) kada se vrijeme udvostručuje (10 godina i 10 mjeseci) pa do 2017. (20 godina). Prema navedenome, tuženik ističe da je još prije putem pravnih prednika tuženik stekao spornu površinu dosjelošću i to prije nego je navedena čkbr. prenesena u društveno vlasništvo, a ukupno vrijeme posjedovanja do podnošenja tužbe je preko 50 godina.

9. Nadalje, tuženik ističe da ga je prodavatelj tijekom kupnje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uveo u posjed nekretnina upravo onako kako je on posjedovao tu nekretninu uključujući i spornu površinu. U isto vrijeme je tužitelj već nekoliko godina bio vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je uživao do granice sporne površine, a u posjedu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o zakupu tužitelj je bio i deset godina prije kupnje te nekretnine te ju je također uživao na isti način. Navodi se da tužitelj slijedom toga nije ni mogao biti uveden u posjed sporne površine ni kao zakupac ni kao kupac čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je ta sporna površina i tada bila korištena kao dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Nadalje, tuženik ističe da se iz navedenih razloga smatra vlasnikom sporne površine te da bi mogao svoje vlasništvo realizirati potrebno je tijekom ovog postupka provesti parcelaciju, a nakon čega će konačno navesti podatke koji se odnose na spornu površinu u skladu s parcelacijskim elaboratom.

11. Stoga, tuženik predlaže da se utvrdi da je vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine površine 1j i 129 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zapadnog dijela te katastarske čestice u širini od 9 metara, a dužini 122 metara gledano od juga prema sjeveru do ceste što mu je tužitelj dužan priznati i trpjeti provedbu njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem presude po njenoj pravomoćnosti.

12. Nakon što se mjernički vještak očitovao o novonastaloj nemogućnosti diobe, odnosno parcelacije čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik je podneskom od 13. prosinca 2023. (list 211-212 spisa) konačno postavio protutužbeni zahtjev s dopunom nalaza i mišljenjem vještaka od 28.ožujka 2023., tako da predlaže da se utvrdi da je tuženik vlasnik površine od 989 m[2] koja je dio čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine sa 1 kj i 129 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u dopuni nalaza i mišljenja i u dopuni skice lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branka Ćurića, dipl.ing.geod. Bjelovar, Sv. Jeronima 5., od 28. ožujka 2023., koja je sastavni dio ove presude označena je šrafurom crvene boje i točkama: A (koja se nalazi na katastarskoj liniji između čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] udaljena 5,25 m od sjecišta te katastarske linije sa katastarskom linijom sa čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), A2, B, C, D (petnaesti stup ograde), E, B2, F i G, pri čemu linija od točke A pa do točke F prati žičanu ogradu, a linija od točke F do točke G katastarsku liniju između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a od točke G do točke A prati katastarsku liniju između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da udaljenost između točaka A i A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C iznosi 21 m, između točaka C i D iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m , između točaka B2 i F iznosi 1,69 m između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m, a što je tužitelj dužan priznati i trpjeti provedbu njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Predlaže da se usvoji protutužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

13. U odgovoru na protutužbu od 2. studenog 2017. (list 26-27 spisa) tužitelj se protivi protutužbenom zahtjevu u cijelosti, da tuženik niti njegovi prednici nisu uživali dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet tužbe i protutužbe kao savjesni, zakoniti i pošteni posjednici. Tome se dodaje da prilikom pogodbe za kupoprodaju čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između GN kao prodavatelja i tuženika, da je GN izričito naveo tuženiku gdje je međa između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da mu je izričito naveo da ne prodaje dio zemljišta koji je sada predmet postupka , jer je to vlasništvo tužitelja.

14. S obzirom na to da još tužitelj nije iskrčio živicu koja se nalazi na dijelu njegovih nekretnina i kako je koristio dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnina GN kao put za prolazak, on je sa GN dogovorio za svaku pojedinu godinu da jedan ili drugi (tko prije ore ili nešto radi na zemlji) da poore ili na drugi način obradi i predmetni dio zemljišta do živice kako se ta živica ne bi dalje širila, no kad bi to radio GN on to nije činio s ciljem stjecanja vlasničkih ili drugih stvarnih prava.

15. Nadalje, tužitelj ističe da je bio prisutan kod predaje u posjed čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između tuženika i GN, da je izričito tuženiku navedeno da on ne stječe posjed ni vlasništvo tog dijela zemljišta koje je sada predmet tužbe i protutužbe te je navedeno tuženiku dobro poznato. U prilog tome dodaje da je tužitelj bio u prijateljskim odnosima s tuženikom i da je upravo zato i zamolio GN da proda čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženiku kako bi tuženik ostvario mogućnost kupnje susjednog zemljišta koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, a na kojem zemljištu je tuženik posadio borove, iako je GN nudio tužitelju da kupi čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga tužitelj osporava da bi tuženik stekao dosjelošću pravo vlasn ištva na predmetnom dijelu zemljišta. Tužitelj je predložio da se protutužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

16. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2. studenog 2016. (list 4 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 15. ožujka 2017. (list 5 i 8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 16. ožujka 2017. (list 6 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), povijest promjena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdanim od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostave za katastar nekretnina Garešnica Klasa: 936-02/17-05/91, Urbroj:541-16-03-01/5-17-2 od 6. studenog 2017. (list 29 spisa), potvrdu o izdanoj ispravi/uvjerenju izdanim od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostave za katastar nekretnina Garešnica Klasa: 936-02/17-05/91, Urbroj:541-16-03-01/5-17-4 od 10. studenog 2017. (list 30 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 31 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 32 spisa), povijesni izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 33 spisa), povijesni izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 34-35 spisa), ispis iz Geoportala za čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 39 spisa), preslik Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen između GN i tuženika od 8. studenog 2016. za čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 40-41 spisa), nacrt Prijavnog lista za katastar i zemljišnu knjigu za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 86-90 spisa), sudsku praksu dostavljenu po tuženiku (list 139-144 spisa), preslik zbirke isprava posl.br. Z-2341/64 (list 166-168 i 177-179 spisa), preslik zbirke isprava posl.br. Z-80/23 (list 169-171 i 180-182 spisa), potvrdu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici posl.br. 53294/2022 od 23. prosinca 2022. (list 176 spisa), u potpuni zemljišno-knjižni izvadak (list 270-290) te povijest promjena na čkbr. područnog ureda za katastar [adresa] (list 291).

17. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ŠN (list 44-45, 128-129, 294) i tuženika MN (list 45-46, 129-132, 294-295).

18. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IN (list 54-55), EN (list 55), FN (list 53-60, 314-315), ČN (list 57-59), AN (list 82), HN (list 83), ĆN (list 83), CN (list 84),

19. Izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku Branku Ćuriću, dipl.ing.geod., koji je dostavio nalaz i mišljenje 30. studenog 2018. sa skicom lica mjesta od 26. studenog 2018. (list 63-65), dopunu nalaza i mišljenja od 6. veljače 2020. (list 96 spisa), dopunu nalaza i mišljenja od 17. veljače 2020. sa skicom lica mjesta od 26. studenog 2018. (list 97-99 spisa), dopunu nalaza i mišljenja od 15. listopada 2020. sa skicom lica mjesta od 16. listopada 2020. (list 116-117), dopunu nalaza i mišljenja od 15. prosinca 2021. (list 145 spisa), dopunu nalaza i mišljenja od 2. kolovoza 2022. sa skicom lica mjesta od 16. listopada 2020. (list 148-149 spisa) s prijavnim listovima za katastar i zemljišne knjige (list 150-155 spisa), dopunu nalaza i mišljenja od 27. ožujka 2023. sa skicom lica mjesta od 27. ožujka 2023. (list 192-196 spisa), dopunu nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2023. sa skicom lica mjesta od 28. ožujka 2023. (list 199-200) te je izveden dokaz njegovim saslušanjem (list 92-94, 136-138, 192-194).

20. Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka UN s obzirom na to da je tuženik odustao od navedenog dokaza na ročištu održanim kod ovoga suda 7. listopada 2021. (list 123-125 spisa).

21. Obzirom da je tijekom postupka u tri navrata došlo do izmjene raspravnog suca, uz prethodnu suglasnost punomoćnika stranaka pročitani su iskazi saslušanih svjedoka te priložene isprave, nalaz i mišljenje, dopuna nalaza i mišljenja, skice te iskaz mjerničkog vještaka, dok su u odnosu na svaku izmjenu raspravnog suca izvedeni dokazi saslušanjem stranaka radi načela neposrednosti.

22. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

23. Predmet spora i to u odnosu na:

- tužbeni zahtjev tužitelja je predaja u posjed nekretnina u posjedu tuženika koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dio čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine, površine 1 jutro i 129 čhv, koja je u dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branka Ćurića, dipl.ing.geod., od 28. ožujka 2023. te dopuni skice lica mjesta od 28. ožujka 2023. označena šrafurom crvene boje u površini od 989 m[2] , a označena točkama: A, A2, B, C, D, E, B2, F i G, time da dužina između točke A i točke A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C 21,00 m, između točaka C i D (15. stup ograde) iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m, između točaka B2 i F iznosi 1,69 m, između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m, slobodnu od osoba i stvari.

- u odnosu na protutužbeni zahtjev utvrđenje prava vlasništva tuženika na nekretninama površine od 989 m[2] koja je dio čkbr [katastarska čestica] oranica Konačine sa 1 kj i 129 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a u dopuni nalaza i mišljenja i u dopuni skice lica mjesta stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branka Ćurića, dipl. ing. geod. Bjelovar, Sv. Jeronima 5., od 28.ožujka 2023. koja je sastavni dio ove presude označena je šrafurom crvene boje i točkama: A (koja se nalazi na katastarskoj liniji između čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] udaljena 5,25 m od sjecišta te katastarske linije sa katastarskom linijom sa čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) , A2, B, C, D (petnaesti stup ograde) , E, B2, F i G, pri čemu linija od točke A pa do točke F prati žičanu ogradu , a linija od točke F do točke G katastarsku liniju između čkbr [katastarska čestica] i čkbr [katastarska čestica] k.o . [adresa], a od točke G do točke A prati katastarsku liniju između čkbr . 346 i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da udaljenost između točaka A i A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C iznosi 21 m, između točaka C i D iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m , između točaka B2 i F iznosi 1,69 m između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m.

24. Nije sporno između stranka da je u zemljišnim knjigama na nekretnini i to čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tužitelj, a na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik tuženik, koji su upisani kao posjednici navedenih nekretnina u Katastarskom operatu, kako to proizlazi iz priloženih Posjedovnih listova.

Također, nesporna je činjenica između stranaka da su predmetne nekretnine susjedne, kao i činjenica da je u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj u posjedu bio kao zakupnik, a od 2012. kao vlasnik, nakon što je istu nekretninu kupio od Republike Hrvatske, dok je tuženik vlasništvo čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog sa FN **.**.2016.

25. Nakon provedene identifikacije, nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Branka Ćurića, dipl.ing.geod., nije sporno da je površina prijepora u odnosu na oba zahtjeva stranaka (tužbenog i protutužbenog) površina prijepora od 989 m[2] , a koja je na skici lista mjesta priloženoj uz dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Branka Ćurića, dipl.ing. geod., od 28. ožujka 2023. (list 199 -200 spisa), prikazana točkama A, A2, B, C, D, E, B2, F i G.

Isto tako, nije sporno da je predmet oba zahtjeva dio nekretnine površine 989 m[2] na čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine sa 1 jutro i 129 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a u dopuni nalaza i mišljenja i u dopuni skice lica mjerničkog vještaka od 28.ožujka 2023., označeno šrafurom crvene boje i točkama: A (koja se nalazi na katastarskoj liniji između čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] udaljena 5,25 m od sjecišta te katastarske linije sa katastarskom linijom sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), A2, B, C, D (petnaesti stup ograde), E, B2, F i G, pri čemu linija od točke A pa do točke F prati žičanu ogradu, a linija od točke F do točke G katastarsku liniju, time da udaljenost između točaka A i A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C iznosi 21 m, između točaka C i D (petnaesti stup ograde) iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m, između točaka B2 i F iznosi 1,69 m između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m.

26. Sporno je između stranaka da li je tuženik u obvezi predati u posjed tužitelju prijeporni dio nekretnine kako je prethodno opisano (u odnosu na tužbeni zahtjev) te da li su ispunjene pretpostavke da je tuženik prijeporni dio nekretnine stekao dosjelošću, odnosno da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva po navedenom osnovu te da se zbog troga tužitelj obveže na trpljenje upisa prava vlasništva na tom dijelu nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime tuženika.

27. Uvidom u izvod iz katastarskog plana za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2. studenog 2016. (list 4 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 15. ožujka 2017. (list 5 i 8 spisa), izvod iz katastarskog plana za čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), utvrđeno je da tužitelj upisan na čkbr. [katastarska čestica] oranica Konačine, površine 1 jutro i 129 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 309834, k. o. [katastarska općina].

Isto tako, uvidom u povijest promjena od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostave za katastar nekretnina Garešnica Klasa: 936 -02/17- 05/91, Urbroj:541-16-03-01/5-17-2 od 6. studenog 2017. (list 29) na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Potvrdu o izdanoj ispravi/uvjerenju izdanim od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostave za katastar nekretnina Garešnica Klasa: 936-02/17-05/91, Urbroj:541-16-03-01/5-17-4 od 10. studenog 2017. (list 30 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 31 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 32 spisa), povijesni izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 33 spisa), povijesni izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 34-35 spisa), utvrđeno je da je predmetna nekretnina pripisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da je knjižni prednik tužitelja, Republika Hrvatska.

Isto tako, utvrđeno je da je tužitelj u posjedu nekretnine od 1995. temeljem zakupa, dok je postao vlasnik kupnjom 2012.

28. Tijekom postupka u odnosu na posjedovanje sporne površine, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka predloženim po strankama, tako da su na uviđaju 16. studenoga 2018. saslušani svjedoci IN, EN, GN, ČN, a na raspravi 23. svibnja 2019. saslušani svjedoci AN, NN, DN i JN te je tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem stranaka.

28.1. Svjedok IN, sadašnja supruga tuženika, u svom iskazu ističe da je tuženik bio uveden u posjed koji je kupnjom u studenom 2016., dok je isplata bila po potpisivanju Ugovora, a kod uvođenja u posjed, osim nje i tuženika, nazočan je bio GN, prednik tužitelja koji nije spominjao da bi imao problema s međom, dok je tuženiku pokazao da se međa nalazi između nekretnine koju je kupio tuženik i susjedne nekretnine koja se proteže od prvog stupca (označena nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka u točki C) pa u ravnini prema hrastu koji se vidi na kraju nekretnine, pri čemu iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da se međa između dviju nekretnina (čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]) ne proteže u pravcu, već se negdje od sredine parcele za jednu brazdu proteže prema lijevoj strani. Prilikom kupnje nekretnine tuženika od GN na istoj je bila posječena kukuruzovina, a GN je prilikom uvođenja u posjed tuženiku rekao da je međa kako je kukuruzovina, da se vidi dokle je orano i da je do tuda tuženikovo. Oranje se je protezalo do velike živice i brine (sipa), na sredini u duljini međnog pravca bilo je nekakovo stablo. Prilikom sadnje borova nje i tuženika, tužitelj je rekao da se živica nalazi na njegovoj nekretnini (čkbr. [katastarska čestica]), koji je bio sa suprugom i tada je isti tuženiku rekao da je tuženik ušao u njegovu nekretninu, dok mu je tuženik na to odgovorio da on obrađuje svoju nekretninu (čkbr. [katastarska čestica]) u granicama u kojima je kupio. Nakon tri tjedna kako su ona i tuženik posadili borove, tužitelj je rekao tuženiku da je mjernik bio vani i da je tužio tuženika. Niti ona, a niti tuženik, nisu znali da je mjernik bio vani, no vidjeli su drvene šiljke koji su bili postavljeni na gornjem dijelu, označeni crvenom bojom, odnosno na dijelu gdje su posađeni borovi. Nakon mjesec dana po sadnji borova, raskrčena je živica koja se nalazila između nekretnina stranaka, a činile su ju kupine, mlada agacija i trnje, a na kojem mjestu je tuženik postavio ogradu, time da je ista iskazala da na mjestu današnjeg 15. stupa ograde brojeći sa kraja nekretnine gdje je bilo stablo 30 cm širine, po njenoj procjeni, oko kojeg je bilo raslinja i trnja (označeno točkom D). U posjed je tuženik, prema njenom iskazu, uveden krajem listopada 2016., dok je Ugovor sklopljen 7. ili 8. studenoga 2016.

Žičanu ogradu na stupovima postavio je tuženik na istom mjestu gdje se nalazila živica koja je iskrčena, dok je sip koji je postojao između dviju nekretnina (obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da se čkbr. [katastarska čestica] nalazi na povišenom u odnosu na čkbr. [katastarska čestica]), poravnao tužitelj kada je i maknuo živicu.

28.2. Svjedok EN, nesrodni svjedok sa strankama, u svom iskazu navodi da je njena obitelj, koju su činili svekar TN i njen suprug ĐN, došla živjeti 1958. po udaji, a da je njen svekar bio vlasnik čkbr. [katastarska čestica] sve do 1972. (koja se nekretnina nalazi s desne strane gledajući od ceste), a koji je tu nekretninu prodao Josipu Vončina 1972. (ocu svjedoka GN), koja je nekretnina u naravi bila oranica i koja se je obrađivala do živice, jer se je do tuda moglo orati, a živica je bila međa od trnja, agacije, širine oko 1 m i protezala se po duljini od ceste pa do postavljene (danas) žičane ograde, time da se je na jednom mjestu nekretnina spuštala "u jamu" koja se nije mogla obrađivati. Nije bila nazočna kada je nekretnina prodana i predana u posjed VN, time da je istakla da je bilo i neko drvo u živici (kako je to iskazivala i svjedok IN), no svjedok na licu mjesta nije mogla odrediti mjesto gdje se drvo nalazilo. Posljednji puta je bila na putu koji se nalazio iza živice (čkbr. [katastarska čestica]) s lijeve strane gledajući od ceste 2012., kada je prolazila do svoje šume koja se nalazi ispod tih nekretnina i u tom trenutku nije bilo ograde, no bio je sip i živica, a zadnji puta je radila 1972. dok nekretnina nije prodana. Također, svjedokinja je pokazala na očevidu (dana 16. studenoga 2018.) da se žičana ograda nalazi na mjestu gdje je ranije bila živica, a stablo hrasta koje je ispod nekretnina (u skici lica mjesta označeno točkom B), koje stablo pripada šumi koja se nalazi ispod nekretnina, no nije joj poznato tko je vlasnik šume. Iako je svjedok spomenula stablo hrasta, svjedokinja je iskazala da stablo hrasta nema nikakove veze sa međom između nekretnina stranaka.

28.3. Svjedok GN, koji nije u srodstvu sa tuženikom, dok je tužitelju kum, koji je čkbr. [katastarska čestica] prodao tuženiku, u svom iskazu navodi da je kaparu za predmetnu nekretninu primio dva tri dana prije Božića 2015., koju je kaparu imao kod sebe godinu dana, a potom ga je u jesen 2016. nazvao tuženik da bi orao zemlju. Zvao je tužitelja koji mu je rekao da ga on i tuženik zovu kad tuženik krene orati zemlju da mu pokaže među.

Tuženik je posadio borove nakon godinu dana, nakon što se je svjedok s njim dogovorio oko prodaje zemlje, što znači da je zemlju prodao poslije sadnje borova tuženiku. Svjedok tvrdi da je tuženiku rekao da međa do tužitelja nije definirana, da je tuženik nekretninu obrađivao do puta, a tužitelj s druge strane puta i da je negdje na sredini duljine danas postavljena žičana ograda gdje je bio žbun agacije širine 2 do 3 m, duljine 10 do 15 m, gledajući od sredine do kraja nekretnine, koje se žbunje nije protezalo do kraja, jer je bila brina, a prije živice visoka trava.

Svjedok je na licu mjesta pokazao izbočeni stup postavljene žičane ograde kao mjesto gdje se nalazila živica od agacije (a što je mjernički vještak označio točko D). Nadalje, svjedok je istakao da je tuženiku prodao oko 1400 čhv, da ne zna što piše u papirima te kada je sa tužiteljem došao, tuženik je bio pri kraju sa sadnjom borova i tada je tužitelj (kum od GN), odmjerio među tuženiku, koji to nije prihvatio i rekao je da tu međa ne može biti, bila je i supruga tuženika IN, no ista nije ništa komentirala.

Tuženik je naveo da je prilikom dogovaranja kupoprodaje svjedok GN rekao da je njegovo kako obrađuje, a što je bilo u siječnju 2016., na koji navod tuženika je svjedok rekao da se toga ne sjeća, no međutim, da je rekao tuženiku da međa do tužitelja nije definirana, no usprkos tome nisu zvali mjernika, iako su trebali i da nije rekao tuženiku gdje je međa prije potpisivanja Kupoprodajnog ugovora. Svjedok se nije sjećao da je bio sa tuženikom prije nego je s tužiteljem bio na nekretnini kada je tuženik sadio borove. Tek kada je tužitelj, tj. njegov kum, kupio svoju nekretninu dakle 2012. (čkbr. [katastarska čestica]), svjedok ističe da mu je tek tada tužitelj prvi puta rekao da međa nije uredu, na što mu je odgovorio da to nije problem, da mogu urediti kad hoće i da su se dogovorili da obrađuju do puta svaki svoju stranu. Rekao je tuženiku da nekretnina koju obrađuje ima 1400 čhv, a sada u ograđenom da ima više, a da višak iznad 1400 čhv nije smatrao da je njegovo, da to prodaje tuženiku, jer da nikada nije uredio među sa tužiteljem. Svjedok se nije sjećao da li je išta rekao tužitelju kada je tužitelj otkoračio među prilikom sadnje borova, nije znao da je to toliko. Svjedok se nije sjećao kada je kupljena nekretnina koju je prodao tuženiku, a tu je nekretninu naslijedio iza svog oca (RN), a isto tako nije znao od kada je tu nekretninu njegov otac obrađivao, samo da je istu kupio, koju je sam obrađivao nekih 15 godina do puta, kako je to prethodno i naveo, odnosno obrađivao je nekretninu kao i njegov otac. Svjedok je tvrdio da tuženiku nikada nije rekao gdje je međa između tih nekretnina i da nije čitao Ugovor koji je potpisao sa tuženikom kada je tuženiku prodao čkbr. [katastarska čestica].

Također, svjedok nije znao od kud tužitelju informacija da međa nije uredu i da je on to prihvatio i rekao kada se odmjeri da će on to prihvatiti, da nije svadljiv i da nisu udareni šiljci nakon toga.

Opetovano je istakao da međa između njega i tužitelja (njegovog kuma) nikad nije bila uređena, niti je bila sporna, a da je svoju nekretninu (čkbr. [katastarska čestica]) posjedovao do ograde koja se nalazi na licu mjesta. Nije se također mogao izjasniti zbog čega se je na sklapanje Ugovora čekalo godinu dana, da je pitao tuženika kada će to riješiti (od kojeg je primio kaparu), a da je tuženik govorio da će riješiti i da je tako prošlo vrijeme od godine dana.

Svjedok je jasno iskazao da su on i njegov otac uživali površinu više od 1400 čhv, nije mu bilo poznato da li je još netko imao saznanja u selu da bi međa bila sporna, no istakao je da je NN preorao sporni dio nekretnine tužitelja, ne zna kada i da je to čuo od ON.

Cijena za prodaju nekretnine čkbr. [katastarska čestica] ugovorena je za površinu od 1400 čhv i da nije pokazao tuženiku koji to dio iznad 1400 čhv uživa, odnosno koji njemu prodaje. Ističe se da je iskaz svjedoka u kontradikciji, jer je prethodno naveo da su on i njegov otac (RN) posjedovali površinu veću od 1400 čhv, dok je potom iskazao da tuženiku nije prodao nekretninu površine više od 1400 čhv.

28.4. Tijekom postupka tužitelj je predložio dopunsko saslušanje svjedoka GN, koji je prijedlog sud prihvatio, a čemu se tuženik protivio i pri tom ukazao na proturječje u iskazu svjedoka koji je dao na uviđaju 16. studenoga 2018. i na raspravi 16. ožujka 2026., koji prigovor je prihvaćen od strane suda, to tim više što je svjedok jasno i nedvosmisleno iskazao do kuda je posjedovao svoju nekretninu, tj. do ograde koja se nalazi na licu mjesta, a koju je ogradu i pokazao.

Isti je na raspravi 16. ožujka 2026. naveo da želi nadopuniti svoj iskaz, odnosno izmijeniti, da je tužitelj napravio put, ali na svojoj čkbr. [katastarska čestica], koji je išao pravo i da njegov posjed nekretnine nije bio do puta, već iza puta u širini od nekih 8 do 10 m, u duljini od 100 m i da je međa između nekretnina tužitelja čkbr. [katastarska čestica] i nekretnine kada je on bio vlasnik (čkbr. [katastarska čestica]), bila stvar dogovora između njega i tužitelja, da je ranije bila živica, no suprotno prethodnom iskazu, svjedok je iskazao da živica nije bila granica posjedovanja koju je iskrčio tužitelj prije nego što je tuženik kupio nekretnine koje mu je prodao.

U odnosu na iskaz gdje je naveo da je tužitelj obrađivao svoje nekretnine iza puta, u navedenoj širini u vrijeme dok je on bio vlasnik tj. prije tuženika, nekretnine je obrađivao do puta radi praktičnosti.

Kada je iskazao da međa između njega i tužitelja nikada nije bila sporna, svjedok je iskazao da je pri tom mislio da s tužiteljem nikada nije bio u lošim odnosima i da je međa bila stvar dogovora između njih, da nije bila sporna zbog činjenice što postoji jedan seoski put niže kojim se nije moglo prolaziti, koji nije bio očišćen zbog čega je tužitelj na svojoj nekretnini formirao put kojim su prolazili i drugi i to ne samo tužitelj, a kasnije je Općina Berek angažirala jednu tvrtku koja je očistila obrasli seoski put radi prolaska. Zbog toga je taj put preoran i taj dio nekretnine se više ne koristi kao put te je tužitelj to počeo obrađivati kao svoju oranicu. Put je formiran na tužiteljevoj nekretnini zbog činjenice da se ne bi morala obilaziti šuma pa je i napravljen pravac na putu šume.

Vlasništvo tužiteljevih nekretnina bilo je upisano kao vlasništvo Republike Hrvatske, a prije toga vlasništvo Općine Berek pa kako tu nekretninu nitko nije obrađivao, tužitelj je istu uzeo u zakup od RH.

U dopunskom saslušanju svjedok je iskazao da je Zadruga Berek obrađivala čkbr. [katastarska čestica] do njegovih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] u pravcu hrasta koji je srušen, no na terenu je ostao panj koji je pokazao i u tom pravcu je bila granica posjedovanja između njegovih nekretnina i Zadruge Berek. Kada je Zadruga Berek bila u posjedovanju čkbr. [katastarska čestica] nije bilo živice, živica je po iskazu svjedoka narasla u periodu od 1995. do 2012., a naveo je da nisu točni navodi svjedoka ČN da je bio put do njegovih nekretnina, odnosno sada na nekretnini tuženika, već da je taj put napravio tužitelj.

28.5. Iz iskaza svjedoka ČN, sada načelnik Općine Berek, a ranije zaposlenik OKI Berek, koja je bila u posjedu nekretnine sada u vlasništvu tužitelja (čkbr. [katastarska čestica]), obrađivao je nekretninu s lijeve strane, danas do postavljene žičane ograde s drvenim stupcima od ceste. Između sada nekretnina stranaka (s lijeve strane tužiteljeve i desne strane tuženikove) postojala je visinska razlika i nalazila se je živica koja se protezala od početka ceste pa do polovice danas postavljene žičane ograde, a na sredini je postojalo stablo u živici promjera 20 do 25 cm. S lijeve strane od početka ceste čkbr. [katastarska čestica] tužitelj je bio u zakupu nekih 10 do 15 godina, dok predmetne nekretnine nije kupio zajedno s još dvije, a tužitelj kao kupac nije uveden u posjed, već je ostao u posjedu kako je bio u vrijeme zakupa. Svjedoku nije bilo poznato gdje se točno nalazi međa, a došao je pred godinu dana s tužiteljem da li mu može pokazati među kako su se nekad zemlje uživale, OKA je imala 80-tih godina geodeta. Kada je tužitelj kupio nekretninu, platio ju je prema zk. izvatku, nema saznanja kada je nastala živica, ali je bila i živica kada je on radio u OKI (dakle 80-tih godina), a OKA Berek je prestala raditi 1992. ili 1993. Nekretnina preko puta nekretnine, sada u vlasništvu tužitelja uvijek je bila u privatnom vlasništvu, ne zna čijem. Svjedok se nije mogao sa sigurnošću izjasniti da li je živica bila na mjestu danas žičane ograde (koju je nedvojbeno postavio tužitelj), stabla koje je bilo u živici nema i teren nije bio ravan, no sa sigurnošću je istakao da je međa bila na mjestu gdje se danas nalazi žičana ograda, a živica koja je bila prije nitko ju nije održavao, već se je oralo na nekretnini koja se nalazi s lijeve strane (sada u vlasništvu tužitelja), sve dok OKA nije napravila put. Živica koja je i ranije postojala nije bila širine niti 1 m. Tužitelj dok je bio u zakupu nekretninu je obrađivao do puta, a nekretnina koja se nalazi s desne strane gledano od ceste (sada u vlasništvu tuženika čkbr. [katastarska čestica]), obrađivana je do živice.

28.6. Svjedok AN, koja je bila u braku s tuženikom u vrijeme kad je tuženik kupio nekretninu čkbr. [katastarska čestica], s tužiteljem su bili u dobrim odnosima pa da je susjedna nekretnina (u vlasništvu Republike Hrvatske) na prodaji zbog čega je bila jedina šansa da dođu do te nekretnine da uz nju imaju zemlju u svom vlasništvu. U posjedu su bili nekretnine koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, kupili su borove, žicu i stupove, a tužitelj im je rekao tijekom 2015. kada su bili kod njega da će im prepustiti nekretninu koju prodaje GN, jer je prvotno isti ponudio da kupi tužitelj, budući je on znao da ima svoje nekretnine uz tu. O međi i granicama posjeda nisu razgovarali. U zimi 2015. FN je dana kapara za nekretnine koje je kupio tuženik. Svjedok nije imao saznanja do kuda se je obrađivala nekretnina koju je kupio tuženik od GN, a ista je s tuženikom živjela do rujna 2015. kada je živio s njom u istoj kući, ali u drugoj sobi, a u siječnju 2016. se iselio.

28.7. Svjedok ON, nesrodan svjedok sa strankama, ima neposrednih saznanja o predmetnim nekretninama, navodi da su nekretnine stranaka susjedne nekretnine, da je tuženik kupio nekretninu od GN, a osobno mu je poznat položaj predmetne nekretnine, jer je tu nekretninu orao za Damirovog oca, RN, s konjima negdje 1975/1976., a nakon toga i poljoprivrednim traktorom sve do 1990., kada je RN kupio traktor, a nakon smrti svog oca nekretninu je obrađivao GN.

Za RN, svjedok ON orao je do živice, dok je susjedna zemlja koja je danas u vlasništvu tužitelja (u zapisniku pogrešno navedeno od PN) bila je zapuštena (jer iz iskaza samog tužitelja i prethodno saslušanih svjedoka proizlazi da je bila ranije u posjedu OKA Berek, potom u društvenom vlasništvu, u zakupu tužitelj, sve dok istu tužitelj nije kupio), bila je zapuštena, između nekretnina je postojala živica od agacije koja je po njegovoj procjeni bila širine 1 m i koja je ž ivica predstavljala među. Negdje od sredine prema cesti, međa se nije protezala u pravcu, no tužitelj ju je poravnao tako da se od te živice koja se vidjela na terenu 10 koraka koračao u svoje kako bi se poravnala međna linija. Od te sredine prema cesti, međa je bila malo povijena kao srp. Od sredine pa do kraja bila je oranica i oralo se je do živice. Na površini od 10 koraka nije bilo ništa, tu je bilo trnja i granja i tu nije nitko orao. Tuženik je došao kod njega kako bi ga pitao za među (kada je ista postala sporna između stranaka), a zajedno je potom s tuženikom otišao na zemlju i pokazao do kuda je bila nekretnina tužitelja i to negdje 10 koraka od stupova koje je MN već postavio i na kojima je bila žica. Tuženik mu na to nije ništa rekao, a svjedok je tada predložio tuženiku da se s tužiteljem nagodi za to malo zemlje.

Svjedok je također razgovarao i sa GN prije tuženika i GN jasno rekao da taj dio nije njegov, a svjedok je potvrdio da mu je GN u tom razgovoru rekao da je i on sam to rekao tuženiku. Dok tužitelj nije kupio zemlju (čkb r. 346), puta nije bilo, put je napravio sam tužitelj koji se provozio tim putem kao i ostali koji su prolazili i taj put je bio uz među.

Prije no što je tužitelj kupio svoju zemlju, istu je imao u zakupu do živice. Dok je svjedok orao s konjima za RN površina od 10 koraka nije bila orana, a RN je zemlju kupio od TN negdje između 70-tih i 80-tih godina, odnosno prije nego što je za RN orao njegovu nekretninu. Svjedoku nije bila poznata činjenica tko je bio ranije vlasnik nekretnine sada u vlasništvu tužitelja, međutim poznato mu je da je ta zemlja bila orana iz kombinata koji je bio iz Čazme, a za pravog vlasnika nije imao saznanja.

28.8. Također, nesrodnom svjedoku DN, poznat je položaj nekretnina koje su predmet spora između stranaka, o čemu ima neposredna saznanja, jer ispod nekretnine tužitelja njegova majka ima nekretninu koju on obrađuje već nekoliko godina. Do nekretnine od majke prolazio se putem koji se protezao nekretninom, ranije u vlasništvu Zadruge Berek, a koja je sada u vlasništvu tužitelja i svjedok tvrdi da je put bio i prije nego je tužitelj kupio tu nekretninu, koji se put protezao po njegovoj nekretnini uz živicu te par agacija po sredini. Majčinu zemlju počeo je obrađivati negdje od 2005., dok je prije toga rijetko išao na tu nekretninu.

Kada su on i brat išli orati majčinu zemlju, svjedok GN je zemlju orao do agacije koja je bila uz put i na njoj je bila kukuruza i zob, time da se agacija nije protezala cijelom dužinom Vončinine zemlje, već je bilo trnja. Svjedok se nije sjećao da li je bila visinska razlika između dviju nekretnina.

28.9. Isto tako, nesrodni svjedok JN, ima saznanja o nekretninama koje su predmet spora ovog postupka, a koje su u vlasništvu stranaka, navodeći da je tuženikova nekretnina bila prije u vlasništvu od GN, a prije njega u vlasništvu njegova oca VN. Svjedok je obrađivao nekretninu čkbr. [katastarska čestica], jer je kombajem kosio pšenicu za RN. Nije se sa sigurnošću mogao odrediti kada je to bilo i nije se sjećao kakva je bila međa između nekretnina tuženika i tužitelja kada je obrađivao, jer na to nije obraćao pažnju.

U blizini nekretnina stranaka i on osobno ima zemlju (udaljenost nekih 400 do 500 m), na koju se može doći na tri načina, a jedan od načina je i uz zemlju RN, uz koju je postojao put, a koji put ranije nije bio, napravili su ga ljudi, koji se protezao uz samu Vončininu zemlju, a koji je put sada pomaknut malo ulijevo od živice gledajući s ceste. Uz put nije bila živica, možda neke dvije tanke agacije. Svjedok je predmetnim putem prošao pred tri godine, a koji je put pomaknut nekih godinu do dvije ulijevo, bio je na nekretninama kako je postavljena žičana ograda, put je 50 m ulijevo od žičane ograde po njegovoj procjeni. Put koji je bio uz Vončininu zemlju bio je širine nekih 2 m do 3 m, a put koji je pomaknut ulijevo pomaknut je na nekretninu koju obrađuje tuženik.

29. Iz iskaza stranaka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i to od 1995., od kad je bio u zakupu od zakupodavca Republike Hrvatske, kada je negdje 2012. kupio tu nekretninu, a Ugovor o kupoprodaji pisan je u Općini Berek, a u posjed ga nitko nije uveo kada je tu nekretninu kupio. Nije se sjećao koja je bila površina te čestice, no istakao je da je isto navedeno u Ugovoru, a napravio je put širine oko 2 m, kako bi mogao prelaziti na druge zemlje koje se nalaze ispod čkbr. [katastarska čestica]. Predmetni put je sada pomakao, jer mu je tuženik rekao da mu ne može zabraniti ni da koristi taj put. Tvrdi da put nije bila međa, da je uz put bila živica od agacije u dužini od 5 m, koju nije mogao izmalčirati. Susjedna nekretnina čkbr. [katastarska čestica], sada vlasniš tvu tuženika, ranije u vlasništvu od GN, odnosno njegovog oca RN.

Tužitelj navodi da mu je načelnik Općine Berek rekao da se oko međe dogovori sa GN koji mu je kum, da između njega i GN nije bilo spora u odnosu na među, da su znali gdje je međa.

Nije mu bilo poznato tko je ranije bio u posjedu čkbr. [katastarska čestica] prije njegova zakupa, mišljenja je da ju je obrađivala Zadruga Berek, da mu je GN ponudio kupnju čkbr. [katastarska čestica], no kada je saznao da tuženiku treba ta nekretnina da bi mogao prepisati nekretninu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske i koja je bila u njegovu posjedu, jer je imao posađene borove, tada je predložio GN da ponudi kupnju tuženiku. Tuženik kategorički tvrdi da mu je GN izričito rekao da je sporni dio u površini od 989 m[2] njegov, koji je u naravi bio oranica kada je tuženik kupio od GN. S tuženikom, kao i njegovom suprugom, bio je ranije u dobrim odnosima. Prije no što je izvršio prijepis vlasništva čkbr. [katastarska čestica], a nakon što je već i dogovorio kupnju sa GN, tuženik je preorao sporni dio njegove čestice, došao je kod njega kada je sadio borove, rekao je tuženiku da je taj dio sporan, da ne sadi borove dok se ne riješi međa. Tužitelj je pozvao mjernika nakon 15 dana koji je označio među, a tada je još vlasnik bio GN, kojeg je izvijestio za mjernika, koji nije bio prisutan, no došao je popodne i tužitelju je GN potvrdio da je međa kako je označena po mjerniku.

Nadalje, tužitelj tvrdi da je zvao i tuženika da mu kaže da je postavljena međa, no tuženik to nije došao vidjeti, tuženik je posadio borove na spornom dijelu nekretnine, a za koji tužitelj smatra da pripada njegovoj čkbr. [katastarska čestica].

Tužitelj je u svom iskazu tvrdio da sporni dio u navedenoj površini tuženik nije kupio od GN i da mu je isti rekao da mu ne može prodati nešto što nije njegovo, a kada je on kupovao čkbr. [katastarska čestica] znao je što kupuje, jer su on i GN znali gdje je međa, a do spora je došlo zbog puta koji je to dijelio, jer je do puta bila kultura koju je GN zasadio i tako su se međusobno dogovorili. Kada je angažirao mjernika između njegove čkbr. [katastarska čestica] i sada tuženikove čkbr. [katastarska čestica] (a ranije od GN) do puta je bio ostatak kukuruzovine. Tužitelj je prvotno iskazao da nije imao saznanja tko je tuženika uveo u posjed za nekretninu čkbr. [katastarska čestica], da bi potom rekao da ga je uveo GN, koji ga je upozorio do gdje su se oni dogovorili da obrađuju spo rni dio čestice.

Na spornom dijelu nekretnine tuženik je posadio borove kada je bio s mjernikom, a prije posađenih borova bili su na tom dijelu ostaci kukuruzovine od kukuruza koji je posadio GN. Kada je imao Ugovor o zakupu za svoju nekretninu, isti je zaključen u Općini Garešnica gdje je radio službenik DN, a nije bilo potrebe da ga itko uvodi u posjed, jer je znao gdje je međa. Nije imao saznanja tko je bio vlasnik sada tuženikove nekretnine prije GN, no tvrdi da se je čkbr. [katastarska čestica] uživala do međe gdje je pokazao, tj. do spornog dijela u odnosu na njegovu čkbr. [katastarska čestica]. Sporni put je tuženik preorao u listopadu 2015., a koji je bio na čkbr. [katastarska čestica].

30. Tuženik suglasno iskazuje kao i tužitelj u pogledu njihovih međusobno dobrih odnosa, oko kupnje nekretnine čkbr. [katastarska čestica] od GN, koja je uz nekretninu sada tužitelja čkbr. [katastarska čestica], a da mu je kupnju iste ponudio u siječnju 2016., jer tužitelj nije zainteresiran za kupnju iste. Predmetnu parcelu je pogledao, na njoj je bila kukuruzovina, sa GN je obišao cijelu nekretninu, međa je bila vidljiva sa svih strana, a među je predstavljala kukuruzovina, živica i usjek između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]. Živica je bila od ceste u duljini od polovice čestice, time da je čkbr. [katastarska čestica] bila viša u odnosu na čkbr. [katastarska čestica], živica je bila jasno vidljiva, a sastojala se od kupine i bagrema, dok su se u produžetku čestice po ravnini izravnale.

Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik tvrdi da mu je GN čkbr. [katastarska čestica] prodao kako je posjedovao, da je to uvijek bilo tako, zbog čega nisu niti izvodili mjernika na teren.

U jesen 2016. došao je ponovno na čkbr. [katastarska čestica] s namjerom da sadi borovi, s njim su bili IN, GN i Š, jer je prije sadnje borova nekretninu trebalo izmalčirati i orati. Borove je posadio 4. studenoga 2016., orao je 2015. No, ukoliko je mjernik bio 15 dana nakon sadnje borova, kako je naveo tužitelj, tada je mjernik mogao vidjeti da je 20. studenoga 2016. da su posađeni borovi. Vidio je međne oznake, tužitelj ga je zvao da međa nije uredu, tužitelju je rekao da je zemlju kupio i isplatio i da je među trebao riješiti sa prednicima, a ne sada nakon što je on nekretninu kupio. Borove je sadio prije no što je potpisao Ugovor sa GN, jer su bili napisani 8. studenoga 2016., a u posjed ga je GN uveo u mjesecu siječnju 2016. GN je obrađivao čkbr. [katastarska čestica] kako mu je pokazao i to od 70-tih godina, kao i njegovi prednici tj. roditelji.

Navedenu tvrdnju potvrdio mu je i načelnik Općine Berek, ČN, koji mu je predložio da s tužiteljem nekako riješi spor, no isti mu je također potvrdio da se je čkbr. [katastarska čestica] uvijek obrađivala do usjeka i živice te da su od Općine Berek i drugi ljudi, pa tako i tužitelj, kupovali zemlju kako su ju obrađivali.

Put o kojem je iskazivao tužitelj, prolazio je i sam tuženik do drugih zemalja koje ima u posjedu, a osim njega isti put koristili su i drugi ljudi. GN je prednji dio čestice do puta očistio od agacije i to par godina prije nego što je on kupio čkbr. [katastarska čestica], što je osobno vidio prolazeći putem na okolne zemlje koje je imao. S druge strane, gledajući prema putu, česticu je očistio do živice kako je obrađivao.

Put prilikom sadnje borova ostavio je širine 6 m na čkbr. [katastarska čestica], a u naravi put je bio između živice prema nekretnini tužitelja, a iza živice prema nekretnini GN, gdje su bili tragovi kukuruza i to do živice.

Dakle tuženik, prije nego je izorao nekretninu koju je kupio od GN, na njoj nije bilo puta i kukuruzovina je bila do živice do kuda se je čkbr. [katastarska čestica] po GN obrađivala i do kojeg dijela je tuženik bio uveden u posjed, za što je i ispla tio kupoprodajnu cijenu. Međusobno se je sa GN dogovorio da obrađuje zemlju, a da će ugovore napisati kad GN bude imao vremena, zbog čega je i borove na prijepornom dijelu nekretnine posadio prije isplate kupoprodajne cijene (GN isplaćen je u siječnju 2016.), koji ga je i uveo u posjed.

Iako je ranije između njihovih nekretnina (čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]), bila visinska razlika, ista sada ne postoji, već postoji ostatak korijena od bagrema koji je tužitelj iskrčio u proljeće 2017. tj. ,iskrčio je živicu, poravnao teren sa strojem koliko je mogao. Na mjestu gdje je postojala živica, postavljena je žica na stupove.

Vlasnik prije GN, odnosno njegova oca VN, bio je TN i to od 1905. koju su zemlju obrađivali i imali u posjedu, a do saznanja o toj činjenici je došao jer se raspitivao i provjerio u dokumentima.

31. Predmetne nekretnine identificirane su po mjerničkom vještaku Branku Ćuriću, dipl.ing.geod., uviđajem koji je predmetne nekretnine identificirao, koji je dostavio nalaz i mišljenje, dopune nalaza i mišljenja uz skice lica mjesta te je isti saslušan radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, dopune nalaza i mišljenja u smislu čl. 260. st. 2. ZPP-a, kako je i obrazloženo pod obrazloženjem broj 19. Nalazom i mišljenjem vještaka je utvrđeno da nije moguće provesti parcelaciju čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dvije čestice jer nije moguće dijeliti katastarske čestice na površinu manju od jednog hektara, osim u pojedinim slučajevima. Nadalje, utvrđeno je da je površina spornog dijela 989 m[2] .

31.1. Nadalje, vještak je utvrdio prema iskazima stranaka (list 64 spisa) da razlika u površini iz zemljišnih knjiga za čkbr. [katastarska čestica] i pokazivanja tuženika iznosi 1326 m[2] , odnosno da je površina pokazivanja veća za 1326 m . Isto tako, razlika u površini između zemljišno knjižne površine za čkbr. [katastarska čestica] i pokazivanja tužitelja iznosi 424 m[2] , odnosno da je tužitelj pokazao manju površinu od 424 m i koja razlika je naviše izražena u sjevernom dijelu čkbr. [katastarska čestica] m[2] uz asfaltiranu cestu.

31.2. Nadalje, iz iskaza vještaka proizlazi da površina spornih nekretnina je ista u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama.

Tužitelj je u posjedu svoje čestice i to u dijelu koji nije sporan te je površina te čestice sa spornim dijelom površina koja odgovara u zemljišnim knjigama i katastru (list 94 spisa), a tuženik je u posjedu cjelokupne površine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

31.3. U konačnoj dopuni nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2023. (list 139) vještak je naveo da je prijepor između stranaka na skici mjesta označen slovima A, A2, B, C, D, B2, F i G te da od točke A do točke F je linija prijepora koja prati žičanu ogradu, a od točke F do točke G i do točke A linija prijepora prati katastarsku liniju time da udaljenost između točaka A i A2 iznosi 11,25 m, između točaka A2 i B iznosi 4,75 m, između točaka B i C iznosi 21 m, između točaka C i D iznosi 41,45 m, između točaka D i E iznosi 40,41 m, između točaka E i B2 iznosi 8,22 m , između točaka B2 i F iznosi 1,69 m između točaka F i G iznosi 6,68 m i između točaka G i A iznosi 123,39 m.

32. Nalaz i mišljenje, dopune uz skice kao iskazi mjerničkog vještaka Branka Ćurića dip.in.geod., prihvatio u cijelosti jer je isti u skladu sa ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je isti, sa sudskom komisijom i strankama te svjedocima, izvršio uviđaj predmetnih nekretnina, te imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, a na koju konačnu dopunu od 28. ožujka 2023. (list 139) stranke nisu imale nikakve primjedbe niti prigovore. Osim toga nalaz i dopune nalaza i mišljenja usmeno su obrazložene sukladno odredbi čl. 260 st. 2 ZPP-a

33. Imajući u vidu iskaze svjedoka, stranaka prihvaćeni nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka, detaljnom analizom, po ocjeni suda neosnovano tužitelj tvrdi da da se nekretnina sada tuženika čk.br. 347 nije obrađivala do živice, koja je nedvojbeno postojala između nekretnina stranaka, a na kojem je mjestu sada napravljena žičana ograda po tuženiku.

Naime, osnovanost tuženikovih navoda proizlazi iz iskaza nesrodnih i za postupak nezainteresiranih svjedoka te priloženih isprava po strankama, a što će biti obrazloženo u nastavku ove presude.

33.1.Dakle, da se je nekretnina tuženika i ranije njihovih prednika i to GN, njegova oca VN, a prije toga i Obitelji Modrić i to EN, supruge Milana i snahe TN , od 1958., koji su nedvojbeno bili u posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica], obrađivala do živice, a kako je i naposljetku GN uveo u posjed tuženika.

Da je tomu tako, prije svega proizlazi iz pravnog prednika tuženika GN koji je obrađivao čkbr. [katastarska čestica] do živice, a tužitelj i njegovi prednici tj. Poljoprivredna zadruga odnosno OKA Berek čkbr. [katastarska čestica] do iste živice, ali s druge strane. Nadalje, prema iskazu svjedoka EN, utvrđeno je da je živica koje sada nema, bila upravo gdje se nalazi žičana ograda tuženika. Ista je u svom iskazu navela da je obitelj EN bila u posjedu i prije od 1958., jer se ona tada udala i došla živje ti, pa sve do 1972. kada je čkbr. [katastarska čestica] prodana VN, tj. ocu FN i da se je ta nekretnina obrađivala do živice.

Dakle, navedena svjedokinja ima neposrednih saznanja o posjedu čkbr. [katastarska čestica] u razdoblju od 1958. do 1972., jer je i sama sa svojim suprugom posjedovala istu zajedno sa spornom površinom.

Svjedokinja je saslušana na uviđaju 16. studenoga 2018. pa bez obzira na činjenicu što ista predmetnu nekretninu od 1972. nije obrađivala, ne postoje razlozi da se njen iskaz ne bi prihvatio kao istinit i vjerodostojan, budući ista ima neposrednih saznanja o posjedu predmetne nekretnine.

33.2. Nadalje, da je nakon prodaje nekretnine čkbr. [katastarska čestica], Josipu Vončina 1972., isti posjedovao kao i potom njegov sin, nedvojbeno proizlazi iz samog iskaza GN, koji je naveo da je tu nekretninu prodao tuženiku i posjedovao do tuženikove ograde koja se sada nalazi na mjestu gdje je ranije bila živica.

Isto tako, nedvojbeno je potvrđeno i iskazom nesrodnog svjedoka ČN, pravnog prednika tužitelja, jer je OKA Berek posjedovala čkbr. [katastarska čestica] do živice uz koju je sa svoje strane napravila put, dok je susjedna nekretnina (čkbr. [katastarska čestica]) bila privatna parcela i da se je obrađivala do te živice, ali s druge strane, što također potvrđuje da je međa između nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] bila gdje se sada nalazi žičana ograda. Sve to upućuje na zaključak da su pravni prednici tuženika, dakle od EN, GN pa i samog tuženika u kontinuiranom, nesmetanom i mirnom posjedu prijepornog dijela od 1958.

33.3. Naime, u odnosu na iskaz svjedoka GN, također se ističe da je prije prodaje tuženiku na svojoj nekretnini imao kukuruzovinu koja je bila posađena do živice, a sada ograde koju je napravio tuženik na istom mjestu. Osim toga i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je prije sadnje borova tuženika na spornom dijelu bila kukuruzovina od GN.

Također, iz suglasnih iskaza GN i tuženika, nedvojbeno proizlazi da je kaparu za kupnju čkbr. [katastarska čestica] GN primio dva do tri dana prije Božića 2015., a iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je tuženik u posjed od strane GN uveden u proljeće 2016., dok su tek formalni Ugovor zaključili 8. studenoga 2016. pa kako je tuženik uveden u posjed od strane SN, to je isti i prije nego što je sklopljen formalni Ugovor između stranaka, tuženik bio uveden u posjed. Svjedok GN je također u svom iskazu naveo da je svoju čkbr. [katastarska čestica] obrađivao 15 godina nakon svog oca i to do puta, a prije njega i njegov otac na isti način. Što nedvojbeno upućuje na zaključak, a time i na neosnovanu tvrdnju tužitelja da GN nekretninu nije obrađivao do živice sa svoje strane, a on sa svoje strane.

To prije svega, jer je spisu predmeta priložena snimka Geoportala (list 39) od 8. prosinca 2017. iz koje je nedvojbeno vidljivo da je nekretnina u posjedu do živice (svjedoci su iskazivali da živica nije išla cijelom dužnom linijom između nekretnina stranaka), a što je nedvojbeno vidljivo iz navedene snimke pa kada se ista usporedi sa digitalnom snimkom nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, jasno proizlazi zaključak, a što i osnovano tuženik tvrdi, da se je živica nalazila na mjestu gdje se sada nalazi žičana ograda.

33.4. Glede činjenice da je tuženik sadio borove prije no što je zaključio predmetni Ugovor sa GN na čkbr. [katastarska čestica], a time na spornom dijelu nekretnine, nedvojbeno proizlazi iz suglasnih iskaza GN i tuženika koji su iskazali da je kapara za kupnju nekretnine dana pred Božić 2015., da je tuženik uveden u posjed u granicama koje je posjedovao GN u proljeće 2016., da je potom sadio borove, a Ugovor su zaključili 8. studenoga 2016., kojeg je predmetom prodaje upravo bila čkbr. [katastarska čestica].

33.5. Osim toga, GN je u točki V. Ugovora o kupoprodaji sa tuženikom od 8. studenoga 2016., naveo da je predmet prodaje čkbr. [katastarska čestica] po međama kako ju je koristio prodavatelj, što nedvojbeno upućuje na činjenicu da je tuženiku prodao nekretninu u granicama posjeda kako je sam posjedovao, a isto tako i njegov prednik tj. otac RN koji je u tim granicama i kupio predmetnu nekretninu od Luke Modrića 1972., kako je to nedvojbeno i iskazivala svjedok EN. Međutim, u odnosu na navod točke V. Ugovora o kupoprodaji svjedok GN iskazao je da nije čitao Ugovor.

Također, isti je prvotno u svom iskazu naveo da mu nije poznato od kud tužitelju, tj. njegovom kumu, informacija da međa nije uredu, jer je potvrdio činjenicu da su on i njegov otac posjedovali površinu veću od 1400 čhv (u zemljišnim knjigama površina čkbr. upisana je u 1368 čhv). Dok je, na uviđaju 16. studenoga 2018., u svom iskazu, kada je i saslušan (pred drugim raspravnim sucem) naveo da tuženiku nije pokazao koji to dio iznad 1400 čhv posjeduje, a da mu nije prodao.

33.6. Isto tako, mjernički vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 6. veljače 2020., naveo je da je prema pokazivanju svjedoka IN i GN, identično pokazivanju tuženika, što upućuje na zaključak da su na licu mjesta IN, tuženik, a isto tako i GN pokazali iste granice posjeda GN čkbr. [katastarska čestica] u odnosu na čkbr. [katastarska čestica], odnosno površinu čkbr. [katastarska čestica], a što je u suglasju s točkom V. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. studenoga 2016. između GN kao prodavatelja i tuženika kao kupca.

Stoga se sa sigurnošću može zaključiti da su GN i njegov pok. otac RN uživali spornu površinu od 989 m[2] kao svoju.

34. Glede prednika tuženika, a kako je prethodno navedeno i potvrđeno iskazom svjedoka EN, GN, može se utvrditi i uvidom iz Ugovora priloženoj zbirci isprava broj Z-80/73 iz koje proizlazi da je 1972. obitelj GN predmetnu nekretninu stekla od obitelji EN (kako je prethodno navedeno), što upućuje na istinitost i objektivnost iskaza EN.

35. Iskazi EN, GN te iskaza svjedoka ČN, IN, DN i ON, čiji su iskazi u suglasju sa digitalnom snimkom Geoportala (list 39) od 8. prosinca 2017., a koji imaju neposredna saznanja, nedvojbeno proizlazi da je GN sve do prodaje čkbr. [katastarska čestica] tuženiku, a kako to isti osnovano tvrdi, posjedovao spornu površinu na isti način kao i njegov otac tj. RN, čime je, kako je i prethodno izloženo, kontinuitet tuženikovih pravnih prednika u posjedu sporne površine i to od 1958. pa sve do podnošenja tužbe 17. ožujka 2017., od kada bi tek tuženik postao nesavjestan posjednik.

36. Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka kao istinite i vjerodostojne, budući su isti nesrodni, osim IN, supruge tuženika, no i njen iskaz, kao i iskazi nesrodnih svjedoka su u suglasju u odnosu na posjed prijepornog dijela nekretnine u odnosu na tuženika, a njihovi iskazi su u suglasju i sa priloženom dokumentaciju. Bez obzira na činjenicu što je svjedok EN posljednji put na nekretninama radila 1972., ista je svoj iskaz temeljila na neposrednim saznanjima tj. od 1958., čime je potvrdila da je spornu površinu osobno posjedovala i obrađivala zajedno sa obitel ji EN, a osim toga ista je iskazala da je bez obzira što je nekretnina prodana VN, ista išla i tijekom 2012., na kojoj se nekretnini i tada nalazio dio živice.

37. Iskaz tuženika nije u protivnosti sa iskazom saslušanih svjedoka, kao i samog tužitelja, jer su svi svjedoci, a uključujući pri tom i tužitelja, izjavili da su se prije sadnje borova tuženika na spornoj nekretnini nalazili ostaci kukuruzovine od kukuruza koji je GN posadio, čime su potvrđeni navodi tuženika o granici posjeda čkbr. [katastarska čestica]. Isto tako, tijekom postupka, a kako je obrazloženo, nije dokazano, niti to proizlazi iz dokaza da bi tužitelj, a time i njegovi prednici u odnosu na nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bili vlasnici sporne površine od 989 m[2] , to iz razloga što OKA Berek odnosno Poljoprivredna zadruga Berek, tužitelju nisu predali u posjed spornu površinu, a samim time niti u vlasništvo, jer ga ni sami nisu imali, odnosno nisu posjedovali. Naime, a kako to osnovano tvrdi tuženik čkbr. [katastarska čestica] bila je u posjedu KN koji je potom prodao OPZ [adresa] 1964., a kako to proizlazi iz priloženog spisa Z -2341/64. U to vrijeme, a što je i potvrđeno iskazom EN i dokumentacijom iz zbirke isprava broj Z-80/73 susjedna čkbr. [katastarska čestica] bila je u vlasništvu obitelji EN koja je posjedovala i spornu površinu.

KN u posjedu čkbr. [katastarska čestica] bio je u posjedu od 6. siječnja 1941. (Z-2341/64), koji nije uživao spornu površinu i istu nije niti predao u posjed OKI Berek. Sve to upućuje na zaključak da sporna površina između stranaka nije niti bila društveno vlasništvo pa tako da OKA Berek niti nije posjedovala spornu površinu čkbr. [katastarska čestica]. Da je tomu tako nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka ČN koji je u OKI Berek počeo raditi 1980., a koji je nedvojbeno iskazao da je tužitelj nakon kupnje čkbr. [katastarska čestica] nastavio posjedovati istu na način kao i u vrijeme dok je bio zakupac od 1995. i ta ga nitko nije uvodio u posjed. To nedvojbeno također proizlazi iz digitalne snimke Geoportala (list 39, a što je već i prethodno obrazloženo).

Dakle, spornu površinu tužitelj nije posjedovao, niti mu je predana u posjed nakon što je 2012. kupio čkbr. [katastarska čestica].

38. Osim toga, za tužitelja, a kako to osnovano ističe tuženik, nije bilo ništa sporno glede prijepornog dijela nekretnine jer je plaćao zakup po jedinici površine, a time je i platio kupoprodajnu cijenu za čkbr. [katastarska čestica], tako da je preko 20 godina kao zakupnik posjedovao čkbr. [katastarska čestica] bez sporne površine i bez ikakvog prigovora.

Dakle, tužitelj nije imao prigovora niti u odnosu na svoje prednike glede prethodnog dijela, a niti u odnosu na prednike tuženika.

U prilog navedenom, da tužitelj nije bio u posjedu spornog dijela, bitna je i činjenica što je čkbr. [katastarska čestica] u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] bila povišena, odnosno nalazila se na višem terenu, na kojem mjestu je sada žičana ograda i koji teren je po tužitelju u međuvremenu izravnan.

39. Obzirom na činjenicu da je prednik tužitelja KN čkbr. [katastarska čestica] prodao OPZ [adresa] 1964., koji je obrađivao nekretninu u granicama kupljenog posjeda, a potom tužitelj bio u zakupu, također u granicama posjeda kao zakupnik koji je potom 2012. kupio navedenu nekretninu posjedujući ju u granicama kao i njegovi prednici, a isto tako prednici tuženika posjedovali su susjednu čkbr. [katastarska čestica] u granicama posjeda, kako je to prethodno obrazloženo, što upućuje na zaključak da sporna površina nikad nije prešla u društveno vlasništvo.

40. Iz navedenog proizlazi da su prednici tuženika, a samim time i tuženik, od 1958. pa sve do podnošenja tužbe 16. ožujka 2017., kada se može smatrati da tuženik postaje nesavjesni posjednik, bili pošteni posjednici, a da je tomu tako proizlazi i iz točke V. Ugovora o kupoprodaji između GN i tuženika od 8. studenoga 2016. Prethodno je navedeno da je na spornoj površini bila kukuruzovina i da se granice posjeda, kako čkbr. [katastarska čestica], tako i granice posjeda čkbr. [katastarska čestica], nedvojbeno razaznaju iz snimke Geoportala od 8. studenoga 2017. (list 39).

To upućuje na zaključak da tuženikovi pravni prednici EN i GN, prije prodaje nekretnine tuženiku 2016. stekli su pravo vlasništva na spornoj površini posjedujući ju kao pošteni posjednici i to od 1958., a što je potvrđeno i iskazom svjedoka EN (jer je tada udajom ušla u obitelj EN), a koju je nekretninu uključivo sa spornom površinom svekar EN, TN, naslijedio od svog oca ŠS još 1905.

41. Dakle, iz utvrđenih činjenica, izvedenih i ocijenjenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP, tj. iskaza stranaka i svjedoka, zemljišno knjižnih izvadaka, priloženih isprava, snimke Geoportala, prihvaćenim nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka, utvrđeno je da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva na prijepornom dijelu nekretnine u smislu čl. 162 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZV-a), dok je tuženik dokazao da je zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u kontinuiranom, samostalnom, poštenom i mirnom posjedu prijepornog dijela nekretnine kroz razdoblje od 1958.

42. Odredbom čl. 161 st. 1 ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, a dok je čl. 162 st. 1 ZV-a propisano da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva u njegovu vlasništvu i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

U konkretnom slučaju teret dokaza (onus probandi), sukladno odredbi čl. 221a ZPP -a je na tužitelju, dakle, on je dužan dokazati da je vlasnik prijepornog dijela nekretnine i da se isti nalazi u posjedu tuženika bez pravne osnove.

43. Međutim, ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP-a, a s obzirom na prethodno izvedene dokaze, tužitelj to nije dokazao, obzirom da je prijeporni dio nekretnine nedvojbeno u posjedu i vlasništvu tuženika, kako njega, tako i njegovih pravnih prednika.

44. Obzirom na utvrđenje suda, nedvojbeno je utvrđeno, da sporni dio površine od 989 m[2] , nikada nije bilo društveno vlasništvo, a time niti vlasništvo tužitelja, odnosno pripadajući dio čkbr. [katastarska čestica] koja je ranije prije kupnje tužitelja bila društveno vlasništvo, već pripadajući dio čkbr. [katastarska čestica] koja nekretnina nikada nije bila u društvenom vlasništvu, a niti u posjedu, već isključivo kao privatno vlasništvo i to od 1905. obitelji ŠS, tj. ŠS, oca od TN koji je posjed bio kontinuiran i 1958. kada je EN udajom ušla u obitelj EN, a potom od 1972. u vlasništvu od obitelji GN kada je predmetna nekretnina prodana i potom od 2016. u vlasništvu tuženika.

45. S druge strane tužitelj nije dokazao pravni slijed stjecanja vlasništva nad tim spornim dijelom, niti to proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka. Kako dakle, tužitelj nije dokazao da je vlasnik prijepornog dijela nekretnine, a utvrđeno je da tuženik i njegovi prednici imaju valjanu pravnu osnovu za posjed i to kroz pravni posao pa i kroz dosjelost, to je temeljem odredbe čl. 161 i čl. 162 ZV -a odlučeno kao pod točkom I.1. izreke presude.

46. Tuženik je zajedno sa svojim prednicima u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu, kako je to i obrazloženo i to od 1905. kada je posjed TN, koji je VN prodao 1972. čkbr. [katastarska čestica], uključujući i prijeporni dio nekretnine, istu naslijedio iza svog pok. oca ŠS, no u krajnjem slučaju sporna površina je najkasnije od 1958. u kontinuitetu u posjedu obitelji ŠS, kako to nedvojbeno proizlazi iz iskaza nesrodnog svjedoka EN, kada su, kako je već rečeno, nekretnine prodane Josipu Vončina 1972. koje je potom u granicama istog posjeda posjedovao i sam GN, koji je u proljeće 2016. predao u posjed tuženiku, a u svezi čega su i konačno 8. studenoga 2016. zaključili Kupoprodajni ugovor.

47. Dakle, tuženik je čkbr. [katastarska čestica] stekao pravnim poslom i to kupnjom od GN, a uključujući i svoje prednike, temeljem dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uz pretpostavku savjesnosti i poštenja posjeda, kako po odredbama ZV-a (čl. 159) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91 od 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO).

48. Pravni standard poštenog posjednika određuje onog koji nije znao, niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-857/13-3 od 4. travnja 2018.), poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnijevi kako to proizlazi iz odredaba ZOV-a, ali i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021.).

49. Nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-389/14-5 od 29. svibnja 2019., Rev-32/97 od 16. rujna 1997., Rev-2468/10 od 21. veljače 2012. i Rev-2426/90 od 15. veljače 1991.).

50. Nepošten je posjednik koji zna i mora znati da nema pravo (samostalno posjedovati nekretninu), činjenica da je posjedovna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini samo po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev X-76/14 od 21. listopada 2014.

51. Znači, zaključak o (ne)nesavjesnosti posjeda moguće je donositi samo uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja – ne samo uzimanjem u obzir činjenice da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu, već i okolnosti koje se odnose na ponašanje i postupanje u zemljišnoj knjizi upisanog vlasnika, odnosno u slučaju neupisanog vlasnika prema osobi posjednika.

52. Kako je već naprijed navedeno, tuženik je dokazao svoj samostalni posjed sporne površine, kao i svojih prednika (EN, GN), a tužitelj nije dokazao da bi tuženik i njegovi pravni prednici bili nepošteni posjednici, jer tuženikovi pravni prednici EN i GN nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed sporne površine, s obzirom na dugogodišnji posjed čkbr. [katastarska čestica], pri čemu nitko od posjednika susjedne čkbr. [katastarska čestica] nije pokazivao nikakove pretenzije prema spornoj površini. Osnovano tuženik navodi da iz iskaza GN na uviđaju 16. studenoga 2018., proizlazi da je isti naveo da ne zna od kud njegovu kumu tj. tužitelju informacija da među njima međa nije uredu.

53. Slijedom naprijed iznesenog u pravnom kontekstu, tuženik je dokazao suprotno od tvrdnje tužitelja, da su njegovi prednici bili u posjedu vršili faktičnu vlast na prijepornom dijelu nekretnina, obrađivali, a koji posjed je nedvojbeno od strane GN predan i tuženiku, kako je to prethodno i obrazloženo.

Sve te činjenice prethodno su i potvrđene iskazima, kako nesrodnih, tako i srodnih svjedoka tuženika, koji su o navedenim činjenicama imali neposredna saznanja.

54. U odnosu na iskaz GN, koji je potvrdio osnovanost navoda tuženika da ga je uveo u posjed u granicama koje je i sam posjedovao, a što je nedvojbeno i vidljivo iz spomenute snimke Geoportala iz koje je nedvojbeno razvidno posjedovanje prijepornog dijela nekretnine na strani GN i njegovih prednika, a upravo tamo gdje je i sada tuženikova žičana ograda na mjestu gdje je ranije bila živica, dakle, orao je i obrađivao do živice sa svoje strane, do koje je bila posađena i kukuruzovina, što je svojim iskazom potvrdio i sam tužitelj, valja istači da je njegov iskaz dopunskim saslušanjem na raspravi 16. ožujka 2026., ocijenjen kao kontradiktoran, a što je suprotno iskazu na raspravi 16. studenoga 2018., cijeneći isti da je dan u prilog tužitelju s kojim je kum. Stoga je njegov dopunski iskaz ocijenjen kao pristran, neobjektivan i nevjerodostojan, čime je po ocjeni suda želio poboljšati uspjeh tužitelja u ovom postupku, a u odnosu na ranije dan iskaz kada je saslušan na uviđaju 16. studenoga 2018., a kako je sve obrazloženo pod obrazloženjem broj 28.4.

Stoga neosnovano tužitelj tvrdi da posjed tuženika i njegovih prednika nije kvalificiran, jer upravo proizlazi suprotno iz iskaza tuženika te prihvaćenih iskaza navedenih svjedoka.

55. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-419/2022-2 od 26. travnja 2022., navedeno je da je Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje u tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije) pa tako i pravno shvaćanje da u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), L (Zahtjev broj: 22768/12) i M i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991.

55.1. Osim toga, u navedenoj presudi izraženo je shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje ZV-a), nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđivanja prava vlasništva, odnosno, nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. kao od dana donošenja odluke Ustavnog suda U-I-58/97 od 17. studenog 1999. kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV -a.

55.2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019. zauzeo pravno shvaćanje da se shvaćanja odnose se na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. ZV, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine 137/99).

Isto tako, u presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV .

56. Prema čl. 388. st. 2. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. Prije njega od 1. siječnja 1812. vrijedio je austrijski Opći građanski zakonik i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da su tužiteljičini pravni prednici spornu nekretninu stekli u vrijeme važenja toga Zakonika (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. Narodne novine broj 73/91), kako je prethodno obrazloženo.

57. Prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za izvanrednu dosjelost potrebno je 20 godina posjedovanja, a ne 40 godina kako je to bilo propisano u Općem građanskom zakonu.

58. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga Zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja. Temeljem čl. 29. toga Zakona pravo vlasništva na stvari u društvenom vlasništvu nije se moglo steći dosjelošću (ova odredba stavljena je izvan snage Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Narodne novine broj 53/91).

59. Bitnome na isti način i odredbama čl. 159. st. 2. i 4. ZV-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. i 4. istoga članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 40 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. -3. toga Zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno .

60. Čl. 388. st. 4. ZV-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana. Ova odredba na snagu je stupila 20. prosinca 2001. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 114/01), koji je donesen nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom od 17. studenoga 1999. (Narodne novine broj 137/99) ukinuo raniji čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana.

61. Sud utvrđuje da je posjed tuženika i njegovih prednika bio pošten, tako da se tuženik i njegovi pravni prednici osnovano smatraju vlasnikom prijeporne nekretnine i da prijeporni dio čini sastavni dio čkbr. [katastarska čestica], a ne čkbr. [katastarska čestica], kako to neosnovano tvrdi tužitelj.

62. Dakle, sukladno tome, tuženik i njegovi pravni prednici u posjedu su spornih nekretnina više od 59 godina, slijedom čega su ispunjene, a ranije opisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine i dosjelošću.

Kad se uzme u obzir Načelno mišljenje opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., posjedom u trajanju od 20 godina. Ranija odredba čl. 388. st. 4. ZV-a propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. ukinuo je tu odredbu kao neustavnu zbog štetnih posljedica koje je uzrokovala suprotstavljenim pravima trećih osoba.

U ovoj situaciji opravdano je priznati pravne učinke ukinute odredbe u korist tuženika u razdoblju do 17. studenoga 1999., jer je pravu tuženika suprotstavljeno samo pravo države, a opisana neustavna odredba donesena je pogreškom državnih tijela pa rizik takve pogreške može ići samo na teret države, država iz takve pogreške ne može za sebe izvoditi pogodnosti, a učinci pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca.

63. Tužitelj u ovoj parnici nije dokazao da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili nepošteni posjednici sporne nekretnine, baš upravo suprotno, a kako je to već prethodno obrazloženo, tuženiku i njegovim prednicima (EN, GN) nikada nitko do tužitelja nije osporavao niti posjed, niti vlasništvo prijepornog dijela nekretnine.

64. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valo odbiti kao neosnovan, kako je presuđeno pod točkom I.1. izreke presude, a protutužbeni zahtjev tuženika valjalo prihvatiti i presuditi kao pod točkom II. i III. izreke presude.

65. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a.

Tuženik je u cijelosti uspio u postupku pa mu je tužitelj u obvezi nadoknaditi troškove postupka koji se sastoje od troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 9. lipnja 2017., od 20. kolovoza 2018., od 20. prosinca 2019., 29. siječnja 2021., od 10. listopada 2023., od 10. listopada 2025., 3. prosinca 2025. i 9. ožujka 2026., za svaki u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 4), zastupanja na prvom pripremnom ročištu 25. listopada 2017., zastupanja na drugom pripremnom ročištu 8. prosinca 2017., zastupanja na raspravi dana 19. ožujka 2018., za svako u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na uviđaju dana 16. studenoga 2018., u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 29. ožujka 2019. kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. t. 1), zastupanja na raspravi dana 23. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na glavnoj raspravi dana 6. veljače 2020. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na raspravi 7. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na raspravi 16. studenoga 2021. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na raspravi 16. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 19. prosinca 2022. kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 t. 1), zastupanja na raspravi 20. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na raspravi 28. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženog podneska kojim je dano očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja od 13. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 t. 1), zastupanja na raspravi 21. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu radi objave presude 1. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura, sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, pribava zk. izvatka u iznosu od 50,00 eura (tbr. 36 t. 3), zastupanja na raspravi 30. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na raspravi 16. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 1.100,00 eura, plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

Tuženiku je priznat trošak za pristup na tri rasprave na kojima je izveden dokaz njegovim saslušanjem i to 19. ožujka 2018., 16. studenoga 2021. i 30. listopada 2025., na relaciji [adresa] (udaljenost u jednom smjeru 23 km, odnosno u dva smjera 46 km, 3x46 km x 0,5 eura/km) u iznosu od 69,00 eura.

65.1. Stoga ukupni troškovi tuženika iznose 5.622,09 eura, a na koje je troškove je priznata zakonska zatezna kamata prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) tekućom od 8. lipnja 2026., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) pa do isplate, a kako je presuđeno pod toč. II I. izreke presude.

66. Nije priznat troška sastava protutužbe, budući je ista predana na prvom pripremnom ročištu 25. listopada 2017., a za što su punomoćniku tuženika priznati troškovi zastupanja, nije priznat sastav podneska od 7. prosinca 2017., budući je isti predan na drugom pripremnom ročištu, na kojem je zaključen prethodni postupak dana 8. prosinca 2017., a za što su punomoćniku tuženika priznati troškovi zastupanja na istom, koji troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 ZPP-a. Nadalje, punomoćniku tuženika nisu priznati troškovi radi odsustva iz ureda radi putovanja na rasprave i uviđaje, kao ni putni trošak istog na relaciji [adresa], obzirom da je tuženik imao mogućnost izbora punomoćnika za zastupanje iz sjedišta suda u Bjelovaru pa navedeni trošak ne može ići na teret tužitelja.

67. Parnični troškovi odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23).

68. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Aniti Marković, e-komunikacijom

- punomoćniku tuženika Ines Bilandžić-Arbutina, e-komunikacijom