REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-50/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.557,26 EUR pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

na iznos od 400,00 EUR od 06.10.2023.god., pa do isplate,

na iznos od 604,93 EUR od 15.12.2022. god., pa do isplate,

na iznos od 824,59 EUR od 15.01.2023.god., pa do isplate,

na iznos od 727,75 EUR od 15.02.2023.god., pa do isplate,

kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.687,92 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 8. lipnja 2026., pa do isplate, a sve zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinanc ijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 657,41 eur zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu isplate zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima pod toč. 1., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi je dana 12.09.2022., u Zagrebu, Sveti Duh 64, prilikom obavljanja redovnog rada tužiteljica stradala kao zaposlenica osiguranika tuženika, KB Sveti Duh, Zagreb. Tužiteljica je stradala na način da je otvorila ormar s medicinskom opremom nakon čega su istoj pale na glavu metalne ploče s vrha ormara, a koje nisu bile osigurane od pada, niti je vrh ormara predviđeno mjesto na kojem su trebale biti odložene. Odgovornost osiguranika tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 dalje: ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike kod tuženika. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KB „Sveti Duh“, u Zagrebu.

Također, tužiteljica se zbog posljedica štetnog događaja nalazila na bolovanju od 12.09.2022. g. do 24.01.2023. g., što je razvidno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, a koje se dostavljaju u prilogu, za koje vrijeme je trpjela izgubljenu zaradu.

Tužiteljica se u mirnom postupku dana 05.10.2023.g. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku temeljem kojeg joj je tuženik isplatio nesporan iznos od ukupno 3.205,51€/24.151,92 kn, i to iznos od 2.350,00€ na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, a iznos od 855,51€ na ime izgubljene zarade, bez specifikacije. S obzirom na navedeno, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11.07.2025. potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 400,00 €

- za bruto izgubljenu zaradu u listopadu 2022. g., u iznosu od 546,56€

- za bruto izgubljenu zaradu u studenom 2022. g., u iznosu od 486,12€

- za bruto izgubljenu zaradu u prosincu 2022. g., u iznosu od 610,71€

- za bruto izgubljenu zaradu u siječnju 2023. g., u iznosu od 513,87€

sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15-og dana u idućem mjesecu, pa do isplate, ukupno: 2.557,26 eura. Sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 06.10.2023. god., pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost za isti. Imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju i koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik je tužitelju kao nesporan dio naknade štete isplatio dana 14.11.2023.g iznos od 3.205,51 eura, čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po predmetnom štetnom događaju. U pogledu zahtjeva tužitelja na ime izgubljene zarade tuženik isti u cijelosti osporava budući da se kod tužiteljice radi o ozljedi na radu te je sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ista ima pravo na isplatu 100% plaće za vrijeme bolovanja nijednim. Osnovno pravo u slučaju privremene nesposobnosti za rad je naknada plaće, i to u iznosu 100 posto od osnovice za naknadu plaće. Treba naglasiti da, za razliku od klasičnog bolovanja kod kojeg maksimalna naknada može iznositi 4257 kuna, u slučaju ozljede na radu nema nikakvog limita. Naknada se isplaćuje do oporavka ili dosezanja granice razdoblja od 18 mjeseci neprekidno, ovisno o tome što nastupi ranije. Nakon tog razdoblja smanjuje se na pola. Uz naknadu plaće tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu. Budući se radi o ozljedi na radu u periodu od 03.04. -04.07.2019.g Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u cijelosti nadoknađuje primanja tužiteljice. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud službenim putem od HZZO-a zatraži podatak da li je tužiteljici u svezi štetnog događaja priznata ozljeda na radu te ukoliko jest koliko je istoj isplaćena naknada za vrijeme bolovanja. Nadalje, tuženik predlaže gore Naslovljenom sudu da obveže tužitelja da dostavi isplatne liste tj. obračun plaće za period od šest mjeseci prije štetnog događaja kao i isplatne liste dok je ista bila na bolovanju kako bi se moglo usporediti koliko je ista zarađivala prije štetnog događaja a kolika su joj primanja bila za vrijeme dok nije bila na radnom mjestu. Tuženik u cijelosti odbacuje potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade izražen u bruto iznosu budući da bi tužitelj imao eventualno pravo potraživati štetu na ime izgubljene zarade samo kao razliku između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju prima za vrijeme bolovanja. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. ZOO-a NN 35/2005, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od gore isplaćenih. Tuženik također napominje da je kod tužitelja došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Da bi se moglo odlučiti o visini novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno utvrditi odlučne činjenice konačnog zdravstvenog stanja tužiteljice nakon štetnog događaja. Ako se te činjenice ne mogu utvrditi, tada se ne može niti suditi naknada, slijedom čega je i zbog ovog postupanja tužitelja sa neurednom tužbom tužbeni zahtjev neosnovan jer se ne može donositi odluka kako je gore rečeno. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, ističe da tužiteljici ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada joj je liječenje završeno. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužiteljica, po svim osnovama potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim preko isplaćenog nespornog dijela.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 10-27 spisa), Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 28-32 spisa), platne liste (str. 33-44 spisa), email od 5.10.2023. (str. 45 spisa), Očitovanje HZZO-a (str. 51 spisa), sudsku praksu (str. 52- 54, 65-71 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (str. 73-162 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću (str.166-170 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Lidiji Tkalec Gradinščak, vještaku iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 184-188 spisa), izvršen je uvid u dopunski nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (str. 215-217 spisa).

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP)

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Igora Stipančića.

8. U nalazu i mišljenju vještak utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju 12.09.2022. god zadobila: natučenje glave, krvni podljev gornje usnice i krvni podljev jagodične regije lica lijevo, natučenje lijeve nadlaktice i natučenje lijeve šake. Ove su joj ozljede utvrđene kliničkim pregledom i radiološkom obradom na dan štetnog događaja. U ovom događaju pri padu predmeta koji su je udarili u glavu je došlo i do zabacivanja glave što je rezultiralo pojavom tegoba vezanih za vratnu kralježnicu. Zbog trzaja vratom tužiteljica je imala tegobe i provela liječenje i dijagnostičku obradu od stane neurologa i fizijatra. Naime iz medicinske dokumentacije je evidentno da je tužiteljica prije ovog događaja imala izrazite degenerativne promjene na kralježn ici zbog kojih je i znatno prije ovog događaja provodila liječenje. Tužiteljica u ovom događaju nije zadobila klasičnu trzajnu ozljedu vrata i nije liječena imobilizacijom vrata, ali štetni događaj je doveo do egzacerbacije (pogoršanje simptoma i intenziviranja tegoba) ranije postojećih degenerativnih promjena na kralježnici. Zbog tih tegoba je provela liječenje kako je već gore opisano.

Na temelju dostupne medicinske dokumentacije se ne može utvrditi da je ozljeda kralježnice bila takvog intenziteta da bi uzrokovala trajna nova oštećenja kralježnice a time i dodatno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice. Naime kod nje je i prije ovog događaja postojalo smanjenje životne aktivnosti zbog oštećenja vratne i slabinske kralježnice ali i drugih bolesti koje ima.

Štetni događaj nije doveo do novih trajnih oštećenja vratne kralježnice, već do privremenog pogoršanja prethodnih degenerativnih promjena, koje su zahtijevale medicinsku obradu i liječenje.

U skladu s tim se i liječenje smatra okončano završetkom fizikalne terapije u siječnju 2023. godine.

Navedene ozljede nisu izazvale smanjenje životne aktivnosti tužiteljice. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Bol jakog intenziteta je trpjela oko 4 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno.

Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imala oko 3 dana, srednjeg do 5-6 dana i manjeg do 4 tjedana. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja. Tužiteljica je potom još sveukupno trebala tuđu pomoć 3 tjedana 3 puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog napora poput nabavke hrane i pripremanje hrane.

Konačno, iz zdravstvenog kartona tužiteljice se vidi da je prema povjerenstvu HZZO-a opravdanost bolovanja trajala do 24.01.2023. odnosno da je HZZO do tog datuma priznao opravdanost bolovanja.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.500,00 eura.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.020,00 eura.

15. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 2.520,00 eura.

Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 46 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 46 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 230,00 eura. Pri tome treba naglasiti kako je među strankama nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

Dakle, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 2.750,00 eura. No, kako je tužiteljici s navedenih osnova isplaćen kao nesporan iznos od 2.350,00 euro to joj pripada iznos od 400,00 eura s osnova nematerijalne štete i tuđe pomoći i njege.

16. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužiteljica potražuje zakonsku kamatu počevši od 06.10.2023. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dok je liječenje završeno u siječnju 2023. to joj je sud i dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od 06.10.2023. tj. od kasnijeg datuma.

17. Tužiteljica je zbog štetnog događaja odnosno pretrpljene ozljede bi la na bolovanju u razdoblju od listopada 2022. do siječnja 2023. Budući tužiteljica potražuje i izgubljenu zaradu za gore naznačeno razdoblje bolovanja, a koja izgubljena zarada joj pripada temeljem odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a, to je sud upravo na tu okolnost proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak. Prema nalazu i mišljenju vještaka, a koje je sud prihvatio kao stručno i objektivno, tužiteljici na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarene naknade plaće za bolovanje sa doprinosima za 2. stup mirovinskog osiguranja, te zajedno sa pomoći za dugotrajno bolovanje i ostvarenim povratom poreza, u razdoblju od 01.10.2022. do 24.01.2023. godine, pripada ukupno 3.012,78 EUR bruto i to: 760,44 EUR za listopad 2022. godine, 700,00 EUR za studeni 2022. godine, 824,59 EUR za prosinac 2022. godine i 727,75 EUR za siječanj 2023. godine. No kako je tužiteljici s tog osnova tuženik ranije isplatio iznos od 855,51 eura, to joj s tog osnova pripada daljnji iznos od 2.157,27 eura. Pri tome treba naglasiti kako tuženik nije naznačio koliko se od isplaćenog iznosa točno odnosi na pojedini mjesec pa sukladno odredbi čl. 171. st. 2. ZOO-a se obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje kojim slijedom je i izvršeno umanjenje.

Imajući u vidu navedeno, ocjena ovog suda jest da tužiteljici pripada pravo na ovako utvrđenu izgubljenu zaradu i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22).

18. Naime, zbog štetnog događaja i ozljede koju je tužiteljica zadobila na radu i zbog koje se nalazila na bolovanju tuženik je u obvezi naknaditi izgubljenu zaradu (razliku između naknade koju je primala za vrijeme privremene nesposobnosti za rad /bolovanja/ i zarade koju bi ostvarila da je radila za to vrijeme).

Zakon o obveznim odnosima u članku 1046. propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Nadalje, odredbom članka 1085. st.1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3. čl.1085.). Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.) .

19. Tuženik smatra kako tužiteljici ne pripada izgubljena zarada u bruto iznosu, već u neto iznosu jer se radi o naknadi štete, međutim, za istaknuti je da tužiteljica ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu jer tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje se njeno pravo na naknadu štete iz čl. 1085 . st. 1. ZOO-a. Šeta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljičina imovina mogla biti povećana da nije bilo štetnog događaja, zbog čega se visina utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama pod br. Revx-365/2018-3 od 18. 2. 2020. i br. Rev-3068/2018-2 od 28. 8. 2019.). Nadalje, prema odredbi čl. 90. st. 7. Zakona o radu plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika, šteta iznosi onoliko za koliko je za vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika zbog čega je prigovor tuženika neosnovan. Upravo iz navedenih razloga sud nije prihvatio dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka u kojem je izvršio izračun potraživanja u neto iznosu.

20. Na dosuđeni iznos od 2.157,26 eura tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, dok je zahtjev tužitelja s osnova kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sad ržanim u bruto plaći odbijen kao neosnovan. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/13. i 157/14.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

21. Međutim, potrebno je istaknuti da je podneskom od 11.07.2025. tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživa la sveukupan iznos od 3.214,67 eura te isti smanjila na iznos od 2.557,26 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući čl. 193. st. 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 3.214,67 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tuženi zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika. Pri tome je važno istaknuti kako je tužiteljica već u tužbi tražila isplatu s osnova neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) zbog čega je protivljenje tuženika takvoj preinaci sa ročišta održanog dana 01.10.2025. neosnovano budući je imajući u vidu protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju sud, a kako je to gore rečeno, odlučivao upravo o zahtjevu postavljenom u tužbi.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u omjeru od 79,54%, dok je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 20,46%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 79,54% = 179,54% / 2 = 89,77%, a za tuženika: 0% + 20,46% = 20,46% / 2 = 10,23%. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 79,54% uspjeha na strani tužiteljice.

24. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

25. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva (100 bodova po tbr. 32 OTH), za sastav tužbe (100 bodova po tbr. 7/1 OTH),za sastav podneska od 01.03.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 22.04.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 11.07.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 19.02.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 16.10.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 23.04.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 01.10.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 23.04.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.06.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 2.625,00 eura odnosno za omjer uspjeha u sporu od 79,54% iznosi 2.087,92 eura. Navedeni iznos je valjalo uvećati za trošak medicinskog i financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 600,00 eura budući su navedeni troškovi bili neophodni za vođenje postupka pa tako sveukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 2.687,92 eura.

26. Sud tužiteljici nije priznao zatraženi trošak sastava podnesaka od 25.07.2024., 18.10.2024., 29.04.2025. i 24.11.2025. budući isti nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

27. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP - a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Zagreb, 8. lipnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku