REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1272/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici ŠM iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po DM, službenoj osobi, radi starosne mirovine, 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03400752412, URBROJ: 341-99-05/3-24-7004 od 11. ožujka 2025. i priznavanje prava na povećani polazni faktor.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03400752412, URBROJ: 341-99-05/3-24-7004 od 11. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/23- 01/03400752412, URBROJ: 341-25-05/3-23-155843 od 22. rujna 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 1. srpnja 2023., u iznosu od 577,51 euro mjesečno.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da mu je starosnu mirovinu trebalo priznati uz primjenu povećanog polaznog faktora iz članka 85. stavka 3. Zakona o mirovinsko osiguranju. Smatra da potrebnih 35 godina mirovinskog staža nije potrebno navršiti isključivo na području Republike Hrvatske niti se to igdje navodi u Zakonu o mirovinskom osiguranju. Budući da ima 44 godine mirovinskog staža, uključujući i staž ostvaren u Bosni i Hercegovini, to mu treba priznati pravo na povećani polazni faktor. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu pravo na povećanje polaznog faktora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave (čl. 98. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ broj 36/24; dalje: ZUS), jer su činjenice nesporne, sporno je pravno pitanje i stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave.
5. Sporno je pravno pitanje ima li tužitelj pravo na primjenu povećanog polaznog faktora iz članka 85. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZMO) u situaciji kada je nesporno da je 1. srpnja 2023. navršio 69 godina i 10 mjeseci života i da je na teret hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja ostvario mirovinski staž u trajanju od 30 godina i 10 mjeseci, dok je na teret bosansko- hercegovačkog nositelja mirovinskog osiguranja ostvario mirovinski staž u trajanju od 13 godina i 2 mjeseca.
6. Prema članku 24. ZMO-a mirovinski staž, prema ZMO-u, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje: 1. provedeno u osiguranju, prema odredbama ZMO-a, i 2. navršeno do 31. prosinca 2013. koje se, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.
Sukladno članku 85. stavku 3. ZMO-a polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ZMO-u i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,45% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina.
7. Javnopravna tijela su tužitelju utvrdila mirovinsku svotu uz primjenu polaznog faktora od 1,0 iz članka 85. stavka 1. ZMO-a, bez da su primijenila odredbu članka 85. stavka 3. ZMO-a o povećanju polaznog faktora. Navedeno iz razloga što tužitelj nije ostvario 35 godina mirovinskog staža prema propisima koji se odnose na hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja.
8. Suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nema osnove da se mirovinski staž ostvaren kod bosansko-hercegovačkog nositelja mirovinskog osiguranja uzme u obzir kod utvrđivanja polaznog faktora u smislu članka 85. stavka 3. ZMO-a. Navedeno proizlazi iz članka 24. ZMO-a koji podrazumijeva da je mirovinski staž ostvaren prema propisima koji važe za hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja (odnosno njegovih pravnih prethodnika) i, posljedično, padaju na teret hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja.
9. Uz naprijed navedeno, ukazuje se da je u sustavu mirovinskog osiguranja temeljno polazište da se mirovinski staž, ostvaren prema propisima jedne države, ne uzima u obzir kod ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja u drugoj državi. Da bi takvo nešto bilo dopušteno, mora postojati posebna pravna osnova a takva osnova je
– i to samo u pogledu uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu koji se tiče navršenog razdoblja osiguranja – predviđena u članku 17. stavku 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dakle, do zbrajanja navršenih razdoblja mirovinskog staža dolazi jedino u pogledu uvjeta za ostvarivanje prava na (starosnu) mirovinu (npr. uvjeta od 15 godina mirovinskog staža za starosnu mirovinu ili 35 godina mirovinskog staža za prijevremenu starosnu mirovinu prema člancima 33. i 34. ZMO-a), ali ne i kod pitanja koja su mjerodavna za visinu mirovine. S tim u vezi, napominje se da je pitanje primjene povećanog polaznog faktora iz članka 85. stavka 3. ZMO-a vezano uz određivanje visine mirovine, odnosno mirovinskog iznosa.
10. Uvažavajući izloženo, sud prihvaća osporena rješenja kao zakonita, s obzirom da tužitelj na teret hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja nije navršio 35 godina mirovinskog staža, zbog čega je valjanom primjenom polaznog faktora iz članka 85. stavka 1. ZMO-a pravilno određena mirovinska svota starosne mirovine u odnosu na tužitelja.
11. Napominje se da očekivanja tužitelja, utemeljena na njegovom shvaćanju pojedine zakonske odredbe, ne predstavljaju legitimna očekivanja koja uživaju pravnu zaštitu.
12. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev.
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. opunomoćenica tužitelja
2. tuženik
