REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: Pn-209/2019-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Sinela Štakić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., OIB 79517545745, Zagreb, Koranska 2, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., OIB 79517545745, da tužitelju PU, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 25.000,00 EUR-a (dvadeset i pet tisuća eura), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena godišnje, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 8.181,00 EUR (osam tisuća sto osamdeset i jedan euro) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. OIB 79517545745 da na vlastiti trošak objavi presudu, odnosno ispravak.

III. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., OIB 79517545745, da tužitelju PU, OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 5.671,88 EUR (pet tisuća šesto sedamdeset i jedan euro i osamdeset i osam centa), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena godišnje, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dostavio sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je u dnevnim novinama "Jutarnji list" 21. studenog 2018. u izdanju broj 7280 na stranici 11 objavljena netočna informacija pod naslovom "Inspekcija u školi jer je ravnateljica prikrivala napastovanje učenice" sa nadnaslovom "Skandal u [adresa] Smijenjena jer je štitila profesora". Nadalje, navedeni novinski članak objavljen je i na elektroničkoj publikaciji http://www.jutarnji.hr te kao takvi postali vidljivi i poznati velikom broju čitatelja, kako na području prebivališta tuženika, tako i na prostoru cijele RH, obzirom da su tekst predmetnog novinskog članka preuzele i druge dnevne novine u RH. U odnosu na članak koji je objavljen 21. studenog 2018. u izdanju broj 7280 pod naslovom "Inspekcija u školi jer je ravnateljica prikrivala napastovanje učenica" sa nadnaslovom "Skandal u [adresa] Smijenjena jer je štitila profesora" neistinito je i neprovjereno navedeno da: su roditelji učenika prijavili nastavnika prije četiri godine zbog pedofilije, odnosno pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja , da je taj profesor imao puno propusta i ovo je samo jedan u nizu, da je taj isti profesor navodno svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na svojem satu, gdje je učenik školskoj kolegici stavio ruku u gaćice, a on da pritom ništa nije poduzeo. Informacije navedene u predmetnim člancima u cijelosti su neistinite. Naime, tužitelj nikada nije bio prijavljen od strane učenika prije četiri godine zbog pedofilije, odnosno pipkanja učenice i seksualnog uznemiravanja, nadalje protiv tužitelja kao dotadašnjeg djelatnika škole, nikada nije pokrenut disciplinski postupak, niti su istome izrečene mjere na koje je njegov poslodavac bio u okviru izvršavanja svog rada kad poslodavca. Nadalje, neistinita je informacija da je tužitelj svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na svojem satu, gdje je učenik školskoj kolegici stavio ruku u gaćice, a on da pritom ništa nije poduzeo. Tužitelj na niti jedan način nije povrijedio svoje radne obveze niti profesionalnu etiku, te protiv istog ne egzistira sudska odluka, bilo pravomoćna, bilo nepravomoćna, koja bi predstavljala osnovu za iznošenje takvih informacija. Iznošenjem ovakvih netočnih informacija njihovim objavljivanjem u dnevnim novinama, i to ne samo u tiskanom izdanju, već i u elektroničkoj publikaciji, nanesena je nepopravljiva šteta ugledu, časti i dostojanstvu tužitelja, pogotovo kada se uzme u obzir da je objavljivanjem navedenih članaka, tuženik u čitateljskoj javnosti stvorio trajno negativnu sliku o tužitelju. Čak štoviše, u konkretnoj situaciji tuženik prilikom objavljivanja predmetnog novinskog članka, koristi neistinite informacije, "roditelji učenika prijavili nastavnika prije četiri godine zbog pedofilije, odnosno pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja" znajući da je takva informacija neistina, te ponovnim iznošenjem neistinitih informacija, utječe direktno na javnost, stvarajući sliku o tužitelju kao pedofilu koji je i prije četiri godine bio prijavljen i sada je ponovo upleten u slučaj seksualnog uznemiravanja, budući da nije poduzeo nikakve korake da zaštiti učenike. Naime, tuženik je prilikom objavljivanja neistinitih informacija znao da se u konkretnom slučaju radi o istom profesoru, o kojem su i obavještavali javnost prije 4 godine, točnije kada su u dnevnim novinama "Jutarnji list" od dana 3. srpnja 2014., objavili netočnu informaciju pod naslovom "Skandal u medicinskoj školi u [adresa] : "Ravnateljica dvije godine štiti nastavnika pedofila."" Povodom objave takve neistinite informacije, tužitelj je podnio tužbu protiv ovdje tuženika te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Labinu posl.br. Pn-90/2015 tuženik obvezan na isplatu nematerijalne štete tužitelju na ime povrede prava osobnosti – časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Čak štoviše, autor predmetnog članka objavljenog 21. studenog 2018. je isti autor članka iz 2014. godine, a za koji je naslovljeni sud pravomoćno utvrdio da je tuženik obvezan nadoknaditi nematerijalnu štetu tužitelju za neistinite informacije objavljene u dnevnim novinama. Također, tužitelj je stava da je tuženik ne samo počinio povredu prava osobnosti tuženika objavljivanjem neistinitih informacija, već je iznošenjem dijelova članka iz 2014. , dodatno narušio ugled i dostojanstvo tužitelja, podsjećajući javnost na događaj otprije četiri godine, pritom doprinoseći senzacionalističkom sadržaju samog novinskog članka negativnim portretiranjem tužitelja u javnosti kao osobu koja je i prije četiri godine bila kazneno prijavljena zbog pedofilije te seksualnog uznemiravanja učenika, a koja i danas radi u toj istoj ustanovi i dotični profesor je ujedno i pod protektoratom ravnateljice ustanove. Dakle, u konkretnoj situaciji, isti autor u novinskom članku objavljuje netočne i neistinite informacije, pritom navodeći neistinite informacije iz članka iz 2014., znajući da je takva informacija neistinita, te znajući da se radi o istoj osobi tužitelja, time dajući dodatni senzacionalistički ton naslovu i sadržaju novinskog članka. Nadalje, sredina u kojoj tužitelj živi je mala sredina, gdje svatko svakog zna, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je tužitelj bio jedini profesor informatike u Medicinskoj školi u Pula, da su svi u njegovoj sredini znali da se o njemu piše u novinskim člancima, što je rezultiralo povredom prava osobnosti – ugleda, časti i dostojanstva, a za ne zanemariti je da je tužitelj trpio i trpi duševnu bol i strah. Naime, kada se u sredstvima javnog priopćavanja objavi novinski članak koji samim svojim naslovom kao i sadržajem eksplicitno navodi da su roditelji učenika prijavili nastavnika prije četiri godine zbog pedofilije, odnosno pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja, da je taj profesor imao puno propusta i ovo je samo jedan u nizu te da je taj isti profesor navodno svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na svojem satu, gdje je učenik školskoj kolegici stavio ruku u gaćice, a on da pritom ništa nije poduzeo, znajući unaprijed da navedene informacije nisu istinite, niti provjerene, odnosno nisu niti nesporno utvrđene sve činjenice, u javnosti se stvara negativna slika o tužitelju, budući da mediji imaju moć direktno utjecati na javno mnijenje. Međutim, sloboda medija treba postojati u okviru objave istinitih informacija i pružanja javnosti svih provjerenih i točnih informacija, a ne objavljivanje neprovjerenih i neistinitih informacija kojima se nezakonito nanosi šteta. Nadalje, pravo na čast, ugled i dostojanstvo predstavlja temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, Općom deklaracijom o pravima čovjeka, kao i drugim pravnim propisima. Tuženik je obzirom na iznesene "optužbe" morao i bio dužan postupati s posebnom pažnjom prilikom objavljivanja navedenih novinskih članaka, pogotovo jer je u odnosu na istog tužitelja već počinio povredu prava osobnosti. Međutim, tuženik ne samo da nije poduzeo odgovarajuće mjere za provjeru njihove točnosti, tuženik nije niti kontaktirao tužitelja, slijedom čega je razvidno da isti nije postupao u dobroj vjeri niti u skladu s profesionalnom etikom, a na koju je obvezan u okviru objavljivanja svoje djelatnosti. Posljedično svemu navedenom, tužitelj je u svojoj sredini a i u široj javnosti, od objavljivanja predmetnog novinskog članka trajno negativno obilježen, što se izrazito odražava ne samo na njegov privatni već i na profesionalni život. Tužitelj je 12. prosinca 2018. tuženiku podnio Zahtjev za objavu ispravka netočnih informacija, međutim, tuženik predmetni zahtjev nije objavio. Podnošenjem predmetnog zahtjeva tužitelj je udovoljio procesnoj pretpostavci iz čl. 22. st. 2 Zakona o medijima. Tuženik je nakon zaprimanja zahtjeva za objavom informacija odgovorio isti dan 14. prosinca 2018. na način da odbija objaviti podneseni zahtjev za ispravkom informacija ukoliko tekst zahtjeva ne bude onaj koji tuženik predlaže u svom očitovanju. Predmetno očitovanje tužitelj je zaprimio 17. prosinca 2018. te je isti reagirao 19. prosinca 2018. prihvaćajući u jednom dijelu primjedbu tuženika iz odgovora na prvotno podneseni zahtjev, međutim ustrajući u cijelosti u tekstu sadržaja zahtjeva za objavom informacija. Tuženik je ponovno reagirao slanjem očitovanja prema kojem odbija objaviti tekst sadržaja zahtjeva, koje je očitovanje tužitelj zaprimio tek 21. siječnja 2019., dakle gotovo dva mjeseca nakon objave spornog članka, osim ukoliko tužitelj ne pristane na tuženikov kompletno izmijenjen tekst zahtjeva za objavom informacija. Tužitelj na postupanje tuženika nije pristao, slijedom čega, posljedično čemu tuženik nije objavio podneseni zahtjev za ispravkom informacija. Obzirom da tuženik iako je uredno zaprimio zahtjev za ispravkom informacije, isti odbio objaviti, tužitelj je ispunio pretpostavku iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima. Sukladno zakonskoj obvezi iz čl. 15. st. 1 zakona i medijima tuženik je u impresumu (str. 20) osigurao objavu tvrtke i sjedište nakladnika. Pasivna legitimacija nakladnika proizlazi i iz čl. 21. st. 1. Zakona o medijima budući je nakladnik dužan naknaditi štetu koju prouzroči informacijom objavljenom u mediju. Nadležnost naslovljenog suda proizlazi iz čl. 52. st. 14. Zakona o parničnom postupku obzirom da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem je području nastupila štetna posljedica. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da naslovljeni sud kao stvarno i mjesno nadležan sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako nije ispunjena procesna pretpostavka propisana odredbom čl. 22. st. 2 Zakona o medijima, slijedom čega je ovopredmetna tužba nedopuštena, iz razloga kako slijedi. Tuženik posebno skreće pozornost naslovnom sudu činjenicu da zahtjev za ispravak predstavlja procesnu pretpostavku za tužbu za naknadu štete. Tuženik ističe kako su Ustavni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeli jasan stav o tome da se odredbe Zakona o medijima koje reguliraju zahtjev za ispravak informacije upućen glavnom uredniku primjenjuju i na zahtjev za ispravak kao procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete, kada se isti podnosi nakladniku. Dakle, kako bi se smatralo da je ta procesna pretpostavka ispunjena, nije dovoljno samo podnijeti zahtjev za ispravak. Upravo suprotno, potrebno je podnijeti valjani zahtjev za ispravak koji udovoljava svim zakonskim pretpostavkama prema Zakonu o medijima, upravo radi toga da takav zahtjev bude podoban za postupanje, odnosno objavu ispravka, a što čini primaran način reparacije Štete prema Zakonu o medijima. Naime, obveza navodnog oštećenika da od nakladnika (pod prijetnjom gubitka prava na tužbu) zatraži objavu ispravka prije podnošenja tužbe za naknadu štete, predstavlja izraz općeg načela odštetnog prava da oštećenik, sukladno principu zabrane zlouporabe prava, mora poduzeti sa svoje strane sve što je u njegovoj mogućnosti da se smanji šteta, odnosno ublaže posljedice štetne radnje. Naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima obveznog prava dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. Iz toga očito proizlazi smisao propisivanja traženja ispravka ili isprike kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava (isplatom naknade u novcu), a taj je da se najprije pokuša objavom ispravka ili isprike otkloniti pretrpljena šteta - u cilju izbjegavanja daljnjeg nepotrebnog angažiranja sudova. Sukladno gore navedenom, razvidno je da tužitelj nije ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, odnosno nije dostavio tuženiku valjani zahtjev za objavom ispravka navedene informacije, slijedom čega se predmetna tužba ima odbaciti. Naime, u ovome slučaju, tužitelj je dana 12. prosinca 2018. glavnom uredniku tiskovine Jutarnji list te glavnom uredniku portala www.jutarnji.hr poslao zahtjeve za objavom ispravka informacije. Nadalje, dana 17. prosinca 2019. glavni urednik tiskovine Jutarnji list te glavni urednik portala pravovremeno su obavijestili tužitelja o razlozima neobjavljivanja, budući da tužiteljev zahtjev za ispravak ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog sukladno primjenjivim odredbama Zakona o medijima. Naime, tužiteljev zahtjev za objavu ispravka sadrži komentare i navode čija bi objava mogla biti u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima, te bi mogla dovesti do eventualne odgovornosti nakladnika za štetu uslijed čega glavni urednik nije dužan objaviti predmetni ispravak. Navedeno je sukladno odredbi čI. 42. st. 4., alineja 3. i 6. Zakona o medijima. Tuženik posebno ističe kako prema citiranim odredbama Zakona o medijima nije bio dužan objaviti ispravak, budući da tužiteljev zahtjev za objavu ispravka informacija ne udovoljava odredbama čl. 40. do 45. Zakona o medijima. Nadalje, svrha objave ispravka informacije je, prema odredbi čl. 40. Zakona o medijima, ispravljanje netočne i nepotpune informacije, a tu je svrhu tužitelj svojim dopisom prekoračio. Navedeno potvrđuje i brojna recentna sudska praksa, primjer koje tuženik dostavlja u prilogu presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gž-1976/15 od 25. studenog 2015. godine te presudu Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1688/2016 od 23. siječnja 2019. Stoga tuženik nije bio u mogućnosti otkloniti navodne štetne posljedice objave utuženih informacija, a u čemu ga je sam tužitelj onemogućio poslavši mu zahtjev za objavu ispravka informacije koji ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za valjanost istog. Naime, unatoč nevaljanom zahtjevu za ispravak informacije, tuženik je pokazao svoju dobru volju na način da su glavni urednici u svojim obavijestima od dana 17 . prosinca 2019. predložili tužitelju objavu ispravka bez navoda koji su protivni Zakonu o medijima. Tužitelj je dana 21. prosinca 2018. glavnim urednicima ponovno poslao zahtjev za objavu ispravka informacije u kojem je djelomično pristao na uklanjanje nepotrebnog dijela teksta samog zahtjeva, međutim od određenih navoda nije htio odustati te je inzistirao na objavi takvog teksta, protivnog zakonskim odredbama. Nadalje, glavni urednici predmetne tiskovine i predmetnog portala 21. prosinca 2019. odgovorili su na navedeni zahtjev tužitelja, obavijestivši ga o tome kako predmetni zahtjev i dalje ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog te su u nastavku (ponovno) iznijeli sadržaj koji su ipak bili voljni objaviti sukladno odredbama Zakona o medijima. Međutim, tužitelj na predmetne obavijesti glavnih urednika nije odgovorio, nego je ustao sa tužbom. Tuženik posebno ističe kako je postupao sukladno odredbi čl. 42. st. 5. Zakona o medijima kada je tužitelja obavijestio o razlozima neobjavljivanja i pri tome predlažući tužitelju objavu ispravka na način kako Zakon o medijima to propisuje. Tuženik smatra kako bi takav modificiran ispravak, a kojim se i sa učinjenim promjenama i dalje može postići njegova svrha, ispunjava pretpostavke za reparaciju eventualno nastale neimovinske štete, a koju reparaciju je tuženik u dobroj vjeri bio voljan izvršiti da je tužitelj izrijekom prihvatio takav tuženikov prijedlog, umjesto da podnosi ovopredmetnu tužbu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu kao nedopuštenu uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, budući da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe.Nadalje, tuženik posebno ističe kako seprvenstveno nadoknađuje ispravkom, odnosno isprikom ispravak nije moguć, a tek onda naknadom u novcu.Međutim, krivnjom tužitelja objava ispravka nije bila moguća,budući da je tužitelj dva puta odbio tuženika sa predloženim tekstom ispravka, sukladnim odredbama Zakona o medijima.Slijedom navedenoga, tuženik ističe kako je tužitelj sam onemogućio tuženika da mu reparira navodno nastalu štetu na primjerrn način na koji se ista reparira, iz čega proizlazi da je tužitelj sam odbio tuženika sa primarnim i najsvrsishodnijim načinom reparacije štete, a sada zahtjeva da mu se ta ista, navodno nastala šteta, reparira na podredan način ističući zahtjev za naknadom štete, na koji nema pravo. Naime, takav zahtjev tužitelja nije protivan samo Zakonu o medijima, nego je protivan i Zakonu o obveznim odnosima, odnosno temeljnom načelu odštetnog prava, a to je da se šteta ima reparirati na način koji je najmanje tegoban za navodnog štetnika (ovdje tuženika). Naime, institut naknade štete u medijskom pravu uobličenom odredbama Zakona o medijima, utemeljen je na principu da se pravična novčana naknada radi povrede prava osobnosti dosuđuje tek ako nastala šteta nije u potpunosti reparirana ispravkom informacije iIi isprikom radi objave difamirane informacije. Budući da tužitelj sam odbija da mu se navodno nastala šteta reparira objavom ispravka informacije te od tuženika zahtjeva reparaciju navodno nastale štete isplatom u novcu, tužitelj ovdje postupa suprotno naravi i društvenoj svrsi pravične novčane naknade prema Zakonu o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da i zbog navedenog odbaci tužbu kao nedopuštenu uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, podredno da odbije tužbeni zahtjev iz razloga što tuženik nije iskoristio redovni put reparacije štete sukladno Zakonu o medijima . Ukoliko naslovni sud već u ovoj fazi postupka ne odbaci tužbu kao nedopuštenu, tuženik ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan te osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz niže navedenih razloga.Tužitelj u tužbi, pored naknade neimovinske štete isplatom u novcu, zahtjeva i objavu presude, odnosno ispravka. Tuženik posebno ističe da je točka II. tužbenog zahtjeva nejasna, odnosno nerazumljiva, a potom i nedopuštena, budući da se takvi zahtjevi ne mogu kumulirati. Naime, nejasno je što tužitelj točno zahtjeva točkom II. svog tužbenog zahtjeva, budući da od naslovnog suda zahtjeva da naloži tuženiku da "na vlastiti trošak objavi presudu, odnosno ispravak". Tuženik ističe kako je takav petit, osim što je nejasan budući da nije jasno u kakvom su odnosu objava presude te ispravka i što se točno zahtjeva, ujedno i protivan Zakonu o medijima.Tuženik također naglašava da tekst zahtijevanog ispravka utuženom zahtjevu nije ni naznačen, stoga je nejasno kojit očno ispravak tužitelj zahtjeva da se objavi. Nadalje, tuženik naglašava kako je tužitelj, ukoliko zahtjeva objavu ispravka, taj zahtjev trebao postaviti u drugoj zasebnoj, parnici, budući da Zakon o medijima predviđa parnicu za objavu ispravka. Nastavno na zahtjev tužitelja za objavom presude, tuženik ističe kako Zakon o medijima ne predviđa objavu presude kao način reparacije nastale štete. Dodatno, tužitelj u tužbi navodi kako su informacije sadržane u utuženom članku neistinite te kako su mu nanijele štetu u vidu povrede prava osobnosti. Tuženik se protivi navodima tužitelja, budući da je riječ o istinitim i točnim informacijama, za koje su autorice članka poduzele sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Sukladno navedenom, u ovom slučaju ispunjen je ekskulpacijski razlog propisan odredbom čl. 21. st. 4 toč. 3 Zakona o medijima, prema kojoj se nakladnik oslobađa odgovornosti za štetu, ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Naime, tuženik prvenstveno ističe kako je tema utuženog članka bivša ravnateljica Medicinske škole u Puli, EU, a ne tužitelj, koji nije ni spomenut imenom u članku. Dakle, riječ je o članku koji obrađuje probleme i nepravilnosti s kojima se suočava hrvatski obrazovni sustav na konkretnom primjeru navedene škole, budući da je riječ o autoricama koje već godinama prate hrvatski obrazovni sustav i, nažalost, devijacije u istome. Naime, kao što je tuženik već naveo, utuženi članak bavi se postupanjem bivše ravnateljice Medicinske škole u Puli, točnije, njezinim nepravilnim postupanjem u kontekstu prijave protiv jednog profesora navedene škole, radi u najmanju ruku, nedoličnog ponašanja. Dakle, prilikom pisanja utuženog članka autorice su koristile točne i provjerene informacije, a za činjenicu što te informacije nisu na čast ovdje tužitelja, nakladnik nikako ne može odgovarati. Nadalje, u prilog činjenici da su autorice članka poduzele sve potrebne mjere za provjeru točnosti utuženih informacija govori i činjenica da je jedna od autorica, KU, kontaktirala resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Navedeno ministarstvo potvrdilo je autorici članka da su u pulskoj Medicinskoj školi u tijeku čak dva inspekcijska nadzora. Naime, prosvjetna inspekcija podnijela je kaznene prijave protiv dvoje djelatnika škole zbog možebitnoga kaznenoga djela iz čl. 177. Kaznenog zakona. Nadalje, predmetno Ministarstvo također je navelo kako su zaprimili više podnesaka kojima se govori o događaju od 17. listopada 2018. koji je škola okarakterizirala kao seksualno uznemiravanje malodobnog učenika nad malodobnom učenicom. Stoga, autorice članka svoje informacije temelje na informacijama zaprimljenima od strane službenoga tijeka izvršne vlasti, čime je također ispunjen ekskulpacijski razlog Zakona o medijima, točnije odredbom čl. 21. st. 4. toč. 1. Nadalje, da su informacije koje tužitelj opovrgava točne, dokazuje i činjenica da je tužitelj dobio izvanredni otkaz ugovora o radu upravo radi svojih propusta o kojima je bila riječ u utuženom članku. Naime, tužitelju je otkaz uručen na temelju odluke školskog odbora od 31. listopada 2018. u kojoj se navodi da je isti uručen upravo radi nedopuštenog i neprofesionalnog postupanja tužitelja, koja činjenica nedvojbeno utvrđuje da su utužene informacije (budući da govore upravo o tom postupanju tužitelja) istinite. Točnost informacija sadržanih u članku također potvrđuje i otkaz bivšoj ravnateljici Medicinske škole u Puli, upravo radi činjenice da nije poduzela sve mjere koje je kao čelnica te ustanove trebala poduzeti, a u vezi nedoličnog ponašanja ovdje tužitelja. Nadalje, a u vezi navodne povrede prava osobnosti tužitelja, tuženik ističe da mu nije jasno na koji je način tužitelju moglo biti povrijeđeno pravo osobnosti, a posebice u tolikoj mjeri da opravdava tako visoko postavljeni zahtjev za naknadu štete, budući da tužitelj, ne samo da nije tema članka, nego se ne spominje imenom ni prezimenom. Štoviše, tužitelj se ne spominje ni inicijalima, niti kakvom osobnom karakteristikom po kojoj bi čitateljstvu bilo poznato da se radi upravo o tužitelju. Štoviše, zanimljiva je činjenica da akterica ovoga članka, bivša ravnateljica Medicinske škole u Puli, EU, koja je izrijekom spomenuta u članku, nije podigla tužbu protiv nakladnika, dok tužitelj, koji uopće nije spomenut u članku, je. Nadalje, tuženik ističe kako je riječ o temi za koju je nedvojbeno postojao javni interes i zanimanje javnosti. Naime, riječ je o nepravilnom i pogrešnom postupanju ravnateljice jedne obrazovne ustanove, kojoj je dužnost postupiti u interesu djece i njihovih roditelja koji su poklonili povjerenje upravo dotičnoj ravnateljici upisavši svoju djecu u tu školu u nadi da će tamo dobiti razinu obrazovanja i zaštite kakvu i zaslužuju. Zadatak novinara i novinarske struke općenito je s posebnom pažnjom pratiti i obrađivati teme ovakve naravi, i naposljetku, ukazati na brojne nepravilnosti koje nerijetko najviše štete najmlađim članovima našeg društva. Naposlijetku, kada se tužitelj već poziva na predmet koji se vodio pred općinskim sudom u Puli, Stalnoj službi u Labinu, te kod istog suca, za napomenuti je kako su se informacije koje su sadržane u tom članku očito pokazale istinitima o čemu svjedoče i otkaz ravnateljice EU i otkaz tužitelja. Tuženik ponovno ističe kako nakladnik nikako ne može odgovarati radi tužiteljevog, u najmanju ruku, nedoličnog i neprofesionalnog ponašanja. Isto tako, ukoliko je tužitelju uopće nastala šteta, ona je nastala kao posljedica njegovog ponašanja u obnašanju dužnosti koja mu je povjerena, a ne utuženim člankom koji samo prenosi informacije koje je tuženik dobio od roditelja djece, kolega tužitelja, a koji radi delikatnosti tematike, žele ostati anonimni. Tuženik u cijelosti osporava visinu zahtjeva za naknadom nematerijalne štete koji je paušalno postavljen u nevjerojatno visokom iznosu koji nema nikakvog uporišta u postojećoj praksi te je nejasno po kojim je parametrima tužitelj odredio njegovu visinu, a i zahtjev tužitelja u tom dijelu nije obrazložen niti je tužitelj predložio ikakav objektivni ni materijalni dokaz koji bi opravdao njegov zahtjev za ispunjenje neimovinske štete, posebice u tolikom iznosu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da obveže tužitelja na nadoknadu parničnog troškova tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.

3. Ovaj parnični postupak bio je u radu kod sutkinje Suzane Korve, a koja je i zaključila glavnu raspravu, ali s obzirom na to da je navedena sutkinja na dugotrajnom bolovanju i da nije izvjestan njezin povratak, predmet je dodijeljen novom sucu, a koji je sukladno odredbi čl. 305 ZPP-a, preotvorio glavnu raspravu i uz suglasnost stranaka pročitao provedene dokaze.

4. Kako bi utvrdio sporne činjenice, sud je u suglasnosti s punomoćnicima stranaka, pročitao presliku tiskanog izdanja jutarnjeg lista od 21.11.2018., zahtjev za ispravkom informacija, poštansku preporuku, obavijesti od 14.12.2018., dopis i očitovanja (sve listovi 6 -22), izvršen je uvid u presudu OS u Puli – Pola, Stalna služba u Labinu posl.br. Pn-90/2015, rješenje ODO u Puli Kmp-DO-380/18 od 18.12.2018. (listovi 66-69), uvid u spis OS u Puli – Pola Pr-511/2021, uvid u ispravu na listu 103, uvid u isprave na listu 151-153, uvid u isprave na listovima 156-161, pročitan je iskaz svjedoka KU (listovi 164-174), dopis Hrvatskog Telekoma od 14.9.2023., pročitan je iskaz svjedoka DU (listovi 188-192), pročitan je iskaz svjedoka ZU, LU, PUR (listovi 201-210), pročitan je iskaz tužitelja saslušan u svojstvu parnične stranke (215-220), pročitan je iskaz svjedoka ČU (str. 227-232 spisa).

4.1. Ostali dokazi koji su izvedeni u ovom postupku, a koje sud zasebno ne ocjenjuje, nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na povredi prava osobnosti – ugleda, časti i dostojanstva, koja je počinjena objavljivanjem navodno netočnih informacija od strane tuženika, konkretno u novinskom članku objavljenom u "Jutarnjem listu" 21. studenog 2018… Naime, u izdanju broj 7280 na stranici 11 objavljena je navodno netočna informacija pod naslovom „Inspekcija u školi jer je ravnateljica prikrivala napastvovanje učenica“ s nadnaslovom „Skandal u [adresa], Smijenjena jer je štitila profesora“.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je predmetna tužba nedopuštena te da istu treba odbaciti iz razloga što tužiteljev zahtjev, kojeg je isti podnio tuženiku za objavu ispravka netočnih informacija, nije podnijet sukladno čl. 22. st.2. u svezi s čl. 40.-45. Zakona o medijima te time nije ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe.

7.1. U odnosu na navode tuženika da je predmetna tužba nedopuštena te da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 22, 40. i 42. Zakona o medijima, sud je , ocjenjujući navode tuženika primijenio čl. 22. st.2. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13 i 114/22; dalje: ZM), a prema kojoj odredbi proizlazi da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije , odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Prema čl. 23. istog Zakona proizlazi da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Naime, ciljnim (teleološkim) tumačenjem čl. 22. Zakona o medijima očito je da taj propis ima za svrhu osigurati oštećeniku i pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, a nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (NN 33/05, 41/08, 12/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) tj. od 1. siječnja 2006. godine tu novčanu naknadu valja dosuđivati primjenom kriterija iz čl. 1100. u svezi s čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, iz čega proizlazi zaključak da oštećenik ima pravo na naknadu onih oblika štete koji su propisani općim propisima obveznog prava prema vremenu nastanka obveznog odnosa i to sukladno čl. 1163. ZOO-a. Nadalje, prema čl. 22. st. 1. ZM-a u pravilu se neimovinska šteta naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika (tj. u nenovčanom obliku), ali je moguća odšteta i u obliku pravične novčane naknade sukladno općim propisima obveznog prava t j. čl. 1100 ZOO-a. U predmetom slučaju, tužitelj predmetnom tužbom potražuje upravo naknadu pravične novčane naknade za prouzročenu štetu koja mu je nanesena objavljivanjem spornog članka. Prema čl. 22.st. 2. ZM-a prije podnošenja predmetne tužbe potrebno je da oštećenik prethodno zahtijeva od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, a što znači da je podnošenje takva zahtjeva nakladniku procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za isplatu pravične novčane naknade jer u protivnom , ukoliko oštećenik to propusti učiniti, sud će takvu tužbu odbaciti jer nisu ispunjeni uvjeti za pružanje sudske zaštite, odnosno za odlučivanje o biti (meritumu) stvari. Iz zahtjeva za ispravkom informacija objavljenih u nakladniku dnevnih novina „Jutarnji list“ pod naslovom „Inspekcija u školi jer je ravnateljica prikrivala napastvovanje učenica“ s nadnaslovom „Skandal u [adresa], Smijenjena jer je štitila profesora“, objavljenog 21. studenog 2018. godine u izdanju broj 7280 na stranici 11 (na stranicama 8-9 spisa) i preslike povratnice na stranici 10 spisa, utvrđeno je da se tužitelj PU, putem svoje punomoćnice, 11. prosinca 2018. obratio preporučenim pismenim zahtjevom nakladniku, odnosno tuženiku, zahtijevajući objavu ispravka spornih informacija iznijetih u spornom članku za koje je isti smatrao da su neistinite . Iz očitovanja tuženika od 14. prosinca 2018. (stranice 11-12 spisa) i to glavnog urednika Jutarnjeg lista i glavnog urednika portala www.jutarnji.hr na navedeni zahtjev proizlazi da je tuženik naveo da je voljan objaviti sadržaj teksta u izmijenjenom obliku od onog kojeg je tražio tužitelj jer po mišljenju tuženika, objava ispravka kako to predlaže tužitelj, bila bi u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima te bi mogla dovesti do eventualne odgovornosti nakladnika za štetu, uslijed čega, smatra tuženik, glavni urednik nije dužan objaviti predmetni ispravak. Na navedeno očitovanje glavnih urednika tuženika, tužitelj je putem svoje punomoćnice dostavio očitovanje preporučenom pošiljkom od 19.12.2018. u kojem navodi da prihvaćaju djelomično prijedlog za ispravak, ali da ustraju kod svih drugih navoda iznesenih u svom prvotnom Zahtjevu za ispravak od 11. prosinca 2018. (stranice 13- 20 spisa) te je u navedenom zahtjevu točno naveo kod kojeg dijela spornog objavljenog teksta ustraju (preporučenom pošiljkom od 19.12.2018. ( stranica 16 i 20 spisa). Tuženik, i to putem svojih glavnih urednika, na navedeno očitovanje tužitelja od 19. prosinca 2018. je opet dostavio svoje očitovanje (stranice 21-22 spisa), u kojem opet navode da ponovni Zahtjev za objavu ispravka informacije i dalja ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog te predlažu sadržaj kojeg su voljni objaviti. Na navedeni prijedlog tužitelj se nije očitovao, već je 13. veljače 2019. dostavio tužbu sudu radi naknade štete. Po mišljenju ovog suda, podnošenjem Zahtjeva za objavu ispravka netočnih informacija 12. prosinca 2018. tuženiku (informacije su o tužitelju objavljene u novinskom članku "Jutarnjeg lista" 21. studenog 2018.), u zakonskom roku od 30 dana i kako tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu, kao ni naknadnom djelomično izmijenjenom Zahtjevu tužitelja za ispravkom informacija, to sud zaključuje da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima te da je tuženik isti odbio objaviti. Osim toga, zahtjev za ispravkom podnijet u pisanoj formi, obrazložen je i potpisan od strane tužitelja kao podnositelja te isti sadrži sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Sukladno zakonskoj obvezi iz čl. 15. st. 1. Zakona o medijima, tuženik je u impresumu (str. 7) osigurao objavu tvrtke i sjedište nakladnika. S obzirom na navedeno, mišljenje je ovog suda da je tužba dopuštena i da je u predmetnom slučaju ispunjena zakonska – procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete, sukladno odredbi čl. 22.st.2. u svezi s čl. 40.do 45. Zakona o medijima.

8. Pored navedenog, iz zahtjeva tužitelja jasno je razvidno da tužitelj smatra da mu je objavljenim spornim člankom povrijeđeno njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo te iznosi činjenice i okolnosti kojima pobija navode odnosno neistinite informacije objavljene u spornom članku te njegovo navođenje po mišljenju ovog suda ne predstavlja komentar spornog članka jer tužitelj u svom zahtjevu izričito navodi činjenice koje smatra da su neistinite i neprovjerene , odnosno da nije bio prijavljen od strane učenika prije 4 godine zbog pedofilije, da nije nikada pokrenut disciplinski postupak protiv njega niti da su mu izrečene mjere, da nije svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na svojem satu gdje je jedan učenik školskoj kolegici stavio ruku u gaćice i da on pri tome nije ništa poduzeo, kao i da ni na jedan način nije povrijedio svoju radnu obavezu. Dakle, iz tužiteljevih navoda sud zaključuje da isti iznosi bitne činjenice i okolnosti kojima pobija navode i informacije objavljene u spornom članku.

9. U ovom postupku je, dakle, dovoljno da se tužitelj pismeno obrati nakladniku ili glavnom uredniku za objavljivan je ispravka netočne informacije i da odredbama ZM-a nije propisana obveza nakladnika za objavom ispravka kao uvjet prava na podnošenje ovakve tužbe.

10. Nadalje, pravo na čast, ugled i dostojanstvo zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o medijima, Općom deklaracijom o pravima čovjeka (čl. 12.), te Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (čl. 17.) te predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada ni nigdje nije ograničeno nikakvim medijskim pravima, a s druge strane medijska prava su prema čl. 3.st. 3. Zakona o medijima te prema čl. 10. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima uvijek ograničena pravom na zaštitu časti i ugleda.

11. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li postupanjem tuženika tužitelju počinjena šteta - povredom prava osobnosti tj. njegovog ugleda, časti i dostojanstva.

12. Prema čl. 3. Zakona o medijima proizlazi da je tom odredbom propisana sloboda izražavanja, a što uključuje pravo na javno prenošenje i raspačavanje informacija pribavljenih prikupljanjem i istraživanjem, sve sa ciljem javnog informiranja.

12.1. Nije sporno da se sloboda izražavanja misli ne odnosi samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja koje imaju pozitivan stav, već se odnosi i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati negativan odjek u javnosti. Međutim, sloboda izražavanja nije apsolutna već podliježe određenim ograničenjima čak i za napise u tisku koji se tiču informacija od javnog interesa.

13. Pri ocjeni je li u medijima povrijeđeno pravo osobnosti tj. čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, valja primijeniti čl. 19.st.2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, ali i odredbe Zakona o medijima kao lex specialis.

13.1. Pri tome, nije sporno pravo medijima da pišu o svim društvenim zbivanjima, ali su isti pri tome dužni provjeriti činjenice i držati se činjenica, tako da se informacije koje objavljuju u člancima moraju temeljiti na činjenicama pa ako činjenica ne postoji onda je riječ o neistini, kleveti i laži, ali kada činjenice i postoje to korištenje činjenica ne smije prijeći u vrijeđanje i ponižavanje, tako da i kritika smije biti oštra, teška, sarkastična, ali ne uvredljiva u smislu difamiranja, a čega moraju biti svjesni novinari jer ih na to obvezuje i vlastita etika. Dakle, objavljena vijest je ili istina ili nije vijest.

14. Sporno je u ovom postupku i jesu li u spornom članku objavljene neobjektivne i neistinite informacije o tužitelju.

15. Iz iskaza saslušanih svjedokinja KU i EUR, autorica predmetnog članka, suglasno proizlazi da su novinarke Jutarnjeg lista, da KU ima sjedište u [adresa], a EUR u [adresa] te da je povodom objavljivanja članka sličnog sadržaja u Glas Istre, tadašnja urednica DU, naručila tekst s navedenom temom. Zadatak KU je bio pribava informacija od Ministarstva prosvjete, a zadatak EUR da pribavi podatke od Medicinske škole u Puli, s obzirom da ista ima sjedište u [adresa]. KU u svojem iskazu navodi da se u predmetnom tekstu referirala na događaj iz 2014. i da je ista bila autor navedenog teksta te da je sudjelovala u postupku pred sudom kao svjedok, a kojeg je pokrenuo tužitelj radi objave navedenog članka iz 2014 . i da službenih informacija o tome kako je završio taj postupak nije imala, ali neslužbeno je doznala kad ju je nazvala jedna ženska osoba koja se predstavila kao majka tužitelja. EUR navodi da je njezin zadatak bio pribaviti informacije od Medicinske škole te da je pokušavala dobiti telefonskim putem , ali da nije uspjela te da je dobila informacije o predmetnom događaju od anonimnih izvora i koji ne želi svjedočiti, kao i da je dobila informacije od svoje kolegica zaposlenih u Glas Istre i u 24 sata. Kontaktirala je i istarsku županiju. Obje se ne sjećaju jesu li provjeravale je li tužitelj na bilo koji način odgovarao za događaj iz 2014. te su iskazale da im je primarna tema predmetnog članka bilo razrješenje dotadašnje ravnateljice, a ne tužitelj. Naime, s obzirom na to da se radilo o dnevnoj novosti i da su trebale objaviti članak, iste nisu imale na raspolaganju puno vremena i nisu uspjele kontaktirati tužitelja. Ali kako je Glas Istre objavio da je u povodu njihovog članka kontaktiran tužitelj, to su i objavili navedeni članak, bez njegovog očitovanja, iako profesionalno novinarstvo zahtjeva da se druga strana očituje informacijama koje se objavljuju. EUR navodi da je pokušala službeno kontaktirati i školu, ali bilo je bezuspješno. Iz Ministarstva i prosvjetne inspekcije, a kojima se obratila mailom, dobila je odgovor da je ravnateljica razriješena i da je protiv tužitelja podnesena prijava DORH-u te je KU iskazala da se ne može sjetiti koje je to godine bilo. Po njihovom sjećanju, tadašnji urednica novosti i crne kronike Jutarnjeg Lista, DU, je naručila navedenu temu, a od koje je uvjetovano brzo objavljivanje teksta jer se radi o dnevnim novinarstvu, s tim da im je dostavila članak i iz 2014. kako bi se iste, u svom članku, pozvale na navedeni događaj. Vjerovale su da se radi o istinitoj i vjerodostojnoj informaciji s obzirom na to da su informacije bile objavljene u članku Jutarnjeg lista. EUR naglašava da nije sumnjala u vjerodostojnost i istinitost navedene informacije te da se ne sjeća je li zapamtila tko je pisao članak 2014., ali zna da ju nitko nije upozorio niti da joj je netko rekao da li je taj nastavnik na bilo koji način odgovarao zbog navoda o pedofiliji i seksualnom uznemiravanju u kaznenom postupku ili kod svog poslodavca. Od nadležnog ministarstva su dobile informaciju da je prijava protiv tužitelja proslijeđena DORH-u. Navode da su, bez obzira na kratkoću vremena poduzele sve, prema pravilima novinarstva radi objave, ali unatoč njihovim pokušajima, nije im bila dostupan tužitelj. Nadalje navode da novinar ne odlučuje o opremi članka i o tome kako će članak izgledati u novinama te da se to vidi tek kad je članak objavljen.

16. Iz iskaza svjedokinje DU proizlazi da je bila ranije zaposlena kod tuženika kao urednica crne kronike za tiskano izdanje i da je bila zaposlena i 2018. Navodi da predmetni sporni članak nije objavljen u rubrici crne kronike, već u dijelu Jutarnjeg lista News (vijesti), a koji ona nije uređivala u to vrijeme. Poznaje autorice predmetnog teksta. Navodi da joj predmetni slučaj nije poznat te da se jedino sjeća kad ju je nazvala službenica iz pravne službe Jutarnjeg lista i rekla joj da je tužitelj podnio tužbu te da joj nije poznat tužitelj, kao i da se ne sjeća da bi ona bila urednica vezano za objavu predmetnog članka. Službenica iz pravne službe joj je poslala na uvid predmetni članak te nakon uvida i dalje nije imala nikakvih saznanja o navedenom tekstu, nije ni uređivala i nije dala nalog za objavu. Bila je urednica rubrike crna kronika kod tuženika 10 godina i nikada nije podnijeta nijedna tužba radi naknade štete zbog objavljenog teksta. Nakon što je pročitala članak, navela je da ona kao urednica nikada ne bi dala dopuštenje da se objavi navedeni tekst, jer „nema druge strane“, misleći na ravnateljicu i profesora, ovdje tužitelja. Kad bi ona uređivala takav članak, sigurno bi novinaru dala nalog da u sadržaj unese činjenicu da li je provjeravao te informacije kod druge strane, da li je dobio izjavu od druge strane, da li je i na koji način pokušao doći do te druge strane, i da onda barem navede da je to pokušao, ali da nije uspio ili bi se stavio veliki upitnik. Ako druga strana nije dala informaciju onda se sigurno ne bi navodilo ime škole. Dozvoljava mogućnost da joj je netko u uredništvu rekao da je predmetna tematika kojom bi se bavila crna kronika i da joj je netko rekao da nazove spomenute novinarke i da im da zadatak da obrade tu temu. Navodi da je tu bila eventualno njezina uloga, ali navodi za sebe da nije sudjelovala u ničemu drugom, da nije dobila navedeni članak na stol, niti ga je uređivala za objavu, jer nije bila urednica rubrike News. Ponavlja, da ona ne bi dopustila objavu ovog članka da je bila urednica. Ne sjeća se da je KU i EUR poslala ikakav članak iz 2014. sa takvom tematikom, niti se sjeća tko je u to vrijeme bio šef rubrike News.

17. Iz iskaza svjedoka SU proizlazi da je u prijateljskim odnosima s tužiteljem od negdje 2006. godine, ali da se u zadnje vrijeme nisu baš i družili. Sjeća se da mu je tužitelj nešto pričao za objavu članka u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista od 21.11.2018. u broju 7280 te za sebe navodi da se sjećao da je i on nešto čitao, ali da se ne sjeća o čemu je to bilo. Sjeća se da je tužitelj radio u školi za medicinske sestre, Medicinska škola u Puli, koliko se sjeća, predavao je informatiku. Čini mu se da su se u tom periodu manje družili. Dugo vremena je prošlo , tako da se više toga i ne sjeća. Misli da je tužitelj otišao na bolovanje, ali za sebe navodi da mu nije ništa poznato je li tužitelj nastavio raditi u toj školi ili je dobio otkaz vezano za predmetni događaj. Misli da se o tom događaju nešto objavilo, ali se ne sjeća kako je okolina reagirala vezano za te objave te se ne sjeća kakvo je bilo stanje tužitelja zbog toga. I nakon što mu je predočen članak svjedok se ne sjeća što je čitao, odnosno što nije. Potvrđuje da mu je tužitelj u to vrijeme nešto rekao da ima probleme na poslu, ali da se ne sjeća o čemu se radilo. Na pitanje zbog čega je svjedok drugačije iskazivao u predmetu koji prije nepunih godinu dana po tužbi istog tužitelja protiv drugog nakladnika, navodi da je u međuvremenu, osobno imao jako puno svojih privatnih problema. Navodi i da nema nikakvih neposrednih saznanja za predmetni događaj.

18. Iz iskaza svjedoka LU, ravnatelja Medicinske škole u Puli, proizlazi da isti nema neposrednih saznanja za predmetni slučaj jer nije bio u to vrijeme zaposlen u Medicinskoj školi. Zaposlio se 11. veljače 2019.. O spornom događaju ima saznanja od 2 izvora, jedan izvor su pričanja kolega iz Medicinske škole u Puli, koji su mu o tome pričali nakon što je postao ravnatelj u toj školi. Drugi izvor su saznanja koje je dobio sudjelujući u radnom sporu kojega je PU pokrenuo protiv Medicinske škole, a koju je zakonski zastupao i bio sudionik na svim ročištima na OS u Puli-Pola. Navodi da u vrijeme štetnih događaja iz kraja 2018. u medijima uopće nije čitao o tome što je pisalo, niti je o tome razgovarao s tužiteljem, navodi da njega uopće tada nije sretao niti o tome s njime razgovarao. Od svojih kolega je čuo za sporne događaje s kraja 2018. koji su se dogodili na satu informatike koju je predavao tužitelj i to da su se tada dvoje učenika spolno dodirivali, a da na takvu situaciju tužitelj kao profesor nije reagirao. Svjedok navodi da je bilo u školi svakojakih priča o tužitelju i to da je godinama prije tog događaja, pipkao neke kolegice u školi i da je bilo svakakvih priča o tužitelju. Nakon što je postao ravnatelj, dobio je naknadna saznanja o razlozima zbog koji su izvanredni otkaz dobili EU i tužitelj. Svjedok navodi da je dobio saznanja da je tužitelj dobio otkaz u školi jer nije primjereno reagirao na sa tu vezano uz ranije opisani događaj, a da je tadašnja ravnateljica EU dobila naputak od Školskog odbora, koji upravlja školom i nadređen je ravnateljici, da tužitelju donese odluku o otkazu koju je ona najprije donijela, a da je onda, naknadno, na svoju ruku tu odluku povukla protivno stavu i odluci Školskog odbora škole pa da je zbog toga Školski odbor odlučio njoj dati otkaz. Kao profesor može osobno rećikako je mišljenja da u takvim situacijama je profesor dužan prekinuti takvo neprilično ponašanje učenika, razdvojiti ih na način da barem jednog učenika udalji sa nastave i iz razreda, o događaju obavijestit razrednika učenika i stručne službe škole i ravnatelja škole i tu prestaju ovlasti profesora na čijem se satu dogodio neprilični događaj među učenicima.

19. Iz iskaza svjedokinje PUR, zaposlene u Medicinskoj školi Pula kao nastavnice strukovnih predmeta, proizlazi da je ista imenovana za v.d. ravnateljicu nakon što je dotadašnjoj ravnateljici EU uručen otkaz. Ona je tada bila i predsjednica školskog odbora škole, a poznati su joj događaji tijekom studenog 2018. vezani uz tužitelja. Navodi da se u studenom 2018. dogodio incident tijekom trajanja nastave na satu prof. informatike ovdje tužitelja, na način da je učenik seksualno uznemiravao učenicu tijekom sata, da je navodno tijekom nastave u tu učionicu ulazila i dolazila ravnateljica, ali ne zna da li je ona to vidjela, da je učenica u odnosu na koju se dogodilo spolno uznemiravanje od strane drugog učenika , to prijavila razrednici i ravnateljici, koja je potom pokrenula uobičajeni protokol u školi i namjeravala profesoru dati otkaz ugovora o radu, da se s time suglasio školski odbor kojemu je svjedok predsjedala, da je ravnateljica EU takvu odluku i donijela, ali da ju je iz njoj znanih razloga onda i povukla u odnosu na otkaz koji je prethodno dala tužitelju PU u suglasnosti sa školskim odborom. Školski odbor se protivio takvom povlačenju odluke o otkazu tužitelju , uslijed čega je i ravnateljica dobila otkaz, odnosno razriješili su je. Pojašnjava da je sama učenica prijavila svojoj razrednici spolno uznemiravanje od strane drugog učenika. Ne sjeća se da li je sam profesor o tome reagirao osobno, ali koliko se sjeća on je tada naveo da je smatrao osobno da nije potrebno da on osobno reagira. Tužitelj je više godina bio profesor u toj školi do spornog događaja. Svjedok navodi da je njoj poznato samo ovo što se dogodilo u studenom 2018. na satu informatike. Nije joj poznato da bi prije tog događaja tužitelj odgovarao zbog kakve povrede radne obveze u školi , a kako se u članku navodi navodna pedofilija ili pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja, nije joj poznato da bi se zbog toga protiv tužitelja vodio bilo kakav postupak u školi niti da bi protiv njega bio vođen kakav kazneni sudski pos tupak i donijeta kakva odluka. Navodi da je tijekom rada u Medicinskoj školi Pula sa tužitel jem imala striktno profesionalan odnos, smatra da je bio odnos korektan, a s tužiteljem nije privatno niti poslovno razgovarala o tome kako je on doživio pisanje medija o događajima tada u školi, kako u Jutarnjem listu tako i u drugim lokalnim medijima. Navodi da joj nije poznato ništa o tome što se navodi u članku u odnosu na informacije da bi roditelji učenika prijavljivali nastavnika i prije 4 godine zbog pedofilije, odnosno pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja. Isto tako joj ništa nije poznato da bi tužitelj kao profesor imao puno propusta i da je sporni događaj bio samo jedan u nizu. Nije joj poznato da bi se protiv tužitelja vodio bilo kakav disciplinski postupak u školi zbog povrede prava iz radne obveze. Navodi da je moguće bila predsjednica školskog odbora škole 2018. i moguće godinu dana ranije 2017. Navodi da joj nije poznato da li je bilo kakvih postupanja škole protiv tužitelja, prije nego je ona postala predsjednica školskog odbora. Što se tiče objave informacije sadržane u članku "da je taj isti profesor navodno svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na svojem satu gdje je učenik školskoj kolegici stavio ruku u gaćice, a on da pritom nije ništa poduzeo" svjedokinja navodi da je to događaj o kojem je iskazivala koji se dogodio u studenom 2018. na satu informatike kojega je vodio tužitelj , a kada je iskazala da je učenica prijavila svojoj razrednici seksualno uznemiravanje od strane drugog učenika na satu, a o čemu nije reagirao profesor. Navodi da ona nije komunicirala sa novinarkama KU i ĆU, a niti su nju zvale. Pojašnjava da su mnogi mediji zvali u školu, možda i te novinarke i interesirali se o tom događaju, ali ona kao vd ravnateljice, o tome nije htjela komunicirati sa medijima. O tome s medijima nije kontaktirala, ni kao predsjednica školskog odbora, to joj brani i etički kodeks kao i interni odnosi među radnicima škole. Nakon što je prvotno donesena odluka o otkazu tužitelju, pa ju je ravnateljica povukla, donijeta je odluka o razrješenju ravnateljice EU. Svjedokinja navodi da je ona trebala preuzeti dužnost vd ravnateljice škole te da je taj tjedan bio dosta kaotičan jer se to događalo krajem tjedna, a tadašnja ravnateljica je nakon povlačenja odluke o otkazu tužitelju istoga pozvala da u ponedjeljak dođe na posao u školu, kako je međutim ona razrješenja krajem tjedna u petak došla je u ponedjeljak na posao kao i tužitelj, svjedokinja je tada obavila razgovor sa tužiteljem i rekla mu da je dobio otkaz, da napusti prostorije škole i da do daljnjega neće obavljati poslove prof . informatike niti držati nastavu. Navodi da je odluku o otkazu donijela uz suglasnost školskog odbora, uručila je tužitelju ili ju je dobio poštom, a sa njim toga dana nije osobno razgovarala o samom incidentu.Sjeća se da je kao vd ravnateljice na sjednici nastavničkog vijeća škole upozorila sve djelatnike da se podaci o spornom događaju ne iznose javno i da se o tome ne govori. Moguće je da je nakon otkazivanja ugovora tužitelju istoga par puta kasnije moguće susrela u gradu, ali da tada nisu međusobno razgovarali jer to nisu ni prije - njihov je odnos bio profesionalan. Razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju u Medicinskoj školi je taj što tužitelj nije pravovremeno reagirao na navedenu situaciju u razredu na satu informatike i da se radi o teškoj povredi radne obveze. U takvim situacijama kao što je predmetna, postoji protokol postupanja kojega se tužitelj nije držao, jer nije pravovremeno reagirao, on je trebao momentalno prekinuti nastavu, o događaju obavijestiti razrednicu, odnosno ravnateljicu. Na pitanje koji je razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tadašnjoj ravnateljici EU svjedok odgovara da je razlog u tome što je prethodno donijela odluku o izvanrednom otkazu tužitelju koju je školski odbor i potvrdio, a da ju je nakon toga je samoinicijativno bez odluke školskog odbora, povukla i tužitelja vratila na posao. Zbog događaja u objavljenom članku u školi bila je inspekcija, a da je nakon inspekcije, škola dobila nalaz i rezultate nadzora sa uputama kako škola treba postupati, a ne zna da li je protiv nekoga pokrenut kazneni ili neki drugi postupak nakon obavljene inspekcije ministarstva, i da se u daljnjem periodu više puta kontrolirala provedba realizacije naputaka po inspekcijskom nadzoru. Navodi da je nakon otkazivanja ugovora tužitelja par puta vidjela u gradu u [adresa] iz daljine, ali sa njim nije osobno kontaktirala niti razgovarala. Navodi da joj nije djelovao uznemireno kada ga je vidjela iz daljine. Navodi da su se u [adresa] ljudi interesirali o tome što se događa u školi, da su i nju pitali, ali se ona o tome nije izjašnjavala. Navodi da se u tom periodu u školi događala jedna tmurna situacija, da se onda sve nekako utišalo i smirilo, i da se nitko nije isticao da bi o tome govorio, a pri tome misli i na učenike i na roditelje i na nastavnike škole.

20. Iz iskaza svjedokinje ČU proizlazi da je ista profesor kemije i biologije zaposlena u OŠ Marčana i u Medicinskoj školi Pula i da je s tužiteljem zajedno radila u jednom periodu u OŠ Marčana i u Medicinskoj školi Pula. On je u obje škole radio kao nastavnik informatike. Sjeća se da se provodila jedna čistka u Medicinskoj školi, kada je i ona nastradala i dobila otkaz. Sjeća se da se u odnosu na tužitelja dogodio jedan neugodan događaj o kojem su pisali mediji dok je radio u Medicinskoj školi, a sve to se dogodilo 2018. ili 2019. godine. Radilo se o tome da se pisalo o tome da je dopustio da se na njegovom satu, dok je vodio nastavu, dogodilo seksualno nasilje. Navodi da je ona kasnije sa tužiteljem o tome razgovarala i zna da je on bio u velikom stresu zbog svega toga i rekla mu je da on toga dana nije ni trebao održavati nastavu zbog obavijesti iz oglasne knjige, a što su djeca znala. Nije joj poznato tko je prijavio to nasilje. Navodi za sebe da nije bila na satu i ne može o tome ništa iskazivati. Sjeća se da je na sjednici nastavnika, koja je odmah sazvana, tužitelj o navedenom događaju ispričao što se desilo, a vjerojatno je prije toga imao i sastanak s ravnateljicom. Na toj sjednici je kazao da je bilo određenog kontakta između učenika P i te učenice čijeg se imena ne sjeća , da ih je on opomenuo, da je na tome satu bilo malo učenika. Točno je da su mediji o tome pisali i to svi mediji, sasvim sigurno je o tome pisalo u Glasu Istre i u Jutarnjem, a moguće i u 24 sata, iako nije za to sigurna. Sve je to izgledalo jako ružno, pa čak i kad je prolazila gradom u [adresa], ljudi su je znali zaustavljati, jer su znali da radi u toj školi i pitali je gdje je onaj pedofil i takvi su se izrazi plasirali o njemu, to je bilo jako ružno. Kad je obavještavala školu da ide na sud kao svjedok čula je komentar kako je rečeno "Opet taj tvoj PU". Koliko je njoj poznato, tužitelj nije nikada ranije, prije tog događaja nije imao povreda radne obveze kao nastavnik, niti se njega bilo kada spominjalo zbog seksualnog nasilja, pri tome misli i na to kao profesor prema učenicima. Koliko je njoj poznato nikada ranije se o PU nije pisalo ništa kao profesoru koji bi vršio neko nasilje prema učenicima, misli da je on bio žrtveno janje tadašnje i današnje pedagoginje Medicinske škole, gđe E, koja, kako se svjedokinji čini, nije mogla nikako prihvatiti PU kao djelatnika te škole. Tužitelj nije bio tračer, nije se isticao, on je obavljao svoj posao i nigdje se nije nametao. Navodi da je među učenicima bio omiljen i drag nastavnik. Navodi da nije razgovarala s tužiteljem u svezi članka u novinama jer je vidjela da mu je ionako zbog svega toga jako teško, a i on joj se sam požalio da mu je jako teško i strašno je patio zbog svega toga. Svjedokinja navodi da ga je jednom nazvala i da se javila njegova majka i da joj je rekla da on se nije u mogućnosti javiti, misli, da je tada bio toliko bolestan da ga je to toliko shrvalo. To je bilo njezino mišljenje jer mu to njegova majka nije rekla na telefon. U školi se pričalo o novinskim člancima i donosile su se novine u školu. Neki profesori su to doživljavali s dozom empatije prema PU, a neki sve to ismijavali i to je sve bilo strašno. Njoj je to osobno bilo jako ružno, a može reći da su profesori sa svojim stavovima o tome bili nekako podijeljeni, s tim da su neki samo šutjeli i moguće imali razumijevanja za cijelu tu situaciju. Nakon što je tužitelj dobio otkaz u Medicinskoj školi, ona se s njime koji puta čula telefonom, ali je to bilo rjeđe nakon otkaza i tužitelj joj je tada govorio da traži posao. Navodi da je bilo teško pronaći posao jer je PU sada imao etiketu, dok se zapravo taj događaj nije nikada razjasnio. Odmah nakon dan dva, sazvana je sjednica vijeća i tamo se o tome razgovaralo , dobili su i naputke kako će se ponašati i sjeća se da je dolazila sva sila udruga, Babe, Centar za socijalnu skrb. Navodi kako je tužitelj na sjednici nastavničkog vijeća govorio o tom događaju, a da se nekako paralelno sve to odmah objavljivalo i u novinama. Navodi kako je i ona kasnije dobila otkaz u Medicinskoj školi, zbog tih istih učenika zbog kojih je PU nastradao, a za njega može reći da se radi o jednom vrlo iskrenom čovjeku, možda malo naivnom, ali iskrenom i radišnom čovjeku. Poznato joj je da je tužitelj tražio posao nakon tog otkaza i da mu je trebalo puno vremena dok se zaposlio, radio je kratko kao neka zamjena, a danas opet radi svoj posao. Koliko joj je poznato, tužitelj danas radi na području Kraljevice. Svjedokinja navodi da ima potrebu još nešto reći, a to da su spomenutih dvoje učenika učenik i učenica, bili predodređeni da će se nešto dogoditi u toj školi, a svjedokinji je bilo van pameti kada je saznala da je nakon nekog vremena od tog događaja majka tog učenika postala član školskog vijeća, odnosno predsjednica te da se o tome hvalila po gradu, a sve to govori neovisno o tome što se radilo o učeniku romske nacionalnosti.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je točno kako je tužio tuženika zbog objave članka 21.11.2018. u njihovom tiskanom izdanju Jutarnji list i na portalu istih novina , a sve zbog događaja koji se zbivao krajem listopada, početkom studenog 2018. godine kada je radio kao prof informatike u Medicinskoj školi i navodno da se na satu, koji je on održavao, dogodilo spolno uznemiravanje učenika prema drugoj učenici. Ništa se značajno nije dogodilo, to su bila obična tinejdžerska, mladenačka dodirivanja simpatije. Misli da se to navodno i snimalo od strane tih učenika, pa da se to navodno proširilo na društvenim mrežama. Ta učenica , da na kraju opravda sebe, se nakon 2-3 dana išla povjeriti, požaliti pedagoginji u školi. Tog dana kada se to navodno dogodilo, ta učenica na samome satu, nije na bilo koji način pokazala da se njoj dogodilo nešto neugodno niti verbalno niti izgledom lica, a niti fizički nije pokazala da se njoj tako nešto dogodilo. Da je ona njemu na bilo koji način rekla što se dogodilo, tužitelj navodi da bi on te učenike međusobno razmjestio, odnosno njega premjestio na drugo mjesto, a i zapisao bi što se dogodilo u razrednoj knjizi. 2- 3 dana kasnije, navodi da je od strane ravnateljice škole saznao što se dalje događalo te da je i njoj vezano za taj događaj ispričao isto ono što sada iskazuje. Točno je da je tome napisao vlastoručnu izjavu u kojoj je naveo da nije zamijetio ništa strašno, osim što je rekao mladenačko zadirkivanje, odnosno zadirkivanje simpatija među njima. Tužitelj se referira na događaje iz 2013.-2014. godine, kada ga se isto optuživalo, i o tome su se vodile rasprave na školskom vijeću , a sve je to bio proizvod određenih osobnih netrpeljivosti kolega prema njemu koji su ga se željeli riješiti. Točno je da zbog događaja iz 2013-2014., nikada nije snosio nikakve sankcije, niti se protiv njega vodio bilo kakav postupak zbog povrede obveza na radnom mjestu, niti je zbog toga kazneno odgovarao. Za predmetni sporni slučaj iz 2018., je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu, ali nije kazneno odgovarao jer je kaznena prijava odbačena. Navodi da nikada nije odgovarao zbog takvih kaznenih dijela niti u kaznenom postupku, a niti zbog povrede bilo kakvih radnih obaveza u toj školi iz toga vremena i to nisu točne informacije, a tada 2013-2014 je jedna od novinarki i autora ovog spornog članka pisala jedan jako bombastičan članak, senzacionalistički u Jutarnjem listu i to na naslovnici, a to je KU. Ona je jedna od novinarki koji je pisala i sporni članak iz 2018. Istina je da je zbog objave takvih netočnih informacije u Jutarnjem 2013-2014 tužio Hanza mediu i ishodio je sudsku odluku za naknade štete. Ako se dobro sjeća tog sudskog postupka iz 2014. i vremena kada je u tom postupku svjedočila novinarka KU, tužitelj navodi da ju je osobno i pitao zašto ga nije zvala i interesirala se o informacijama i da mu je tada odgovorila da oni u redakciju Jutarnjeg dobivaju jako puno informacija, pa da nemaju vremena sve provjeravati. Za taj događaj iz 2014. ga je tada zvala novinarka KUR iz Glasa Istre prije objave članka i te 2014. je uzela od njega izjavu i napisala korektniji članak koji je bio bombastičan, senzacionalistički, ali je barem tada uzela njegovu izjavu. Što se tiče novinarke KU niti 2014. niti 2018. nije uzela od njega izjavu prije pisanja i objave članka. To se odnosi i na novinarku ĆU. Navodi da je zbog događaja kojeg je opisao, iz 2018., dobio izvanredan otkaz i da je u sudskom postupku izgubio te je ta odluka održana na snazi, a to je taj predmet suda u Puli Pr-511/2021., međutim on ostaje kod svog iskaza, a kojeg je dao i u ovom postupku. U Medicinskoj školi u Puli se zaposlio još 2009. i tu je radio sve do otkaza i spornog događaja 2018. godine. Nakon objave članka u Jutarnjem listu se osjećao loše, utučeno i opet se ponavljao isti scenarij kao i 2014. godine. Dan prije objave članka, navodi da je dobio otkaz te pretpostavlja da je netko iz škole o tome obavijestio novinare i članak je objavljen idući dan u novinama. Bio je doma, osjećao se loše, utučeno, bio je zabrinut za svoju budućnost, ali još više ga je pogodilo to što je sve objavljeno u novinama. Njegova obitelj, majka, otac, brat i sestra su isto bili utučeni zbog cijele situacije i njegovog otkaza, ali najviše zbog objave u novinama. Nije osobno potražio psihološku pomoć doktora te 2018. a niti 2014. godine , ali se na njemu vidjela promjena raspoloženja. Nije uzimao nikakve lijekove radi smirenja, a koliko je njemu osobno poznata ta stručna psihološka terminologija, navodi da je bio blago depresivan i anksiozan, da je bio u strahu za svoju budućnost. Primijetio je promjenu okoline u ponašanju prema njemu. Kad bi odlazio na kupanje u Rabac i dok je boravio na plaži, primijetio bi, da bi roditelji s malom djecom koji su inače znali boraviti u mojoj blizini tu djecu odmicali od njega. To je bilo nakon objave u Jutarnjem listu. U novinama je pisalo zanimanje profesora, prof informatike, a mnogi su u [adresa] znali da radi u Medicinskoj školi. Dok je u Rapcu boravio na plaži iznad koje je šetnica, znao je čuti komentare ljudi i to nešto kao "Je li to onaj što je bio u novinama?". Navodi da bi se tada okrenuo, pa bi ljudi nastavili hodati dalje. To su bili njemu nepoznati ljudi. Navodi da nakon objave članka nije odlazio u Pulu, ali je morao otići u Medicinsku školu po pozivu, iz razloga jer mu je bivša ravnateljica najprije uručila otkaz, a potom je tu odluku povukla, nakon čega su i nju smijenili te ga je opet i nova ravnateljica PUR pozvala da dođe u školu i tada mu je uručila novu odluku o otkazu. Želi reći kako je zbog cijele situacije bio u konfuziji, jer se dogodilo da mu je ravnateljica EU nakon uručenja odluke o otkazu na kraju tjedna, u petak, uručila odluku kojom je poništila otkaz i rekla mu da u ponedjeljak dođe na posao, što je on i učinio i tog jutra je trebao mijenjati nastavnicu matematike na satu. Bio je nekih 15 minuta u kabinetu, kada su ga pozvali da dođe u kabinet tajnice, gdje ga je čekala PUR, a koja mi je uručila novu odluku o otkazu. Govori o svim događajima u ponedjeljak prije objave članka u Jutarnjem listu. Osjećao se jako loše kad je dobio otkaz. Medicinska škola u Puli je jedina u Istarskoj županiji, samo s jednim profesorom informatike. Osim radnog mjesta u Medicinskoj školi kao profesor informatike, navodi da je radio pola radnog vremena kao profesor informatike u OŠ P. Studenca u Kanfanaru. U toj OŠ bio je privremeno na određeni period i to baš u vrijeme spornih događaja, u vremenu od listopada 2018. do veljače 2019. Nakon otkaza i isteka ugovora, tražio je novo radno mjesto u struci u veljači 2019. i to u istarskoj i primorsko goranskoj županiji, da bi posao našao tek u studenom 2021. U tom periodu do novog zaposlenja nije radio posao u struci profesora informatike, već je radio privremene poslove poput fizičkog radnika u trgovini u Konzumu u Pazinu. U puno škola se prijavljivao za radno mjesto prof. informatike, a među ostalima ponovno se prijavio i u OŠ Kanfanar. Koliko se sjeća , natječaj je bio poništen ili je bila donesena odluka o neizboru , iako je bio jedini kandidat za prof. informatike. A isto se događalo u svim školama u kojima se prijavljivao. U nekim školama gdje je bilo više kandidata, su izabrali nekog drugog. U nekim školama donesena je odluka o poništenu natječaja ili odluka o neizboru iako je bio jedini kandidat. To su bile škole u Kanfanaru, Medulinu i Kantrida u Rijeci, sve osnovne škole. Što se tiče ravnatelja u Kanfanaru, gdje je radio 4 mjeseca na određeno, tužitelj navodi da je poznavao ravnatelja kao kolegu i prije odlaska na razgovor za to radno mjesto pred komisijom, htio je otići kod njega i razgovarati, ali on nije htio s njim razgovarati i rekao je da će komisija odraditi svoj posao. Tijekom razgovora pred komisijom u školi Kanfanar se pojavilo i pitanje zašto mu je prekinut posao u Medicinskoj školi u Puli te im je tada objasnio što se na satu dogodilo, isto kao i što danas iskazuje na sudu, ali komisiju to nije dojmilo, već mu je jedna članica komisije rekla da nađe posao u drugoj struci, nisu uvažili njegovo objašnjenje. Članak iz 2018. ima veću težinu od onog iz 2014. jer se opetovanim plasiranjem neistinitih informacija o njemu stječe dojam da je neodgovorna i loša osoba. Za predmetni članak je saznao isti dan kada je objavljen, a bio je objavljen i članak u Glasu Istre i ponavljala se situacija iz 2014. Koliko se sjeća, članak je objavljen dan, nakon što mu je NU uručila odluku o otkazu ugovora o radu. Poznato mu je da su se 2018. u Medicinskoj školi u Puli obavljali inspekcijski nadzori, odnosno da je to obavila prosvjetna inspekcija iz Rijeke i to gospođa K. Problem je bio u tome što se dogodilo neslaganje i sukob između školskog vijeća te škole i tadašnje ravnateljice EU. Nije sporno da se njegovo osobno ime i prezime u članku ne spominje. Po njegovom mišljenju čitanost tiskanog izdanja Jutarnjeg lista kao i portala je velika jer su to jedne od najjačih nacionalnih novina u RH i imaju jako veliku čitalačku publiku. Želi istaknuti da je nakon svih ovih događaja trogodišnje razdoblje koliko nije radio u svojoj struci ostavilo na njega velike duševne posljedice. Da se nije objavila u novinama ta informacija, tužitelj navodi da bi on sigurno pronašao posao u struci u Istri i ne bi imao toliko stresova i događaja koji će se vrlo vjerojatno reflektirati na budućnost.

22. Presudom ovog suda posl. broj Pn-90/15 od 15. siječnja 2016., tužitelju je dosuđena naknada od 80.000,00 kuna radi objave netočne informacije o tužitelju, odnosno objave članka u Jutarnjem listu dana 3. srpnja 2014. pod naslovom "Skandal u medicinskoj školi u Puli: Ravnateljica dvije godine štiti nastavnika pedofila". Čitanjem spornog članka objavljenom u "Jutarnjem listu" 21. studenog 2018. u izdanju broj 7280 na stranici 6 spisa, a koji glasi: „Inspekcija u školi jer je ravnateljica prikrivala napastvovanje učenica“ s nadnaslovom „Skandal u [adresa], Smijenjena jer je štitila profesora“, proizlazi da se već na samom početku članka autor članka poziva na događaj prije četiri godine u istoj školi u kojoj su roditelji upozoravali na nedolično ponašanje nastavnika zbog navodne pedofilije, odnosno pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja, a koji nastavnik je nedavno svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na njegovom satu, gdje je učenik jednoj školskoj kolegici stavio ruku u gaćice, a on pri tome nije ništa poduzeo. Dakle, autor članka se nadovezuje u predmetnom članku na događaj iz 2014 ., odnosno na objavu članka, a za koji je pravomoćnom presudom utvrđeno da se radi o neistinitoj i neobjektivnoj informaciji o tužitelju. Autor članka iz 2014. je bila KU, a koja je jedna i od suautorica zajedno s novinarkom DUR i spornog članka, kojim se tužitelj proziva za nedolično ponašanje zbog navodne pedofilije odnosno pipkanja učenica i seksualnog uznemiravanja, a koji nastavnik je nedavno svjedočio seksualnom uznemiravanju jedne učenice na njegovom satu, gdje je učenik jednoj školskoj kolegici stavio ruku u gaćice, a on pri tome nije ništa poduzeo. Iako se radi o naslovu članka kojim se proziva ravnateljica, čitanjem navedenog članka se u stvari proziva sam profesor, odnosno sam tužitelj te se isti stavlja u sam centar informacije, a ne smjena same ravnateljice. Iz iskaza saslušanih novinarki, odnosno autorica predmetnog članka, i to zbog brzine objave informacije, proizlazi da nisu uspjeli kontaktirati tužitelja, kao ni školu, iako su to pokušavale te da su objavili informaciju oslanjajući se na izvore u drugim dnevnim novinama Glas istre, odnosno na informaciju dobivenu od njihove kolegice KUR i kolegice iz 24 sata ZUR. Iz iskaza tadašnje urednice DU, proizlazi da ista ne bi dala dozvolu za objavljivanjem predmetnog članka, a napose zbog toga što se u članku ne navodi da je kontaktiran ili da je pokušano kontaktirati i sa jednom i drugom stranom, odnosno da se na taj način provjere činjenice. Dakle, polazeći od toga da je i sam tužitelj iskazao da ga imenovane novinarke nisu kontaktirale, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedokinja KU i EUR, to sud zaključuje da je objavljena neprovjerena informacija o tužitelju. Sud smatra da je svjedokinja KU trebala imati saznanja za raniju presudu kojom je ovdje tužitelju dosuđena naknada radi neimovinske štete i to zbog objave neistinitog članka protiv tužitelja, a i zbog toga što u [adresa] postoji samo jedna Medicinska škola (iskaz tužitelja) i kako su trebale znati da se radi o jednom te istom profesoru, a koji je prozvan i 2014. jer ovakve informacije o nekome su " bombastične" i ostaju u sjećanju.

23. Cijeneći izvedene dokaze, odnosno čitanjem spornog članka , zahtjeva tužitelja kojeg je isti uputio tuženiku za objavu ispravka neistinitih informacija te iskaza tužitelja i svjedoka KU, EUR, DU, SU, LU, PUR i ČU, sud zaključuje da su u spornom članku objavljene neistinite informacije o tužitelju, a koje su naškodile časti, ugledu i dostojanstvu tužitelja.

23.1. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, odnosno da protiv tužitelja za navodni događaj na koji se pozivaju autorice predmetnog članka iz 2014. nije pokrenut kazneni progon, da protiv istog nije donijeta nikakva disciplinska mjera zbog povreda radnih obaveza, da je utvrđeno da roditelji nisu prijavili nikakav događaj, a zbog čega je tužitelj ishodio i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli -Pola, Stalna služba Labin posl. broj Pn-90/2015, kojom je tuženiku naložena isplata neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti - časti, ugleda i dostojanstva, kao i samom činjenicom što je u tom dijelu tuženik i prihvatio za djelomičnim ispravkom netočnih informacija u postupku koji je prethodio ovom postupku sud zaključuje da se radi o pozivanju tuženika na neistinite informacije iz događaja od 2014. godine.

23.2. S tim u vezi, salušanjem svjedoka KU, EUR, DU, SU, LU, PUR i ČU te tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju objavom spornog članka nanesena šteta u vidu povrede prava osobnosti tj. časti, ugleda i dostojanstva tužitelja i to kao građanina te kao nastavnika jer je ovakvim objavljivanjem tuženik u javnosti stvorio trajno negativnu sliku o tužitelju te kada se u obzir uzme zanimanje tužitelja, mala sredina u kojoj živi, radna sredina (rad s djecom tj. maloljetnim osobama) i težina objavljenih neistinitih informacija, razvidno je da je tužitelj trpio duševnu bol i strah jer je tuženik javno istog prozvao pedofilom pa je na taj način tuženik tužitelja trajno obilježio, ponizio i degradirao te je tuženik bez provjeravanja spornih informacija i ne kontaktirajući tužitelja prije objavljivanja spornog članka postupao s namjerom da istog uvredi i ponizi. Po mišljenju suda, tuženik je svjesnim iznošenjem neistinitih tvrdnji većem broju ljudi s namjerom da povrijedi ugled i čast tužitelju prouzročio istome duševne boli koje o jačini opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju.

24. Cijeneći sve navedene okolnosti prilikom ocjene visine prouzročene štete tužitelju, sud je mišljenja da iznos od 25.000,00 EUR predstavlja pravičnu novčanu naknadu u predmetnom slučaju, pa je radi navedenog, a na temelju čl. 19. u svezi s čl. 1046., čl. 1099. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je u preostalom dijelu za iznos od 8.181,00 EUR odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

24.1. Tužitelj ima pravo i na pripadajuće zakonske kamate tekuće na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate i to sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

25. Osim zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, tužitelj je postavio i zahtjev kojim traži da sud nalaži tuženiku da na vlastiti trošak objavi presudu, odnosno ispravak. S tim u vezi, ovaj je sud mišljenja kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za udovoljenje tom dijelu tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što utuženje objave ispravka, a kako je to učinio tužitelj podnošenjem tužbe ne samo da se ne ostvaruje formalno-procesni uvjet uredno postavljenog tužbenog zahtjeva jer ne sadrži tekst utuženja ispravka, nego niti valjanog utuženja pasivno legitimirane osobe, a sukladno zakonskom propisu kojim je uređen institut objave ispravka. Naime, ako objava ispravka ima obeštećujući karakter za nematerijalnu štetu, a što evidentno jest zahtjev tužitelja u ovom predmetu, za tu objavu se može utužiti samo glavni urednik, a sukladno članku 46. stavak 1. ZM, dakle, ne i nakladnik, a kako je to tužitelj svojom tužbom i učinio. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

26. Punomoćnici stranaka dostavili su troškovnike kojima potražuju naknadu troškova ovog parničnog postupka.

26.1. Punomoćnik tužitelja potražuje naknadu troškova postupka i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava četiri obrazložena podneska od 12.08. 2019., 3.03.2021., 24.04.2023. i 30.06.2023. u iznosu od 2.000,00 EUR, trošak sastava tri neobrazložena podneska od 31.10.2022., 26.01.2023. i 19.02.2024. u iznosu od 150,00 EUR, trošak zastupanja na šest ročišta održanih 3.11.2020., 4.03.2021., 7.09.2023., 8.05.2024., 17.09.2024., 8.11.2024., 10.03.2025. i 19.03.2026. u iznosu od 4.000,00 EUR i 1.600,00 EUR, odnosno 8.250,00 EUR uvećano za iznos PDV-a u iznosu od 2.062,50 EUR. Dakle, tužitelj sveukupno potražuje naknadu troška ovog parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 EUR.

26.2. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 2., u svezi s člankom 155. ZPP-a, dok je visinu troškova sud utvrđivao sukladno vrijednosti predmeta spora koja iznosi 33.181,00 EUR te, s obzirom na to da su stranke zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa).

26.3. U ovoj pravnoj stvari, tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio s 80 % (odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev usmjeren na objavu presude, odnosno ispravka), a u odnosu na visinu sa 75 %. Time je tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio s 20%, a u odnosu na visinu s 25 %. Nakon što se navedeni postoci podijele sa dva (pravna osnova i visina), dobiva se tužiteljičin uspjeh u sporu od 77,5 %, a tuženikov od 22,5 %. Razlika njihovih uspjeha iznosi 55% u korist tužiteljice pa je tuženik tužiteljici, na temelju čl.154. st. 2. ZPP-a, dužan nadoknaditi 55 % tužiteljičinih troškova.

26.4. Sud je ocijenio osnovanim trošak tužitelja i to: za sastav tužbe u visini od 500,00 EUR (Tbr.7.t.1. Tarife), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 12.08. 2019., 3.03.2021., 24.04.2023. i 30.06.2023. u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), trošak sastava tri neobrazložena podneska od 31.10.2022., 26.01.2023. i 19.02.2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr.8.t.4. Tarife), trošak zastupanja na šest ročišta održanih 3.11.2020., 4.03.2021., 7.09.2023., 8.05.2024., 17.09.2024., 8.11.2024., 10.03.2025. i 19.03.2026. u iznosu od 4.000,00 EUR i 1.600,00 EUR, odnosno 8.250,00 EUR (Tbr. 9.t.1.i 2.Tarife) uvećano za iznos PDV-a u iznosu od 2.062,50 EUR. Dakle, sveukupno priznati trošak tužitelja ovog iznosi 10.312,50 EUR.

26.5. S obzirom na to da tuženik mora tužitelju naknaditi 55 % od ukupno priznatog troška, to je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.671,88 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena godišnje.

26.6. Zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka odbijen je kao neosnovan, a sve sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U [adresa] 8. lipnja2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika

- tuženiku putem punomoćnika