REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2455/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Valentina Lovrića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika UH, odvjetničkog vježbenika, dana 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.217,26 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od :

– 4,28 EUR od 18.07.2009.

– 6,94 EUR od 18.08.2009.

– 7,77 EUR od 18.09.2009.

– 6,22 EUR od 20.10.2009.

– 8,64 EUR od 18.11.2009.

– 7,90 EUR od 18.12.2009.

– 11,95 EUR od 19.01.2010.

– 13,43 EUR od 18.02.2010.

– 14,14 EUR od 18.03.2010.

– 16,65 EUR od 20.04.2010.

– 20,51 EUR od 18.05.2010.

– 20,69 EUR od 18.06.2010.

– 26,33 EUR od 20.07.2010.

– 29,88 EUR od 18.08.2010.

– 33,64 EUR od 18.09.2010.

– 30,08 EUR od 19.10.2010.

– 32,28 EUR od 18.11.2010.

– 40,25 EUR od 18.12.2010.

– 39,75 EUR od 18.01.2011.

– 36,77 EUR od 17.02.2011.

– 41,56 EUR od 17.03.2011.

– 38,34 EUR od 19.04.2011.

– 43,47 EUR od 17.05.2011.

– 51,80 EUR od 17.06.2011.

– 63,61 EUR od 19.07.2011.

– 75,86 EUR od 17.08.2011.

– 56,36 EUR od 17.09.2011.

– 50,43 EUR od 18.10.2011.

– 50,02 EUR od 17.11.2011.

– 53,08 EUR od 17.12.2011.

– 57,16 EUR od 17.01.2012.

– 58,72 EUR od 17.02.2012.

– 57,44 EUR od 27.03.2012.

– 56,83 EUR od 20.04.2012.

– 57,78 EUR od 16.05.2012.

– 59,00 EUR od 16.06.2012.

– 57,21 EUR od 17.07.2012.

– 56,34 EUR od 17.08.2012.

– 52,40 EUR od 18.09.2012.

– 56,13 EUR od 17.10.2012.

– 56,37 EUR od 13.12.2012.

– 58,13 EUR od 01.01.2013.

– 53,15 EUR od 01.02.2013.

– 57,39 EUR od 01.03.2013.

– 57,32 EUR od 30.03.2013.

– 55,81 EUR od 01.05.2013.

– 51,06 EUR od 01.06.2013.

– 51,21 EUR od 29.06.2013.

– 51,96 EUR od 01.08.2013.

– 53,88 EUR od 01.09.2013.

– 169,34 EUR od 01.10.2013., pa do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.933,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. lipnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 6. travnja 2023. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012090289 od 14. studenog 2006., temeljem kojeg je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita za kupnju motornog vozila odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.296,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, a koji je kredit po predmetnom Ugovoru u cijelosti otplaćen. U bitnom sadržajno navodi da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica i obveza otplate predmetnog kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne, budući prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bila informirana o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012., 56/2013.) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012. od 04. srpnja 2013.., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik stekao nepripadni novčani iznos koji je tužiteljica preplatila odnosno da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate. Stoga u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže predlaže naložiti tuženiku da joj s naslova povrata preplaćene razlike tečaja CHF isplati ukupno iznos od 1.966,10 EUR /14.813,56 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose preplaćene mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe. Nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 10. veljače 2026. konačno postavljenim novčanim tužbenim zahtjevom s osnove povrata preplaćene razlike tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.217,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica, kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom navodi da je pozivanje tužiteljice na utvrđenja suda iz kolektivnog spora neosnovano budući je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao otplatom kredita, odnosno odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koja više niti ne postoji, niti je postojala. Također, ističe da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj razini, kao i da se utvrđenja iz navedenog postupka ne mogu izravno primijeniti na svaki pojedini ugovorni odnos te smatra da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Nadalje, u bitnom ističe da je valutna klauzula izričito je dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, da stranke nisu ugovorile kunski kredit te da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova. Ističe da je, suprotno tvrdnjama tužiteljice, tuženik putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu sa korisnicima kredita, pa tako i tužiteljicom, prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima, upoznao tužiteljicu s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu te da je tužiteljica u cijelosti prihvatila sve rizike koje mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita. Osim što su tužiteljici i prije samog zaključenja ugovora o kreditu pružene sve informacije u vezi podizanja kredita i mogućih odstupanja u pogledu tečaja valute CHF kroz razdoblje korištenja kredita, tužiteljica je s mogućim oscilacijama i volatilnošću tečaja valute CHF bila upoznata i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke. Također, navodi da je tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu imala mogućnost izbora te da je između svega ponuđenog svjesno odabrala upravo predmetni ugovor o kreditu sa svim njegovim uvjetima i odredbama i to prvenstveno iz razloga jer je ocijenila da joj predmetni Ugovor, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Ističe da je tužiteljica poslovno sposobna osoba koja je prije samog zaključenja ugovora dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije te je tu činjenicu i potvrdila potpisom Ugovora, a koji joj je u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Slijedom navedenog, osporava da bi se radilo o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između ugovornih stranaka, na štetu tužiteljice. Smatra da nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući tužiteljica nije dokazala osnovu te ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Po primitku nalaza i mišljenja vještakinje za financije (prema kojem je tužiteljica uskladila konačno postavljeni tužbeni zahtjev) u bitnom prigovara primijenjenoj metodi vještačenja, dok nema primjedbi u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna (list 483 spisa), pri čemu ističe da prilikom odluke o visini tužbenog zahtjeva potrebno uzeti i u obzir i tzv. negativne tečajne razlike. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izvadak iz matice vjenčanih od 5. srpnja 2007. (listovi 6-7 spisa), Ugovor o kreditu broj 9012090289 od 14. studenog 2006. (listovi 8-20 spisa), Otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (listovi 22-23 spisa), Plan otplate (listovi 24-25 spisa), Pregled uplata po kreditu (listovi 2628 spisa) Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 30-44 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (listovi 222-292 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. (listovi 293-320 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima Privredne banke Zagreb d.d. od listopada 2004. (listovi 336-344 spisa), Pojašnjenje "analize rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom – primjer kredita vezanog uz švicarski franak" objavljene u Biltenu o bankama br. 12. Hrvatske narodne banke (listovi 345-346 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja (listovi 460-466 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice SH (ranije S) kao korisnika kredita te protivnika osiguranja zaključen Ugovor o kreditu broj 9012090289 od 14. studenog 2006., kojim je tužiteljici za namjenu kupnje vozila (toč. 2.1.) stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 17.296,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (toč.1.); da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,99 % godišnje; Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (toč.4.); da se kredit u iznosu od 17.296,97 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora (toč.6.2.); da potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (toč.11.9.); da je javni bilježnik Vesna Pučar iz Rijeke po javnobilježničkom prisjedniku DH dana 15. studenog 2006. izdala Potvrdu privatne isprave poslovni broj OU-1481/06 kojom se potvrđuje da je tužiteljici prethodno navedeni Ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kredit te nije bilo sporno da je svrha predmetnog Ugovora bila potrošačka u smislu odredbe čl.. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03). Također, nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

7.1. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.2. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.3. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

7.4. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

7.5. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

7.6. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

7.7. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

7.8.. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

8. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

9. Tuženik tijekom postupka u pravcu dokazivanja prethodno navedene okolnosti nije predlagao saslušanje svjedoka, svog zaposlenika koji je je sudjelovao pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu. Također, valja navesti da nije odlučnog značaja okolnost da je u odredbi čl.11.9. predmetnog Ugovora utvrđeno da potpisom Ugovora korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koje mogu nastati uslijed promjene tečaja CHF te o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navedeno stoga jer se očito radi unaprijed od strane tuženika formuliranoj ugovornoj odredbi, koja ne sadrži jasne informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Također, zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Pri tome je neodlučno pozivanje tuženika na Priopćenje HNB-a od 25. kolovoza 2006. budući je pojašnjenje analize rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom dao HNB, a ne tuženik koji je obveznik gore opisanog ispunjenja zahtjeva transparentnosti.

10. Također, valja istaknuti da tuženik neosnovano smatra, da se zbog okolnosti da je predmetni ugovorni odnos prestao (otplatom kredita) te da stoga ne postoji povreda koju treba otkloniti, na konkretni slučaj ne primjenjuje utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Navedeno stoga jer je, osim naloga tuženiku da prestane s povredom prava potrošača, pravomoćnom presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi u svim ugovorima koje je tuženik u razdoblju navedenom u presudi sklopio, koje sadržajno odgovaraju onima koje je sud u tom postupku općenito utvrdio ništetnima. Budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23,dalje:ZOO), tužiteljica bez vremenskog ograničenja može tužbom isticati ništetnost odredbe konkretnog ugovora koji je ona sklopila s tuženikom u tom razdoblju, a u kojem su ugovorene takve obveze za tužiteljicu koje su u kolektivnom sporu utvrđene ništetnima.

11. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužiteljica pozvala, a tuženik s druge strane, tijekom postupka nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno odredbe sadržane u točki 6.2. predmetnog Ugovora , pri čemu ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi.

12. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

13. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

14. Tužba u ovom predmetu je podnesena 6. travnja 2023., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

15.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o., iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 460-466 spisa)u bitnom proizlazi da je isplata kredita izvršena dana 15. studenog 2006. te da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana (prijevremene) otplate kredita, tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita. Nadalje, u bitnom proizlazi da ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate (tzv. pozitivna razlika) iznosi 2.294,67 EUR , a da ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) ukupno iznosi 77,71 EUR te da nakon zbroja pozitivnih i negativnih razlika (prijeboj) ukupna preplata iznosi 2.217,26 EUR, pri čemu su datumi plaćanja te pojedini više i manje plaćeni mjesečni iznosi i razlike istih, prikazani u stupcima 6., 12. i 13. i 14., Tabele 1 nalaza i mišljenja na listovima 463-465 spisa.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik u konačnici nije imao primjedbi glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju (list 483 spisa), a sukladno kojem je usklađen konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

15.3. Ovdje valja istaknuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja - da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju kunski kredit te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenja da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF. Budući je vještakinja za financije nalaz i mišljenje sačinila sukladno postavljenom zadatku, a prigovori tuženika su pravne prirode, to sud nije našao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem vještakinje za financije na glavnoj raspravi, imajući pri tome u vidu u tom pravcu i očitovanje tuženika u podnesku od 18. veljače 2026. (list 480 spisa).

16. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljice vratiti sve što je stekao temeljem ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije proizlazi da preplata u anuitetima zbog rasta tečaja tijekom otplate predmetnog kredita, uzimajući u obzir i tzv. negativnu razliku (ukupni zbroj manje plaćenih iznosa u anuitetima zbog nižeg tečaja u pojedinim razdobljima otplate) ukupno iznosi 2.217,26 EUR, pri čemu su datumi plaćanja i pojedini preplaćeni mjesečni iznosi vidljivi iz Tabele 1 nalaza i mišljenja (stupci 6 i 17), to je tužiteljici sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dosuđen iznos od 2.217,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini zatraženi preplaćeni mjesečni iznos glavnice sukladno postavljenom zahtjevu (čl.2.st.1 ZPP-a) od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1. ZOO-a.

17. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje za razdoblje do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022) te za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. ZPP-a.

18.1. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 3 podneska ( od 9. lipnja 2023., 17. studenog 2023. i 10. veljače 2026.), prema Tbr 8/1- po 100 bodova te za zastupanje na 2 ročišta (od 13. veljače 2024. i 12. svibnja 2026.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 600 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 1.500,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu 33,18 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 1.933,18 EUR (toč. II/ izreke).

18.2. Tužiteljici nije priznat zatraženi sastav podneska od 14. veljače 2024., kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući je navedenu uplatu moguće utvrditi uvidom u podatke u sustavu eSpis, pa stoga navedeni podnesak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a.

18.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 8. lipnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika