REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-569/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja ĆA, (nm. ĆA), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 24. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice općinske državne odvjetnice Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja ĆA (nm. ĆA), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koji glasi:
'' Tužena, Republika Hrvatska, Ministarstvo branitelja, OIB: 95131524528 dužna je tužitelju, ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 24.467,07 EUR na ime invalidnina po statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, za razdoblje od 1. 1. 2011. do 30. 9. 2024., zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. 7. 2015. godine, od 1. 8. 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća do 31. 12. 2022. godine,a od 1. 1. 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. 1. 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12. 2011. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.01.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.02.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.03.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.04.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.05.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.06.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 EUR od 15.07.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.08.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.09.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.10.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.11.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.12.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 EUR od 15.1.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.2.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.3.2024. do isplate,
- na iznos od 166,75 EUR od 15.4.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.5.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.6.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.7.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.8.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.9.2024. do isplate;
- na iznos od 166,75 EUR od 15.10.2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana objave presude po stopi opo stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi , sve u roku od 15 dana.''
kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe od 18. prosinca 2024.
II. Odbija se prijedlog tužitelja za prekidom ovog postupka do okončanja ustavnosudskog postupka po ustavnoj tužbi tužitelja podnesenoj u odnosu na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3671/2024-2 od 15. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj ĆA (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi mu je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/81, Urbroj: 519-110-98-2 od 1. ožujka 1999. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida V grupe sa 70 % oštećenjem organizma-stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 50 % od pripadajuće svote osobne invalidnine, a sve navedeno od 1. rujna 1993. na dalje. U postupku revizije Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata dalo je suglasnost na to rješenje, ali je dodano i pravo na ortopedski dodatak III stupnja prema rješenju od 21. prosinca 1999. koje je konačno, pravomoćno i izvršno. Rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/08-0001/12, Urbroj: 519-04/5-08-2 od 11. veljače 2008. poništena su prethodno navedena rješenja te je tužitelj protiv spomenutog rješenja podigao tužbu pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je presudom poslovni broj Us- 2473/2008-6 od 10. prosinca 2010. tužbu uvažio i poništio rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa: UP/II-562-02/08-0001/12, Urbroj: 519- 04/5-08-2 od 11. veljače 2008. Budući da Republika Hrvatska tužitelju nije isplaćivala invalidnine tužitelj je tužbom na isplatu zatražio isplatu sukladno pravomoćnom upravnom aktu tužene te je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6906/11- 25 od 16. veljače 201. tužbeni zahtjev usvojen i tuženoj je naloženo isplatiti mu iznos za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. listopada 2010. Međutim, Republika Hrvatska mu i nadalje ne isplaćuje mjesečne invalidnine niti nakon navedenih presuda nadležnih sudova pa je tužitelj 17. srpnja 2012. podnio prijedlog za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu na način da mu se isplate u međuvremenu dospjeli iznosi invalidnine za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 1. srpnja 2012., no prijedlog je odbijen kao neosnovan. Stoga, predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženoj isplatiti mu iznos od 23.293,62 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od 1.109,22 kn od 15. veljače 2011. do zaključno s 15. listopad 2012. sve do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak.
2. Tužena Republika Hrvatska (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnov i visinu zahtjeva. Navodi da je tužitelj korisnik s istog osnova stradavanja prava u Bosni i Hercegovini te ne može ostvarivati pravo na dvostruku isplatu niti predmetno rješenje može imati dodatne pravne posljedice od onih zbog kojih je izdano, a to je zbrinjavanje pripadnika Hrvatskog vijeća obrane određivanjem prava na vojnu invalidsku mirovinu. Navodi da se sredstva za ostvarivanje prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji osiguravaju iz Državnog proračuna, a da za stradalnike pripadnike Hrvatskog vijeća obrane ta sredstva nisu osigurana. Ističe da tužbeni zahtjev iako glasi na isplatu, predstavlja zahtjev za izvršenje pravomoćnog i izvršnog upravnog rješenja. Ističe nemogućnost izvršenja predmetnog rješenja s obzirom na to da rješenje doneseno u upravnom postupku izvršuje se nakon što postane izvršno, a drugostupanjsko rješenje postaje izvršno kada se dostavit stranci odnosno nakon proteka roka od pet godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje. Ističe prigovor nastupanja zastare potraživanja i zastare samog prava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade parničnih troškova.
3. Podneskom od 18. prosinca 2024. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja potraživao isplatu iznosa od 24.467,07 eura s pripadajućom zateznom kamatom na mjesečne iznose od 147,22 eura u razdoblju od 15. veljače 2011. do 15.01.2024., a od 15.02.2024. do 15.10.2024. na mjesečne iznose od 166,75 eura do isplate. Također traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od objave presude do isplate.
3.1. Ovim podneskom tužitelj je preinačio tužbu jer je povećao postojeći zahtjev. Tužena se na nakon dostave navedenog podneska (20. siječnja 2025.) upustila u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi na ročištu 24. travnja 2026. bez da se prije toga protivila preinaci pa se smatra da postoji pristanak tužene na preinaku tužbe, sukladno čl. 190. st. 4. ZPP-a. Kako je tužitelj preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka zbog činjenica koje su tada nastale, na temelju provedenog financijskog vještačenja, to je sud dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja stavak I.
4. Tužitelj je na ročištu 24. travnja 2026. predložio odrediti prekid postupka do okončanja ustavnosudskog postupka po ustavnoj tužbi koji je podnio u odnosu na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024.
4.1. Prijedlog tužitelja za prekid ovog postupka do okončanja postupka po ustavnoj tužbi koju je tužitelj podnio u odnosu na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024. nije osnovan. To iz razloga što Ustavni sud Republike Hrvatske ne odlučuje neposredno o pravu tužitelja na isplatu invalidnine koje u ovome sporu predstavlja prethodno pravno pitanje jer ustavna tužba nije redovni niti izvanredni pravni lijek u sudskom postupku već ustavnopravno sredstvo zaštite Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Ustavni sud ne utvrđuje činjenice, ne ocjenjuje dokaze i ne primjenjuje mjerodavno materijalno pravo, te ustavna tužba, kao što to govori sam njezin naziv, predstavlja tužbu sui generis, koja se može podnijeti isključivo sukladno odredbama Ustavnog zakona Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Stoga odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske nema značenje pravomoćne odluke o prethodnom pitanju, već takav pravni učinak ima u ovom slučaju presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3671/2024-2 od 15. listopada 2024. Zbog toga je odbijen prijedlog tužitelja za prekidom ovog postupka te je odlučeno kao u izreci stavak II. rješenja.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao: rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/81, Urbroj: 519- 110-98-2 od 1. ožujka 1999. (list 4-5 spisa), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa: 562-02/99-01/15550, Urbroj: 519-08-99-2 od 21. prosinca 1999. (list 6 spisa), rješenje Ministarstva obitelji, hrvatskih branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/08-0001/12, Urbroj: 519-04/5-08-2 od 11. veljače 2008. (list 7-8 spisa), presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-2473/2008-6 od 10. prosinca 2010. (list 9-10 spisa), presudu ovoga suda poslovni broj P-6906/11-25 od 16. veljače 2012. (list 11-14 spisa), prijedlog za mirno rješenje spora (list 15-16 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 9. listopada 201. (list 17 spisa), rješenje Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. (list 25-28 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-355/22-4 od 10. ožujka 2022. (list 32-36 spisa), presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-462/21-4 od 21. siječnja 2021. (list 37-40 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4831/2020 od 20. prosinca 2022. (list 87-103 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4/23-6 od 15. ožujka 2023. (list 104-108 spisa), ustavnu tužbu od 8. ožujka 2022. (list 110-129 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2359/2022 od 28. rujna 2023. (list 138-140 spisa), presudu i rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-2461/2023-20 od 28. veljače 2024. (list 180-188 spisa), žalbu tužene protiv navedene presude (list 192-198 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenje d.o.o. (list 215-221 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3671/2024- 2 od 15. listopada 2024. (list 234-242 spisa).
6. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osobne invalidnine za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 30. rujna 2024. u iznosu od 24.467,07 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
8. Među strankama nije sporno se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, koji prijedlog je isto odbilo dopisom od 9. listopada 2012., čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a.
9. Čitanjem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/81, Urbroj: 519-110-98-2 od 1. ožujka 1999. (list 4-5 spisa), rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa:
562-02/99-01/15550, Urbroj: 519-08-99-2 od 21. prosinca 1999. (list 6 spisa), rješenja Ministarstva obitelji, hrvatskih branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562- 02/08-0001/12, Urbroj: 519-04/5-08-2 od 11. veljače 2008. (list 7-8 spisa), presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-2473/2008-6 od 10. prosinca 2010. (list 9-10 spisa), presude ovoga suda poslovni broj P-6906/11-25 od 16. veljače 2012. (list 11- 14 spisa), rješenja Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj: 522- 04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. (list 25-28 spisa), presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-462/21-4 od 21. siječnja 2021. (list 37-40 spisa), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-355/22-4 od 10. ožujka 2022. (list 32- 36 spisa), odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2359/2022 od 28. rujna 2023. (list 138-140 spisa), presude i rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-2461/2023- 20 od 28. veljače 2024. (list 180-188 spisa) i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3671/2024-2 od 15. listopada 2024. (list 234-242 spisa) utvrđeno je:
- da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/81, Urbroj: 519-110-98-2 od 1. ožujka 1999. tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom V grupe sa 70 % oštećenja organizma stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 1. rujna 1993. pa nadalje
- da je prethodno navedeno rješenje izmijenjeno rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa: 562-02/99-01/15550, Urbroj: 519-08-99-2 od 21. prosinca 1999. na način da se tužitelju priznaje prvo na otropedski dodatak III stupnja od 1. rujna 1993. pa nadalje,
- da je rješenjem Ministarstva obitelji, hrvatskih branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/08-0001/12, Urbroj: 519-04/5-08-2 od 11. veljače 2008. proglašeno ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa:
562-02/99-01/15550, Urbroj: 519-08-99-2 od 21. prosinca 1999. i rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98- 26/81, Urbroj: 519-110-98-2 od 1. ožujka 1999.,
- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-2473/2008-6 od 10. prosinca 2010. uvažena tužba tužitelja te je poništeno rješenje Ministarstva obitelji, hrvatskih branitelja i međugeneracijske solidarnosti klasa: UP/II-562-02/08-0001/12, Urbroj: 519-04/5-08-2 od 11. veljače 2008.,
- da je presudom ovoga suda poslovni broj P-6906/11-25 od 16. veljače 2012. odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu invalidnina za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 2010. te je naloženo tuženoj za navedeno razdoblje isplatiti tužitelju iznos od 233.406,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos,
- da je rješenjem Ministarstva branitelja klasa: UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj:
522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. oglašeno ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa: 562-02/99-01/15550, Urbroj: 519-08-99-2 od 21. prosinca 1999. i rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/81, Urbroj: 519-110-98-2 od 1. ožujka 1999., a na kojim rješenjima je tužitelj temeljio svoj tužbeni zahtjev,
- da je tužitelj protiv navedenog rješenja Ministarstva branitelja, klasa: UP/II-562- 02/13-0015/137, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. pokrenuo upravni spor te je prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-462/21-4 od 21. siječnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio poništenje navedenog rješenja Ministarstva branitelja od 12. kolovoza 2013.,
- da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 10. ožujka 2022. donio presudu poslovni broj Usž-355/22-4 kojim je žalba tužitelja odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-462/21-4 od 21. siječnja 2021., čime je pravomoćno okončan postupak između stranaka vezano za poništenje rješenja Ministarstva branitelja, klasa:
UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013.,
- da je protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-355/22-4 od 10. ožujka 2022. tužitelj podnio tužbu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi povrede ustavom zajamčenih prava, osobito prava na pravično suđenje, a koji predmet se vodio pod brojem U-III-2359/2022 te je Ustavni sud donio odluku 28. rujna 2023. kojom je isti ukinuo odluke Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-462/21-4 od 21. siječnja 2021. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-355/22-4 od 10. ožujka 2022. i vratio sudu na ponovni postupak,
- da je potom Upravni sud u Splitu 28. veljače 2024. donio presudu i rješenje poslovni broj Usl-2461/2023-20 kojima je poništio rješenje Ministarstva branitelja, klasa: UP/II-562- 02/13-0015/137, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013., obustavio upravni postupak i odbija zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 50.000,00 kn/6.636,14 eura kao neosnovan,
- da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbi tužene na presudu i rješenje Upravnog suda u Splitu presudom poslovni broj Usž-3671/2024-2 od 15. listopada 2024. poništio točku I. i II. izreke presude i rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-2461/2023-20 od 28. veljače 2024., odbio tužbeni zahtjev za oglašivanjem ništavim ili poništenje rješenja Ministarstva branitelja, klasa: UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj: 522- 04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. te je odbio zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora, čime je pravomoćno okončan upravni spor između tužitelja i tužene,
- da je tužitelj i protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3671/2024-2 od 15. listopada 2024. podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske radi povrede ustavom zajamčenih prava, no kako Ustavni sud Republike Hrvatske ne odlučuje neposredno o pravu tužitelja na isplatu invalidnine, a koje pravo u ovome sporu predstavlja prethodno pravno pitanje, jer ustavna tužba nije redovni niti izvanredni pravni lijek u sudskom postupku već ustavnopravno sredstvo zaštite Ustavom zajamčenih prava i sloboda, to odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske po ustavnoj tužbi tužitelja, nema značenje pravomoćne odluke o prethodnom pitanju, kao što je već ranije obrazloženo, već takav pravni učinak ima u ovom slučaju samo presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usž-3671/2024-2 od 15. listopada 2024. kojom je, u biti, potvrđeno rješenje Ministarstva branitelja, klasa: UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013.
10. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelj nije uspio s upravnom tužbom te su rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, klasa: UP/I-562-02/98-26/81, Urbroj: 519-110-98-2 od 1. ožujka 1999. i rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa: 562-02/99-01/15550, Urbroj: 519-08-99-2 od 21. prosinca 1999. pravomoćno proglašena ništavim rješenjem Ministarstva branitelja, klasa: UP/II-562-02/13-0015/137, Urbroj: 522-04/1-1-1-13-2 od 12. kolovoza 2013. uslijed čega je otpala pravna osnova na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev.
10.1. Naime, tužitelj je u upravnom postupku iskoristio sve pravne lijekove i rješenja kojim je odlučeno o njegovom pravu na invalidninu su ništava, čime je tužitelj izgubio pravnu osnovu na kojoj temelji tužbeni zahtjev pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao u izreci presude stavak I. S obzirom na to da je otpala pravna osnova na kojoj je tužitelj temeljio svoj zahtjev, nije posebno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka niti su razmatrani prigovori tužene o zastari jer isto nije bilo odlučno za donošenje odluke. Tužitelj nije uspio sa zahtjevom pa nema niti pravo na naknadu troška zbog čega je i taj zahtjev odbijen kao u izreci stavak I.
11. Iako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, ovaj sud je stava da isti nije dužan naknaditi troškove tuženoj.
11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-404/2024-2 od 10. prosinca 2024. zauzeo shvaćanje da je:
''Kod odlučivanja o troškovima zastupanja države po načelu "gubitnik plaća" iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, nužno je provesti "test razmjernosti" radi ocjene je li postupanjem države u svezi traženja obvezivanja tužitelja na naknadu parničnog troška došlo do miješanja u prava tužitelja na mirno uživanje njegovog vlasništva, je li miješanje bilo osnovano na zakonu, je li težilo ostvariti legitiman cilj i je li postojao razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojemu se težilo, odnosno je li zbog miješanja države tužitelj morao snositi nerazmjeran i prekomjeran teret, pri čemu nije odlučno predstavlja li nalog za plaćanje troškova za zastupanje države stranci koja je izgubila spor pretjerani i nerazmjeran teret toj stranci neovisno je li dokazivala da je osoba slabog imovnog stanja.''
11.2. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu "gubitnik plaća", ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP-a, a načelo "gubitnik plaća" ima legitimni cilj - odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima (Čolić protiv Hrvatske, toč. 43.; Ć i P, toč. 96.). Odredba čl. 155. ZPP-a ima za cilj pravednost u dosuđivanju troškova, jer se dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni i nužni u vođenju parnici te također sud je obvezan to učiniti brižljivo vodeći se načelom ekonomičnosti i efikasnosti.
11.3. Europski sud za ljudska prava u odluci Ć i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 72152/13), te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3689/2018 od 10. prosinca 2019., izrazili su shvaćanje da je u svakom predmetu koji otvara pitanje moguće povrede prava vlasništva potrebno utvrditi je li postignuta "pravična ravnoteža" između zahtjeva od općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca, odnosno je li zbog miješanja javne vlasti tužitelj morao snositi nerazmjeran i prekomjeran teret, imajući u vidu tri uvjeta koji trebaju biti ispunjeni kumulativno kako bi se moglo doći do zaključka da miješanje nije bilo razmjerno, i to:
- da je državu zastupalo državno odvjetništvo i da su troškovi zastupanja države odmjereni prema odvjetničkoj tarifi,
- da tužbeni zahtjev podnositelja protiv države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očito nerazuman,
- da iznos troškova koje treba nadoknaditi državi predstavlja značajan financijski teret za tužitelja.
11.4. U konkretnom slučaju, tuženu državu zastupalo je državno odvjetništvo koje je za to zastupanje zatražilo trošak odmjeren prema odvjetničkoj tarifi. Tužbeni zahtjev tužitelja protiv tužene države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očito nerazuman jer su u vrijeme podnošenja tužbe rješenja na kojim je tužitelj temeljio svoj zahtjev još egzistirala, a tužena je u tijeku ovog postupka i to gotovo nakon 10 mjeseci nakon podnošenja tužbe po službenoj dužnosti ta rješenja utvrdila ništavim te se od 2013. godine vodio upravni spor u kojem je prvi put odlučeno 2021. godine (nepravomoćnom odlukom Upravnog suda u Splitu), a konačno pravomoćno tek u listopadu 2024. Osim toga, tužitelj je za ranije razdoblje ishodio i pravomoćnu odluku kojom je naloženo tuženoj isplatiti mu neisplaćene mjesečne iznos invalidnine za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 2010. (presuda ovoga suda poslovni broj O-6906/11-25 od 16. veljače 2012.). Iz navedenog proizlazi da zahtjev tužitelja protiv tužene nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očito nerazuman tijekom čitavog ovog postupka sve do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Tužena potražuje naknadu troška za sastav 4 podneska te zastupanje na tri ročišta i to za svaku radnju 500,00 eura odnosno ukupno 3.500,00 eura (tužena pogrešno navodi 4.000,00 eura). Prema stavu ovog suda, dosuđivanjem troška tuženoj bilo bi povrijeđeno pravo tužitelja na nesmetano uživanje njegovog vlasništva. Kako u vrijeme podnošenja tužba tužitelja nije bila lišena svakog sadržaja ili nerazumna i tužitelj je imao legitimna očekivanja uspjeha u sporu sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka, to bi eventualnim plaćanjem troškova tuženoj to za tužitelja bio prekomjeran teret i nije u razmjeru s legitimnim ciljem kojem se teži, a to je da se odvrati potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima jer zahtjev tužitelja nije bio takav niti je u vrijeme podnošenja, a i tijekom postupka mogao legitimno očekivati da će njegovo pravo na kojem je temeljio zahtjev biti ukinuto.
11.5. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška postupka te je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 8. lipnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Grgurić Hojski
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu
- tuženiku po OGDO u ZG
