REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj spisa: P-2306/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 8. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 188-50- 3251476 kojeg su tužitelj MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 01.02.2006.g., potvrđen kod Javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice pod poslovnim brojem OU- 113/2006 dana 02.02.2006.g. koja glasi:
„Naknada – 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 325,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2006. pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 84,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 01.02.2006.g. sklopila Ugovor o kreditu broj 188-50-3251476, potvrđen kod Javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice pod poslovnim brojem OU-113/2006 dana 02.02.2006.g. na iznos od 15.902,61 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Odredbom članka 3. Ugovora o kreditu određeno je da će tuženik prilikom prvog korištenja kredita naplatiti korisniku kredita jednokratnu naknadu od 3,30% iznosa kredita. Navodi da je predmetni kredit sklopio u svojstvu potrošača, i to za kupnju vozila. U predmetnom slučaju se radi o standardnom ugovoru o kreditu sklopljenom 2006. s valutnom klauzulom CHF, pri čemu se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti su tužitelju kao potrošaču objašnjeni rizici koje nosi valutna klauzula, kao i razlozi zbog kojih mu je člankom 3. Ugovora o kreditu nametnuta odredba o plaćanju naknade od 3,30 % iznosa kredita. O navedenoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a tuženik je unosio ništetne odredbe u ugovor pa su iste odredbe uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama između banke, odnosno tuženika i tužitelja koji se u predmetnom odnosu nalazi u svojstvu potrošača. Ističe kako je odredbom članka 3. Ugovora o kreditu tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita nametnuo obvezu plaćanja tzv. ulazne naknade prilikom prvog korištenja kredita pri čemu se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a tuženik je unosio ništetne odredbe u ugovor (npr. o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi), pa je ista odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama između banke, odnosno tuženika i tužitelja koji se u predmetnom odnosu nalazi u svojstvu potrošača. Tužitelj i tuženik nesporno su sklopili Ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem Ugovoru je ugovorene nepoštene odredbe o ulaznoj i izlaznoj nakadi, pri čemu tuženik tužitelju nije na transparentan način razjasnio relaciju odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknada. Tužitelj naglašava da je Vrhovni sud Republike Hrvatske Presudom poslovni broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.g. potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2836/2022-2 od 8. studenoga 2022., kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara ulazna naknada, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti) u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP što sud temelji ne samo na činjenici da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nego i na činjenici da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, a sve suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Sud je utvrdio da se radi o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, stoga ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita), pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama tada važećeg Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, u obrazloženju predmetne presude Vrhovni sud Republike Hrvatske obrazložio je kako: „Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.“ „Vijeće revizijskog suda prihvaća utvrđenje i zaključak drugostupanjskog suda da se, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP, o odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za obradu i odobravanje kredita, nije pojedinačno pregovaralo i da nije jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.).“ Dakle, razvidno je i nesporno kako je ugovaranje ulazne naknade u konkretnom slučaju ništetno. Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (toč. I. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Navodi da je zbog ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu odnosno zbog ugovorne odredbe prema kojoj je ugovorena naknada prilikom prvog korištenja kredita ukupno platio tuženiku iznos od 524,79 CHF/2.452,95 kn/325,56 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 325,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2006. godine pa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik je rješenjem ovog suda od 9. travnja 2026. godine pozvan na davanje odgovora na tužbu, te je istim rješenjem upozoren na posljedice koje će nastupiti ne udovolji li traženom u zadanom roku. Tuženik je navedeno rješenje i tužbu uz priloženu dokumentaciju zaprimio dana 20. travnja 2026. godine.
3. Tuženik, iako je uredno pozvan rješenjem suda od 9. travnja 2026. godine da u roku od 30 dana od dana dostave tužbe podnese odgovor na tužbu, uz upozorenja na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, pa kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sukladno odredbi čl. 331.b, a na temelju čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
5. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 25 bodova (Tbr. 7/1), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 62,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu od 15,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 84,14 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a.
U Zagrebu, dana 8. lipnja 2026. godine
Sutkinja:
Sanja Vodopija
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na tužbu od 6,64 EUR i na presudu od 15,00 eura
2. tuženiku
