REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: P- 484/2026-2

(ranije P-413/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vidak, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika (nasljednika iza pok. DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]) 1. ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Slavica Milevoj, odvjetnica u Puli i 2. mlt. SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa majka i zz PJN, radi utvrđenja stvarne služnosti kolnika i staze, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika Ivana Vidaka te punomoćnice 1. tuženice, 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti staze po postojećem putu duljine 63 metra i širine 3 metra kako je prikazano na skici lica mjesta inženjera geodezije Barbare Verbanac Brezac od 24.10.2023., a koja je sastavni dio ove presude i to preko k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 4271 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, a u korist k. č. [katastarska čestica] livada sa 4664 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja.

II. Zemljišnoknjižni odjel Labin, Općinskog suda u Pazinu, nakon pravomoćnosti ove presude, izvršiti će uknjižbu prava stvarne služnosti staze na nekretninama kako je označeno u točki 1. ove presude.

III. U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev (u odnosu na utvrđenje postojanja stvarne služnosti kolnika po postojećem putu),

IV. Nalaže se tuženicima ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. SJ, OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužitelju PJ, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka u iznosu od 1.160,93 EUR (tisuću sto šezdeset eura i devedeset i tri centa), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev 1. tuženice ŠJ za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj PJ je dana 9. lipnja 2022. godine dostavio ovom sudu tužbu protiv tuženika IJ, radi utvrđenja prava stvarne služnosti kolnika i staze. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu na k. č. [katastarska čestica] livada sa 4664 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik tužitelj, dok je na k. č. [katastarska čestica] pašnjak sa 4271 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik DJ. Tužitelj putem pravnih prednika više od 100 godina vrši služnost kolnika i staze preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to po postojećem putu u širini od 3 metra, a to je jedini put koji od naselja vodi do nekretnine tužitelja. Označeni put koriste i vlasnici daljnjih nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je tužitelj stekao od majke KJ koja je nekretninu u vlasništvo dobila u postupku diobe 1964., da je prije nje nekretnine koristila i putem se služila baka tužitelja BJ, da od svojih najmlađih dana svoga života tužitelj je dolazio na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je koristio postojeći put, a po pričanju svojih starijih put se koristio oduvijek. Radi svega navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da ne osporava da bi tužitelj bio vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica]/4k.o. [adresa], a tuženik vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da osporava sve ostale činjenične navode iz tužbe, da tužitelj kao ni bilo koji njegov prednik nisu nikada koristili navedenu nekretninu tuženika kao poslužnu nekretninu za bilo kakav prolazak, odnosno po nekretnini tuženika nikada se nije prolazilo niti pješke, niti bilo kakvim vozilom do nekretnine tužitelja. Nadalje, tuženik ističe da ni on nema nikakav pristup do svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa javne površine, pa doista nije jasno kako bi uopće mogla postojati služnost na nekretnini tuženika u korist nekretnine tužitelja. Ističe da je predmetna tužba isprovocirana jedino željom tužitelja za lakšom prodajom njegove nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez podloge u činjeničnom stanju u naravi. Radi svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelost.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj P-413/2022-11 od 19. listopada 2023. određen je prekid ovog postupka zbog smrti tuženika DJ te je rješenjem posl. broj P-413/52022-13 od 16. rujna 2024. godine nastavljen ovaj postupak te su pozvan nasljednici iza pok. DJ i to ŠJ, kćerka tužitelja i mlt. SJ, sin tužitelja, da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari, a koji je zbog smrti tuženika prekinut.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadak na stranici 3 i 6, 14-15 spisa, izvod iz katastarskog plana na stranici 4 i 13 spisa, kopija katastarskog plana na stranici 10 spisa, preklop kopije katastarskog plana na DOF snimak na stranici 26 spis, izvod iz posjedovnog lista na stranici 27-30 spisa, skica premjeravanja na stranici 31 spisa, nalaz mjerničnog vještaka Geolab na stranici 41-47 spisa te kopija katastarskog plana na stranici 56 spisa.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Uvidom u z.k. izvadak na stranici 3 spisa utvrđeno je da je tuženik DJ vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 4271 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uvidom u z.k. izvadak na stranici 6 spisa utvrđen je da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], livada sa 4664 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Uvidom u izvod iz kat. plana na stranici 4 spisa utvrđeno je da se nekretnina nalazi u k. o. [katastarska općina].

8. 30. siječnja 2023. proveden je očevid na licu mjesta zajedno sa vještakinjom mjernične struke Barbarom Verbanac Brezac te je vještakinja izvršila identifikaciju predmetnih nekretnina te je utvrdila da se čestice nalaze u naselju Mali Turini, da se k. č. [katastarska čestica] pristupa sa puta k. č. [katastarska čestica], da je sa zapadne strane omeđena grajom i ostacima suhozida, te se prema sjeveru nastavlja k. č. [katastarska čestica], a koja je također sa zapadne strane omeđena grajom i ostacima suhozida, da je sa sjeverne strane k. č. [katastarska čestica] omeđena grajom, da međa između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nije jasno vidljiva na teretnu. Vještak nadalje navodi da k. č. [katastarska čestica] sa južne strane prema k. č. [katastarska čestica] omeđena suhozidom, da je u naravi čestica livada, djelomično obrasla srednje visokim raslinjem. Za nekretninu k. č. [katastarska čestica] navodi da je ista upisana u posjedovni list br. 1592 kao pašnjak naziva Breg, površine 4271 m2, te u vlasnički list br. 3772 kao pašnjak. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] da je upisana u posjedovni list br. 256 kao pašnjak naziva Breg, površine 4664 m2, te u vlasnički list br. 932 kao livada.

9. Na provedenom uviđaju proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka VJ, koji je iskazao da od rođenja živi u tom mjestu nedaleko predmetnih nekretnina i da mu nije poznato da bi po nekretnini tuženika ikada prošlo niti jedno auto, da zadnjih 20-30 godina nije prošao nikada auto, da mu je poznato da se preko parcela u vlasništvu tuženika prolazilo pješke i to onim dijelom kuda se došlo prilikom održavanja uviđaja, i da su tim putem prolazili svi oni koji su imali nekretnine u blizini i to P i KJ, ali da zadnjih 3-4 godine nikoga nije vidio da je prošao pješke. Za sebe navodi da on prođe do svoje parcele, jer da mu je tuda bliže, iako ima put okolo, kojega koristi za traktor. Napominje da nije vidio zadnjih 3-4 godine, tužitelja da prolazi ovim putem pješke, da se DJ nije protivio da se prođe pješke po ovoj parceli, da oni nisu nikada imali problema tuda proći, da je MJ bila majka tužitelja, a BJ šogorica, da koliko se on sjeća, ni njihova obitelj nije prolazila po parceli tuženika, ni vozom ni traktorom. Međutim, napominje da je VJ imao krave i da je to koristio, ali to je bilo davno, da je on tada imao 7 godina.

10. Svjedok NJ je u svom iskazu naveo da je njemu poznato gdje se nalaze predmetne nekretnine i u čijem su vlasništvu , da se on ne sjeća da je tuda prošao auto, da on nije vidio nikoga da nikoga da prolazi ovim putem zadnjih 10 godina jer je bio doma, ali pretpostavlja da se prolazilo. Ovaj prolaz po nekretnini IJ i tužitelja je postojao oduvijek, i tu su prolazili pok. D, BJ, KJ. On zadnjih 40 godina nije nikoga vidio da se prolazi, da je tuda prolazilo onaj koji treba proći, da se do ove nekretnine u vlasništvu tužitelja može doći sa javne ceste koja je udaljena oko 500 metara, i da on nije vidio da bi tužitelj dolazio sa autom ili traktorom. Kršulja dolazi do svoje parcele pješke, a njemu je to poznato jer kada dođe u selo on mu se javi, da ga on nije vidio ali da pretpostavlja da prolazi, da nije vidio ni mamu ni baku tužitelja, da tuda prolaze vozom i traktorom, dok su pješice prolazili.

11. Saslušan kao stranka, tužitelj PJ je iskazaoo da je on vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zvane "Breg" u mjestu [adresa], da je njegova baka BJ posjedovala "Breg", i da je ona nekad davno bila vlasnica obiju nekretnina, a koja je tada imala površinu od 9800 m2, da se ta nekretnina podijelila nakon smrti BJ, a koja je umrla koliko se sjeća 1959., na način da su 1960. nekretninu podijelile sestre MJ i GJ. Njegova majka je MJ. Njegova teta ŽJ je nakon što je stekla drugi dio nekretnine "Breg" odmah prodala istu nekretninu TJ [adresa], da je nakon njegove smrti to naslijedila EJ, njegova supruga, da se ne sjeća godine kad je on umro, da je možda 1965., Nakon smrti EJ nekretninu naslijedio ĐJ, njezin nećak, tako da bi DJ bio sin ĐJ, da bi njega nakon naslijedili ovdje prisutni zakonski nasljednici. Nije mu poznato kada je ĐJ preminuo i kada ga je naslijedio DJ. Prilikom diobe predmetne nekretnine između njegove majke i njezine sestre ŽJ , nisu osnovale služnost puta. Tužitelj napominje, da je njegova baka kosila cijelu nekretninu, da je sijeno sa nekretnine vozila sa vozom i kravom na nekretninu u selu zvanu Kopišće. Put koji se proteže od ulaza iz sela, se protezao do nekretnine u vlasništvu GJ do brega. Njegova baka je kosila nekretninu do 1959. i koristila taj put u cijelosti i to širine voza negdje oko 4 metra. Nakon što je njegova majka naslijedila dio "Brega", tužitelj navodi da je i on na tom dijelu pilio drva od 1968. pa do smrti njegove majke 2002., da se koristio moto- kultivatorom, da je koristio put prikazan na skici vještaka, koji ima širinu od 3-4 metra, da je svake godine sjekao drvo, da je jedanput u jesen uzimao drvo, da je to drvo vozio majci, i da nakon njezine smrti on samo pješke koristi predmetni put, jer nakon smrti majke nije više sjekao drva. Navodi da on nije prolazio autom, već samo pješke. Nitko se nije protivio prolasku tim putem, da se DJ nije protivio da prolazi pješke. Kada mu je predložio da se ucrta put, sada pok. DJ se usprotivio tome, odnosno DJ se usprotivio da uopće on koristi taj put. Tužitelj navodi da on nema drugi put osim ovoga puta, te da su obje nekretnine građevinske nekretnine. Nakon smrti majke on je služnost izvršavao pješke, da im nije bilo potrebno dolaziti vozilom tamo, te da od smrti majke da on nije ništa posebno radio na svojoj nekretnini, da je živio u [adresa] i [adresa], da nije ni kosio ni uzimao drvo, I da on u ovom postupku traži da put ostane one širine kakav je nekada bio, odnosno 3 metra. Na nekretnini je sve zarašteno sigurno 15 godina, onoliko koliko je nisu čistili, i samo je samo pješačka staza onako kako je na fotografijama prikazano, da on ne ide čistiti jer ne ide čistiti put na tuđem vlasništvu. Ističe da mu tuženici ne mogu osporavati pravo da koristi taj put onako kako je nekada bio, bez obzira što ni je prolazio, i da bi on trebao imati pravo korištenja tog puta u širini 3-4 metra za potrebe prilaza do njegove nekretnine.

12. Prvotuženica ŠJ iskazala je da je ona kćerka pok. DJ, i da je istog naslijedila u 1/2 predmetne nekretnine, da je ona kao dijete bila na toj nekretnini s pok. ocem, bakom i djedom, pok. ĐJ i RJ , a koji su umrli, i da su uvijek prolazili pješačkim putem. Djed i baka da su umrli 2021. i 2022, ali se sjeća,da je postojao prolaz pješke, i da su sa gornje parcele sa suprotne strane postojali tragovi puta vozilom, i dan danas postoji taj put, a koji put joj je njezin otac prikazao kao alternativni put. Nema saznanja da bi njezin otac dopustio prolazak bilo kome, i da nitko osim njezine obitelji nije koristio taj put. Nekretnine su u naravi livade, nema drveća, eventualno neki grmovi. Nakon smrti njezinog oca ona je detaljno o svemu razgovarala sa svojim stricem HJ , da je ona od oca saznala za ovaj postupak i on da ju je uputio o svemu ali nakon smrti oca da joj je stric dao dodatne informacije kako bi se poslužila u ovom saslušanju.Na terenu vidljiv jedan zidić i sumnja da bi se itko mogao provlačiti sa vozilom jer nema fizičke mogućnost i, da se radi o starom suhozidu i da se sjeća uvijek istog puta, a to je mali pješački put.

13. Saslušan kao stranka mld. SJ, u prisutnosti majke PJN, iskazao je da je on u cijelosti slušao što je iskazivala ŠJ i da se u cijelosti pridružuje njezinu iskazu. Njemu tata nije puno pričao o tom putu, ali zna da je jednom bio tamo s ocem i djedom ĐJ te da su prošli po tom putu pješke i da mu je točno poznato o kojem putu je riječ.

14. Svjedok ĆJ iskazao je da je nekretnina po kojoj tužitelj traži osnivanje služnosti puta nekretnina na kojoj je prije pasla, stoka, krave, da ta nekretnina ima dvije kapije, koje su podijeljene s jedne i druge strane suhozidovima, a koje kapijice su zbog proteka vremena trenutno u jako lošem stanju, tj. vjerojatno su trenutno na nekretnini vidljivi samo tragovi nekadašnjih kapija, i da tužitelj može ulaziti sa druge strane, jer postoji jedan široki put, i da se po njemu može proći većim traktorima, te navodi da to nije put koji je predmet ovog spora. Navodi da put koji je predmet ovog spora nije dovoljno širok da bi se prošlo motokultivarom , te ističe kako se na predmetnoj nekretnini, koliko mu je poznat, ne nalaze drva koja bi bila povoljna za sječu, da nije siguran na koji period tužitelj točno misli kada navodi da je na predmetnoj nekretnini sjekao drva, da bi se trenutno možda i moglo neko drvo posjeći na toj nekretnini, ali napominje kako se prije na njoj nalazila samo trava. Kada je spomenuo krave, svjedok navodi da su to bile krave susjeda ZJ, a koji je po njegovom mišljenju posljednji koji je tamo držao stoku. Svjedok navodi da, nakon što mu se pokazuje skica lica mjesta na stranici 42 spisa, navodi da se samo jedan ulaz nalazi na predmetnoj nekretnini koja je u suvlasništvu 1 i 2. tuženika, dok se drugi ulaz nalazi na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja, da su ta dva ulaza jedan nasuprot drugog, te da je ovaj drugi ulaz koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu tužitelja zarastao. Navodi da on nije nikada vidio tužitelja da bi se kretao predmetnom nekretninom, da osim susjeda ZJ je na toj nekretnini vidio i druge mještane, jer su tamo mještani brali gljive, a koje je i svjedok sam brao dok je bio dijete. Nadalje, svjedok navodi da je poznavao majku tužitelja, i da za njezina života istu nije vidio da bi se kretala tom nekretninom. Predmetna nekretnina je nekretnina koja se ne kosi i koja nije održavana. Nije mu poznato da bi majka tužitelja tamo držala krave. Svjedok navodi da živi u mjestu [adresa] i da je to mjesto udaljeno cca 1 km od predmetne nekretnine, da predmetnu nekretninu posjećuje često, 10-ak puta godišnje.

15. Dakle, predmet ovog postupka je utvrđenje postojanja stvarne služnosti kolnika i staze po putu koji je prikazan na skici lica mjesta mjerničnog vještaka Barbare Verbanac Brezac na stranici 42 spisa i prikazanog na fotografijama na stranici 44- 47 spisa.

16. Sporno je u ovom postupku je li tužitelj izvršavao služnost kolnika i staze preko nekretnine tuženika, je li se ista izvršavala kroz zakonom potrebno vrijeme i je li taj posjed bio pošten.

17. Nije sporno da se predmetni put nalazi na nekretnini u suvlasništvu tuženika, odnosno na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tužitelj vlasnik susjedne nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

18. Sud je ocijenio istinitima iskaze saslušanih svjedoka JJ i AJ jer navedeni svjedoci imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama za ovaj postupak, isti su mještani sela, a i njihove iskaze sud ocjenjuje i nepristranima s obzirom na to da isti nemaju interesa za ishod ovog spora, slijedom čega sud na temelju njihovih iskaza zaključuje da su se predmetnim putem koristili i to pješke između ostalih majka tužitelja pok. MJ, kao i tužitelj. Sud je i iskaz tužitelja ocijenio istinitim u tom dijelu, a koji je iskazivao da se predmetnim putem od smrti majke od 2002., koristi pješke, a da se prije njega predmetnim putem koristila njegova majka, a slijedom čega sud zaključuje da je tužitelj u posjedu predmetnog puta dulje od 20 godina. Iz iskaza samog svjedoka JJ proizlazi da se sada pok. DJ nije protivio prolasku po tim putem pješice. S obzirom na navedeno, kao i s obzirom da su se tim putem koristili za prolaz pješice svi koji su imali nekretnine u blizini i to majka tužitelja, sada pok, MJ, P ( iskaz svjedoka VJ) kao i pok. D, BJ i KJ ( iskaz svjedoka NJ), to sud zaključuje da se vlasnik nekretnine nije protivio tom prolasku. Ovaj sud je mišljenja da je tužitelj pošteni posjednik, jer je imao opravdan razlog vjerovati da mu pripada stvarna služnost. Okolnost da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine bez upisane služnosti, ne isključuje poštenje tužitelja, jer se dobra vjera cijeni prema subjektivnom odnosu posjednika prema pravu koje izvršava. Činjenica da su se prednici stranaka podijelile ( majka tužitelja MJ i njezina sestra ČJ, da je ČJ prodala svoju nekretninu predniku tuženika), po mišljenju ovog suda, tužitelj nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu to pravo ne pripada budući da se radilo o najbližim članovima jedne obitelji, a pogotovo zbog toga što je nekretnina pripadala u cjelini njegovoj baki.

19. Tuženici ŠJ i mlt. SJ nemaju neposredna saznanja o izvršavanju služnosti po nekretnini koja je sada u njihovom suvlasništvu. Iskaz svjedoka CJ, brata pok. FJ, sud ocjenjuje pristranim i neistinitim jer se njegov iskaz ne podudara sa iskazima saslušanih svjedoka, a čije iskaze je sud ocijenio istinitim i nepristranim.

20. Prema članku 186. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

20.1. Na temelju članka 229. stavka 1. i 2. ZV-a, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Na temelju navedene odredbe sud utvrđuje da je tužitelj kao pošteni posjednik, kroz vrijeme dulje od 20 godina stekao pravo stvarne služnosti.

20.2. Iz članka 190. stavka 1. ZV-a proizlazi da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, to sud zaključuje da je tužitelj kao pošteni posjednik, kroz vrijeme dulje od 20 godina stekao pravo služnosti staze, s obzirom da je utvrđeno da tužitelj navedenu služnost ostvaruje dulje od 20 godina, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

21. S obzirom na to da su svjedoci iskazali da zadnjih više od 20 godina nitko od strane tužitelja, kao što je to iskazao i sam tužitelj, po predmetnom putu, odnosno po poslužnoj nekretnini, nije prošao motornim vozilom te s jednom ili više zaprega, kao ni biciklom, to sud smatra da tužitelj nije stekao pravo kolnika po putu prikazanom na skici mjerničkog vještaka, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

22. U ovom postupku sud nije utvrđivao činjenicu ima li tužitelj drugi put do dolaska do svoje nekretnine. Tuženici u svojim iskazima navode da postoji put s druge strane nekretnine po kojem su vidljivi tragovi, kao što to i svjedok VJ, navodi da on ima put sa druge strane, a kojim putem sa javne ceste može doći i sam tužitelj, koji je udaljen oko 500 m, od tužiteljeve nekretnine. Naime, tužitelj traži da sud utvrdi da li je stekao pravo služnosti po predmetnom putu, a za čije utvrđenje nije bitno da li tužitelj ima neki drugi pristupni put.

23. Tužitelj je nakon zaključenja glavne rasprave predložio preotvaranje glavne rasprave s obzirom na to da je isti omaškom u petitu tužbenog zahtjeva propustio navesti da se služnost utvrđuje po postojećem putu duljine 63 metra i širini od 3 metra, kako je to prikazano na skici lica mjesta mjerničkog vještaka Barbare Verbanac Brezac od 24.listopada 2023.,a kojem prijedlogu se protivila tuženica ŠJ putem svoje punomoćnice.

23.1. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja smatrajući da ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, s obzirom na odredbu čl. 190., i 228 ZV, kao i čl. 33 st.1. do 3. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13- dalje ZZK), jer preinakom tužbenog zahtjeva sukladno skici lica mjesta, je tužitelj učinio tužbeni zahtjev podobnim za odlučivanje i upisom u zemljišne knjige u slučaju njegova prihvaćanja.

24. Provedeni dokazi, koje sud nije posebno obrazlagao, po mišljenju ovog suda, nisu od važnosti za donošenje odluke u ovom postupku.

25. Punomoćnik tužitelja i punomoćnica 1. tuženice ŠJ potražuju troškove postupka.

25.1. Tužitelj potražuje troškove postupka u iznosu od 500,00 eura, u vidu jednokratne nagrade, uz povećanje PDV od 25%, odnosno iznos od 125,00 eur, odnosno ukupno 625,00 eura uvećane za troškove očevida u iznosu od 482,84 eura te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznos od 53,09 eura.

25.2. 1.tužena potražuje troškove zastupanja za 4 radnje i to podneska od 3. veljače 2025., pristup raspravi od 17. travnja 2025., podnesak od 3. lipnja 2025. i pristup raspravi 4. lipnja 2025., ukupno 250 boda, za sastav podneska od 14. listopada 2025. 50 boda, za sastav podneska od 14. studenog 2025. 50 boda, za pristup raspravi 2. ožujka 2026. 50 boda kao i trošak pristupa objavi presude 25 boda, odnosno sveukupno 425 bodova. Tužena potražuje troškove postupka u iznosu od 850,00 eura uvećane za iznos PDV-a od 25%, odnosno sveukupno 1.062,50 eura. Također, tužena potražuje i troškove sudske pristojbe po odluci suda.

25.3. Odlučujući o troškovima punomoćnika tužitelja, sud je utvrdio da istome pripada, sukladno Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. dalje: OT), naknada troška zastupanja po punomoćniku u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 (Tbr. 7. toč. 2.), te pripadajući PDV (Tbr. 42.), u iznosu od 125,00 Eur , trošak vještačenja u iznosu od 482,84 eura, te troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 53,09 eura, a što sveukupno iznosi 1.160,93 Eur.

25.4. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 5 ZPP-a iz koje proizlazi da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Dakle, kako je tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja stvarne služnosti staze, odnosno kako nije uspio s tužbenim zahtjevom glede utvrđenja služnosti kolnika, to je sud odlučio da mu tuženici nadoknade sve troškove, s obzirom da zbog odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

25.5. S obzirom na navedeno, sud nije odlučivao o troškovima postupka1. tuženice ŠJ.

26. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Labin, 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Tužitelju putem punomoćnika

- 1. tuženoj putem punomoćnice

- 2. tuženiku putem zz PJN

Kontakt obrazac