Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-490/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Patriciji Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 6682/21-19 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6682/21-19 od 27. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I./I., II., III. i V. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I./ Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), sadržani u čl. 1., čl. 7. i 12.9. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2006., potvrđenog od javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz [adresa], pod br. OU155/06 dana **.**.2006., sklopljenog između tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, kao kreditora te CT, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao solidarnog dužnika.
II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužiteljici VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 1.792,04 EUR1 / 13.502,13 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku kako slijedi:
na iznos od 64,70 kn od dana 1.1.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 76,84 kn od dana 1.2.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 82,16 kn od dana 1.3.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 65,43 kn od dana 1.4.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 68,09 kn od dana 1.5.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 46,29 kn od dana 1.6.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 27,68 kn od dana 1.7.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 31,85 kn od dana 1.8.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 42,57 kn od dana 1.9.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 41,37 kn od dana 1.10.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 31,14 kn od dana 1.11.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 50,28 kn od dana 1.12.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 64,24 kn od dana 1.1.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 86,70 kn od dana 1.2.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 80,85 kn od dana 1.3.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 109,85 kn od dana 1.4.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 103,50 kn od dana 1.5.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 116,74 kn od dana 1.6.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 204,52 kn od dana 1.7.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 185,77 kn od dana 1.8.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 236,36 kn od dana 1.9.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 220,10 kn od dana 1.10.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 185,64 kn od dana 1.11.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 252,27 kn od dana 1.12.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 335,23 kn od dana 1.1.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 278,04 kn od dana 1.2.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 298,79 kn od dana 1.3.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 270,92 kn od dana 1.4.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 275,11 kn od dana 1.5.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 385,97 kn od dana 1.6.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 393,43 kn od dana 1.7.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 489,10 kn od dana 1.8.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 442,72 kn od dana 1.9.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 391,58 kn od dana 1.10.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 385,20 kn od dana 1.11.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 380,65 kn od dana 1.12.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 403,13 kn od dana 1.1.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 426,77 kn od dana 1.2.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 428,55 kn od dana 1.3.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 412,70 kn od dana 1.4.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 420,54 kn od dana 1.5.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 427,95 kn od dana 1.6.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 416,19 kn od dana 1.7.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 420,15 kn od dana 1.8.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 413,52 kn od dana 1.9.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 396,69 kn od dana 1.10.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 414,47 kn od dana 1.11.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 424,27 kn od dana 1.12.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 420,85 kn od dana 1.1.2013 godine do dana isplate,
na iznos od 382,78 kn od dana 1.2.2013 godine do dana isplate,
na iznos od 415,21 kn od dana 1.3.2013 godine do dana isplate,
na iznos od 416,99 kn od dana 1.4.2013 godine do dana isplate,
sve u roku od 15 dana.
III Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2006., potvrđenog od javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika, pod br. OU155/06 dana 2. ožujka 2006. godine, sklopljenog između tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, kao kreditora te CT, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao solidarnog dužnika.
V Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, da tužiteljici VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka od 1.188,57 EUR / 8.955,31 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II./ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
IV Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, da tužiteljici VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 4.077,62 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku kako slijedi:
na iznos od 23,24 kn od dana 1.9.2007 godine do dana isplate,
na iznos od 22,84 kn od dana 1.10.2007 godine do dana isplate,
na iznos od 22,81 kn od dana 1.11.2007 godine do dana isplate,
na iznos od 23,13 kn od dana 1.12.2007 godine do dana isplate,
na iznos od 22,96 kn od dana 1.1.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 23,36 kn od dana 1.2.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 52,85 kn od dana 1.3.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 53,76 kn od dana 1.4.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 52,26 kn od dana 1.5.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 51,93 kn od dana 1.6.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 52,42 kn od dana 1.7.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 51,45 kn od dana 1.8.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 51,50 kn od dana 1.9.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 52,08 kn od dana 1.10.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 56,90 kn od dana 1.11.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 53,64 kn od dana 1.12.2008 godine do dana isplate,
na iznos od 57,11 kn od dana 1.1.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 57,64 kn od dana 1.2.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 57,88 kn od dana 1.3.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 57,15 kn od dana 1.4.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 57,26 kn od dana 1.5.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 56,31 kn od dana 1.6.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 55,50 kn od dana 1.7.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 55,68 kn od dana 1.8.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 56,15 kn od dana 1.9.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 56,10 kn od dana 1.10.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 55,65 kn od dana 1.11.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 56,48 kn od dana 1.12.2009 godine do dana isplate,
na iznos od 57,09 kn od dana 1.1.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 58,08 kn od dana 1.2.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 57,82 kn od dana 1.3.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 59,09 kn od dana 1.4.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 58,81 kn od dana 1.5.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 59,39 kn od dana 1.6.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 63,22 kn od dana 1.7.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 62,40 kn od dana 1.8.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 64,61 kn od dana 1.9.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 63,90 kn od dana 1.10.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 62,40 kn od dana 1.11.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 65,31 kn od dana 1.12.2010 godine do dana isplate,
na iznos od 68,93 kn od dana 1.1.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 66,43 kn od dana 1.2.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 67,34 kn od dana 1.3.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 66,12 kn od dana 1.4.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 66,30 kn od dana 1.5.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 71,15 kn od dana 1.6.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 71,47 kn od dana 1.7.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 75,65 kn od dana 1.8.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 73,62 kn od dana 1.9.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 71,39 kn od dana 1.10.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 71,11 kn od dana 1.11.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 70,91 kn od dana 1.12.2011 godine do dana isplate,
na iznos od 71,90 kn od dana 1.1.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,93 kn od dana 1.2.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 73,01 kn od dana 1.3.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,31 kn od dana 1.4.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,66 kn od dana 1.5.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,98 kn od dana 1.6.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,47 kn od dana 1.7.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,64 kn od dana 1.8.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,35 kn od dana 1.9.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 71,61 kn od dana 1.10.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,39 kn od dana 1.11.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,82 kn od dana 1.12.2012 godine do dana isplate,
na iznos od 72,67 kn od dana 1.1.2013 godine do dana isplate,
na iznos od 71,01 kn od dana 1.2.2013 godine do dana isplate,
na iznos od 72,42 kn od dana 1.3.2013 godine do dana isplate,
na iznos od 72,87 kn od dana 1.4.2013 godine do dana isplate,
sve u roku od 15 dana."
2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I./I., II. III. i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, uz obvezu naknade troškova tuženiku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i trošak sastava žalbe te trošak sudske pristojbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredaba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke i odredbe kojom su glavnica kredita i otplata anuiteta vezani za tečaj CHF te zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti navedenih odredbi iz ugovora o kreditu koji je tužiteljica zaključila s tuženikom **.**.2006. na iznos od 18.498,31 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita, koji je tužitelj ica u cijelosti otplatila. U članku 7. toga Ugovora o kreditu ugovoreno da se navedeni kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, dok je u članku 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila koja je dan sklapanja toga ugovora iznosila 5,50% godišnje. Tužiteljica se u svezi ništetnosti navedenih odredaba Ugovora o kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
8. Stoga na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/2014., 110/2015. i 14/2019. – dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade š tete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/2012.) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako, da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
11. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5.50 % godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF.
12. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka radi utvrđenja činjenice postoji li razlika između anuiteta koje je tužiteljica trebala plaćati prema kamatnoj stopi određenoj predmetnim Ugovorom o kreditu i anuiteta koje je plaćala u utuženom razdoblju te je li eventualno došlo do preplate u otplati i u kojem iznosu, te razlike koja proistječe iz razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate i tečaja CHF važećeg u vrijeme isplate kredita izveden je dokaz financijskim vještačenjem po dipl. oec. UT. Navedenim nalazom i mišljenjem je utvrđeno da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 5,50% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30. travnja 2006. do 31. ožujka 2013. godine iznosi 730,68 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.985,30 kn. Razlika između anuiteta prema početnom otplatnom planu Banke po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu Banke po srednjem tečaju na dan isplate kredita (2. ožujka 2006. g.) za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30. travnja 2006. do 31. ožujka 2013. Ukupna razlika između anuiteta prema početnom otplatnom planu Banke po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu Banke po srednjem tečaju na dan isplate kredita (2. ožujka 2006.) za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 30. travnja 2006. do 31. ožujka 2013. godine iznosi 12.273,54 kn. Razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke u odnosu na početni otplatni plan za sve anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 751,08 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.077,62 kn. Ukupna razlika s osnove valutne kluzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 13.502,13 kn.
12.1. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak obračun vršio primjenom kamatne stope od 5,50% za cijelog trajanja otplatnog razdoblja kao da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi, pravilno je po ocijeni ovog suda utvrđenje prvostupanjskog suda da je obračun primjenom kamatne stope od 5,50% za cijelog otplatnog razdoblja vještak vršio prema uputi suda i to jer je sud kao nedvojbeno utvrdio da je ugovorna odredba kojom je promjena kamatne stope vezana uz jednostranu odluku tuženika ništetna, što ne znači da je Ugovor o kreditu onaj s fiksnom kamatnom stopom, kako to pogrešno ističe tuženik, već znači da je Ugovor o kreditu onaj s promjenjivom kamatnom stopom, ali da stranke prilikom sklapanja ugovora nisu valjano ugovorile način promjene njezine visine, poradi čega je obvezu tužitelja na isplatu po Ugovoru o kreditu potrebno obračunavati primjenom kamatne stope čiju su visinu stranke valjano ugovorile (5,50% godišnje). Stoga, pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima struke, a temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu, a posebno imajući u vidu da tuženik u postupku nije zatražio usmeno saslušanje vještaka niti predlagao daljnje dokaze s tog osnova.
13. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznose koji su i dosuđeni s navedenog osnova pod točkom I./II. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. - dalje: ZOO) obvezao tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 1.792,04 EUR.
14. Na iznose razlike u promijeni tečaja CHF vezano za glavnicu, tuženik je dužan tužiteljici platiti kamate od dana kad je platila tuženiku te iznose, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetne iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja u smislu odredbe članka 1115. ZOO.
15. Prvostupanjski sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanje isplate kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pravilno zaključujući kako je tuženik stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala i to tek pravomoćnošću ranije navedene presude u postupku kolektivne zaštite (14. lipnja 2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, koji završava dana 14. lipnja 2023., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. kolovoza 2021. Prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrđuje zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, a koji rok teče od 14. lipnja 2018. te stoga pravilno zaključuje da su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe, jer se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa člankom 241. i 245. ZOO, te da je do pravomoćnosti odluke (14. lipnja 2018.) ista zastara bila u prekidu.
16. Neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015. - dalje: ZIDZOPK) jer odredbe navedenog zakona prvostupanjski sud niti ne navodi u primjeni materijalnog prava kako to proizlazi iz pobijane odluke. Osim toga, nesporno je da je predmetni kredit zatvoren u travnju 2013. pa stoga odredbe ZIDZOPK ni na koji način nisu mogle utjecati na pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.
17. Ostali žalbeni razlozi tuženika nisu od odlučnog značenja pa stoga nisu cijenjeni (članak 375. stavak 1. ZPP).
18. Tuženik odluku o trošku pobija navodeći kako je u odnosu na odluku o trošku sud trebao primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP, jer tužitelj u odnosu na osnovu i visinu nije uspio sa 100% u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kao i da pogrešno primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. - dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima tuženika iz obrazloženja odluke o trošku jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud istu donio upravo na teme lju članka 154. stavak 2. ZPP. Pravilno je prvostupanjski sud visinu troškova zastupanja po ocjeni ovog suda dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, kao i uspjeh stranaka u spotu prema konačnom zahtjevu iz podneska od 6. svibnja 2022. (omaškom navedeno 30. lipnja 2022.) u iznosu od 2.333,23 EUR / 17.579,75 kn i to tužiteljice u omjeru od 76,81%, a tuženika u omjeru od 23,19%, pa kada se postotak uspjeha tužiteljice umanji za postotak uspjeha tuženika, tužiteljica je u konačnici u ovom postupku uspjela s 53,62 %. Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici trošak parničnog postupka dosudio u ukupnom iznosu od 1.188,57 EUR / 8.955,31 kn, dok je zahtjev tuženika zbog gubitka spora odbijen za naknadu parničnog troška. Neosnovano tuženik tvrdi (ničime to ne obrazlažući) i da sud pogrešno primjenjuje Tarifu. Prvostupanjski sud je obrazlažući svoju odluku o trošku jasno naveo za koje radnje i temeljem kojih odredaba Tarife tužiteljici dosuđuje trošak postupka. Stoga su žalbeni navodi o neosnovano dosuđenom trošku odbijeni kao neosnovani, jer je odluka prvostupanjskog suda o trošku donijeta u skladu s člankom 154. stavak 2. i članka 155. ZPP.
19. Slijedom svega navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda na način kako je to i presuđeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
20. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
U Karlovcu 8. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Stokrp
