Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-330/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Britvec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nensi Šarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4969/2023-28 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4969/2023-28 od 23. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4969/2023-28 od 23. siječnja 2026. odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 3. i čl.4., Ugovora o kreditu broj 146-224/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 18.07.2007. godine između ĐI (sada MI), [adresa], korisnika kredita i zalogodavatelja i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziranog dana 19. srpnja 2007. godine kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, pod poslovnim brojem OV-13598/2007, u dijelu u kojem je određeno da se otplata anuiteta i glavnice kredita tuženiku veže za valutu švicarskog franka (CHF) i to:
- dio odredbe sadržane u čl. 3. (tekst odredbe u zadnjoj rečenici čl. 3.) Ugovora o kreditu koji glasi: "... i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo
Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…"
- i dio odredbe sadržane u čl. 4. (tekst odredbe u trećoj rečenici čl. 4.) koji glasi: "… i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 2.473,03 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi:
na iznos od 2,03 EUR sa kamatom od 4.9.2007 pa do isplate
na iznos od 0,21 EUR sa kamatom od 2.10.2007 pa do isplate
na iznos od 0,93 EUR sa kamatom od 6.11.2007 pa do isplate
na iznos od 2,11 EUR sa kamatom od 7.12.2007 pa do isplate
na iznos od 3,25 EUR sa kamatom od 7.1.2008 pa do isplate
na iznos od 2,80 EUR sa kamatom od 6.2.2008 pa do isplate
na iznos od 6,34 EUR sa kamatom od 7.4.2008 pa do isplate
na iznos od 6,34 EUR sa kamatom od 7.4.2008 pa do isplate
na iznos od 2,33 EUR sa kamatom od 6.5.2008 pa do isplate
na iznos od 3,34 EUR sa kamatom od 6.6.2008 pa do isplate
na iznos od 3,56 EUR sa kamatom od 5.7.2008 pa do isplate
na iznos od 1,67 EUR sa kamatom od 6.8.2008 pa do isplate
na iznos od 3,68 EUR sa kamatom od 8.9.2008 pa do isplate
na iznos od 4,65 EUR sa kamatom od 6.10.2008 pa do isplate
na iznos od 10,98 EUR sa kamatom od 7.11.2008 pa do isplate
na iznos od 8,73 EUR sa kamatom od 5.12.2008 pa do isplate
na iznos od 14,96 EUR sa kamatom od 7.1.2009 pa do isplate
na iznos od 8,57 EUR sa kamatom od 6.2.2009 pa do isplate
na iznos od 8,28 EUR sa kamatom od 6.3.2009 pa do isplate
na iznos od 7,55 EUR sa kamatom od 6.4.2009 pa do isplate
na iznos od 6,68 EUR sa kamatom od 7.5.2009 pa do isplate
na iznos od 5,92 EUR sa kamatom od 10.6.2009 pa do isplate
na iznos od 5,75 EUR sa kamatom od 8.7.2009 pa do isplate
na iznos od 5,66 EUR sa kamatom od 10.8.2009 pa do isplate
na iznos od 6,10 EUR sa kamatom od 7.9.2009 pa do isplate
na iznos od 5,01 EUR sa kamatom od 11.10.2009 pa do isplate
na iznos od 5,56 EUR sa kamatom od 9.11.2009 pa do isplate
na iznos od 5,52 EUR sa kamatom od 9.12.2009 pa do isplate
na iznos od 7,05 EUR sa kamatom od 11.1.2010 pa do isplate
na iznos od 7,91 EUR sa kamatom od 10.2.2010 pa do isplate
na iznos od 6,86 EUR sa kamatom od 10.3.2010 pa do isplate
na iznos od 8,95 EUR sa kamatom od 8.4.2010 pa do isplate
na iznos od 7,81 EUR sa kamatom od 11.5.2010 pa do isplate
na iznos od 9,98 EUR sa kamatom od 10.6.2010 pa do isplate
na iznos od 11,10 EUR sa kamatom od 12.7.2010 pa do isplate
na iznos od 9,88 EUR sa kamatom od 6.8.2010 pa do isplate
na iznos od 13,51 EUR sa kamatom od 6.9.2010 pa do isplate
na iznos od 11,90 EUR sa kamatom od 6.10.2010 pa do isplate
na iznos od 10,80 EUR sa kamatom od 5.11.2010 pa do isplate
na iznos od 13,71 EUR sa kamatom od 6.12.2010 pa do isplate
na iznos od 16,59 EUR sa kamatom od 5.1.2011 pa do isplate
na iznos od 15,16 EUR sa kamatom od 7.2.2011 pa do isplate
na iznos od 13,43 EUR sa kamatom od 8.3.2011 pa do isplate
na iznos od 14,06 EUR sa kamatom od 6.4.2011 pa do isplate
na iznos od 14,90 EUR sa kamatom od 5.5.2011 pa do isplate
na iznos od 18,94 EUR sa kamatom od 7.6.2011 pa do isplate
na iznos od 18,72 EUR sa kamatom od 11.7.2011 pa do isplate
na iznos od 26,28 EUR sa kamatom od 8.8.2011 pa do isplate
na iznos od 20,60 EUR sa kamatom od 7.9.2011 pa do isplate ".
na iznos od 19,32 EUR sa kamatom od 5.10.2011 pa do isplate
na iznos od 19,56 EUR sa kamatom od 7.11.2011 pa do isplate
na iznos od 18,26 EUR sa kamatom od 7.12.2011 pa do isplate
na iznos od 20,17 EUR sa kamatom od 9.1.2012 pa do isplate
na iznos od 21,28 EUR sa kamatom od 6.2.2012 pa do isplate
na iznos od 19,70 EUR sa kamatom od 12.3.2012 pa do isplate
na iznos od 20,58 EUR sa kamatom od 6.4.2012 pa do isplate
na iznos od 20,12 EUR sa kamatom od 9.5.2012 pa do isplate
na iznos od 21,28 EUR sa kamatom od 6.6.2012 pa do isplate
na iznos od 20,01 EUR sa kamatom od 9.7.2012 pa do isplate
na iznos od 20,87 EUR sa kamatom od 8.8.2012 pa do isplate
na iznos od 19,62 EUR sa kamatom od 10.9.2012 pa do isplate
na iznos od 19,12 EUR sa kamatom od 5.10.2012 pa do isplate
na iznos od 20,62 EUR sa kamatom od 8.11.2012 pa do isplate
na iznos od 19,65 EUR sa kamatom od 7.12.2012 pa do isplate
na iznos od 20,95 EUR sa kamatom od 9.1.2013 pa do isplate
na iznos od 19,71 EUR sa kamatom od 5.2.2013 pa do isplate
na iznos od 17,84 EUR sa kamatom od 8.3.2013 pa do isplate
na iznos od 20,94 EUR sa kamatom od 8.4.2013 pa do isplate
na iznos od 19,12 EUR sa kamatom od 8.5.2013 pa do isplate
na iznos od 18,98 EUR sa kamatom od 11.6.2013 pa do isplate
na iznos od 18,14 EUR sa kamatom od 8.7.2013 pa do isplate
na iznos od 19,16 EUR sa kamatom od 8.8.2013 pa do isplate
na iznos od 19,38 EUR sa kamatom od 8.9.2013 pa do isplate
na iznos od 19,83 EUR sa kamatom od 7.10.2013 pa do isplate
na iznos od 20,09 EUR sa kamatom od 8.11.2013 pa do isplate
na iznos od 20,02 EUR sa kamatom od 10.12.2013 pa do isplate
na iznos od 19,92 EUR sa kamatom od 8.1.2014 pa do isplate
na iznos od 20,88 EUR sa kamatom od 10.2.2014 pa do isplate
na iznos od 19,13 EUR sa kamatom od 10.3.2014 pa do isplate
na iznos od 20,88 EUR sa kamatom od 8.4.2014 pa do isplate
na iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 9.5.2014 pa do isplate
na iznos od 20,48 EUR sa kamatom od 9.6.2014 pa do isplate
na iznos od 20,03 EUR sa kamatom od 9.7.2014 pa do isplate
na iznos od 21,39 EUR sa kamatom od 11.8.2014 pa do isplate
na iznos od 21,59 EUR sa kamatom od 8.9.2014 pa do isplate
na iznos od 20,78 EUR sa kamatom od 9.10.2014 pa do isplate
na iznos od 22,31 EUR sa kamatom od 28.11.2014 pa do isplate
na iznos od 21,54 EUR sa kamatom od 9.12.2014 pa do isplate
na iznos od 22,34 EUR sa kamatom od 9.1.2015 pa do isplate
na iznos od 22,31 EUR sa kamatom od 9.2.2015 pa do isplate
na iznos od 17,27 EUR sa kamatom od 9.3.2015 pa do isplate
na iznos od 19,12 EUR sa kamatom od 2.4.2015 pa do isplate
na iznos od 18,50 EUR sa kamatom od 12.5.2015 pa do isplate
na iznos od 9,56 EUR sa kamatom od 9.6.2015 pa do isplate
na iznos od 9,25 EUR sa kamatom od 8.7.2015 pa do isplate
na iznos od 9,56 EUR sa kamatom od 10.8.2015 pa do isplate
na iznos od 9,18 EUR sa kamatom od 8.9.2015 pa do isplate
na iznos od 8,88 EUR sa kamatom od 1.10.2015 pa do isplate
na iznos od 9,18 EUR sa kamatom od 6.11.2015 pa do isplate
na iznos od 9,50 EUR sa kamatom od 9.12.2015 pa do isplate
na iznos od 9,82 EUR sa kamatom od 9.1.2016 pa do isplate
na iznos od 9,82 EUR sa kamatom od 8.2.2016 pa do isplate
na iznos od 8,83 EUR sa kamatom od 9.3.2016 pa do isplate
na iznos od 9,43 EUR sa kamatom od 12.4.2016 pa do isplate
na iznos od 9,13 EUR sa kamatom od 9.5.2016 pa do isplate
na iznos od 12,28 EUR sa kamatom od 10.6.2016 pa do isplate
na iznos od 11,83 EUR sa kamatom od 12.7.2016 pa do isplate
na iznos od 12,37 EUR sa kamatom od 2.8.2016 pa do isplate
na iznos od 11,14 EUR sa kamatom od 5.9.2016 pa do isplate
na iznos od 11,17 EUR sa kamatom od 3.10.2016 pa do isplate
na iznos od 11,78 EUR sa kamatom od 3.11.2016 pa do isplate
na iznos od 11,93 EUR sa kamatom od 1.12.2016 pa do isplate
na iznos od 12,75 EUR sa kamatom od 9.1.2017 pa do isplate
na iznos od 12,25 EUR sa kamatom od 7.2.2017 pa do isplate
na iznos od 11,17 EUR sa kamatom od 8.3.2017 pa do isplate
na iznos od 12,66 EUR sa kamatom od 10.4.2017 pa do isplate
na iznos od 11,78 EUR sa kamatom od 8.5.2017 pa do isplate
na iznos od 11,90 EUR sa kamatom od 7.6.2017 pa do isplate
na iznos od 11,16 EUR sa kamatom od 8.7.2017 pa do isplate
na iznos od 10,13 EUR sa kamatom od 3.8.2017 pa do isplate
na iznos od 10,39 EUR sa kamatom od 8.9.2017 pa do isplate
na iznos od 10,22 EUR sa kamatom od 9.10.2017 pa do isplate
na iznos od 10,19 EUR sa kamatom od 6.11.2017 pa do isplate
na iznos od 9,83 EUR sa kamatom od 7.12.2017 pa do isplate
na iznos od 9,58 EUR sa kamatom od 9.1.2018 pa do isplate
na iznos od 9,89 EUR sa kamatom od 7.2.2018 pa do isplate
na iznos od 8,94 EUR sa kamatom od 2.3.2018 pa do isplate
na iznos od 9,21 EUR sa kamatom od 5.4.2018 pa do isplate
na iznos od 8,40 EUR sa kamatom od 3.5.2018 pa do isplate
na iznos od 9,87 EUR sa kamatom od 1.6.2018 pa do isplate
na iznos od 9,38 EUR sa kamatom od 30.6.2018 pa do isplate
na iznos od 9,63 EUR sa kamatom od 1.8.2018 pa do isplate
na iznos od 10,57 EUR sa kamatom od 31.8.2018 pa do isplate
na iznos od 10,04 EUR sa kamatom od 2.10.2018 pa do isplate
na iznos od 10,43 EUR sa kamatom od 2.11.2018 pa do isplate
na iznos od 10,00 EUR sa kamatom od 5.12.2018 pa do isplate
na iznos od 10,58 EUR sa kamatom od 2.1.2019 pa do isplate
na iznos od 10,33 EUR sa kamatom od 4.2.2019 pa do isplate
na iznos od 9,64 EUR sa kamatom od 4.3.2019 pa do isplate
na iznos od 11,17 EUR sa kamatom od 1.4.2019 pa do isplate
na iznos od 10,25 EUR sa kamatom od 30.4.2019 pa do isplate
na iznos od 11,24 EUR sa kamatom od 3.6.2019 pa do isplate
na iznos od 10,97 EUR sa kamatom od 2.7.2019 pa do isplate
na iznos od 11,70 EUR sa kamatom od 2.8.2019 pa do isplate
na iznos od 11,84 EUR sa kamatom od 3.9.2019 pa do isplate
na iznos od 11,37 EUR sa kamatom od 2.10.2019 pa do isplate
na iznos od 11,68 EUR sa kamatom od 4.11.2019 pa do isplate
na iznos od 10,66 EUR sa kamatom od 2.12.2019 pa do isplate
na iznos od 11,48 EUR sa kamatom od 2.1.2020 pa do isplate
na iznos od 11,90 EUR sa kamatom od 3.2.2020 pa do isplate
na iznos od 12,62 EUR sa kamatom od 2.3.2020 pa do isplate
na iznos od 14,45 EUR sa kamatom od 2.4.2020 pa do isplate
na iznos od 13,73 EUR sa kamatom od 30.4.2020 pa do isplate
na iznos od 14,39 EUR sa kamatom od 1.6.2020 pa do isplate
na iznos od 13,96 EUR sa kamatom od 30.6.2020 pa do isplate
na iznos od 13,69 EUR sa kamatom od 3.8.2020 pa do isplate
na iznos od 13,53 EUR sa kamatom od 2.9.2020 pa do isplate
na iznos od 13,23 EUR sa kamatom od 1.10.2020 pa do isplate
na iznos od 14,20 EUR sa kamatom od 3.11.2020 pa do isplate
na iznos od 11,61 EUR sa kamatom od 1.12.2020 pa do isplate
na iznos od 11,87 EUR sa kamatom od 31.12.2020 pa do isplate
na iznos od 12,19 EUR sa kamatom od 4.2.2021 pa do isplate
na iznos od 10,36 EUR sa kamatom od 3.3.2021 pa do isplate
na iznos od 11,39 EUR sa kamatom od 31.3.2021 pa do isplate
na iznos od 11,08 EUR sa kamatom od 30.4.2021 pa do isplate
na iznos od 11,52 EUR sa kamatom od 4.6.2021 pa do isplate
na iznos od 11,14 EUR sa kamatom od 30.6.2021 pa do isplate
na iznos od 12,13 EUR sa kamatom od 3.8.2021 pa do isplate
na iznos od 11,96 EUR sa kamatom od 31.8.2021 pa do isplate
na iznos od 11,47 EUR sa kamatom od 1.10.2021 pa do isplate
na iznos od 12,78 EUR sa kamatom od 3.11.2021 pa do isplate
na iznos od 12,76 EUR sa kamatom od 30.11.2021 pa do isplate
na iznos od 13,57 EUR sa kamatom od 3.1.2022 pa do isplate
na iznos od 13,32 EUR sa kamatom od 1.2.2022 pa do isplate
na iznos od 12,35 EUR sa kamatom od 1.3.2022 pa do isplate
na iznos od 14,02 EUR sa kamatom od 1.4.2022 pa do isplate
na iznos od 13,63 EUR sa kamatom od 3.5.2022 pa do isplate
na iznos od 14,88 EUR sa kamatom od 1.6.2022 pa do isplate
na iznos od 15,44 EUR sa kamatom od 1.7.2022 pa do isplate
na iznos od 16,92 EUR sa kamatom od 2.8.2022 pa do isplate
na iznos od 18,04 EUR sa kamatom od 2.9.2022 pa do isplate
na iznos od 18,10 EUR sa kamatom od 4.10.2022 pa do isplate
na iznos od 17,74 EUR sa kamatom od 31.10.2022 pa do isplate
na iznos od 27,39 EUR sa kamatom od 1.12.2022 pa do isplate
na iznos od 28,01 EUR sa kamatom od 3.1.2023 pa do isplate
na iznos od 26,91 EUR sa kamatom od 1.2.2023 pa do isplate
na iznos od 37,48 EUR sa kamatom od 7.3.2023 pa do isplate
i to do 31. prosinca 2007. godine prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve preostale neotplaćene anuitete, uključujući i glavnicu kredita, po Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine obračunava sukladno utvrđenoj ništetnosti valutne klauzule u toč. I. ove presude.".
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.949,08 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica u odnosu na točku III. izreke, iz svih zakonom dopuštenih razloga, a naročito radi pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da će odbijanje točke 3. tužbenog zahtjeva imati za posljedicu nastavak neravnoteže u pravima i obvezama između tužiteljice i tuženika, na štetu tužiteljice kao potrošača jer je kredit i dalje u otplati (do 2037.). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji točku 3. tužbenog zahtjeva ili da ukine presudu u odnosu na točku III. i vrati prvostupanjskom sudu na novo postupanje. Tužiteljica traži trošak sastava žalbe.
3. Navedenu presudu u točkama I., II. i IV. pobija tuženik pravovremenom žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, te da tužiteljicu obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje. Tuženik traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV.
4. Tužiteljica u svom odgovoru na žalbu u cijelosti osporava sve žalbene navode tuženika kao neosnovane te predlaže žalbu tuženika odbiti u cijelosti.
5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF.
10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu, da je Ugovorom o kreditu sklopljenim **.**.2007. tuženik kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 55.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 30 godina, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.
11. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koji je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužiteljica kao korisnik kredita uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna osnovanost prigovora zastare.
12. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove, na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.
13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu o riziku eventualnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF niti su utvrdile na koji će način promjena CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljnoj na promjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica temeljem promjene tečaja preplatila kredit i to za ukupni iznos od 2.473,03 EUR u utuženom periodu.
14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge i pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a.
15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
17. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
18. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019. - dalje: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
19. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopila predmetni Ugovor) nije imala utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.
20. Kako nema dokaza da je tužiteljica kao korisnik kredita bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obavijšten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023.; 21.7.).
21. U žalbi tuženik navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužiteljica potrošač i da je ugovor sklopila u svojstvu potrošača, te ponavlja prigovore kako se ista ugovorom o kreditu obvezala svaki mjesec uplaćivati iznos od 57,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize HNB-a, a koja sredstva će se koristiti za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HI Balanced Fond, i to tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, koje prigovore je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno i obrazloženo otklonio.
22. Neosnovano tuženik osporava status tužiteljice kao potrošača. Prema ZZP odlučno je da je ugovor sklopljen izvan poslovne ili profesionalne djelatnosti fizičke osobe, a ne postojanje sporednih ili dodatnih elemenata ugovora. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica kao fizička osoba kredit nije sklopila radi obavljanja registrirane djelatnosti, pružanja usluga na tržištu i profesionalnog ulaganja. Činjenica da je u ugovoru navedeno ulaganje u investicijski fond ne mijenja osnovnu svrhu ugovora, a to je rješavanje osobnih financijskih potreba tužiteljice. Stoga ulaganje privatnih sredstava fizičke osobe radi osobne koristi ne predstavlja poslovnu djelatnost niti isključuje status potrošača. Slijedom toga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ima status potrošača, a žalbeni navodi tuženika u tom dijelu su neosnovani.
23. Pored toga, tuženik pogrešno poistovjećuje formalno obrazovanje i radno iskustvo tužiteljice (dipl. oecc. u banci) s potpunim razumijevanjem složenih financijskih rizika, osobito valutnog rizika vezanog uz CHF. Status "prosječnog potrošača" ne isključuju višu razinu obrazovanja, zaposlenje u financijskoj instituciji niti opće pravno i ekonomsko znanje. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljici na jasan, razumljiv i konkretan način objašnjen valutni rizik, da su predočene moguće znatne promjene tečaja, niti da je upozorena na potencijalno neograničen rast njene obveze po kreditu. Obveza transparetnog informiranja leži isključivo na banci, neovisno o obrazovanju potrošača pa su navodi tuženika u ovom dijelu također neosnovani. Osim toga, prvostupanjski sud je saslušanjem tužiteljice utvrdio da ista nije radila na poslovima odobravanja kredita.
24. Za navesti je i to da se presuda u slučaju potrošač primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CFH ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što, dakle, ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.
25. Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu,jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.
26. Međutim, tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.
27. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.
28. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 4. lipnja 2021., tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 4. lipnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.
29. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2011.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju tvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
30. U odnosu na žalbene navode tužiteljica koja osporava točku III. izreke prvostupanjske presude, tj. u odnosu na zahtjev tužiteljice da joj tuženik sve buduće anuitete obračunava sukladno utvrđenoj ništetnosti ugovora, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku temeljem članka 326. ZPP-a. Naime, tom odredbom je propisano da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Stoga, tek u slučaju da nakon zaključenja glavne rasprave dođe do obračuna anuiteta koji nisu u skladu s ugovornim odredbama i do eventualnog stjecanja bez osnove, sud će moći temeljem određenog tužbenog zahtjeva stranke naložiti vraćanje primljenih iznosa, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud.
31. Odluka o trošku je pravilno zasnovana na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebnih troškovi.
32. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.
33. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a jer nisu uspjeli sa svojim žalbama pa je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Karlovcu 8. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vinka Vrančić
