Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-504/2023-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Ljiljani Penavić, odvjetnici u Rijeci i Dinu Španjol Varenini, odvjetniku u Rabu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda Rijeci, poslovni broj P- 1172/2021-30 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda Rijeci, poslovni broj P-1172/2021-30 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda Rijeci, poslovni broj P-1172/2021-30 od 31. ožujka 2023., odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 7 st.3 Ugovora o [broj kredita]/ i Erste & Steiermarkische bank d.d. -a kao kreditora s druge strane, a kojom je tužiteljica kao korisnica kredita obvezna na vraćanje iznosa kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugih eventualnih troškova obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro računa tuženika, te kojom je određeno da je tužiteljica upoznata s mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja te da ju je tuženik informirao o eventualnim rizicima promjene tečaja te da kao takva ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 8 st.1 i 2 Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana **.**.2006. između BA kao korisnice kredita s jedne strane i Erste & Steiermarkische bank d.d.-a kao kreditora s druge strane, a kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da tuženik može vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika te da kao takva ne proizvodi pravne učinke.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 10 Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana **.**.2006. između BA kao korisnice kredita s jedne strane i Erste & Steiermarkische bank d.d.-a kao kreditora s druge strane, a kojom je ugovoreno da je korisnik kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,000% naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. -u Oib: 23057039320 isplatiti tužiteljici BA OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplaćenog tečaja i neosnovano naplaćene naknade novčani iznos od 2.002,46 € /15.087,56 kn 1 i to:

-s osnove neosnovano naplaćene naknade iznos od 2.203,93 kn ili 292,51 € 1 pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28.11.2006.g. do isplate ,

-s osnove preplaćenog tečaja iznos od 1.709,95 € ili 12.883,63 kn 1 s pripadajućom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,28 kn ili 0,04 € od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 121,65 kn ili 16,15 € od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 145,91 kn ili 19,37 € od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 155,79 kn ili 20,68 € od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 165,77 kn ili 22,00 € od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 136,00 kn ili 18,05 € od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 134,53 kn ili 17,86 € od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 101,85 kn ili 13,52 € od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 63,55 kn ili 8,43 € od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 79,30 kn ili 10,52 € od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 107,05 kn ili 14,21 € od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 80,05 kn ili 10,62 € od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 77,40 kn ili 10,27 € od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 109,52 kn ili 14,54 € od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 135,27 kn ili 17,95 € od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 168,95 kn ili 22,42 € od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 160,81 kn ili 21,34 € od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 218,75 kn ili 29,03 € od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 206,20 kn ili 27,37 € od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 351,51 kn ili 46,65 € od 29.06.2010. do isplate,

- na iznos od 316,13 kn ili 41,96 € od 30.07.2010. do isplate,

- na iznos od 340,03 kn ili 45,13 € od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 405,94 kn ili 53,88 € od 28.09.2010. do isplate,

- na iznos od 403,29 kn ili 53,53 € od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 349,60 kn ili 46,40 € od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 599,03 kn ili 79,50 € od 23.12.2010. do isplate,

- na iznos od 591,83 kn ili 78,55 € od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 530,61 kn ili 70,42 € od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 549,48 kn ili 72,93 € od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 498,21 kn ili 66,12 € od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 503,90 kn ili 66,88 € od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 666,48 kn ili 88,46 € od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 836,79 kn ili 111,06 € od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 795,37 kn ili 105,56 € od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 704,31 kn ili 93,48 € od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 707,01 kn ili 93,84 € od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 693,12 kn ili 91,99 € od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 672,36 kn ili 89,24 € od 01.12.2011. do isplate.

po kamatnoj stopi koja se do 31.12. 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom, iznosa od 1.886,31 eur/ 14.212,44 KN kao neosnovanim.

VI .Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika kojom od tužitelja potražuje iznos od 198,63 EUR/1.496,47 KN1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

23,63 od

2.1.2007. pa do isplate,

39,49 od

2.2.2007. pa do isplate,

32,13 od

2.3.2007. pa do isplate,

36,43 od

2.4.2007. pa do isplate,

76,57 od

2.5.2007. pa do isplate,

86,43 od

2.6.2007. pa do isplate,

99,44 od

2.7.2007. pa do isplate,

99,34 od

2.8.2007. pa do isplate,

81,52 od

2.9.2007. pa do isplate,

108,04 od

2.10.2007. pa do isplate,

108,69 od

2.11.2007. pa do isplate,

90,08 od

2.12.2007. pa do isplate,

92,12 od

2.1.2008. pa do isplate,

52,26 od

2.2.2008. pa do isplate,

25,83 od

2.3.2008. pa do isplate,

60,97 od

2.5.2008. pa do isplate,

77,97 od

21.6.2008. pa do isplate,

59,39 od

2.7.2008. pa do isplate,

96,43 od

2.8.2008. pa do isplate,

88,10 od

2.9.2008. pa do isplate,

51,52 od

2.10.2008. pa do isplate,

10,09 od

2.12.2008. pa do isplate,

to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja

se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.099,23EUR/ 15.816,65 KN 1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana , dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podnesak tužitelja od 22. svibnja 2022. "

2. Navedenu presudu (ne i rješenje) pravovremenom žalbom pobija tuženik u točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i da odbije tužbene zahtjeve tužitelja uz naknadu troškova tuženiku, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te ulazna naknada, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koja je tuženik obračunavao prema tečaju CHF te zahtjev za isplatom naplaćene ulazne naknade.

8. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu, da je Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 23.950,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 60 mjeseci, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,99%, s time da je člankom 8. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje u skladu s važećim odlukama banke. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

9. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te ulazna naknada i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužiteljica kao korisnik kredita uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna osnovanost prigovora zastare.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove, na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standarnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odrebe bile sastavni dio standarnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF niti su utvrdile na koji će način promjena CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na promjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica temeljem promjene tečaja preplatila kredit i to za ukupni iznos od 1.709,95 EUR.

12. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019. - dalje: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/2022. - dalje: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

14. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

15. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019. - dalje: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

17. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

18. Kako nema dokaza da je tužiteljica kao korisnik kredita bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obavijšten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023.; 21.7.).

19. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

20. Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu,jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za utvrđenje postojanja tuženikove tražbine u iznosu od 198,63 EUR. Neosnovano, naime, tuženik svoj zahtjev postavlja kao povrat stečenog bez osnove u situaciji kada nikakva imovina tuženika kao kreditora nije prešla u imovinu tužiteljice kao korisnice kredita zbog valutne klauzule, odnosno zbog tzv. negativnih razlika kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Pritom, činjenica da je prvostupanjski sud utvrdio kako tražbina tuženika nije osnovana nije od utjecaja na zakonitost ovog dijela odluke jer utvrđenje nepostojanja i neosnovanosti tražbine proizvodi isti pravni učinak.

22. Međutim, tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

23. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

24. U konkretnom slučaju, sukladno navednom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 8. srpnja 2021., tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 8. srpnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima. Tražbina s osnove promjenjive kamatne stope bi bila u zastari, kako je to obrazložio prvostupanjski sud, no istu tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije niti potraživala.

25. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd - 1294/2021 od 12. listopada 2011.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju tvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26. U odnosu na tzv. ulaznu naknadu, pravilno prvostupanjski sud navodi da je ista ugovorena i naplaćena bez pregovaranja s tužiteljicom i bez ikakvog kriterija vezanog za stvarni trošak. Sllijedom toga pravilno je zaključeno da je sporna odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana u članku 10. prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je sporna odredba nepoštena prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP /03 i posljedično tome ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, na tuženiku je bio teret dokaza da se o spornoj odredbi pregovaralo, no tuženik na tu okolnost nije predočio niti jedan dokaz.

28. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 nije dokazao da sporna administrativna naknada odgovara određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužiteljicu prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja tog iznosa odnosno naknade. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljica bila informirana o obvezi plaćanja te naknade, ali nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužiteljice kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga žalbene tvrdnje tuženika o tome da se tužiteljica u svakom trenutku bila slobodna dodatno informirati o značenju odredaba ugovora o kreditu ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

29. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

29.1. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

30. Člankom 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim člankom 84. ZZP, samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" trebaju se shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, sporne odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu članka 84. ZZP, ne mogu se odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošača", pa se sporne naknade ne mogu smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu samo zato što su uključene u ukupne troškove. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom, kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

30.1. Odredbu članka 84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi, čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena"), odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u konkretnom slučaju nepoštenost spornih odredbi ne tiče se odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, sporne odredbe nisu izuzete iz ocjene poštenosti.

31. Neosnovan je i prigovor zastare u odnosu na tzv. ulaznu naknadu budući da je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

32. Odluka o parničnom trošku je pravilna jer je tuženik izgubio spor, obzirom da je tužiteljica u pogledu osnove zahtjeva i u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, pa je stoga tuženik prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak.

33. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP -a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

34. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte