Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž- 875/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Vesne Breitvec izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o., iz Zadra, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Žurić i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru od 17. listopada 2025., broj P-2849/2019 - 35., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru od 17. listopada 2025., broj P- 2849/2019 -35 i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru od 17. listopada 2025., broj P-2849/2019 -35 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku da tužitelju RD iz [adresa], isplati iznos od 15.926,25 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate.

Točkom II., izreke utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju u iznosu od 845.684,66 kn uvećano za zatezne kamate koje teku na iznos dospjele glavnice od 419.547,56 kn od dana 19.7.2020. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a točkom III. nalaže se tuženoj isplatiti na ime troškova parničnog postupka iznos od 4.917,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga time da se koncentrira na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome se žalbeni razlozi svode na činjenicu da da prvostupanjski sud zanemaruje da je predmetni Ugovor o kreditu broj: 060623480220, raskinut zbog nepodmirivanja obaveza od strane tužitelja 11. veljače 2011., dok je prvostupanjski sud prihvatio izračun vještaka koji je napravljen kao da je došlo do prijevremene otplate Ugovora o kreditu, a ne kao da je kredit otkazan zbog neurednosti, što je slučaj u ovom konkretnom predmetu. Zauzevši takva stav prvostupanjski sud je propustio utvrdi stvarno stanje. Tuženik navodi da je sudski vještak Martina Maté je na prigovor tuženika dostavila očitovanje kojim je navela je da je iz dostavljene dokumentacije doista razvidno da nije došlo do prijevremene otplate predmetnog kredita, već da je predmet otkazan i stoga je sačinila novi nalaz i mišljenje prema kojemu je razlika između iznosa koji bi tužitelj plaćao da se prilikom obračuna mjesečne obveze primjenjivao tečaj na dan isplate kredita, i iznosa koje je tužitelj zaista uplatio do datuma otkaza kredita je negativna, odnosno u korist tuženika budući iznosi - 10.223,28 kn, odnosno - 1.356,86 EUR, pa proizlazi da je tužitelj do otkaza Ugovora o kreditu, 11. veljače 2011. uplatio manji iznos nego što bi uplatio da je i prilikom obračuna mjesečne obveze primijenjen inicijalni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita kao da je fiksni u cijelom razdoblju.Tuženik navodi da je obzirom na nalaz i mišljenje vještaka po prigovoru tuženika, bilo potrebno utvrditi da je razlika između iznosa koji bi tužitelj plaćao da se prilikom obračuna mjesečne obveze primjenjivao tečaj na dan isplate kredita, i iznosa koje je tužitelj zaista uplatio do datuma otkaza kredita je negativna (u korist tuženika) i iznosi - 10.223,28 kn, odnosno - 1.356,86 EUR. Stoga je nesporno da tužitelj prema tuženiku, zbog činjenice otkaza kredita zbog neurednosti plaćanja, nema potraživanje, već postoji samo dugovanje tužitelja prema tuženiku u navedenom iznosu. Tuženik smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa smatra da je u ovom postupku došlo do bitne povrede prava stranke na pravično suđenje. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, predlaže žalbu prihvatiti pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku kako i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbe tuženika, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu obuhvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pa za sada nije moguće ispitati pravilnost primijene materijalnog prava.

6. Predmet spora je isplata iznosa mjesečnih rata kredita preplaćenih po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, te je prvostupanjski sud, pozivajući se na utvrđenja iz presude donesene u sporu vođenom povodom tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa (pravomoćno okončanih odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2016 i Pž-6632/2017), usvojio uređeni tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja visine preplaćenih mjesečnih iznosa po kreditu [broj kredita] sklopljen 23. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita.

7. Činjenica sklapanja ugovora o kreditu broj: 060623480220 dana 23. lipnja 2006. u valuti CHF nije sporna, kao ni činjenica da je tužena banka u ovom postupku bila jedna od tuženih banaka u postupku u kojemu je utvrđena ništetnost odredbi ugovora vezanih za valutu CHF.

8. Na temelju članka 502.c ZPP-a prvostupanjski sud je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, ukoliko se stranka – tužitelj na njih poziva, a tužitelj se pozivao na odluke donesene u „kolektivnom sporu“, pa tuženik neosnovano u tom dijelu osporava stav prvostupanjskog suda.

9. Sporna je visina potraživanja tužitelja kao i postojanje tražbine tuženika prema tužitelju s osnove izjavljenog prigovora radi prebijanja.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj neuredno ispunjavao svoje mjesečne obveze iz ugovora o kreditu te mu je tuženik 11. veljače 2011., otkazao ugovor o kreditu.Činjenicu otkaza ugovora o kreditu prvostupanjski sud pogrešno interpretira, kao prijevremenu otplatu kredita, pa tako izvodi i pogrešan zaključak i potraživanja tužitelja prema tuženiku i tuženika prema tužitelju, poistovjećujući otkaz ugovora o kreditu sa prijevremenom otplatom kredita (t. 13.2. obrazloženja), pa da je tužitelj do kraja otplate kredita preplatio iznos od 15.926,25 EUR.

11. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da sama činjenica otkaza ugovora o kreditu ne utječe na njegovo pravo da potražuje kao potrošač za razdoblje u kojemu je ispunjavao svoje obveze povrat preplaćenih iznosa na ime razlike zbog promjene tečaje valute CHF. Međutim, ispušta iz vida da na tu razliku ima pravo do dana otkaza kredita. Prvostupanjski sud kao preplatu tužitelju dosuđuje iznos koji mu ne pripada, obzirom iz nalaza vještaka od 12. srpnja 2025. proizlazi da iznos od 14.528,84 EUR predstavlja uvećanje ukupnog duga tužitelja na dan otkaza kredita zbog promjene tečaja valute CHF, međutim, tužitelj nakon otkaza kredita dug nije platio, te je stoga tuženik istako i prigovor prijeboja, koji pak prvostupanjski sud odbija pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima, jer tužitelj nije ništa primio od tuženika pritom se pozivajući na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi. Napominje se da je tužitelju isplaćen cijeli iznos kredita, 97.125,00 CHF, da je do dana otkaza kredita 11. veljače 2011. tužitelj isplatio dio obveze i to u iznosu stvarno uplaćenih 29.992,34 CHF (nalaz vještaka od 12. srpnja 2025.), dakle, neovisno o činjenici ništetnosti odredba ugovora o kreditu vezanim za valutu CHF, proizlazi da na strani tužitelja s osnove primljenog iznosa kredita postoji dug po predmetnom ugovoru o kreditu, a koju činjenicu prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava da je kredit prijevremeno otplaćen ne utvrđuje niti uzima u obzir.

12. Obzirom da je žalbenim navodima tuženika dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, na temelju članka 370. ZPP-a, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pravilno utvrditi činjenično stanje obzirom na izjavljen prigovor prijeboja koji se odnosi na činjenicu otkaza ugovora o kreditu kada je dospjela cijela glavnica na naplatu, te uzimajući u obzir ništetnost odredbi vezanih za valutu CHF, utvrditi je li tužitelj nakon otkaza ugovora o kreditu podmirio dug prema tuženiku, ako nije koliki je dug tužitelja po otkazu ugovora o kreditu, te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku kako o tužbenom zahtjevu tužitelja tako i o prigovoru prijeboja, a ujedno će odlučiti o troškovima postupka i trošku žalbe.

U Karlovcu, 8. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp