REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-668/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja EM tehnologija d.o.o. iz Valpova, K [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Jelena Guljaš, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, Kardinala A. Stepinca 7, protiv tuženika Komunalnog društva VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Dolac 14, Rijeka, OIB:80805858278, kojega zastupa KŠ, radi jednostavne nabave, 8. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila upravnog postupka. Pojašnjava kako je tuženik 20. svibnja 2025. raspisao natječa j u postupku jednostavne javne nabave, e-Dostava s javnom objavom poziva, broj i datum objave 2025/S JavPoz-0001496, na temelju članka 15. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ br. 120/16., 114/22. - dalje ZJN), Nabava efektivnih mikroorganizama EM-1 za pročišćavanje sustava javne odvodnje i eliminaciju neugodnih mirisa JN-27/25, s rokom za dostavu ponude 26. svibnja 2025. do 13:00 sati. Navodi da je tuženik objavio dokumentaciju o nabavi u kojoj je naznačeno da je Ponuditelj dužan ponuditi predmet nabave sukladno traženim uvjetima i troškovniku koji su sastavni dio Dokumentacije o nabavi. Ističe kako je Dokumentacijom o nabavi određeno da, kako bi se ponuda smatrala valjanom, predmet nabave mora zadovoljiti tražen i uvjet o kvaliteti proizvoda, na način da je ponuditelj dužan dokazati kvalitetu proizvoda certificiranošću (certifikat/potvrda/uvjerenje) proizvoda od strane EMRO-a Japan (EM Research Organization, Inc.) i/ili Greenland EM tehnologije, što ukazuje na izvornost, porijeklo, sigurnost i proizvodnju istog primjenom originalne EM 1 tehnologije. U slučaju neispunjavanja uvjeta o kvaliteti proizvoda smatrat će se da ponuda nije valjana i kao takva neće se razmatrati. Dodaje da je Dokumentacijom o nabavi propisano da se protiv odluke o odabiru ne može izjavljivati pravni lijek te da se na ovaj postupak ne primjenjuje ZJN.
1.1. Smatra da je tuženik povrijedio osnovna načela propisana člankom 4. ZJN- a i to načelo jednakog tretmana, načelo tržišnog natjecanja i načelo zabrane diskriminacije, te neopravdano dao prednost točno određenim subjektima, koje je postupanje u suprotnosti s kogentnom odredbom članka 4. stavka 2. ZJN-a. Također, da tuženik pogrešno tumači i primjenjuje odredbe materijalnog prava kada smatra da u jednostavnom postupku javne nabave nije dužan primjenjivati ZJN-a. Upućuje na članak 15. ZJN-a. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/214/2021 od 22. ožujka 2023. te ističe da se u njoj izričito navodi kako zakonodavac, usprkos dikciji članka 12. ZJN-a, u postupcima jednostavne nabave nije otklonio primjenu njime propisanih temeljnih načela. Dalje, da je u svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske odgovorio i na pitanje prava na pravni lijek, navodeći da, iako odluka o odabiru najpovoljnije ponude, donesena u postupku jednostavne nabave, nije određena kao upravni akt, to ne znači da se postupkom koji je prethodio i koji je dovršen tom odlukom ne mogu povrijediti temeljna načela javne nabave propisana člankom 4. ZJN-a i posljedično prava ili pravni interesi natjecatelja čije ponude nisu prihvaćene.
1.2. Nadalje, ističe kako je 20. svibnja 2025., putem e-maila, postavio upit tuženiku zašto ponuditelj mora imati certifikat izdan od strane privatnog Instituta EMRO Japan i potvrdu o primjeni njegove tehnologije, te daje li se na taj način prednost samo jednom ponuđaču. Od tuženika je zatraženo i dodatno stručno obrazloženje zbog čega ni jedan drugi proizvod ne može zadovoljiti stvarne potrebe sustava. Navodi da je tuženik odgovorio kako smatra da ne postoji tehnički ravnopravan ekvivalent koji bi zadovoljio sve potrebne uvjete. Tužitelj smatra da tuženik nije utvrdio koje točno karakteristike treba imati predmet nabave, već da je kvalitetu vezao isključivo uz posjedovanje točno određenog certifikata, čime je neopravdano dao prednost subjektima koji imaju točno određeni certifikat izdan od strane privatnog instituta. Dodaje da je 22. svibnja 2025. podnio prigovor na uvjete dokumentacije JN-27/25, navodeći da zahtjev za posjedovanjem certifikata EMRO Japan ili Greenland EM neopravdano ograničava tržišno natjecanje, diskriminira proizvode koji imaju istu ili višu funkcionalnost, ali nemaju navedeni certifikat i favorizira vrlo ograničen broj gospodarskih subjekata, povezanih s jednim privatnim Institutom (EMRO Japan) koji se bavi uglavnom certificiranjem većim dijelom vlastitih proizvoda. Pojašnjava da je tražio izmjenu dokumentacije na način da se omogući sudjelovanje i proizvoda koji ne posjeduju isključivo EMRO certifikat, ali mogu dokazati tehničku i funkcionalnu jednakovrijednost putem neovisnih analiza, deklaracija i rezultata primjene, te jasno navođenje mogućnosti podnošenja tehnički jednakovrijednih ponuda, sukladno općim pravilima tržišnog natjecanja i transparentnosti. Dalje navodi da je 3. lipnja 2025. tuženik dostavio odgovor na prigovor broj IB-1554/1 u kojem navodi kako smatra da u konkretnom slučaju predmet ugovora opravdava postavljeni uvjet, te kako ne mogu prihvatiti prigovor kao osnovan, dok je 4. lipnja 2025. tuženik donio Odluku o odabiru JN-27/25, u kojoj se navodi da je pristigla jedna valjana ponuda i to ponuditelja EFEKTIVNI MIKROORGANIZMI ORIGINALNA TEHNOLOGIJA RIJEKA d.o.o.
1.3. Naglašava da tužitelj nakon podnošenja službenog prigovora na uvjete dokumentacije JN-27/25 od 22. svibnja 2025., ostvaruje pravo na sudsku zaštitu, s obzirom na to da Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi ističe kako je, u slučaju traženja sudske zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnog tijela, pravo na pristup sudu uvjetovano prethodnim korištenjem prava na izjavljivanje prigovora. Smatra da postoji pravni interes za podnošenje tužbe. Predlaže da Sud poništi Odluku o odabiru JN-27/25, broj odluke: 0406-1/25, - Nabava efektivnih mikroorganizama EM-1 za pročišćavanje sustava javne odvodnje i eliminaciju neugodnih mirisa, od 4. lipnja 2025., uz naknadu troška upravnog spora tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu jer prije podnošenja tužbe nije tuženiku podnio prigovor na predmetnu Odluku, iz razloga što je pravo na pristup sudu uvjetovano jedino prethodnim korištenjem prava na izjavljivanje prigovora naručitelju. Tvrdi da navedeno proizlazi upravo iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/214/2021 od 22. ožujka 2023. Spori da bi prigovor tužitelja od 22. svibnja 2025., predstavljao prigovor u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., 110/21. - dalje: ZUP) jer dokumentacija o nabavi nije postupanje javnopravnog tijela kojim bi bilo povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, već se radi o definiranju uvjeta nabave koji sami po sebi ne proizvode samostalne pravne učinke. Osim toga, ističe kako prigovor tužitelja od 22. svibnja 2025. nije upućen čelniku.
2.1. Pojašnjava da razlikovanje faza postupka nabave proizlazi i iz ZJN-a. Naime, tako navodi da se sukladno članku 406. ZJN-a, u otvorenom postupku žalba izjavljuje u roku od deset dana, i to od dana objave poziva na nadmetanje, u odnosu na sadržaj poziva ili dokumentacije o nabavi, odnosno primitka odluke o odabiru ili poništenju, u odnosu na postupak pregleda, ocjene i odabira ponuda, ili razloge poništenja. Zaključuje kako analognom primjenom ZJN-a, izjavljivanje prigovora na sadržaj dokumentacije o nabavi nije istovjetno izjavljivanju prigovora protiv odluke o odabiru, a da je tome tako, potvrđuje i potencijalni ishod navedenih postupaka, što proizlazi iz sadržaja samog prigovora tužitelja od 22. svibnja, kojim tužitelj traži izmjenu dokumentacije na način da se omogući sudjelovanje i proizvoda koji ne posjeduju isključivo EMRO certifikat, ali mogu dokazati tehničku i funkcionalnu jednakovrijednost putem neovisnih analiza, deklaracija i rezultata primjene, odnosno jasno navođenje mogućnosti podnošenja tehnički jednakovrijednih ponuda, sukladno općim pravilima tržišnog natjecanja i transparentnosti, te sadržaja tužbenog zahtjeva kojim traži da se poništi predmetna Odluka o odabiru JN-27/25, broj odluke: 0406-1/25. Također, smatra da se razlika očituje i u činjenici da je odluka o odabiru upravni akt, dok dokumentacija o nabavi to nije. Slijedom navedenog, tvrdi da podnošenje prigovora na uvjete dokumentacije o nabavi, a da nije podnesen prigovor protiv odluke o odabiru izvršnošću koje nastupa faza sklapanja ugovora o nabavi, ne otvara put pravu na sudsku zaštitu, a da svako drugačije tumačenje dovodi u pitanje načelo pravne sigurnosti i zaštitu legitimnih očekivanja stranaka. Konačno, tuženik ističe i kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju jer nema pravni interes za vođenje upravnog spora jer odluka o odabiru nema učinak na njegova prava, obveze ili pravne interese . Ističe prigovor mjesne nenadležnosti.
2.2. Nadalje, ističe se da su navodi tužitelja paušalni. Tvrdi da naručitelj u postupku nabave ima ovlast postaviti kvalitativne uvjete i kriterije koji osiguravaju da predmet nabave bude izvršen na način koji odgovara potrebama naručitelja. Navodi da je tako zatražio da predmet nabave mora zadovoljavati uvjet o kvaliteti proizvoda te je ponuditelj bio dužan dokazati kvalitetu proizvoda certificiranošću proizvoda, a to budući se time ukazuje na izvornost, porijeklo, sigurnost i proizvodnju istog primjenom originalne EM 1 tehnologije. Ponuditelji su takav važeći akt (certifikat/potvrdu/uvjerenje) bili dužni i dostaviti. Ističe kako je uvjet za posjedovanje certifikata bio postavljen kako bi se osigurao prihvatljiv, siguran, pouzdan i učinkovit proizvod, te je stoga bio nužan. Zatim, da postavljeni uvjet nije imao karakter diskriminacije jer je njegova svrha bila obrazložena u dokumentaciji koja je bila javno objavljena i dostupna svim potencijalnim ponuditeljima, dok opis predmeta nabave ne favorizira gospodarske subjekte, već se na nadmetanje mogao javiti svaki gospodarski subjekt koji je bio u mogućnost ponuditi traženo što se potkrjepljuje certifikatom. Po stavu tuženika, upravo zbog javne objave, nabava nije bila ograničena, s obzirom na mogućnost javljanja poslovnih subjekata na i izvan područja Republike Hrvatske. Poziva se na članak 210. ZJN-a i Smjernice za provedbu postupaka jednostavne nabave Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za trgovinu i politiku javne nabave, iz rujna 2022. Tuženik smatra kako ne postoji tehnički ravnopravna zamjena koja bi zadovoljila sve potrebne uvjete, bez rizika, a istovremeno osigurala nužno potreban kontinuitet i očuvanje učinkovitosti dosadašnje primjene.
2.3. Daje pojašnjenje kako je bitno da se nastavi primjenjivati ista tehnologija koja je korištena prethodno, u suprotnom, ukoliko se mijenjaju ili miješaju vrste nema garancije i ne zna se kakvo će biti njihovo djelovanje. Naglašava da predmetni certifikat garantira da proizvod sadrži izvorne mikroorganizme EM1 u skladu s licenciranim recepturama, da se radi o originalnoj EM tehnologiji, da je proizvodnja podložna kontroli kvalitete i nadzoru EMRO JAPAN-a te takva razina kontrole i vjerodostojnosti nije dostupna putem drugih certifikata ili samostalnih izjava izvođača koji nisu podložni međunarodnoj verifikaciji i ne jamče korištenje izvorne tehnologije. Tuženik napominje da je javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Smatra kako je predmet nabave odredio i opisao sukladno potrebama, odnosno dokazao kako je upućivanje na certifikat opravdano samim predmetom nabave. Za tuženika je jednakovrijedna samo ona tehnologija, odnosno samo ona vrsta mikroorganizama koja se može koristiti bez ikakvih promjena, a to je tražena EM tehnologija. Zaključuje kako u predmetnom postupku jednostavne nabave nije povrijedio osnovna načela javne nabave. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi trošak upravnog spora u visini sudskih pristojbi.
3. Tužitelj se podneskom od 13. studenog 2025. očitovao na odgovor na tužbu. U bitnome, ističe kako su netočni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu te da je tuženik onemogućio tužitelja u podnošenju pravnog lijeka. Naglašava da je njegovo pravo povrijeđeno upravo postavljenim uvjetima iz Dokumentacije o nabavi. Tužitelj drži da je upravo nepravilnost u toj fazi postupka (postavljanje diskriminatornih uvjeta) dovelo do nezakonitosti konačne odluke, stoga da se takvo postupanje može osporavati u upravnom sporu, što je i u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/214/2021 u kojoj se navodi da se upravo u postupku koji je prethodio donošenju od luke mogu povrijediti temeljna načela javne nabave iz članka 4. ZJN-a. Smatra da Dokumentacija određuje tko može sudjelovati u postupku, određuje kriterije, određuje pravila postupka, određuje što je „valjana ponuda“, dakle proizvodi neposredne pravne učinke na krug potencijalnih ponuditelja, zbog čega tužitelj i drugi subjekti nisu mogli predat i ponudu, jer je dokumentacija postavljena diskriminatorno. Navodi da je tuženik odbio postupiti prema prigovoru tužitelja, čime je tužitelja onemogućio da preda svoju ponudu i bude sudionik postupka, pa samim time i da uloži prigovor na samu odluku. Smatra da bi prihvaćanjem navoda tuženika, isti imao apsolutnu samovolju i da bi mogao postaviti bilo kakve diskriminatorne uvjete bez ikakvih posljedica, što je u suprotnosti s člankom 19. Ustava Republike Hrvatske.
3.1. Ističe da su neosnovani prigovori stvarne i mjesne nenadležnosti Upravnog suda u Osijeku. Nadalje, da je osporavanom odlukom odabrana ponuda jedinog sudionika koji se javio na raspisani natječaj jednostavne nabave, odnosno jedinog sudionika koji se na raspisani natječaj mogao javiti obzirom na uvjete Dokumentacije, što ukazuje da su uvjeti Dokumentacije diskriminatorni i suprotni temeljnim načelima javne nabave. Dalje navodi da tužitelj nije dužan navesti koji točno proizvodi mogu dokazati tehničku i funkcionalnu jednakovrijednost i bez navedenih certifikata, te da tuženik u ovom postupku dokazuje da niti jednom gospodarskom subjektu nije ni dana prilika da dokaže isto, obzirom se na raspisani natječaj nije ni mogao javiti. Smatra neosnovanim tvrdnje tuženika da bi promjena tehnologije iziskivala cjenovno skupa znanstvena istraživanja, kao i da je tuženik mogao u Dokumentaciji zatražiti da navedeno dokaže gospodarski subjekt, te da on snosi takav trošak. Tužitelj napominje da se u konkretnom slučaju radi o održavanju i obradi otpadnih voda, a ne pitkoj vodi, te da drugi jednakovrijedni sustavi ni na koji način ne bi poremetili mikrobiološku zajednicu. Tužitelj je i dosada primjenjivao svoju EM tehnologiju u sustavima, u kojima su ranije korištene neke druge tehnologije bez ikakvih posljedica. Smatra razvidnim da se javna nabava propisuje „pro forme“, te da se unaprijed zna tko će biti odabran.
Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tužba nije dopuštena.
5. Najprije, u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nadležnosti ističe se da je člankom 13. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. i 39/26 - dalje: ZUS) propisano da je za rješavanje u sporu mjesno nadležan upravni sud na području kojeg tužitelj ima prebivalište odnosno sjedište, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na to da tužitelj ima sjedište u [adresa], za vođenje ovog upravnog spora mjesno je nadležan Upravni sud u Osijeku.
6. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka razvidno je da je tuženik objavio Dokumentaciju o nabavi - Jednostavna nabava - Nabava efektivnih mikroorganizama EM-1 za pročišćavanje sustava javne odvodnje i eliminaciju neugodnih mirisa JN- 27/25 (svibanj 2025.).
7. Tužitelj je 22. svibnja 2025. izjavio prigovor na uvjete dokumentacije - JN- 27/25. U prigovoru predlaže izmjenu dokumentacije na način da se omogući sudjelovanje i proizvoda koji ne posjeduju isključivo EMRO certifikat, ali mogu dokazati tehničku i funkcionalnu jednakovrijednost putem neovisnih analiza, deklaracija i rezultata primjene. Također, predlaže i jasno navođenje mogućnosti podnošenja tehnički jednakovrijednih ponuda, sukladno općim pravilima tržišnog natjecanja i transparentnosti.
8. Na navedeni prigovor tuženik se očitovao odgovorom na prigovor od 3. lipnja 2025. u kojemu, u bitnome, navodi da nisu povrijeđena načela javne nabave , slijedom čega se prigovor ne prihvaća kao osnovan.
9.1. Tuženik je 4. lipnja 2025. donio Odluku o odabiru JN-27/25 (0406-1/25), u kojoj se navodi da je pristigla jedna valjana ponuda i to ponuditelja EFEKTIVNI MIKROORGANIZMI ORIGINALNA TEHNOLOGIJA RIJEKA d.o.o.
10.1. Odredbom članka 11. stavak 5. Pravilnika o postupku javne i jednostavne nabave broj 3247 koji Pravilnik je izmijenjen 14. ožujka 2025. Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o postupku javne i jednostavne nabave (dalje: Pravilnik) koji podzakonski akti su objavljeni na službenoj mrežnoj stranici naručitelja, propisano je da na postupke jednostavne nabave žalba nije dopuštena dok je odredbom članka 12. Pravilnika propisano da će se prilikom provođenja postupka nabave poštivati temeljna načela utvrđena Zakonom o javnoj nabavi (ZJN).
10.2. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.
11. Slijedom svega navedenog, za zaključiti je da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu jer prije podnošenja tužbe nije tuženiku podnio prigovor na predmetnu Odluku o odabiru. Naime, prigovor tužitelja od 22. svibnja 2025. ne predstavlja prigovor u smislu članka 156. ZUP-a jer dokumentacija o nabavi nije postupanje javnopravnog tijela kojim bi bilo povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, već se radi o definiranju uvjeta nabave koji sami po sebi ne proizvode samostalne pravne učinke. Pored navedenog prigovor nije ni upućen čelniku tijela.
11.1. Naime, izjavljivanje prigovora na sadržaj dokumentacije o nabavi nije istovjetno izjavljivanju prigovora protiv odluke o odabiru, a da je tome tako, potvrđuje i potencijalni ishod navedenih postupaka, što proizlazi iz sadržaja samog prigovora tužitelja od 22. svibnja 2025., kojim tužitelj traži izmjenu dokumentacije na način da se omogući sudjelovanje i proizvoda koji ne posjeduju isključivo EMRO certifikat, ali mogu dokazati tehničku i funkcionalnu jednakovrijednost putem neovisnih analiza, deklaracija i rezultata primjene, odnosno jasno navođenje mogućnosti podnošenja tehnički jednakovrijednih ponuda, sukladno općim pravilima tržišnog natjecanja i transparentnosti, te, s druge strane, sadržaja tužbenog zahtjeva kojim traži da se poništi predmetna Odluka o odabiru JN-27/25, broj odluke: 0406-1/25. Razlika se očituje u tome da je odluka o odabiru upravni akt, dok dokumentacija o nabavi to nije.
12. Dakle, podnošenje prigovora na uvjete dokumentacije o nabavi ne otvara put pravu na sudsku zaštitu. U tom smislu Sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika da iz sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/214/2021 od 22. ožujka 2023. doista proizlazi da postupak jednostavne nabave predstavlja upravnu stvar, pri čemu je nesporno da ZJN/16 ne primjenju je svoja pravila ispod propisanih pragova: dakle, naručitelj je obvezan poštovati temeljna načela javne nabave (čl. 4. ZJN/16), čije povrede mogu biti predmet upravnosudske zaštite (čl. 156. ZUP -a i čl. 3. st. 1. točka 2. ZUS-a). Međutim i Ustavni sud utvrđuje da podnositelj (u toj upravnoj stvari) također, prije podnošenja tužbe, nije iskoristio pravo na podnošenje prigovora nadležnom tijelu protiv odluke o odabiru (čl. 156. ZUP-a), što je pretpostavka za pokretanje upravnog spora u ovakvim slučajevima. Stoga je zaključni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske da, odbacivanje tužbe ne rezultira automatskom povredom ustavnih prava.
13. Stoga je Sud na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I.
14. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
14.1. Imajući u vidu da je tužba odbačena, tužitelj nema pravo na naknadu troška, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
14.2. S obzirom na to da je tuženik zatražio trošak sudskih pristojbi, a prema Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18., 51/23.), članku 22. stavku 1., pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, dakle pristojbena obveza nastaje na strani tužitelja, Sud nije našao opravdanim dosuditi zatraženu naknadu troška tuženiku. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.
U Osijeku 8. lipnja 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 46. stavak 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku
