REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-911/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužiteljice IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Tuškanu, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene GB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i brisanja zemljišnoknjižnog upisa, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te punomoćnika tužene, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužiteljice IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koji glasi:

'' 1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju sklopljen 9. siječnja 1991. god. između BB kao darodavca i ĐB (Knežević) kao daroprimca ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem navedenog darovnog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] u pogledu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u odnosu na 4/5 dijela etažnog vlasništva dvosobnog stana u [adresa], a kakvo je zemljišnoknjižnostanje bilo prije provedbe ovog darovnog ugovora od 9. siječnja 1991. god. na način da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tužene te se ujedno nalaže tuženoj da tužiteljici naknadi pranične troškove, a sve u roku od 30 dana.''

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženoj GB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IB (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je **.**.1989. BB, majka tužiteljice darovala tužiteljici jedan dvosobni stan s nusprostorijama u prvom katu desno u površini od 4/5 dijela kao posebnog dijela najamne četverokatne stambene zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istu nekretninu BB je 9. siječnja 1991. darovala i svojoj drugoj kćeri ĐB, a sestri tužiteljice. Tužiteljica je pred ovim sudom pod brojem P-1955/92 pokrenula tužbu radi utvrđenja da je darovni ugovor između BB kao darodavca i ĐB kao daroprimca od 9. siječnja 1991. ništav te je predložila i brisanje zemljišnoknjižnog upisa u korist ĐB, no taj je postupak okončan presumiranim povlačenjem tužbe. ĐB, sada OB, darovala je ovaj stan svojoj kćeri tuženoj GB, darovnim ugovorom od 17. veljače 2015. Tužiteljica radi pravne neukosti nije izvršila upis darovanog stana na svoje ime iako u navedenom stanu živi cijeli život, a majka BB darovala joj je taj stan iz zahvalnosti što se o njoj brine. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je ugovor o darovanju sklopljen 9. siječnja 1991. između BB kao darodavca i ĐB (OB) kao daroprimca ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke te naložiti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem navedenog darovnog ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] u pogledu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u odnosu na 4/5 dijela etažnog vlasništva dvosobnog stana u [adresa], a kakvo je zemljišnoknjižnostanje bilo prije provedbe ovog darovnog ugovora od 9. siječnja 1991. na način da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tužene te ujedno naložiti tuženoj da tužiteljici naknadi parnične troškove.

2. Tužena GB (dalje u tekstu: tužena) u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev, a tijekom postupka isti dopunjuje navodeći da se radi o slučaju iz čl. 125. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, svoj ugovor o darovanju kojega je sklopila s majkom BB **.**.1989., tužiteljica nije predala na zemljišnu knjigu radi uknjižbe prava vlasništva. Prema ovoj odredbi kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravni posao radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Nakon toga, prednica tužene, njena majka OB ranije BB, a sestra tužiteljice, 9. siječnja 1991. sa svojom majkom BB sklopila je ugovor o darovanju iste nekretnine i odmah ugovor o darovanju predala na zemljišnu knjigu temeljem kojega se uknjižila kao vlasnik nekretnine predmetom oba ugovora o darovanju, temeljem rješenja ovoga suda Z-364/91 od 11. siječnja 1991. U konkretnom slučaju, tužiteljica IB imala je po čl. 125. st. 2. ZVDSP rok od 3 godine od 11. siječnja 1991. za pokrenuti postupak protiv svoje sestre OB radi brisanja prava vlasništva te dokazivati da OB nije savjesna stjecateljica predmetne nekretnine. U parničnom postupku pred ovim sudom broj P-1955/92 na koji se poziva tužiteljica 4. srpnja 2008. nastupilo je presumirano povlačenje tužbe. Ova tužba podnesena je izvan zakonskog roka iz čl.125. st. 2. ZVDSP kojom se traži ništetnost i brisanje vlasništva temeljem darovnog ugovora od 9. siječnja 1991. Naime, ne radi se o ništetnom pravnom poslu. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz obvezu da tužiteljica tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Na ročištu održanom 23. travnja 2026. punomoćnik tužiteljice je naveo da tužiteljica temelji ništetnost spornog ugovora o darovanju od 9. siječnja 1991. zbog toga što je sklopljen prethodni ugovor s istom davateljicom, a ĐB je znala za taj prethodni ugovor. Naveo je da je ĐB izvršila upis u zemljišne knjige temeljem spornog ugovora o darovanju drugi dan po sklapanja ugovora te upravo ta brzina upisa u zemljišne knjige po sklapanju spornog ugovora ukazuje na zlouporabu prava prednice tužene. Majka tužiteljice živjela je s tužiteljicom u tom stanu, tužiteljica se o njoj praktično brinula, majka je bila gluhonijema i ovisna o alkoholu, a što je iskoristila prednica tužene.

3.1. Punomoćnik tužene je, pak očitujući se o ovim navodima, da je prednica tužene ĐB bila najmlađe dijete te je u trenutku smrti oca naslijedila 1/5 predmetnog stana. Napomeno je da ĐB nije znala za sklapanje ugovora njezine majke i tužiteljice te ističe da bi taj ugovor bio ništetan barem za ovih 1/5 dijela predmetnog stana jer majka nije mogla raspolagati njezinim dijelom dok je bila maloljetna.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o darovanju od 9. siječnja 1991. (list 4-5 spisa) i ugovor o darovanju (list 6-7 spisa). Odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka ĆB, OB i LB te tužiteljice jer provođenje ovih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu. Nije izvršen uvid u spis ovoga suda P-1955/92 jer među strankama nije sporno da je u tom predmetu došlo do presumiranog povlačenja tužbe kao niti uvid u spise ovoga suda poslovni broj P-3604/16 i Ps-204/2020 jer navedeno nije potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog 9. siječnja 1991. između BB kao darodavca i ĐB (OB) kao daroprimca te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem navedenog darovnog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

7. Među strankama nije sporno da su:

- BB, majka tužiteljice i tužiteljica sklopile ugovor o darovanju 3. ožujka 1989. kojim je BB darovala tužiteljici nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji iz dvosobnog stana sa nusprostorijama u I. katu desno u površini od 4/5 dijela tog stana, kao posebnog dijela najamne četverokatne stambene zgrade, sagrađene na kč. [katastarska čestica], što ujedno proizlazi i iz dostavljenog ugovora o darovanju,

- da su BB, majka tužiteljice i ĐB sklopile ugovor o darovanju 9. siječnja 1991. kojim je BB darovala ĐB nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji iz 4/5 dijela dvosobnog stana sa nusprostorijama u površini od 51 m2 u [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], što ujedno proizlazi i iz dostavljenog ugovora o darovanju,

- da je ĐB nekretninu koju joj je darovala majka BB darovnim ugovorom od 17. veljače 2015. darovala svojoj kćeri ovdje tuženoj GB koja se upisala u zemljišne knjige,

- da tužiteljica nikad nije zatražila upis u zemljišne knjige temeljem ugovora o darovanju od 3. ožujka 1989.,

- da se ĐB temeljem spornog ugovora o darovanju od 9. siječnja 1991. upisala kao vlasnica stana drugi dan po sklapanju ugovora,

- da se tužena također upisala u zemljišne knjige odmah po sklapanju ugovora s ĐB te da tužiteljica stoga i predlaže brisati pravo vlasništva na toj nekretnini s njezinog imena.

8. Među strankama je sporno je li ugovor o darovanju sklopljen 9. siječnja 1991. između BB kao darodavca i ĐB, kao daroprimca, ništetan zbog toga što je BB kao darodavca prethodno sklopila ugovor o darovanju s tužiteljicom kao daropriprimcem, o čemu je ĐB imala saznanja te je ujedno iskoristila ovisnost o alkoholu i gluhonijemost BB.

9. U konkretnom slučaju, radi se, dakle, o pravnoj situaciji višestrukog otuđenja nekretnine za koji slučaj je odredbom sadržanom u čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, da će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišne knjige, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

9.1. Međutim, višestruko otuđenje nekretnine pravnim poslom, kada se radi o odnos između više stjecatelja iste nekretnine za sobom ne povlači ništetnost.

9.2. Dakle, ZVDSP, kada se to tiče odnosa između više stjecatelja iste nekretnine (ovdje bi to bio odnos između stranaka kao daroprimaca iste nekretnine), ne propisuje da bi dvostruko ili višestruko otuđenje nekretnine bilo nezakonito, protivno Ustavu Republike Hrvatske ili nemoralno, a time i ništetno niti na valjanost darovanja ima ikakvog utjecaja postojanje znanja kod kasnijeg daroprimca o ranijem darovanju iste nekretnine. Navedeno je o utjecaja jedino u slučaju postupanja po čl. 125. st. 2. ZVDSP kojim je propisano pravo osobe koja svoje vlasništvo nije upisala u zemljišne knjige, ali joj je nekretnina predana u samostalni posjed da protiv osobe koja je svoje vlasništvo upisala u zemljišne knjige zatraži brisanje upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist, ako dokaže da knjižni stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je, u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalni posjed i to u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

9.3. U konkretnom slučaju tužiteljica smatra da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen 9. siječnja 1991. između BB i ĐB. Tužena nije bila stranka tog ugovora niti postojanje ili nepostojanje svijesti ĐB o učinjenom darovanju tužiteljici ima ikakve veze s tuženom. Također, ĐB se temeljem ugovora o darovanju od 9. siječnja 1991. kao vlasnica predmetnog stana upisala još 1991. godine, kako je to punomoćnik tužiteljice potvrdio na ročištu 23. travnja 2026. godine. Iz navedenog proizlazi da se temeljem ugovora o darovanju od 9. siječnja 1991. upisala u zemljišne knjige prednica tužene njezina majka ĐB, a ne tužena jer je tuženoj ĐB taj stan darovala ugovorom od 17. veljače 2015.

9.4. Stoga je zahtjev tužiteljice za brisanjem upisa prava vlasništva temeljem ugovora o darovanju od 9. siječnja 1991. u zemljišne knjige podnesen izvan trogodišnjeg prekluzivnog roka iz čl. 125. st. 2. ZVDSP-a. Napominje se da taj rok nije uvjetovan postojanjem ili nepostojanjem dobre vjere stjecateljice, što znači da je tužba iz čl. 125. sz.

2. ZVDSP vremenski ograničena neovisno od toga što je stjecatelj koji se prvi upisao u zemljišne knjige i eventualno bio nesavjestan. O navedenom pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2561/2015-2 od 3. ožujka 2020.

9.5. S obzirom na to da se ĐB, kao pravna prednica tužene, temeljem ugovora o darovanju od 9. siječnja 1991. u zemljišne knjige upisala odmah drugi dan po sklapanju ugovora, to je protekao trogodišnji rok od dana upisa do podnošenja tužbe (01.02.2024.) pa je zahtjev tužiteljice za brisanjem upisa temeljem tog ugovora neosnovan kao što je i neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora zbog višestrukog otuđenja iste nekretnine, kao što je ranije navedeno. Uzgred se napominje, da je taj rok protekao i od upisa tužene temeljem ugovora o darovanju od 17. veljače 2015.

9.6. Navodi tužiteljice da je prednica tužene iskoristila ovisnost o alkoholizmu i gluhonijemost, a što bi predstavljalo navod da se prednica tužene okoristila stanjem nužde, tj. ovisnosti daroprimca zbog čega bi se pravni posao od 9. siječnja 1991. trebao promatrati u smislu odredbe čl. 329. ZOO, nisu u konačnici posebno cijenjeni jer sve da je tomu tako i bilo, tužiteljica niti iznosi niti dokazuje postojanje druge kumulativne pretpostavke nužne za ocjenu temeljem čl. 329. ZOO odnosno postojanje očitog nesrazmjera između onog što je ĐB dala i učinila ili se obvezala dati ili učiniti (osobito stoga što je u konkretnom slučaju riječ i o besplatnom pravnom poslu).

10. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužiteljice u cijelosti te je odlučeno kao u izreci.

11. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška postupka jer sa zahtjevom nije uspjela.

12. Odluka o trošku tužene donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (5.000,00 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

13. Tuženoj zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav podneska od 27. ožujka 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištu 23.04.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 100,00 eura, ukupno 500,00 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. lipnja 2026

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.