REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-1731/2022-34

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sandri Grgurić, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika IN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Draška Krajina, odvjetnica u Trogiru, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. travnja 2026.g., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 8. lipnja 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Nalaže se tuženiku AN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.200,00 € (pet tisuća i dvijesto eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.prosinca 2021. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži isplata navedenog iznosa u kunskoj protuvrijednosti.

II. Nalaže se tuženiku AN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.236,33 € (dvijetisućedvijestotridesetšest eura i tridesettri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja (8. lipnja 2026. godine) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo trošak odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 4. svibnja 2022.g. zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj se navodi da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina broj: OV-2934/03 od 24.listopada 2003. pok. majka tužitelja ĐN prodala tuženiku 615/1944 dijela č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. Na zahtjev tuženika u ugovoru je cijena navedena u kunama i u puno manjem iznosu (93.000,00kn), kao i činjenica da je tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Stvarna cijena da je bila 30.750 € što da je vidljivo iz Izjave “U [adresa], 24.10.2003.g.” na kojem da su 24.10.2003. ovjereni potpisi ugovornih stranaka od strane javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa], pod brojem OV-2935/03. U izjavi jasno stoji da je stvarna cijena 30.750 €, da je tuženik isplatio do tada 20.000 €, a da će ostatak u iznosu od 10.750 € isplatiti do konca srpnja 2004.

1.1. Majka tužitelja da je preminula ubrzo nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji (03.travnja 2004.g.). Tužitelj da je utvrđen njenim jedinim nasljednikom temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Žanka, [adresa] posl.br. O-102/04 UPP OS Trogir-81/04 od 04.listopada 2004.

1.2. Nakon što da je okončan ostavinski postupak iza smrti majke tužitelja stranke da su se usmeno dogovorile da će tuženik ostatak kupoprodajne cijene isplatiti tužitelju, pa mu je tako Priznanicom “ [adresa], 16.03.2005.” isplatio daljnjih 5.500 €, a preostalih 5.250 € da je bilo dogovoreno da će isplatiti nakon što se u zemljišnoj knjizi uknjiži kao isključivi vlasnik. SN iz odvjetničkog ureda Antonia Šalova da je supruzi tužitelja HN između Božića i Nove godine kazao da je uknjižba gotova. Nakon toga supruga tužitelja i njihov sin UN da su u više navrata razgovarali sa tuženikom i on da je stalno obećavao da će izvršiti isplatu, ali to do danas nije učinio.

1.3. Tuženik da je, inače, bez znanja tužitelja izvršio parcelaciju č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i formirao novu česticu označenu kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te nakon toga u odnosu na nju pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Trogiru pokrenuo pojedinačni ispravni postupak na temelju kojeg da je 21.prosinca 2021. provedena uknjižba prava vlasništva na njegovo ime.

1.4. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj da je tuženiku poslao pismenu opomenu pred utuženje pozvavši ga na isplatu, ali se on da se na to oglušio.

2. U odgovoru na tužbu tuženika od dana 9. listopada 2023. godine, isti se protiv tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, predlaže isti odbiti te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku. Navodi se da nije prijeporno da je između ĐN te tuženika zaključen Ugovor u kupoprodaji nekretnine u površini od 615 m 2 na kojemu je da rukoznak ĐN ovjeren od strane javnog bilježnike Željane Biuk dana 24. 10. 2003. godine pod brojem OV-2934/03. Ostali činjenični navodi tužitelja iz toč1) naracije tužbe o tome da bi kupoprodajna cijene na zahtjev tuženika bila navedena u kunama i u puno manjem iznosu osporavaju se kao proizvoljni. Ne poriče se ni da bi tužitelj bio proglašen jedinim nasljednikom iz smrti ĐN kako se to navodi pod točkom 3. naracije tužbe jer ta činjenica proizlazi iz priloženog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Žanko iz [adresa] posl. broj O-102/04 od 04. listopada 2004. godine.

2.1. Međutim, poriče se da bi tuženik obećao supruzi tužitelja i sinu UN, isplatu iznosa od 5.250,00 eura. Tuženi ne poznaje tužitelja niti njegova sina RN. Štoviše, nikad ih nije ni vidio, a i navodi iz tužbe o tome da bi tuženi obećao isplatu da predstavljaju konstrukcija tužitelja. Naprotiv, tužitelj, odnosno njegov pravni prednik je o svom trošku, prema prethodnom dogovoru ugovornih stranaka u koji je upućena i HN, trebao izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, sve s ciljem prijenosa prava vlasništva na kupljenoj nekretnini na ime tuženika. Postupak radi utvrđenja prava vlasništva pred Općinskim sudom u Trogiru po tužbi tužitelja da je vođen je pod posl. br. P-409/07. Tijekom trajanja parničnog postupka, gornji posl. br. stvarne suvlasnice predmetne nekretnine JN pok. ČN, ON. ČN, NN rođ. G. ČN te G VN pok. ČN da su se usprotivile tužbi tvrdeći da tužitelj, odnosno njegov pravni prednik nije jedini vlasnik nekretnine koja da je bila predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine već da su iste također stvarne suvlasnice predmetne nekretnine jer dioba suvlasnika nikad nije izvršena. Tužitelj da nije s uspjehom otklonio prigovor imenovanih nasljednica pok. ČN o njihovom stvarnom suvlasništvu na predmetnoj nekretnini te da je sukladno dogovoru stranaka, tuženik sa imenovanim nasljednicama pokojnog PN zaključio Kupoprodajni ugovor dana 25. 9. 2007. godine na kojem da su potpisi prodavatelja ovjereni po javnom bilježniku Željani Biuk istog dana pod br. OV- 5651/07 te temeljem tog ugovora ishodio uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Temeljem navedenog Ugovora, tuženik da je isplatio JN, ON, TN te VN ukupno iznos od 10.000,00 eura što da je bilo više od dugovanog iznosa tužitelju temeljem zaključenog u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. Stoga, ne samo da tuženi nije ništa dužan tužitelju, već naprotiv obrnuto.

2.2 Nadalje, tuženik da je u cijelosti podmirio usluge zastupanja sada pok. odvjetniku Stipi Ćurku, a i da je snosio troškove parcelacije i pojedinačnog ispravnog postupka temeljem kojeg je, u konačnici, ishodio upis prava vlasništva na svoje ime, što da je sve bila obveza tužitelja. Tuženi je tu obvezu podmirio jer se prethodno uvjerio da tužitelj nema interesa za vođenje postupka uknjižbe i nije se odazivao pozivu punomoćnika za plaćanje troškova postupka, a to da je bio jedini način da, nakon gotovo dvadeset godina od kupoprodaje ishodi i uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini.

3.Podneskom od dana 15. prosinca 2023. godine tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tužitelja gdje se navodi da nije bila obveza tužitelja sređivanje zk stanja, tu obvezu da je preuzeo tuženik, koji da je po savjetu odvjetnika Stipe Ćurka naveo upravo GN i sam njega potpisao na punomoći, te je dopunjen narativ tužbe na način da je u tekstu" Između Božića i Nove Godine", treba stajati i godina 2022.

3.2. Tuženik je poneskom od dana 23. travnja 2026. godine istaknuo ujedno prigovor prijeboja, navodeći da je tuženik iznose koje je bio prisiljen isplatiti i trošpkove koje je snosio premašuju iznos koji tužitelj potražuje, a ujedno je istaknuo prigovor zastare jer da je tužiteljeva obveza najkasnije dospjela 2004.g, odnosno 2005.g. kada je izvršena posljednja djelomična isplata.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije dostavljene uz tužbu i stadiju pripremnog postupka: izvadak iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 24.listopada 2003. godine br. OV-2934/03 od 24.10.2003.g, izjava od 24.10.2003.g., u potpisu tuženika i HN, ovjerena kod javnog bilježnika Željene Biuk, pod brojem Ov- 2935/03, od 24. listopada 2003. godine, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Žanka iza pok. Mare Kuzmanić O-102/04, priznanica od 16. ožujka 2005.g. u potpisu tužitelja, opomena pred utuženje od 2.2.2022.g., pregledan je i pročitan spis P-68/2024 (ranije broj P-409/07, P- 5891/15) pregledan je kupoprodajni ugovor od 25. rujna 2007.g., (str. 42 spisa ) ovjeren kod javnog bilježnika Željene Biuk, br. Ov-562/07 od 25.9.2007.g., pregledan je preslik osobne iskaznice HN (str. 48 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] pod posl.br. Z-18142/2020 od 14.5.2020.g., preslik osobne iskaznice iza ZN ( str. 52 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HN, UN, BN, ĆN, VN, JN. ČN, ON. ČN, FN. ČN, dok je sud odustao od izvođenja dokaza grafološkim vještačenjem kao suvišno.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 24. listopada 2003. godine.

7. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), s obzirom na trenutak sklapanja kupoprodajnog ugovora, ali i odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., i 29/18. – dalje: ZOO/05), obzirom na naknadna usmena utanačenja između ugovornih strana.

8. Odredbom čl 20. ZOO/05-a obveze nastaju na osnovu pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.

9. U konkretnom slučaju obvezni odnos između parničnih stranka nastao je temeljem međusobno sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg je zaključila pravna prednica tužitelja ĐN sa tuženikom dana 24. listopada 2003. godine kojim su stranke regulirale svoja prava i obveze nastale temeljem navedenog ugovora.

10. U ovom postupku među parničnim strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je pravna prednica tužitelja njegova majka ĐN sklopila kupoprodajni ugovor dana 24.listopada 2003. godine kao prodavateljica sa tuženikom KN kao kupcem u pogledu nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi broj 1782), površine 615 m2, zvana „Krtine“, koji ugovor je ovjeren u potpisu prodavatelja kod javnog bilježnika Željene Biuk, pod brojem Ov- 2934/03, 24.listopada 2003. godine.

- da je prodavateljica umrla i da je njezin jedini nasljednik tužitelj GN te da ima aktivni legitimitet za pokretanje ovog postupka (sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Petra Žanka, kao povjerenika Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj O- 102/04 ).

- da je tuženik pokrenuo postupak parcelacije čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojim se formirala nova zemjišnoknjižna čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u odnosu na koju se tuženik uknjižio kao vlasnik za cijelo nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, temeljem odluke suda od 21. prosinca 2021. godine pod brojem Z- 1814/20 (Z- 39946/19)., sve kako to proizlazi iz zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. U ovom postupku među strankama su sporne sljedeće činjenice:

- je li tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 5.200,00 eura na ime ostataka kupoprodajne cijene iz kupoprodajnog ugovora;

- je li tražbina iz ugovora dospjela i kada;

- je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja;

- je li osnovan tuženikov prigovor prijeboja.

12. Sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

13. Sukladno odredbi čl. 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je prema odredbi čl. 8. propisano da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata dokaznog postupka.

14. Sukladno odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Radi razjašnjena svih bitnih činjenica valjalo je u ovom postupku, ocjeniti sve pregledane i pročitane isprave, kao i priložene spise.

16. Iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 24.listopada 2003. godine između prodavateljice ĐN (pravne prednice tužitelja) i IN kao kupca (tuženik) razvidno je da je isti sklopljen u pogledu nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi broj 1782), površine 615 m2, zvana „ I“, a kupoprodajna cijena da je ugovorena na iznos od 93.000,00 kuna, da je prodavatelj jamčio da je isključivi vlasnik, da je kupac stupio u posjed kupljenih nekretnina potpisom ugovora, da se kupac obvezao na plaćanje poreza na promet nekretnina, te da se kupac obvezao snositi sve troškove u vezu ovjere potpisa, troškove sastavljanja ugovora, te troškove prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knigama ili drugim javnim ispravama (list 5-7 spisa).

17. Iz Izjave od dana 24. listopada 2003. godine, ovjerene kod javnog bilježnika Željene Biuk, broj Ov- 2935/03, 24. 10.2003, u potpisu AN (tuženika) i HN proizlazi da je tuženik pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da kupoprodajna cijena iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24.10.203. iznosi ukupno 30.000,00 eur, te da je kupac isplatio do navedenog dana iznos od 20.000,00 eura, a ostatak u iznosu 10.750- eura, da se obvezao isplatiti do kraja srpnja 2004. godine (list 9 spisa).

18. Iz priznanice od 16. ožujka 2005. godine proizlazi da je tužitelj potvrdio da mu je tuženik na ime ostatka kupoprodaje cijene iz kupoprodajnog ugovora od 24.10. 2003. isplatio ukupno iznos od 5.500,00 eura (list 11 spisa).

19.Iz opomene pred utuženje od dana 2. veljače 2022. goidine, proizlazi da je tužitelj upozorio tuženika na isplatu ostatka kupoprodajne cijene od 5.200,00 eura obzirom da se isti uknjižio po okončanju pojedinačnog ispravnog postupka.

20. Pregledom i čitanjem spisa poslovni broj P- 68/2024 (ranije P- 409/07) proizlazi da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi uknjižbe prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema tuženicima DN i dr., a koji postupka je okončan rješenjem o povlačenju tužbe od dana 29. siječnja 2024. godine.

21. U ovom postupku radi razjašnjenja svih bitnih činjenica osim pregleda i čitanja svih pismena i priloženih spisa, valjalo je izvesti dokaze saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, te iste ocijeniti.

22. U svom iskazu svjedokinja MN supruga tužitelja navodi da je kupoprodajni ugovor za prodaju nekretnine, sklopila njena pok. svekrva ON (ĐN) sa tuženikom IN, da se radi o nekretnini koja da je položena pored kuće tuženika. Inače da je to bilo 2003.g., ona da je umrla 2004. godine,a u vrijeme sklapanja kupoprodaje da je bila nepokretna tako da je javni bilježnik došao kod nje u kuću. Izjavu koja prileži na str. 9 spisa, a koja da je ovjerena kod javnog bilježnika Željene Biuk 24. listopada 2003.g., potvrđuje da je potpisala i to da je sve bilo u uredu javnog bilježnika. Tuženik da je bio dužan vratiti do 2004.g., a onda da je on isplatio točno 5.500,00 EUR 2005.g., tako da je ostao dužan isplatiti 5.250,00 EUR. Onda da je 2005.g., molila tuženika da joj isplati ovaj ostatak kupoprodajne cijene, jer da joj je nastradao sin, da je bio u komi, probudio se 2006.g., pa da joj je taj novac bio potreban. Onda da je zamolila odvjetnika Stipu Ćurka da ga nazove i koji da ga je nazvao ali da nije htio dati, nego da je rekao tek kad bude gotova uknjižba, a na što da mu je Stipe rekao: ˝Ženi treba, jer je u potrebi˝. Poslije da je njega zvala, viđala ga i po gradu, a on da je samo govorio kada bude gotova uknjižba. Inače da je bio dogovor sa odvjetnikom Ćurkom tada da će on pokrenuti postupak, a koji bi se samo formalno vodio na njenog supruga, a kada da se taj postupak završi da bi se sklapao novi kupoprodajni ugovor sa GN, jer da je njen muž jedini nasljednik. Ona da dalje ništa ne zna na koji način su GN skinuli i na koji način da se tuženik uknjižio. Inače jedne prigode kada je prolazila preko pjace da je srela CN koji da je nju pozvao i dao joj je papir, a to da je bio papir na kojem je pisalo koliko njoj tuženik duguje još, i rekao joj da se tuženik već uknjižio, da je to reka sinu koji da ga je odmah zvao, ali da se isti na to oglušio. Nadalje navodi da je bio dogovor da će tuženik pokrenuti postupak za uknjižbu. Nadalje, da njen suprug nikad nije ni bio u tom uredu, niti da je pokrenuo ikakav postupak. Inače da je nju zvao odvjetnik BN, dok je tuženik bio u Njemačkoj, i rekao da ona plati 400 kuna, a da će joj tuženik to vratiti kada se vrati iz Njemačke, a da je ona taj novac dala, a to da je navodno bilo da se pokrene postupak na GN, njenog supruga. Ona da je o tome izvijestila supruga i rekla : ˝ ZN ovaj će se postupak voditi na tebi a onda ćete vi to dalje riješiti˝, i GN da se ništa nije bunio oko toga, da je rekao: ˝Neka se to riješi˝. Nadalje, da joj nije poznato da bi IN tuženik sklopio naknadno kupoprodajni ugovor sa JN, ON, NN i VN a za ovu istu parcelu, jer to nije njihova parcela, a inače oni da su njima daljnji rod, dica od dva brata i oni da su bili podijeljeni tako da je njihov dio parcele uzeo Grad Trogir, te da su oni između sebe podijeljeni i da oni nemaju ništa sa ovom parcelom. Dogovorena kupoprodajna cijena da je bila 100 EUR po metru kvadratnom, a on da je rekao da će biti 50 EUR po m2, a sve radi poreza. Isplata da se vršila u više navrata, najprije da je tuženik dao 1.000,00 EUR kapare, a kada se ugovor sklopilo dao je 30.000,00 ili 40.000,00 EUR, odnosno misli da je to bilo 20.000,00 EUR. , te da je ostao ovaj dug od 5.250,00 EUR. Njena svekrva da je dogovarala uvjete kupoprodaje, ali što se tiče primitka novca, to da je prepustila njima jer da je ona bila već starija i nepokretna žena u postelji. Tuženik da je odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora angažirao odvjetnika pok. Stipu Ćurka da pokrene postupak sređivanja zk stanja, a tuženik da je snosio te troškove, da je rekao da će sam snositi te troškove. Tuženik da joj je osobno rekao na upit zašto je sa sestrama ŠN sklapao ugovore rekao: ˝To je moja stvar i ja ću to sa njima riješiti˝. Nekretnina da je izmjerena ona da ima kvadraturu od 615 m2, i to je bilo odmah kad je to tuženik kupovao. Inače njen pokojni svekar pok. ŽN pok. ČN i LN pok. ČN, a to da je bio je još jedan brat EN, on da nije imao djece tako da je njen muž naslijedio dio od njega, a dalje da su mu i rodice svoj dio dale, a oni da su se inače između sebe podijelili tako da svatko zna što je kome pripalo, da se ne može sjetiti vezano za diobu kad bi bila, a JN i dr., da je njima LN bio dida, a otac im je bio PN. Nadalje, da ne zna je li njen suprug potpisao punomoć Stipi Ćurku, ali da je sve potpisivala, te misli da njen suprug nije potpisivao, a da je evo možda i ona to potpisala, jer da zna da je sve potpisivala, da ona o svemu vodi konta.

23. U svom iskazu UN sin tužitelja navodi da je na neki način sudjelovao u ovoj kupoprodaji koja se dogodila između njegove bake pokojne i tuženika, zna da je bio kod tuženika dva puta, a dogovor da je bio da je vrijednost ove nekretnine koja se prodaje, odnosno da se ista prodaje za 100 EUR po m2, ali u kupoprodajnom ugovoru je stavljena cijena od 50 EUR po m2, a tuženik da je na tome inzistirao, vjerojatno radi manjeg plaćanja poreza. Tuženik je u početku dao 1.000,00 EUR kapare, a kasnije da je on isplaćivao majci, odnosno ostavljao je novac kod javnog bilježnika, a misli da joj je nešto dao na ruke, onda je ostalo do 2004.g. trebao isplatiti ovaj iznos od 10.700,00 EUR, a nakon što je protekao ovaj rok za isplatu njegova majka da je njega zvala pošto da su imali određene probleme, obzirom da mu je brat nastradao, a s tim da je on naknadno isplatio 2005.g. iznos od 5.500,00 EUR tako da je ostalo još za isplatiti 5.200,00 EUR a što je tuženik rekao da će isplatiti kada se uknjiži na zemlju. Na poseban upit suda da li su oni pristali na takav zahtjev tuženika da isplati ovaj ostatak po uknjižbi, svjedok navodi da je to zapravo bio uvjet tuženika, a da oni nisu neke osobe koje bi njega tjerale sudom ili neki drugi način da to isplati, tako da su oni zapravo prihvatili tu situaciju, oni da nisu više zvali ni navaljivali, čekali su da se on uknjiži, on da se ustvari uknjižio, a oni da to nisu ni znali, a zapravo da je njegova majka saznala to na način da je srela odvj. Ćurka i da joj je on rekao dođi po novce, sve da je riješeno. On da je tuženika zvao nakon što je uknjižba prošla i nakon što da su za to saznali da im isplati ovaj ostatak kupoprodajne cijene, na što da je on rekao da je isplatio nekom drugome, a on da je rekao kako njima nije ništa dao i da će ga tužiti, na što da je on rekao da ga se tuži. Nadalje, da nema saznanja tko bi trebao pokrenuti ovaj postupak uknjižbe, da li njegov otac ili tuženik, jer da je bio jako mlad tada i da ne zna ništa u tom pogledu, po sjećanju i priči u obitelji da bi se taj postupak vodio na njegovog oca. Na upit suda tko bi trebao snositi troškove pokretanja postupka radi rješavanja vlasništva i uknjižbe, svjedok je naveo da je te troškove trebao snositi tuženik.

24. U svom iskazu svjedok SN, navodi da ne može točno precizirati koje bi to godine bilo, ali da zna da je u ured njegovog pokojnog oca došla HN i misli da je došao tuženik, ali da se ne sjećam točno, oni da su došli radi rješavanja imovinsko pravnih odnosa, odnosno radi rješavanja jedne parcele. Koliko je njemu u sjećanju da se pokrenuo sudski postupak, da je bilo dosta problema oko dostave, oko umrlih, čini mu se da su se neki protivili, a koliko da se sjeća da je taj postupak pokrenut na ime GN, a to da bi bio suprug od HN. Stranke tada da su vodile razgovor sa njegovim pokojnim ocem, a da nisu vodili razgovor sa njim, jedino što da zna da je tada bio zaposlenik u tom uredu. Postupak da nije dovršen, odnosno da nije donesena presuda, čak da je i povučen. Pojedinačni ispravni postupak, da se pokrenuo iz ureda odvjetnika Antonia Šalova, da je bilo puno tuženika u inozemstvu, Argentini i slično. U odnosu na ovaj pojedinačni ispravni postupak, da je on pokrenut na inicijativu tuženika, odnosno IN, a zna da je gospođa HN znala za taj postupak, i da je ju je on osobno obavijestio o pokretanju tog postupka, a tuženik da se u tom postupku i uknjižio kao vlasnik nekretnine. Poznato mu je da je tuženik sklopio kupoprodajni ugovor u odnosu na ovu istu predmetnu nekretninu sa JN, ON, NN i ON VN. Na upit suda je li svjedoku poznato zašto bi tuženik išao sklapati ovaj ugovor sa ovim A pored već postojećeg ugovora sa majkom tužitelja pok. ĐN, svjedok navodi da to je bilo iz razloga što da su one bile upisane kao vlasnice za određeni suvlasnički dio, tako da je tuženik to od njih kupio i po tom kupoprodajnom ugovoru on da se uknjižio za dio,a tužitelj i njegova supruga da su znali za sklapanje ovog ugovora. Na upit suda da se isti izjasni na što bi se odnosio dio iskaza HN kada je sudu rekla: ˝Riješena je uknjižba, dođi po novce˝, svjedok navodi da je on samo obavijestio HN da je uknjižba gotova, a da ne zna na što da bi se odnosila ova njena konstatacija ˝...dođi po novce˝ . Nadalje, po nekim pričanjima da mu je poznato da je ostao neki dug, ali da on te ugovore nije ni pisao, tako da da se ne može ništa o tome izjasniti, ali da zna da su postojale nekakve potvrde, priznanice, da ga je gđa. HN zvala da se javi, nakon navedene uknjižbe. Troškove pokretanja parničnog postupka i pojedinačnog ispravnog postupka, da je snosio tuženik, da je tužitelj GN možda došao jedanput, dvaput, a ostale pute da je dolazila njegova supruga HN, da ne zna kakav je bio dogovor između stranaka u pogledu troškova, a na upit je li istome poznato da bi vam tuženik govorio da ga je zvala HN i tražila isplatu novca, navodi da bi možda to govorio kad bi sjeli na piće i slično.

25. U svom iskazu svjedokinja GB navodi da je bila prisutna jednom telefonskom razgovoru koji je vodila gđa. HN sa gdin. IN, i čula da je bilo rečeno da će se isplatiti drugi dio kupoprodajne cijene kada se parcela uknjiži 1/1, odnosno kada se kupac uknjiži za cijelo, da je bila dva puta prisutna takvom razgovoru, drugi put prije 2-3 godine, a prvi put još ranije, da je to bilo još u vrijeme kada se radila ova kupoprodaja, a da ona sve te činjenice zna iz priče od gđe. HN, s obzirom da su one o tome razgovarale nakon ovog telefonskog poziva, a da sa istom popije kavu i slično tome.

26. U svom iskazu svjedokinja VN navodi da je tužitelj njen drugi rođak, njen djed i tužiteljev otac da su dva brata, da zna o kojoj se nekretnini radi, oni da su tu nekretninu zvali "polje", odnosno "Krtine", prije da je predstavljala jednu veću cjelinu i nosila je 3000 m2, s vremenom se ona cijepala i grad [adresa] da je radio izvlaštenje u odnosu na ovu nekretninu. Navodi da su se njihovi prednici usmeno podijelili, tako da je još njenom djedu, a kasnije da je to pripalo njenom ocu u toj usmenoj diobi pripao istočni dio nekretnine. Navodi da je izvlašten jedan dio od ovog dijela koji da je pripao po usmenoj diobi njenim prednicima i to je po kvadraturi iznosilo točno 620 m2, ona da o tome posjeduje i sve dokumente i to rješenje o izvlaštenju i da je to bilo 1999.g. i Grad Trogir taj iznos za izvlaštenje isplatio je njenom ocu. Nakon ovog izvlaštenje da je ostalo još na ovoj čestici 730 m2 plus na istočnom dijelu put koji da isto pripada čestici ali se vodi pod drugim katastarskim brojem. Njen otac da je umro 2004.g., i oni nisu imali nikakvih saznanja da je ĐN prodala taj svoj dio, a oni da su za to saznali (ona i sestre) kada je došla enormna ovrha od Vodovoda i kanalizacije na njihova imena, kao zakonskih nasljednika iza smrti oca, odnosno one u tom trenutku nisu znale da je njihov otac imao priključak za vodu i da je bila položena šahta na ovom njihovom istočnom dijelu nekretnine, a to da je ovaj dio koji da je izvlašten. Nadalje, u svom istraživanju da je došla do saznanja da zapravo vodu na ovoj nekretnini troši gdin. IN jer da je on uzgajao određene kulture, povrće i to na ovom dijelu njihovom zapadno pa tako i na ovom istočnom dijelu koji je bio izvlašten i ona da je stupila u kontakt sa dotičnim gdin. IN, objasnila mu da njima i sestrama stižu ovrhe za potrošnju vode koju da one ne troše, a na što da je on njoj odgovorio onako grubo:"Ko te ..., ja nisam upisan kao korisnik ovog mjerila, neću ništa platiti",i tu da je zapravo cijela komunikacija među njima bila gotova, ona da je odlučila da oni nikada neće kao suvlasnici skinuti sa ove zemlje. Nadalje, da je uspjela sa Vodovodom riješiti ovu situaciju i da su je oni pisanim dopisom obavijestili kako su uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdili kako je njen pok. otac prodao ovu zemlju prije nastanka duga i kako oni nisu u obvezi ništa platiti, a što se tiče okolnosti pod kojim je sklopljen ovaj kupoprodajni ugovor 2007.g, da je njima IN ponudio sklapanje ovog kupoprodajnog ugovora, odnosno da ih je molio da se ovaj kupoprodajni ugovor sklopi kako bi se one kao suvlasnice makle sa ove nekretnine, ali da njihov uvjet je bio da on snosi sve troškove ovog priključka vode i sve troškove koji da su prethodno, odnosno osnovni uvjet je bio da on stvarno nadoknadi štetu koju da je počinio, da je njima isplaćena cijena prema ugovoru od 10.000,00 eura. Nadalje da nakon što je ugovor sklopljen da je nazvao odvj. SN i rekao da se radi o jednom lošem postupanju IN prema njima zbog toga što da je u ovom ugovoru bila navedena čestica a za koju da je već prethodno njen otac bio izvlašten, pa da se ne bi dogodilo da ispadne da oni sad prodaju ponovno istu česticu koja da je već prethodno bila izvlaštena, tako da nakon toga joj je poznato da je gdin. SN otkazao punomoć gdin. IN jer da je on tu pokazao jedno prijevarno ponašanje prema njima. Navodi da joj je poznato da IN duguje GN ostatak kupoprodajne cijene u iznosu koji se navodi u tužbi, jer da on nije isplatio do kraja kupoprodajnu cijenu, a zapravo da koristi 738 m2 zemlje, a da nije platio do kraja niti 615 m2. Inače oni su zbog toga što da je HEP trebao graditi jednu trafo stanicu sa jugoistočnom dijelu ove nekretnine da je angažirala geodeta koji da je premjerio ovu nekretninu, a zna da su tu bili prisutni IN i susjed međašne čestice Đ i bio je netko iz HEP-a i granice da su na toj čestici fiksne, jasno utvrđene, osim zapadne, ali i na njoj su položeni kameni međaši cijelom dužinom. Nadalje, majka GN da je prodala, prema dokumentaciji koju je vidjela, da se radi o 615 m2 zemlje, a na daljnji upit suda je li ĐN prodala nešto što nije njihovo, svjedokinja navodi nije, ona da je prodala samo ono što da je njeno vlasništvo. Na upit pun. tužitelja je li dioba među prednicima bila izvršena, svjedokinja navodi da je, da je izvršena kao što da je već rekla u svom iskazu, da se na terenu sve zna što kome pripada.

27. U svom iskazu tužitelj GN navodi da je njegova majka prodala tuženiku zemlju 615 m2, tuženik da je isplatio 20.000,00 eur,a 2005.g. 5.5000,00 eura, i da je ostalo još za isplatiti 5.250,00 eur, a on da je jedini nasljednik iza pok. majke, stvarna cijena po m2 da je bila dogovorena na 50.000.00 EUR da se ugovor napravo kod javnog bilježnika Biuka, ali da nije bio on, nego njegova supruga i da je tuženik do određenog datuma bio dužan isplatiti ostatak cijene, da je nekretnina pripadala njegovom didu ČN, pa IB pok.ČN, pa da je pripalo njegovoj majci, a poslije da je pripalo i njemu. Nadalje, da se na nekretnini točno zna što je čije, pa da tako njega pripada dio od njegova oca, kao i dio koji je pripadao od brata njegova oca koji je otišao u Argentinu i nije imao djece, ali da je taj dio pripao i VN i njenim sestrama,a na terenu da se zna koji je njihov dio, a koji dio je pripao VN i sestrama, da se ne sjeća je li sam pokrenuo nekakav sudski postupak za rješavanje zemlje, tuženik da je to poslije riješio, ali bez znanja i bez njegova potpisa, da su članovi njegove obitelji, supruga i sin podjećali tuženika na isplatu, posebno u vrijeme kad mu je nastrado sin i kad mu se unuk rodio bez šake, a tuženik da je govorio da će isplatiti kad se riješi uknjižba. Nadalje, tuženik da se obvezao da će snositi troškove uknjižbe.

27.1. Tuženik IN u svom iskazu navodi da je inače živio u [adresa], da je kupio sve skupa 430 m2, da su ugovor potpisali kod javnog bilježnika, ali da su se naknadno pojavili sudionici, da ih je bilo 14, da su suvlasnici, da je potpisao punomoć kod odvjetnika Ćurka da vodi te poslove, a da se kasnije sestre VN nisu htjele skinuti sa nekretnine, i da su donijele neki papir da im je stric iz Argentine ostavio ovu zemlju i tražile su da ih se isplati te da ih je isplatio 10.000,00 EUR i da ne zna što bi sad trebao još isplatiti tužitelja za dio koji potražuje, da je bila obveza gđe ON, a HN da je sve to vodila da oni budu uknjiženi 1/1, a to da se nije desilo 15 godina, da je rekao ako može to da riješi, jer da ne zna zašto je to plaćao onda, da nakon što je isplatio ovih 10.000,00 EUR, odvjetnik SN da mu je sve sredio i uknjižio ga, a odvjetnik da je rekao da oni njega više ne plaćaju, nadalje, da ga nitko od tužitelja ili njegove obitelji nije nazvao da se isplati traženi iznos, da je dobio samo jedno pismo od odvjetnika, prvo da je kupio 430 m2, a poslije da je kupio ostatak, ukupno 615 m2, a tu kvadraturu da je upisala gđa HN, međutim oni da nisu mogli riješiti zemljišnoknjižno stanje, odnosno da su prodali tuđu zemlju, da bi njemu bilo lakše da je tužiteljima mogao dati ovih 5.000,00 eura, a ne da je morao plaćati 10.000,00 eura A, ali da na drugi način da nije mogao riješti ovu zemlju, da na toj zemlji ne postoji priključak za vodu, već na drugoj nekretnini, a da on tu drugu nekretninu nije koristio i nije trošio vodu, da je to nekretnina od VN, odnosno sada od grada. Nadalje, na upit je li potpisao izjavu da duguje 10.750,00 eura koja priznanica se predočila tuženiku, isti je naveo da se ne sjeća.

28. Ostale svjedokinje JN, ŠN i ON, nisu imale saznanja o predmetnim činjenicama, te su iste u svojim iskazima suglasne da sve pravne poslove u vezi njihovih nekretnina vodi njihova sestra VN.

29. Ocjenjujući sve izvedene dokaze sud zaključuje da je tužitelj, a na kojem je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, uspio dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva i to iz razloga na koje će se sud osvrnuti u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude.

30. Odredbom članka 381. stavka 1. ZOO/05 propisano je da se Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

31.Naime, odredbom čl. 74. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora, propisano je da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice. Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, ugovor djeluje od trenutka njegova zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje stranaka ne proistječe što drugo.

32. Također slična regulativa propisana je i prema ZOO/05, gdje sukladno odredbi čl. 297. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjeti udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo. Prema odredbi čl. 301. ZOO proizlazi da kada učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kada učinci ugovora prestanu važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.

33. Analizirajući sklopljeni kupoprodajni ugovor i dovedeći istog u svezu s Izjavom koju je potpisao tuženik dana 24.listopada 2003.g. čiji potpis je i ovjeren kod javnog bilježnika (za koju u svom iskazu kaže da se „ne sjeća potpisivanja Izjave“), te dovedeći to u svezu s priznanicom od 16. ožuja 2005. godine, koju je potpisao tužitelj, a ocjenjujući uvjerljive i logične iskaze svjedoka HN, UN, ĆN kao i iskaz tužitelja, može se zaključiti da je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između pravne prednice tužitelja i tuženika od dana 24. listopada 2003. godine, prema naknadnim usmenim utanačenjima sklopljen pod odgodnim uvjetom, što znači da je isplata ostatka kupoprodajne cijene uvjetovana uknjižbom prava vlasništva tuženika na svoje ime za cijelo na kupljenoj nekretnini. Navedene činjenice sud smatra utvrđenim iz samih iskaza parničnih stranaka, te svjedoka HN i UN kojima sud poklanja povjerenje kada navode:“ mi smo tu situaciju prihvatili, nismo više zvali ni navaljivali, čekali smo da se tuženik uknjiži, a on se uknjižio mi to nismo ni znali. ...“, što znači da je tužitelj kao pravni slijednik svoje pok.majke naknadno prihvatio odgodni uvjet tuženika da se isti prvo uknjiži (koji odgodni uvjet se ispunio), pa sukladno utvrđenom proizlazi da je suglasnošću volja obiju ugovorenih stranaka prolonigiran (odgođen) trenutak dospijeća tražbine iz kupoprodajnog ugovora (isplata ostatka kupoprodajne cijene) do trenutka uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika. Sukladno utvrđenom sud ocjenjuje ispravnim kada tužitelj dospijeće tražbine vezuje za datum 21.prosinca 2021. godine kao trenutak uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika (koja činjenica uknjižbe nije sporna) čime bi tuženik od tog trenutka bio u obvezi isplatiti ostatak kupoprodajne cijene zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

34. Ocjenjući navedene isprave posebice Izjavu koju je potpisao sam tuženik odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora razvidno je da neovisno što je kupoprodajnim ugovorom utanačeno da je u cijelosti ispaćena kupoprodajna cijena (93.000,0 kuna) danom potpisivanja ugovora, ugovorne stranke očito su već prilikom zaključenja ugovora usmeno dogovorile da će se po potpisivanju ugovora isplatiti dio kupoprodajne cijene, a ostatak naknadno. Iz izjave od dana 24. listopaad 2003. godine (list 9 spisa) prozlazi da su stranke utanačile da je kupoprodajna cijena 30.750,00 eura, da je tuženik isplatio odmah 20.000,00 eura, a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 10.750,00 eura kupac (tuženik) se obvezao isplatiti do kraja srpnja 2004. godine, a potom da je dio tog iznosa isplaćen tužitelju dana 16. ožujka 2005. i to iznos ood 5.500,00 eura, prema priznanici u spisu (list 11 spisa). Stoga sud ocjenjuje da su ove činjenice utvrđene upravo na način kako to proizlazi iz sadržaja samih isprava koje prileže spisu, a tuženik nije u tom pravcu pružio sudu neke druge dokaze kojim bi opovrgnuo navode tužitelja, odnosno nije ponudio dokaze kojim bi se osporila njegova Izjava potpisana kod javnog bilježnika, a koja svjedoči o stvarno dogovorenoj kupoprodajnoj cijeni i ostatku duga na ime kupoprodaje.

35. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi određene činjenice i okolnosti koje su se dogodile nakon zaključenja ugovora, a prema kojima istima ne bi bio u obvezi isplatiti ostatak kupoprodajne cijene. Tako navodi da je bila obveza na tužitelju da prethodno izvrši uknjižba prava vlasništva na svoje ime za cijelo (koju da nije izvršio u roku 15-20 godina), kako bi se tuženik potom mogao uknjižiti, zatim navodi činjenicu da je tuženik naknadno morao sklopiti i kupoprodajni ugovor sa sestrama UN 2007.g. (rođakinje tužitelja) i istima isplatiti 10.000,00 eura, da je prednica tužitelja prodala tuženiku tuđu zemlju, te da je sam pokrenuo o svom trošku postupak pojedinačnog ispravnog postupka u kojem postupku se uknjižio, pa da nastupanjem takvih okolnosti nakon zaključenja ugovora da ne bi više bio u obvezi isplatiti tužitelju ostatak kupoprodajne cijene.

36. Međutim ovakvi navodi tuženika po ocjeni suda su tek paušalne naravi, te nisu od relevantnog utjecaja na osnovnu obvezu tuženika da u cijelosti ispuni kupoprodajni ugovor. Naime, sud ne poklanja povjerenje tuženiku da je obveza uknjižbe prava vlasništva bila na prednici tužitelja i tužitelju kao njezinom univerzalnom slijedniku niti da su oni te troškove uknjižbe ili pokretanja i vođenja postupka bili dužni snositi, jer kao prvo takva obveza nije ni stipulirana u kupoprodajnom ugovoru iz 2003.g., niti to proizlazi iz iskaza ostalih svjedoka (isključivo tuženik to tvrdi), već dapače obveza snošenja troškova sastava ugovora i prijenosa vlasništva prema čl. VI. ugovora upravo je na tuženiku.

37. Nadalje, tuženik sasvim sigurno u trenutku sklapanja ugovora ima saznanje da prodavateljica iz ugovora nije uknjižena kao zemjišnoknjižna vlasnica, odnosno da nekretnina predstavlja njeno izvanknjižno vlasništvo, pa samim time kupac ima i znanje i svijest da je potrebno rješavanje zemljišnoknjižnog stanja, a time preuzima i sve rizike koji proizlaze iz jednog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja kupljene nekretnine. Navedeno uključuje i duljinu trajanja određenog sudskog ili zemjišnoknjižnog postupka kojim bi se tuženik upisao kao vlasnik za cijelo, kao i sve moguće kompleksnosti koje podrazumijeva jedan sudski postupak uknjižbe prava vlasništva.

38. Činjenica da je tuženik sklopio i drugi ugovor 2007. godine sa rođakinjama tužitelja također nema utjecaj na obvezu tuženika da ispuni u cijelosti kupoprodajni ugovor (nakon što je odgodni uvjet ispunjen), a posebno što i sama svjedokinja VN u svom iskazu navodi „ AB je prodala samo ono što je njeno“... i „da je izvršena dioba među njenim prednicima“, čime potvrđuje navode tužitelja da nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje jest isključivo vlasništvo prednice tužitelja, a očigledno njena konstatacija“ ja sam tada odlučila da mu se mi nikada nećemo skinuti kao suvlasnice sa zemlje“, upućuje na činjenicu da su se tužiteljeve rođakinje postavile kao uknjižne suvlasnice manipulativno prema tuženiku uslijed lošeg odnosa sa istim zbog potrošnje vode i ovrha koje su njima stizale, čime se zaključuje da kupoprodaja sa rođakinjama tužitelja nije ni bila neophodan uvjet za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja. Osim toga navedena svjedokinja također potvrđuje navode da postoji dug tuženika prema tužitelju s osnove kupoprodaje. Stoga se svi navodi tuženika da bi prednica tužitelja prodala „tuđu zemlju“ ukazuju neosnovani i više su usmjereni na pokušaj poboljšanja parnične pozicije tuženike, a ne predstavljaju nikakve valjane argumente kojima bi tuženik dokazao da nije u obvezi isplatiti ostatak kupoprodajne cijene.

39. Materijalnopravni prigovor zastare potraživanja koji je istaknuo tuženik (a može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave) nije osnovan.

40. Naime, odredbom članka 214. ZOO/05 je propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 1.). Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2.). Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (stavak 3.). Odredbom članka 215. stavka 1. ZOO/05 je propisano da zastar počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom članka 216. ZOO/05 je propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Odredbom članka 223. ZOO/05 je propisano da kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Odredbom članka 225. ZOO/05 je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom članka 240. ZOO/05 je propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug (stavak 1.). Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (stavak 2.). Odredbom članka 241. ZOO/05 je propisano da se zastar prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom članka 242. ZOO/05 je propisano da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (stavak 1.).

41. Kako je tužitelj pokrenuo tužbu za isplatu ostatka kupoprodajne cijene dana 4. svibnja 2022. godine, a dospijeće tražbine iz kupoprodajnog ugovora je nastupilo trenutkom ispunjenja odgodnog uvjeta dana 21. prosinca 2021. godine kao dana provedbe sudskog rješenja kojim se tuženik uknjižio kao vlasnik u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], to je razvidno da tužiteljeva tražbina nije zastarjela, jer nije protekao rok od 5 godina od dana kad vjerovnik (tužitelj) ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

42. Što se tiče tuženikovog iskaknutog prigovora prijeboja, valja kazati da tuženik u parničnom postupku može isticati kako procesnopravne prigovore tako i materijalnopravne prigovore. Jedan od materijalnopravnih prigovora je isticanje građanskopravnog prijeboja (compensatio civilis) te prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor. Tuženik se ovim materijalnopravnim prigovorom brani u situaciji kad su i tužitelj i tuženik jedan prema drugome imali istovrsne i dospjele tražbine, ali su one prestale prijebojem međusobnih tražbina, odnosno ako su tražbine bile različite po visini prestale su u dijelu do zajedničke visine tražbina, čime su prestala i ovlaštenja i obveze obiju stranaka. Takvim prigovorom tuženik tvrdi da je tužiteljeva tražbina nastala i postojala, ali da je naknadno prestala zbog postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju i izjavljenog prijeboja međusobnih tražbina.

43. Međutim takav prigovor nije osnovan jer prvenstveno nije utvrđeno da bi postojala nekakva tražbina tuženika prema tužitelju, niti je tuženik takvu tražbinu specificirao po osnovi i visini, pa se ovakav prigovor ukazuje tek paušalan i nedokazan, o čemu sud ne treba donositi posebnu odluku u izreci presude. Naime, materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP-a se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Dakle, tražbina koju navodi tuženik mora nužno biti kvantitativno određena, što u konkretnom tuženik nije na pravilan način postavio.

44. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u točki I. izreke presude, dok je zahtjev odbijen u pogledu isplate u kunskoj protuvrijednosti jer je Republika Hrvatska dana 1. siječnja 2023.godine uvela euro kao službenu valutu.

45. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl. 155., ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (5.200,00 eur).

46. Tužitelju kojeg je zastupao kvalificirani punomoćnik koji je odvjetnik priznat je trošak obzirom da je u cijelosti uspio u postupku i to sljedeći: za sastav tužbe po 100 bodova (Tbr.7.t.1.OT), zastupanje na osam ročišta od dana 22.10.2024.,19.12.2024.,13.02.2025.,9.04.2025.,17.06.2025.,14.10.2025.,12.03.202

6., 28.04.2026., sve u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav jednog obrazloženog podneska od dana 14.12.2023., po 100 bodova (Tbr.8.st.1), što daje ukupno 1000 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 EUR-a, pretvoreno u eure, daje iznos od 2.000,00 EUR-a, kojem iznosu treba pridodati iznos od 49,11 EUR-a za plaćenu i popisanu sudsku pristojbu tužbe i 171,76 EUR-a za sudsku pristojbu presude, te troškove za sudskog dostavljača u visini od 15,46 EUR-a, pa se dobije ukupni iznos od 2.236,33 EUR-a, koliko je dosuđeno tužitelju u točki II. izreke presude.

47. Sud nije obistinio tužitelju troškove za podneske od dana 10.09.2025. i 31.10.2025. obzirom da se sadržajno odnosne na očitovanja na iskaze svjedoka i parničnih stranaka, koji podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka, kao ni za trošak opomene prije podnošenja tužbe.

48. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja Sandri Grgurić, odvjetnici u Trogiru,

- pun. tuženika Draški Krajina, odvjetnici u Trogiru

- u spis