Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-279/2025.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Marko Galović iz Kutine, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 13. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Marka Galovića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika RR, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 62047/04 koji su 9.2.2004. sklopili tužiteljica NR iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, kao kreditor, koja glasi: ''b) naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (slovima dvaposto) od iznosa odobrenog kredita plaća se jednokratno prije korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.''

II Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, isplatiti tužiteljici NR iz [adresa] iznos od 202,80 € (dvjesto dva eur i osamdeset cent), sa zakonskom zateznom kamatom počam od 11.2.2004. do 31.12..2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 356,18 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 8.6.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 9.2.2004 Ugovor o kreditu broj 62047/04, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 10.140,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita.

Nadalje tužiteljica navodi da je odredbom članka 4. Ugovora propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva 2,00 % (slovima dvaposto) od iznosa odobrenog kredita jednokratno prije korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita.

Tužiteljica ističe da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjev, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora odnosno o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 91730/05 koji su 9.2.2004. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, koja glasi: ''b) naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% (slovima dvaposto) od iznosa odobrenog kredita plaća se jednokratno prije korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita i da se tuženiku naloži tužiteljici isplatiti na ime naplaćene naknade troškova obrade kredita iznos od 202,80 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi označenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženik ne osporava činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, niti visinu tužbenog zahtjeva, ali ne priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 9.2.2004., izvršio uvid u otplatni plan i saslušao je tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 9.2.2004. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 10.140,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 4. Ugovora propisano je da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva 2,00 % (slovima dvaposto) od iznosa odobrenog kredita jednokratno prije korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije pregovarala sa bankom o ugovornim odredbama nego joj je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor. Tužiteljica nije uopće niti bila u banci nego je ugovor potpisala u auto kući. Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljicom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama odnosno da ona nije mogla pregovarati o uvjetima kreditiranja, pa tako niti o predmetnoj naknadi za obradu kredita.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje jednokratne naknadu za obradu kredita nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

13. Ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u članku 4. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.

Odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 2,00% od iznosa kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita.

14. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Kako je odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna i stoga je valjalo utvrditi njenu ništetnost.

16. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 104. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

18. Slijedom svega navedenog tužiteljici je na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva dosuđen iznos od 202,80 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 214. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

19. Parnični trošak je dosuđen tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 50,00 €, sastava podneska od 13.12.2025. 50,00 €, zastupanja na ročištu od 13.5.2026. 50,00 €, na ročištu od 8.6.2026. 50,00 €, PDV-a 50,00 € i sudske pristojbe na tužbu 53,09 € i na presudu 53,09 €

20. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 8. lipnja 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Marko Galović, Kutina

2.Odvjetničko društvo Vukina & Partneri, Zagreb