Poslovni broj: UsI-2921/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Brunu Perkoviću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva 13, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica ČJ, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi invalidske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 8. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141- 02/24-01/03414416570, URBROJ: 341-99-05/3-24-3983 od dana 19. studenoga 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-01/03414416570, URBROJ: 341-99-05/3-24-3983 od dana 19. studenoga 2024. tužitelj je, u bitnom, naveo da tužiteljici nikada nije dostavljen niti jedan nalaz i mišljenje čime je povrijeđeno pravo stranke na izjašnjavanje (čl. 30. ZUP-a). Pogrešan da je zaključak iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od dana 19. rujna 2024. kako se može očekivati daljnji pozitivan klinički pomak u zdravstvenom stanju tužiteljice pa da se stanje ne može smatrati konačnim zbog čega da je konačna ocjena za sada preuranjena. Nije jasno iz čega vijeće viših vještaka izvodi taj zaključak obzirom da ni iz jednog nalaza ne proizlazi da se zdravstveno stanje kod tužiteljice poboljšava. Također, nalazi i mišljenja vještaka u provedenom upravnom postupku da su u cijelosti kontradiktorni nalazima: specijalista neurokirurgije pri KBC Zagreb od dana 18. kolovoza 2023. u kojem da je jasno navedeno da tužiteljica nije sposobna obavljati poslove za koje je obučena, specijalista fizikalne medicine pri KBC Split od dana 5. rujna 2023. u kojem da je navedeno da pacijentica nije za duža stajanja niti dinamička opterećenja te da se ne očekuje poboljšanje kao i da je stanje kronično, specijalista psihijatrije pri KBC Split od dana 25. studenog 2024. u kojemu se navodi da je tužiteljica radno disfunkcionalna već i iz psihičkih simptoma. Zbog toga da nikako nije pravilan paušalan zaključak vještaka u provedenom upravnom postupku da kod tužiteljice nema smanjenja niti gubitka radne sposobnosti. Predmetna pobijana rješenja da uopće nemaju razloge o odlučnim činjenicama niti je jasno moguće utvrditi koji su vještaci davali svoje mišljenje pa da rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Radna sposobnost da se ocjenjuje prema pravilima struke medicine rada, a vodeći računa i o načinu vještačenja sukladno važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15). čl. 39. prema Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika (NN br. 39/94, 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14). Ocjena radne sposobnosti da je u isključivoj nadležnosti specijaliste medicine rada. Sukladno pravilima struke medicine rada ocjena radne sposobnosti se donosi na temelju stupnja oštećenja funkcije organa ili organskog sustava (određuju je specijalisti kliničkih medicinskih grana) a u odnosu na poslove i radne zadatke koje obavlja osoba čija radna sposobnost se vještaci. Obzirom da specijalisti medicine rada tijekom specijalističke izobrazbe stječu znanja o zanimanjima, radnim mjestima, uvjetima rada i tehnološkim procesima, a uzimajući u obzir stupanj oštećenja funkcije organa ili organskih sustava koju su procijenili doktori kliničari, donose konačnu ocjenu radne sposobnosti (tako i Ustavni sud RH u odluci U-lll-4367/2019.). Zbog svega prednje navedenoga da predlaže sudu donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici trošak ovog uspravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tužiteljice je naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi. U odnosu na odgovor na tužbu kao i dostavljeno očitovanje Sektora za vještačenje da se isti osporavaju iz istih razloga koji se navode u tužbi. Tuženik da ponovno ne dostavlja nikakvo očitovanje vještaka medicine rada, a koji je u ovom postupku jedini ovlašten dati procjenu radne sposobnosti tužiteljice jer da samo taj vještak posjeduje stručna znanja medicinske struke u odnosu na pojedine uvjete rada. Sudu da se skreće pozornost da je tužbi priložena odluka Ustavnog suda RH s potpuno identičnim činjeničnim i pravnim supstratom te da su Ustavni sud u tom postupku, ali i Upravni sud u Splitu zauzeli isto shvaćanje da konačnu odluku nije moguće donijeti bez vještačenja po vještaku medicine rada. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu rada naveo je da prigovara istom u dijelu u kojem se vještakinja nije očitovala na nalaze specijalista koji su izričito naveli da je kod tužiteljice nastupilo trajno stanje bez mogućnosti daljnjeg liječenja. Također, da se vještakinja u svom pisanom nalazu i mišljenju uopće nije očitovala na odnos postavljene dijagnoze spram poslova i radnih zadataka tužiteljice slijedom čega da se predlaže sudu na iduću raspravu pozvati vještakinju radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja. Nakon usmenog saslušanja stalne sudske vještakinje za medicinu rada, opunomoćenik tužiteljice navodi da predlaže zaključiti raspravljanje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, naveo da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom čl. 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/2009 i 110/2021), a osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. S obzirom na činjenicu da su vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom oba stupnja, na temelju uvida u cjelokupnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju, te uzimajući u obzir sve podatke sadržane u obrascu 2 IN (opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja), argumentirano suglasna da kod tužiteljice za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/2015, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), smatra da nema osnove za uvažavanje tužbenih navoda i za donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. S obzirom na navode tužiteljice i priložene nalaze da je zatraženo očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, koje u podnesku, KLASA: 141-02/23-01/12008, URBROJ: 426-5-1/28-25-9 od dana 13. siječnja 2025., argumentirano iznosi zbog čega ne nalazi osnove za promjenom ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju, evidencijski broj vještačenja: 1111961 od dana 19. rujna 2024. Predmetni postupak da je proveden u cijelosti u skladu s odredbama čl. 123. do 130. ZOMO i u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 96/2023) to da nema osnove za uvažavanje navoda tužiteljice. Protive se i izvođenju drugih predloženih dokaza jer da se izvođenjem tih dokaza ne mogu utvrditi relevantne činjenice za predmetni postupak. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev. U privitku je dostavljen očitovanje Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/23-0112008, URBROJ: 426-5-1/28-25-9 od dana 13. siječnja 2025. u kojem je navedeno da je jasno da je nakon 8-9 mjeseci po učinjenoj operaciji vidljiva regresivna dinamika MR promjena i subjektivnih tegoba te objektivnog kliničkog statusa. Stoga, da se stanje ne može smatrati konačnim i da je definitivna ocjena u ovom trenutku preuranjena. U cilju pravilne i objektivne ocjene radne sposobnosti, a uvažavajući činjenicu da, prema čl. 39. ZOMO, postoji nekoliko oblika trajnog smanjenja radne sposobnosti (smanjenje radne uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan gubitak radne sposobnosti i potpuni gubitak radne sposobnosti) da je nužno da mogućnosti liječenja, od kojih se može očekivati pozitivan klinički pomak, budu iscrpljene i da stanje bude konačno, a da se do tada privremena radna nesposobnost regulira pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

4. Opunomoćenica tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda navela da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja i očitovanju Središnje službe, a što se tiče izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada da odluku ostavlja sudu. Nadalje, da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da se protivi daljnjem izvođenju dokaznih prijedloga. Nakon usmenog saslušanja stalne sudske vještakinje za medicinu rada navela je da je u cijelosti suglasna s iznijetim navodima stalne sudske vještakinje za medicinu rada te da predlaže zaključiti raspravljanje.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-01/03414416570, URBROJ: 341-99-05/3- 24-3983 od dana 19. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03414416570, URBROJ: 341-18-05/3-23-62662 od dana 17. lipnja 2024., a kojim rješenjem osiguranici OJ, ovdje tužiteljici, nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je izvedeno i vještačenje po sudskom vještaku medicine rada.

7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 141-02/24-01/03414416570 proizlazi: da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti osiguranika pokrenut u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od dana 23. listopada 2023.; da je u provedenom postupku, na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donesenim u skladu sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, br. 96/23), KLASA:

141-02/23-01/12008, UR.BROJ: 426-04-06/12-24-3, evidencijski broj vještačenja: 1071465 od dana 10. lipnja 2024., utvrđeno da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, jer kod osiguranika ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a temeljem čega je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje.

12. Povodom tužiteljičine žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 1111961 od dana 19. rujna 2024., u kojem je navedeno da je utvrđeno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Da je tužiteljica rođena dana **.**.1974., po zanimanju frizer-majstor, obavljala frizerske poslove, ostvarila oko 29 godina mirovinskog staža, na bolovanju od 1. rujna 2022. dg C 72.0. Iz priložene medicinske dokumentacije da je vidljivo da je žaliteljici zbog tegoba u području cervikalne kralježnice 2022. učinjena radiološka obrada kojom je dijagnosticiran tumor medule spinalis cervikotorakalnog prijelaza (Ependymoma). U 10/2022. da je učinjena laminektomija C6-Th1 i ablacija tumora (otp. Klinike za neurokirurgiju KBC Zagreb 17.10.2cj22.). Nastavno da se prati po neurologu i onkologu, bez znakova rezidue/recidiva ili sekundarnih lezija te bez potrebe za sistemskim ontološkim liječenjem (onkolog 02M2023.). U kliničkom statusu da je imala hipertenziju od Th10 nadolje, uz urednu trafiku mišića i urednu motoriku stopala, te blažu hipoesteziju desne ruke i očuvanu motoriku (fizijatar 28.03.2023.). Kontrolni MR mozga da pokazuje regresivnu dinamiku postoperativniri promjena. Provedenom terapijom da se osjeća bolji osjet ispod razine prsnog koša, da ima bolji osjet u nogama, te da zaostaje slabost ruku i ramenog obruča. Visoko da je motivirana za fizikalnu terapiju, koja da je indicirana i nadalje (neurokirurg 18. kolovoza 2023., fizijatar 5. rujna 2023.). U postupku po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, da se ne nalazi osnove za promjenom utvrđene ocjene budući da navedene promjene u zdravstvenom stanju podliježu daljnjem liječenju, koje je u tijeku, i od kojeg se može očekivati daljnji pozitivan klinički pomak, te da se stanje ne može smatrati konačnim i definitivna pa da je ocjena za sada preuranjena, a temeljem čega je doneseno osporeno rješenje tuženika.

13. Temeljem prijedloga tužiteljice u ovom upravnom sporu da je provedeno vještačenje po mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, a sve na spornu okolnost postoji li kod tužitelja na dan 10. lipnja 2024. u smislu odredbe čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine", br. 67/17, 56/18 i 16/22, u nastavku teksta: Uredba).

14. U Nalazu i mišljenju provedenog sudsko medicinskog vještačenja po mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada od dana 7. kolovoza 2025., pored ocjene priložene medicinske dokumentacije te uvida u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu tuženog tijela, sadržano je i detaljno obrazloženje u kojem je navedeno da je kod tužiteljice OJ na dan 10. lipnja 2024. (kada je donesen Nalaz i mišljenje vještaka HZMO-a u prvostupanjskom postupku) u smislu odredbe čl. 39. ZOMO-a ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, a niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer kod nje još nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem i njena radna sposobnost nije smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Zdravstveno stanje tužiteljice da nije definitivno, da zahtijeva daljnje praćenje i liječenje po nadležnim specijalistima. Iz pregledane medicinske dokumentacije da je razvidno da je tužiteljici u rujnu 2022. dijagnosticiran ependymom leđne moždine zbog čega da je provedeno neurokirurško liječenje u listopadu 2022. Postoperacijski tijek da je bio uredan. Kontrolna neuroradiološka obrada da nije pokazala sigurne znakove ostatne bolesti, a niti sekundarizam (metastatske promjene). U ožujku 2023. da je obavljen pregled onkologa koji da bilježi uredan postoperacijski tijek bez ostataka primarnog tumora te metastatskog procesa te savjetuje daljnje praćenje. Oko 6 mjeseci nakon operacije da je provedena i fizikalna terapija u ambulantnom tretmanu jer da tužiteljica i dalje navodi smetnje u smislu slabosti ruku, ramenog obruča i nogu kod duljeg stajanja. Posljednje kontrole da je tužiteljica obavila po nadležnim specijalistima dana 18. kolovoza 2023. (nalaz neurokirurga) te 5. rujna 2023. (nalaz fizijatra). U cilju obrazloženja trajne ocjene radne sposobnosti tužiteljice da je potrebno pojasniti neke činjenice vezane za ependymom koji da je tužiteljici kirurški odstranjen u listopadu 2022. godine. Epyndemom da je primarni tumor središnjeg živčanog sustava koji da se formira u mozgu i leđnoj moždini. Prema HWO klasifikaciji da postoji 1., 2. i 3. stupanj tumora od kojih da su 1. i 2. stupanj nekarcinogeni (benigni), obično rastu sporo i ne metastaziraju, dok je 3. stupanj kancerogen. Kod tužiteljice da je dijagnosticiran epyndemom 2. stupnja uz indeks 67,2 koji da sugerira agresivno ponašanje čak više u skladu s 3. stupnjem. lako se 2. stupanj ubraja u nekancerogene, srednje diferencirane tumore, iz razloga utvrđenog indeksa 67,2 da je nedophodno dulje praćenje i kontrola MR u kraćim vremenskim intervalima zbog čega da se ne može sa sigurnošću odrediti prognoza u kratkom periodu nakon provedenog operativnog liječenja. Kod tužiteljice da zdravtsveno stanje nakon operacije tumora kralježničke moždine nije definitivno, a što da je uvjet za donošenje ocjene radne sposobnosti sukladno doktrini struke medicine rada. Osim navedenog da kod tužiteljice za sada ne postoji trajno oštećenje funkcije vratne i torakalne kralježnice (što da je sa motrišta specijaliste medicine rada osnov za ocjenu radne sposobnosti) koje da je izraženo u takvom stupnju koji je od utjecaja na njenu trajnu radnu sposobnost. Kod tužiteljice da je u tijeku liječenje po psihijatru u ambulantnom tretmanu koje je započelo 27. rujna 2023. zbog anksiozne simptomatike. U novom nalazu psihijatra iz studenog 2024. da se bilježi premećaj prilagodbe te anksiozno depresivni poremećaj. Navedeno stanje da je izraženo na neurotskoj razini, da nije definitivno te da zahtijeva daljnje praćenje i liječenje po psihijatru uz mogućnost korekcije psihofarmako terapije te primjenom drugih metoda liječenja koje će indicirati psihijatar. Iz svih do sada navedenih razloga, da je mišljenja da je zahtjev za ocjenu radne sposobnosti tužiteljice (podnesen dana 23. listopada 2023. dakle godinu dana nakon provedenog operativnog liječenja) bio preuranjen pa samim tim i ocjena trajne radne sposobnosti tužiteljice na dan 10. lipnja 2024. također preuranjena te da je neophodno provoditi daljnje liječenje povremenim fizikalnim terapijama, redovito vježbanje te redovito praćenje po nadležnim specijalistima i korištenje prava na privremenu radnu nesposobnost (bolovanje) temeljem obveznog zdravstvenog osiguranja. U trenutku kada sve metode liječenja budu iscrpljene i nadležni specijalisti koji prate tijek liječenja tužiteljice ocjene da je stanje trajno-definitivno da tužiteljica može pokrenuti ponovni postupak za ocjenu radne sposobnosti pred nadležnim tijelima vještačenja HZMO-a. Mišljenja je da su vještaci HZMO-a u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku vještačenja pravilno ocijenili da kod tužiteljice za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, a niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno odredbama čl. 39. ZOMO-a te da je donošenje ocjene radne sposobnosti preuranjeno. To iz razloga jer se zdravstveno stanje tužiteljice ne može smatrati konačnim-definitivnim, obzirom na utvrđeni stupanj i indeks operiranog tumora, kao i da se još uvijek provodi liječenje. Za potrebe davanja nalaza i mišljenja da je priložena medicinska dokumentacija u ovosudnom spisu i spisu tuženog tijela bila dostatna za donošenje istog te da nije bilo potrebno da osobno izvrši klinički pregled tužiteljice obzirom da su je u nekoliko navrata klinički pregledali za to nadležni specijalisti neurokirurg, fizijatar i psihijatar te da su je u prvostupanjskom postupku vještačenja 10. lipnja 2024. pregledali i nadležni vještaci HZMO-a.

15. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 6. ožujka 2026. usmeno je saslušana mr. sc. Milana Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalna sudska vještakinja za medicinu rada koja je navela da je na raspravi 10. listopada 2025. zamjenik opunomoćenika tužiteljice prigovorio na dio nalaza i mišljenja u kome se kako navodi nije očitovala na nalaze specijalista koji su izričito naveli da je kod tužiteljice nastupilo trajno stanje bez mogućnosti daljnjeg liječenja. Također, da se nije očitovala na odnos postavljene dijagnoze spram poslova i radnih zadataka tužiteljice. Kod donošenja svog nalaza i mišljenja da je uzela u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je donijela svoje mišljenje. Prije svega da bi naglasila da se kod tužiteljice radi o stanju nakon izvršenog operativnog zahvata u smislu odstranjenja tumora kralježnice i da je detaljno obrazložila kakvo je kod nje stanje s obzirom na patohistološku dijagnozu koja da apsolutno zahtjeva praćenje, a za koje vrijeme od jedno godine nakon operacije (vrijeme kada je podnijela zahtjev za ocjenu radne sposobnosti) nije dostatno. U prilog tome da govori i nalaz neurokirurga od dana 18. kolovoza 2023. u kome da se navodi da je za godinu dana potrebno ponoviti magnetsku rezonancu vratne i torakalne kralježnice, a da se preporuča daljnje vježbanje i provođenje liječenja fizikalnom terapijom. Nakon perioda od dvije godine da se može sa motrišta specijaliste medicine rada ocijeniti trajna radna sposobnost uzimajući u obzir o kojoj dijagnozi radi. U prigovoru na vještvo da se vjerojatno misli na nalaz fizijatra od dana 5. rujna 2023. u kome se navodi da je stanje kronično te da se ne očekuje značajnije poboljšanje zbog stanjene medule u području operacije. Međutim, da se u dokumentaciji ne navodi da je nastupilo stanje bez mogućnosti daljnjeg liječenja jer da, upravo suprotno, i fizijatar kao i neurokirurg u daljnjem liječenju preporučuju provođenje fizikalne terapije. Sa motrišta specijaliste medicine rada, uzimajući u obzir patohistološku dijagnozu da smatra da se samo na temelju tog nalaza ne može ocijeniti trajna radna sposobnost, a da prethodno nije izvršena kontrolna dijagnostička obrada koju da je indicirao neurokirurg u nalazu od dana 18. kolovoza 2023. Tek onda da, uz provedenu fizikalnu terapiju, i nakon što se od strane nadležnih spec. fizijatra i neurokiruga procijeni stupanj oštećenja funkcije, a uzimajući u obzir poslove frizera koje tužiteljica obavlja u vlastitom obrtu, da se može dati konačna ocjena radne sposobnosti. Ocjena radne sposobnosti tužiteljice da se nužno ukazuje potrebnom u novom postupku pred vještacima HZMO-a, a na što da tužiteljica svakako ima pravo. Ovdje da bi također naznačila da je kod donošenja ocjene radne sposobnosti navela da stanje tužiteljice zahtjeva daljnje liječenje i praćenje po nadležnim specijalistima pa da zato nije govorila ništa o poslovima koje ona obavlja. Tek kad je liječenje završeno i procijenjen stupanj funkcijskog oštećenja, odnosno što je postalo trajno, svakako da se uzimaju u obzir i poslovi i radni zadaci koje tužiteljica obavlja. Opunomoćenik tužitelja da joj je netom dao na uvid nalaz psihijatra od dana 7. srpnja 2025. te od 1. prosinca 2025. Iz navedenih nalaza da je razvidno da se tužiteljica i dalje liječi po psihijatru zbog povratnog depresivnog poremećaja, sadašnja epizoda da je teška, bez psihotičnih simptoma šifre F33.2 prema MKB-10 te miješana anksioznost i depresivni poremećaj šifre F41.2 prema MKB-10. U nalazima da se navodi da tužiteljica redovito uzima propisanu terapiju te da redovito provodi psihijatrijske kontrole kao i da je na bolovanju zadnje tri godine zbog problema s kralježnicom odnosno stanja nakon operacije tumora kralježnice. Preporuča se nastavak terapije primjenom psihofarmaka uz psihoterapijski suport. Također, da joj je dan na uvid kontrolni nalaz i mišljenje magnetske rezonance vratne, grudne i slabinske kralježnice. U zaključku nalaza da se navodi da se ne vidi patološke postkontrastne inhibicije u smislu rezidue/recidiva ili metastaza. Navodi se također da ostali nalaz nije izmijenjen u kontrolnom intervalu. Sveukupno, da nalazi koji su joj netom predočeni govore da je stanje tužiteljice sa osnova operacije tumora kralježnice radiološki stacionarno što da za ovaj postupak nije od značaja, ali neupitno da ukazuje da je potrebno provesti ponovno vještačenje pred vještacima HZMO-a uz uvjet da, sa navedenom danas priloženom dokumentacijom, tužiteljica od nadležnih specijalist neurokirurga i fizijatra zatraži procjenu njenog sveukupnog zdravstvenog stanja sa ovih osnova te posebno procjenu stupnja funkcijskog oštećenja kralježnice kao posljedice operacije tumora kralježnice. Na pitanje opunomoćenika tužitelja može li pojasniti što znači da je stanje definitivno i trajno, tko ga i na koji način utvrđuje, vještakinja odgovara da je stanje definitivno i trajno što znači da su iscrpljenje sve metode liječenja osim kasnije fizikalne terapije koja bi se provodila u cilju održavanja postojećeg stanja te da je radiološki stacionarno, a utvrđuju ga u konkretnom slučaju spec. neurokirurg i fizijatar na način kako to određuje njihova struka. Na daljnje pitanje opunomoćenika tužiteljice znači li to da bez obzira na to što iz nekih nalaza proizlazi da poboljšanje nije moguće da stanje kod tužiteljice svejedno nije trajno i definitivno, vještakinja odgovara da je na navedeno pitanje već odgovorila na današnjem ročištu.

16. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom predmetu, pregleda medicinske (i druge) dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela, nakon provedenog sudskog postupka i provedenog sudsko medicinskog vještačenja te održanih javnih rasprava, ovaj Sud je utvrdio da tužiteljica svojim prigovorima iznesenim u tužbi i tijeku upravnog spora nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja tuženika.

17. Naime, ovaj Sud je u cijelosti poklonio vjeru te prihvatio izrađeni pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med. (od dana 7. kolovoza 2025.) u predmetnom upravnom sporu, budući da je isti izrađeni na temelju raspoložive medicinske (i druge) dokumentacije koja je priložena spisu tuženog tijela, radi čega je ovaj Sud ocijenio da je navedeno vještvo sačinjeno po pravilima medicinske struke te valjano, jasno i argumentirano obrazloženo kao i da je sudska vještakinja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 6. ožujka 2026.u potpunosti otklonila prigovore koje je tužiteljica iznijela na naprijed citirano vještvo.

18. Kako je u konkretnom slučaju Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 1111961 od dana 19. rujna 2024. (pribavljen u drugostupanjskom upravnom postupku) sukladan provedenom sudsko medicinskom vještačenju po vještaku medicine rada (kao i usmenom nalazu i mišljenju koje je vještakinja dala na ročištu održanom kod ovog Suda dana 6. ožujka 2026. odgovarajući na prigovore koje je tužiteljica iznijela na pisani nalaz i mišljenje od dana 7. kolovoza 2025.), a koji dokaz je Sud izveo na prijedlog tužiteljice, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice te je jasno i nedvojbeno utvrđeno i u ovom upravnom sporu da kod tužiteljice promjene u zdravstvenom stanju podliježu daljnjem liječenju, koje je u tijeku, i od kojeg se može očekivati daljnji pozitivan klinički pomak, te da se stanje ne može smatrati konačnim i definitivna pa da je ocjena, za sada, preuranjena.

19. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

20. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1.ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je tužiteljičin zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 8. lipnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice Brunu Perkoviću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis