Pr-5798/2021-34

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista ĆT, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Jurici Borojeviću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21.svibnja 2026. u prisutnosti zam.punomoćnika tužitelja i zz tuženika, po objavi presude dana 8.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 14.952,15 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 152,92 eura, od 15.04.2016.;

- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 342,12 eura, od 15.05.2016.;

- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 585,86 eura, od 15.06.2016.;

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 520,80 eura, od 15.07.2016.;

- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 171,24 eura, od 15.08.2016.;

- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 303,16 eura, od 15.09.2016.;

- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 596,10 eura, od 15.10.2016.,

- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 350,69 eura, od 15.11.2016.,

- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 583,44 eura, od 15.12.2016.,

- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 249,75 eura, od 15.01.2017.,

- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 630,13 eura, od 15.02.2017.;

- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 335,90 eura, od 15.03.2017.;

- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 648,70 eura, od 15.04.2017.;

- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 444,71 eura, od 15.05.2017.;

- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 286,94 eura, od 15.06.2017.;

- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 305,36 eura, od 15.07.2017.;

- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 535,89 eura, od 15.08.2017.,

- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 323,36 eura, od 15.09.2017.,

- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 428,55 eura, od 15.10.2017.,

- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 556,58 eura, od 15.11.2017.,

- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 417,49 eura, od 15.01.2018.,

- za mjesec siječanj 2018. godine na iznos od 650,51 eura, od 15.02.2018.;

- za mjesec veljaču 2018. godine na iznos od 565,76 eura, od 15.03.2018.;

- za mjesec ožujak 2018. godine na iznos od 506,46 eura, od 15.04.2018.;

- za mjesec travanj 2018. godine na iznos od 522,63 eura, od 15.05.2018.;

- za mjesec svibanj 2018. godine na iznos od 469,66 eura, od 15.06.2018.;

- za mjesec lipanj 2018. godine na iznos od 675,36 eura, od 15.07.2018.;

- za mjesec srpanj 2018. godine na iznos od 444,10 eura, od 15.08.2018.,

- za mjesec kolovoz 2018. godine na iznos od 316,46 eura, od 15.09.2018.,

- za mjesec rujan 2018. godine na iznos od 535,20 eura, od 15.10.2018.,

- za mjesec listopad 2018. godine na iznos od 364,53 eura, od 15.11.2018.,

- za mjesec studeni 2018. godine na iznos od 421,57 eura, od 15.12.2018.,

- za mjesec prosinac 2018. godine na iznos od 710,22 eura, od 15.01.2019. god., do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.525,00 eura uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 14.svibnja 2021. navodi se da je tužitelj kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja pomorske policije Split, tijekom 2016., 2017. i 2018. ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja iziskivala je prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14), čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16), određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2016., 2017. i 2018. godine, tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o nazočnosti na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 08. veljače 2021. Tuženik nije dostavio svoj odgovor na zahtjev u zakonskom roku. Tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koje mu tuženik duguje, ali tuženik da je u posjedu te dokumentacije. Stoga tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka i dokumentacije kojom raspolaže tuženik i prije nego se provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Zaključno potražuje isplatu za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2018.

2.Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku. Naime, tužitelju je u utuženom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za iznos koji je obračunat temeljem ostvarenog prava na uvećanje plaće za minuli rad, za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu. Isto tako, tužitelju je isplaćivana i naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16,112/17 dalje: KU) u svezi s odredbom čl. 56. KU. Naime, u konkretnom slučaju radi se o radu na terenu kao posebnoj vrsti rada tj. radnog vremena koji je kao takav bio određen čl. 56. KU te se tužitelju vrijeme koje je proveo na plovilu koje ne može napustiti, a tijekom kojeg vremena nije stvarno radio (već spavao ili odmarao) može honorirati upravo temeljem odredbe čl. 57. KU. kojom je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Dakle, u konkretnom nema mjesta primjeni čl.60. st.1. Zakona o radu s obzirom da se zaposlenik nalazi na terenu, a ne kod kuće. Pojam pasivnog dežurstva tj. pripravnosti za vrijeme rada na terenu koje regulira čl.57. KU-a ne može se poistovjetiti sa pojmom pasivnog dežurstva tj. pripravnosti za rad iz čl.60. st.1. Zakona o radu odnosno čl.44. KU-a jer se radi o sadržajno različitim pojmovima. Glede prekovremenog rada, ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka izrazio stajalište o tome da je za postojanje prekovremenog rada potrebno postojanje više sile, izvanredno povećanje opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije, a prekovremenim se radom ne može smatrati neprekidni boravak tužitelja na brodu. Dakle, vrijeme koje je tužitelj proveo na brodu izvan stvarno odrađenih sati ne može se istome honorirati po osnovi prekovremenog rada jer jednostavno nema karakter prekovremenog rada.

3.Podneskom od 28.listopada 2024. tužitelj je sukladno izračunu vještaka precizirao tužbeni zahtjev, te zatražio isplatu iznosa od 14.952,15 eura bruto, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za razdoblje od ožujka 2016.-prosinca 2018.

4.Tijekom postupka izvedeni su dokazi: pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 08.02.2021., obračunskih platnih lista, preslike registra službenih poslova, preslika radnih naloga s pripadajućim izvješćima, čitanjem zapisnika u predmetu Pr- 549/2020 u kojima su iskazi svjedoka IT, ET i ČT, pregledom odluka Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-3351/2021 od 21. prosinca 2021., Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-1767/2021 od 07. veljače 2022., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-446/2020, od 20. travnja 2021., Tumačenja broj 28/44,od 20 svibnja 2014., odluka Vrhovnog suda Revr-17/15, tumačenja Zajedničke komisije, pravnog shvaćanja Županijskog suda u Splitu od 25.04.2019., saslušanjem tužitelja te vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Stranke su popisale parnični trošak.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od ožujka 2016.-prosinca 2018.

8.Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske.

8.1.Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima za cijeli 24 satni angažman tijekom službe.

9.U svojem iskazu tužitelj navodi da je u utuženom razdoblju radio na jednom od tri plovila za koje je inače bio zadužen i to na radnom mjestu upravitelja stroja. Uobičajeno radno vrijeme je bilo od 8-20 sati s tim da bi se ponekad to radno vrijeme mijenjalo i to pogotovo ljeti kada bi bilo od 7-19 sati ili od 6-18 sati. Uobičajeno je bilo da su tad dva puta mjesečno isplovljavali s plovilom na višednevne službe od četiri dana. Za vrijeme tih službi na moru obavljali su poslove kontrole granica, obilaska otoka Palagruže, Jabuke, Visa. Također obavljali su poslove prijevoza bolesnika, nadzora počinjenih prekršaja na moru, sigurnosti plovidbe, kontrola ribarskih alata i dozvola za ribarenje. Navodi da su i nakon službenog završetka vremena morali ostajati u uniformi, javljati se na dvije radio stanice koje su na brodu kao i na službeni mobitel, a sve zato kako bi primali naloge i upute od nadređenih. Nadalje navodi kako na brodu nije moguće odmarati s obzirom da uvijek ima nešto za raditi na brodu, a u slučaju nevremena, premda je brod privezan na vezu, morali su biti u pripravnosti za slučaj da se nešto nepredviđeno na dogodi na brodu uslijed nevremena. Poslodavac da mu nije izdavao rješenje o preraspodjeli radnog vremena kao i rješenja o korištenju slobodnih dana, samo bi mu se usmeno kazalo koliko slobodnih dana ima. Tužitelja da nitko nije mogao zamijeniti na brodu za vrijeme višednevnih službi na moru, da mu nije isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada ili pomorski dodatak, da nije mogao koristiti odmor 12 sati neprekidno između dva radna dana. Što se tiče samog prostora na brodu u kojem radi da je taj prostor poprilično skučen, primjerice na brodu Sv. Jure da je imao svoju kabinu dok na drugim brodovima na kojima je radio tijekom utuženog razdoblja kabinu nije imao te da je spavao u prostoru s drugim mornarima. Napominje kako je tijekom utuženog razdoblja uglavnom radio na brodu Sv. Jure. Tijekom višednevnih službi na moru tužitelj navodi kako ne može reći da se nije uopće odmarao, međutim takav odmor nije bio u kontinuitetu. Što se tiče načina na koji je bilo organizirano dežurstvo na brodu tužitelj odgovara da su se podijelili tako da bude dežuran jedan svako tri-četiri sata međutim u slučaju izvanredne, nepredviđene situacije bili bi dežurni svi.

9.1.Svjedoci IT, ET i ČT svoj iskaz na identične okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu dali su u predmetu pred ovim sudom posl.br. Pr-549/2020 te je uz suglasnost stranaka njihov iskaz pročitan kao dokaz u ovom predmetu s obzirom da se radi također o policijskim službenicima zaposlenim kod tuženika na istim i/ili sličnim poslovima i radnim mjestima, koji su također i sami podnijeli tužbe za istu osnovu protiv istog tuženika.

10.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske i računovodstvene struke, a sve prema dostavljenim obračunskim ispravama tužitelja, registra službenih poslova i radnih naloga s pripadajućim izvješćima. Isti je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je prilikom utvrđivanja prekovremenog rada tužitelja računao i 8 sati odmora. Prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada, uzeo je u obzir broj slobodnih dana koje je tužitelj koristio u pojedinom mjesecu, za koje bilo potrebno izvršiti umanjenje broja prekovremenih sati rada u omjeru 1 : 1,50. Navedeno umanjenje ne odnosi se na slobodne dane koji su dani tjednog odmora. Metodologija izračuna da je bila: - izračunati razlike sati rada prema kategorijama rada, - izračunati sate odmora po kategorijama odmora, - vrijeme rada računa se od početka obavljanja rada do završetka obavljanja rada, - prekovremeni sati rada za radne dane od ponedjeljka do petka računaju se na način: 8 sati rada, 8 sati prekovremenog rada, 8 sati odmora, - prekovremeni sati rada za rad subotom i nedjeljom računaju se na način: 16 sati prekovremenog rada, 8 sati odmora; rad u vremenu od 22:00 h do 06:00 h smatra se noćnim radom. Od izračunatih prekovremenih sati rada umanjuju se iskorišteni slobodni dani, odnosno sate u omjeru 1:1,5, umanjenje se ne odnosi na slobodne dane koji su dani tjednog odmora. Dakle, ukupna potraživanja tužitelja za sporni vremenski period na način da su potraživanja tužitelja s osnova prekovremenog rada za vrijeme provedeno na brodu obračunata na način da je uzeo u obzir i odmor od 8 sati dnevno, koji nije ulazio u odrađene sate prekovremenog rada iznose ukupno 14.952,15 EUR-a.

11.Upravo s obzirom na tako izrađeni nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28.listopada 2024. U istom podnesku navodi da prihvaća dostavljeno vještvo, iako vještak nije izradio varijantu izračuna po kojoj se uzima u obzir radno vrijeme od 24 sata. Vještak je izradio samo varijantu izračuna u kojoj je uzet u obzir osmosatni odmor unutar 24 sata radnog vremena te je time tražbina tužitelja znatno umanjena. Naime, kako je tužitelj tijekom višednevne službe na moru cijelo vrijeme i svih 24 sata dužan biti na radnom mjestu – službenom plovilu i biti na raspolaganju poslodavcu, to se njegovim radnim vremenom ima smatrati cijelo vrijeme provedeno u takvoj službi i za to mu se mora dati naknada. Tužitelj je u potpunosti svjestan činjenice da je vještak morao pri izračunu umanjiti njegovu tražbinu za nepostojeći odmor, koji u biti predstavlja tužiteljevo radno vrijeme jer tako proizlazi iz stava Vrhovnog suda RH. Iako je na taj način tužitelj oštećen, isti da je pristao na ovakav izračun, a sve radi ekonomičnosti postupanja.

11.1.Tuženik je imao prigovor na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je isto sačinjeno tako da je tužiteljevo potraživanje obračunato unutar 24 sata na način da se 8 sati računa kao redovan rad, 8 sati kao prekovremeni, a preostalih 8 sati kao odmor. Međutim, takva metodologija da je primijenjena za rad od ponedjeljka do petka dok je za rad subotom, nedjeljom i blagdanima unutar 24 sata vještak računao 8 sati odmora, a preostalih 16 sati kao prekovremeni rad. Nastavno navedenom, predlaže se sačiniti dopunu vještva.

11.2.Sukladno prigovorima tuženika navedenih u podnesku od 05.studenoga 2024., sud je pozvao vještaka na dopunu nalaza i mišljenja.

11.3.U svojoj dopuni nalaza i mišljenja, vještak je naveo da ostaje pri svojem nalazu i mišljenju dodatno navodeći da je vještačenje je izrađeno sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke za predmetnu problematiku, nepristrano u odnosu na stranke u postupku te na temelju raspoložive dokumentacije i stvarno izvršenih obračuna evidentiranih u spisu. Pri izradi nalaza i mišljenja primijenjena je metodologija obračuna koja se temelji na stvarnim financijskim podacima i provjerljivim računovodstvenim izračunima, a što da je detaljno obrazloženo na stranici 4. nalaza i mišljenja. Vještak smatra da je primijenjeni metodološki pristup primjeren prirodi predmetne financijske problematike i dostupnim podacima jer se temelji na stvarno izvršenim obračunima i pravilima struke.

11.4.U odnosu na očitovanje vještaka tužena i dalje ostaje kod prijedloga da se sačini dopuna vještva na način da se za rad subotom, nedjeljom i blagdanom primjeni model 8 sati rada, 8 sati prekovremenog i 8 sati odmora.

11.5.Kako je vještak i dalje ostao pri svojem nalazu i mišljenju (dopis od 08.03.2026.), a tužena, pa ni sam tužitelj (prema navodima iz podneska od 28.10.2024.) nisu predlagali provođenje novog financijskog vještačenja, sud je zaključio raspravljanje i odluku donio sukladno stanju u spisu.

12.Člankom 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, 155/2023 – dalje ZP) je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena, te da policijskom službeniku za prednje navedeni rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12.1.Prema odredbi čl.41. Zakona o policiji policijska služba je organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati. Iznimno, ministar može ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

13.Člankom 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023, 64/2023 – dalje ZR) je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 194 ZR-a propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila KU.

13.1.Odredbom čl.60. st.1. ZR-a definirano je radno vrijeme kao "vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". U čl. 61. st. 1. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

13.2.Člankom 74. ZR određeno je kako tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

13.3.Prema odredbi čl. 90. st.1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

14.Člankom 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/2012, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, 12/2018, 2/2019 – dalje KU) je propisano da službenik ima pravo na uvećanje plaće za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (st. 1.), zatim da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st. 11.), te da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 14.).

14.1.Kolektivni ugovor ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a, no KU u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. 15.Provedenim dokaznim postupkom utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj je u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split

- da je tuženik organizirao rad i određivao vrijeme trajanja posla tužitelju, dakle sustav rada tužitelja organiziran je na način da se upućuje na višednevne službe na moru

- da je izvršavajući radne naloge tužitelj provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane te subotom i nedjeljom;

- da tuženik nije dokazao kako je tužitelju izvršio preraspodjelu radnog vremena već da tužiteljev rad u kontinuitetu od po nekoliko dana za redom nije nadoknađen slobodnim danima, niti je o tome tuženik donio pismenu odluku.

15.1.Nadalje, uvidom u radne naloge sud je utvrdio da je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnih radnog naloga.

16.U skladu s tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 6. lipnja 2006. i pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju istovrsnih predmeta, u situaciji kada zbog specifične službe tužitelj obavlja svoj rad u višednevnim službama na brodu i ima pravo na slobodno vrijeme tj. vrijeme za odmor, ovaj sud zaključuje da se to slobodno vrijeme ne može smatrati radom bez obzira što je tužitelj obvezan biti nazočan na svome mjestu rada (brod) pa proizlazi, da tužitelj ima pravo na plaćeni rad samo za stvarno odrađene sate rada.

17.Tuženik se poziva na odredbu čl.57 KU koja propisuje naknadu za pasivno dežurstvo. Naime, da se radi o radu na terenu kao posebnoj vrsti rada tj.radnog vremena te da se vrijeme koje je tužitelj proveo na plovilu koje ne može napustiti, a tijekom kojeg vremena nije stvarno radio, može honorirati kao pasivno dežurstvo.

17.1.Međutim, ta odredba regulira slobodno vrijeme tijekom terenskog rada. Tužitelj je zbog specifičnosti svoga posla, zbog činjenice da ga nema tko zamijeniti tijekom višednevnih službi, bio dužan biti na raspolaganju i raditi ili aktivno dežurati cijelo vrijeme boravka na brodu. Stoga je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu te nije bio slobodan napustiti radno mjesto. Tužitelju s obzirom na specifičnost službe te nemogućnosti napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu pripada za vrijeme dežurstva i straže pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za 8 sati dnevnog odmora. Stoga tužitelj može ostvarivati pravo na uvećanje plaće za prekovrmeni rad iz KU za stvarno određene sate duže od punog radnog vremena.

18.Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještak sate rada tužitelja utvrdio na temelju podataka koje je tuženik dostavio u spis i to na temelju evidencije koju je tuženik vodio o mjesečnim satima rada tužitelja i na temelju radnih naloga s priloženim izvješćima koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u utuženom razdoblju. Za tako utvrđene sate rada tužitelja, sudski vještak je primjenom odredbi čl. 44 KU-a izradio izračun neplaćenog rada iz osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima.

19.Tužena u postupku nije osporila da je tužitelj bio dužan raditi i biti prisutan na brodu kao radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na terenu, da ga nije mogao napustiti ili odbiti postupati po radnim nalozima i pozivu, odnosno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način u smislu čl.44. KU, te tužitelj nije mogao raspolagati svojim radnim vremenom, odmarati se u smislu da je imao potpuno slobodno vrijeme.

19.1.Nadalje, nije ni dokazala da je prema odredbi čl. 67. ZR organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Pored toga, utvrđeno je da nije donesena odluka o organizaciji rada niti je članu posade utvrđeno točno radno vrijeme niti koji bi član posade mijenjao za vrijeme odmora, a na plovilima ni ne postoji druga postava posade koja bi zamijenila onu prvu kada bi ona koristila odmor. Tužena je time postupila protivno odredbama KU kojima je određeno pravo službenika na odmor. Tužena je u isto vrijeme obvezivala tužitelja da bude na radnom mjestu i izvršava ili bude spreman izvršavati radne zadaće, odnosno da aktivno dežura, a dežurstvo je neprijeporno dio radnog vremena. Naime, radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno vrijeme se međusobno isključuju i ne mogu se međusobno kombinirati. S obzirom na to da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade, to njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na terenu tako da se vrijeme izvršavanja zadataka i vrijeme aktivnog dežurstva međusobno isprepleću.

20.Sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU, ako službenik ili namještenik dežura „na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena“, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. KU. U konkretnom slučaju, to bi bio slučaj tužitelja kada se nalazi na brodu jer mu je brod radno mjesto, za ono vrijeme za koje tužitelj „dežura“ nakon odrađenih 8 sati redovnog radnog vremena, jer je tužitelj bio obvezan biti na brodu bez mogućnosti napuštanja broda, uz obvezu 24-satnog raspolaganja i dostupnosti poslodavcu. Stoga tužitelju ne bi pripadalo pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali bi imao pravo, za vrijeme provedeno na tom dežurstvu na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena, na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanja iste iz čl. 44. KU. Nadalje, tumačenje Komisije od 20. svibnja 2004. kaže da se obvezno dežurstvo službenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

20.1.Osim toga, za navesti je kako rad tužitelja ne bi bio rad u turnusu u smislu odredbe čl. 44. st. 8. KU-a jer se ne radi o takvom radnom vremenu u kojem tužitelj kao službenik rad obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, već isti radi na temelju višednevnih radnih naloga. Naime, rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno nakon čega se odmara sljedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu te nema dnevnog niti tjednog odmora. Za vrijeme plovidbe tužitelj je neprekidno na plovilu, obavlja redovnu ophodnju te radi na poslovima redovitog održavanja plovila.

21.Kako je tužitelj u skladu s obračunom vještaka postavio tužbeni zahtjev, isti je prihvaćen kao osnovan i naloženo je tuženici da po osnovi razlike plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od ožujka 2016. do zaključno sa prosincem 2018. isplati tužitelju ukupan bruto iznos od 14.952,15 eura.

22.Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a sve prema odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) prema kojoj, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju; i odredbi članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) prema kojoj primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi. Kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. ovoga Pravilnika u ukupnom iznosu.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. i čl.155 ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa) te popisu troška punomoćnika tužitelja i zz tuženika.

23.1.Tužitelju je valjalo priznati slijedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora -100 bodova (Tbr.7. toč.8), za sastav tužbe-100 bodova, za sastav podneska od 23.11.2022. i 22.12.2022.-po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 05.12.2022. i 22.05.2023.-po 100 bodova, za sastav podneska od 28.10.2024.-250 bodova, za zastupanje na ročištu 17.02.2025, 03.06.2025. i 21.05.2026.-po 250 bodova i za ročište za objavu presude-50 bodova, ukupno 1.650,00 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) odnosno 3.300,00 eura+PDV=4.125,00 eura+400,00 eura na ime troškova vještačenja=4.525,00 eura.

24.S obzirom na navedeno odlučeno je kao u toč.II izreke.

Split, 8.lipnja 2026.

SUDAC

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja,

- zz tuženika

- u spis