Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1961/2016-96

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji toga suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, protiv tuženika 1. Osnovne škole Krune Krstića, Zadar, Trg Gospe Loretske 3, OIB: 11741048889, zastupanog po punomoćnici Ivanki Bosotini, odvjetnici u Zadru i 2. Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, Plemića Borelli 1, uz sudjelovanje umješač na strani tuženika pod 2. Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici u OD Leko i partneri u Zagrebu, radi naknade štete , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1., zamjenice punomoćnika tuženika pod 2. i zamjenice punomoćnika umješača, na ročištu određenom radi objave presude, 8. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženicima pod 1. Osnovnoj školi Krune Krstića i tuženiku pod 2. Gradu Zadru da tužitelju TČ solidarno isplate, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.322,81 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2016. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelja na iznos od 2.322,81 EUR potražuje zatezne kamata od 1. veljače 2016. do 11. listopada 2016., te preostali iznos od 995,49 EUR sa zateznim kamatama, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast iznos od 3.318,30 EUR i na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava na školovanje iznos od 2.654,63 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.573,18 EUR sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

IV. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tad mldb. tužitelj bio učenik kod tuženika pod 1. Osnovne škole Kruno Krstić od prvog razreda osnovne škole. Neposredan povod da se mldb. ZČ ispiše iz Osnovne škole „Krune Krstića“ bio je sukob sa učenikom mldb. AČ od 1. veljače 2016. koji se dogodio na petom školskom satu na nastavi TZK-a, a zbog čega je protiv obje učenika pokrenut kazneni postupak. Navedeni kazneni postupak je okončan obustavom jer vođenje postupka protiv njih ne bi bilo svrhovito, sve na temelju članka 71. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež. Navedeni sukob od 1. veljače 2016., kao i raniji sukobi sa istim učenikom i njegovim prijateljem, te kazneni postupak i cjelokupna situacija oko navedenog sukoba, za mldb. tužitelja su bili veliki stres i trauma, te se isti zbog navedene traume bio prinuđen ispisati iz osnovne škole koju je pohađao od prvog razreda i odvojiti se od prijatelja te upisati u novu osnovnu školu u kojoj nije znao nikoga od učenika niti nastavnika. Isto tako da je za tužitelja upis u novu osnovnu školu bio dodatni stres i isti da je imao dojam da je kažnjen, a i bojao se da će ga u novoj osnovnoj školi drugi učenici, ali i nastavnici, loše primiti i tretirati kao nasilnika. U sukobu mldb. tužitelja i mldb. AČ od 1. veljače 2016., mldb. AČ je zadobio ozljede i to prijelom osmog rebra bez pomaka. Mldb. tužitelj je zadobio tjelesne ozljede u vidu kontuzije glave, prsa i bedra. Navedeni događaj zbio se na način da je na satu tjelesnog odgoja lopta slučajno pogodila učenika AČ, te je isti to protumačio kao napada od strane mldb. tužitelja i nasrnuo na njega, te je unatoč upozorenjima da se makne i dalje nastavio s nasrtajima, prilikom čega je i došlo do ozljede i to na način da se mldb. AČ zaletio na mldb tužitelja, a isti se pokušao zaštiti nogama i rukama, a na koje je mldb. AČ naletio. Međutim, u navedenom slučaju bitno je da je sukob između istih učenika trajao nekoliko godina, te su roditelji mldb. tužitelja o njemu kontinuirano obavještavali tuženika pod 1. Osnovnu školu Krune Krstića, a čija je reakcija izostala, a što je dovelo do navedenog sukoba od 1. veljače 2016. Dakle, zaposlene osobe kod tuženika pod. 1. Osnovne škole „Krune Krstića“ u [adresa] se nisu odnosili prema učenicima i njihovima roditeljima u skladu sa svojim obvezama i odgovornostima, a budući svojim ponašanjima nisu spriječili dugogodišnji, kontinuirani, sukob između učenika o kojem su bili obaviješteni, a čime je problem eskalirao i doveo do spornog događaja i kaznenog postupka. Navedeni sukob da je postojao još od prvog razreda osnovne škole, a kulminirao u višim razredima pa je tako mldb. tužitelj, nakon više sukoba, još u petom razredu bio optužen od strane mldb. AČ da mu je izbio zub, a mldb. tužitelj nije niti bio prisutan kada se isto desilo mldb. AČ. Roditelji mldb. JČ su otišli u školu i to bez poziva, te razgovarali sa psihologicom i zahtijevali sastanak sa Samirovim roditeljima, razrednikom i pedagogicom. Nakon nekoliko dana, budući da nitko nije tražio da dođu u školu, ponovno je otac mldb. tužitelja otišao u školu i zahtijevao da održi sastanak i da svi skupa pokušaju riješiti incident koji se dogodio. Kada je ipak, na njihovo inzistiranje, došlo do sastanka na istom su bili nazočni razrednik PČ, psihologica, Samirova majka i roditelji mldb. tužitelja, a nakon nekog vremena se pojavio AČ. Tada da je od strane škole, točnije razrednika i psihologice rečeno kako su ispitali djecu po školi i da se utvrdilo kako mldb. tužitelj nije AČ izbio zub, te da postoji više verzija događaja, a postignut je dogovor sa Samirovom majkom, te dječakom ŠČ, da ako se on i mldb. tužitelj EČ mogu družiti da se onda niti druže niti komuniciraju. U sedmom razredu na satu TZK mldb. TČ da je ukraden mobitel što je prijavljeno policiji, a koja je utvrdila da je istog ukrao AČ, što je isti i priznao, ali kazneni postupak nije pokrenut protiv njega zbog njegove dobi. Nakon navedenog događaja održan je roditeljski sastanak u zbornici škole, na kojem je bio razgovor o situaciji o razredu i svi roditelji, kao i razrednik, imali su saznanje da je mldb. AČ ukrao mobitel. Posebno se napominje da su opisani događaji samo jedan dio napada kojim je mldb. tužitelj bio izložen i da je isti kroz cijelu osnovnu školu bilo izložen fizičkim i verbalnim napadima, kao i da su u takvim napadima na JČ sudjelovala i druga djeca odnosno prijatelji AČ i to SČ i UČ, a o čemu su bili upoznati djelatnici škole. U ovom slučaju da je razvidno da je isti sukob trajao više godina i da stručne osobe u školi (psiholog i pedagog), razrednik i ravnateljica škole nisu poduzeli nikakve mjere da zaustave i prekinu nasilno postupanje između učenika, kao što nisu niti poduzeli druge mjere i radnje, a kojim bi zaštitili svu djecu koja su sudjelovala u navedenim događajima iako su o navedenim sukobima imali saznanja i to bilo neposredno iz škole, bilo od roditelja. Da su stručne službe škole imale saznanje o problemima u školi jasno proizlazi i iz činjenice da pedagoginja negira da je išta znala o navedenom sukobu, ali da je na sastanku nakon sukoba od 1. veljače 2016. inzistirala da je o ranijim sukobima trebala biti pismeno obaviještena, dok je razrednik na sastanku od 5 veljače 2016. jasno potvrdio da je tuženik znao za navedeni sukob, kao i iz drugih priloženih dokaza. Dakle, da je vidljivo da je upravo pasivno držanje tuženika pod 1. Osnovne škole „Krune Krstića“, a time odobravanje, dovelo do spornog događaja od 1. veljače 2016. Slijedom navedenog, a primjenom članka 1058. ZOO-a, u kojem je propisano da učine li maloljetnici štetu dok su pod nadzorom staratelja, škole ili neke druge ustanove, odgovarat će staratelj, škola ili ustanova, izuzev ako dokaže da su nadzor obavljali upravo onako kako su bili dužni, odnosno da bi šteta nastala i usprkos brižljivom obavljanju nadzora. Da tuženik nije obavljao nadzor onako kako je bio dužan razvidno je iz izvješća Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije-Područna jedinica u Splitu od 17. ožujka 2016., a na temelju prijave roditelja mldb. tužitelja, u kojem je navedeno da je školi i ravnateljici preporučeno ubuduće inzistirati na pravovremenoj i intenzivnijoj suradnji između sudionika odgojno-obrazovnog procesa, kao i reagiranje na svaki oblik neformalnog informiranja o postojanju problema u odnosima učenika, kako bi se pravovremeno prevenirali bilo kakvi oblici vršnjačkog sukoba ili nasilja. Na dopis roditelja mldb. tužitelja da objasne gornje navode Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije-Područna jedinica u Splitu u dopisu od 19. travnja 2016. je objasnilo da se u navedenom Izvješću ne navodi da nije bilo propusta tuženika već da se naglašava da poduzimanje mjera iz ovlasti prosvjetne inspekcije u konkretnom slučaju ne bi imalo nikakvog učinka, budući bi isto podrazumijevalo retroaktivno poduzimanje radnji koje bi imale učinke isključivo u trenutku u kojem su moral biti poduzete. Dakle, da je razvidno iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije-Područne jedinice u Splitu nedvojbeno utvrdilo odgovornost tuženika u ovom slučaju odnosno utvrdilo je da je tuženik odgovoran za povredu prava osobnosti tužitelja. Odgovornost tuženika pod 2. da proizlazi iz članka 59. stavak 1. Zakona o ustanovama.

2. Tuženik pod 1. Osnovna škole Krune Krstića u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu i to kako po visini tako i po osnovi. Nadalje, da je točno da je tužitelj do 9. veljače 2016. bio učenik kod tuženika pod 1. Osnovne škole Krune Krstića međutim kao razlog prestanka pohađanja iste škole tužitelj navodi određene događaje koji su u pretežitom dijelu desili sa velikim vremenskim odmakom i za koje se tuženik ne smatra odgovornim, niti je bilo tko utvrdio odgovornost škole. Tuženik pod 1. smatra da da je tužitelj s prestankom pohađanja redovnog školovanja kod istog osujetio izricanje ukora od strane tuženika pod 1. prema tužitelju zbog događaja od 1. veljače 2016. uslijed kojeg je tužitelj nanio teške tjelesne ozljede mldb. AČ inače tada učeniku kod tuženika pod 1. Naime, tužitelj je mldb. AČ nanio teške tjelesne ozljede u predjelu trbušne šupljine. Mldb. tužitelj prema saznanjima tuženika nije imao nikakvih poteškoća i trauma radi prelaska u novu školu i promjene sredine, te je uredno pohađao svakodnevnu nastavu, sudjelovao i na određenim izvanškolskim aktivnostima pa je tako sudjelovao i na sportskim natjecanjima. Promjena škole nije od nikakvog utjecaja ni na eventualni gubitak prijatelja, jer se sa prijateljima iz stare mogao nastaviti prijateljske odnose i nakon premještaja u drugu školu, a s druge strane je mogao steći i nove prijatelje. Tužitelj u tužbi da opisuje tijek događaja na način kako bi sebe prikazao žrtvom, iako iz opisa tijeka događaja po iskazima očevidaca, a posebno nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture prof. BČ, a kao posljedica naguravanja došlo je pada učenika AČ uslijed kojeg nije mogao disati, te zbog čega je pozvana Hitna medicinska pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda AČ je boravio na bolničkom liječenju do 2. veljače 2016. te mu je određeno mirovanje na kućnoj njezi i mjesec dana bez sportskih aktivnosti. Nastavno na navedeno neživotno je i nelogično da tužitelj između ostalog drži tuženika pod 1. odgovornim za određena događanja koja su se desila izvan škole odnosno školskog kruga kao i da je tužitelj navodno sustavno bio izvrgnut verbalnim i fizičkim napadima od strane drugih učenika tijekom osmogodišnjeg pohađanja osnovne škole kod tuženika pod 1. Kraj takvoga stanja da se postavlja i pitanje iz kojih razloga je tužitelj uopće pohađao osnovnu školu kod tuženika pod 1. i uslijed toga trpio navodne napade da bi se naposljetku ispisao iz iste škole na skoro samom završetku školske godine odnosno bolje rečeno tek kada je nanio tjelesne ozljede drugoj osobi odnosno učeniku, te kada je već započeo postupka radi izricanja pedagoške mjere prema mldb. tužitelju. Ozljede koje je navodno pretrpio tužitelj nisu ničim dokazane s obzirom da se iz priloženog liječničkog nalaza konstatiraju isključivo navodi tužitelja koje je priopćio prilikom medicinske obrade međutim dežurni liječnik ne utvrđuje bilo kakve vidljive ozljede već naprotiv tomu ističe da je tužitelj klinički na glavi bez vanjskih znakova ozlijede, na prsištu i ekstremitetima bez vidljivih vanjskih znakova ozlijede, neurološki bez grubljih NMS ispada, bez lateralizacije. Također je za primijetiti kako uslijed naprijed iznijetih navoda tužitelja dežurni liječnik nije našao za shodno napraviti niti jednu ozbiljniju pretragu poput CT iako je od strane tužitelja bio obaviješten da je navodne ozljede zadobio u školi kada se je potukao sa kolegom koji ga je udario u glavu, desno bedro i desni dio prsišta. Bojazan tužitelja oko toga kako će ga u novoj osnovnoj školi drugi učenici ali i nastavnici loše primiti i tretirati kao nasilnika je sa jedne strane stvar percepcije tužitelja koja je očito popraćena činjenicom da je drugom učeniku nanio teške tjelesne ozljede koje su nedvojbeno utvrđene dok sa druge strane tužitelj nije žalio na bilo kakve ozljede prilikom intervencije hitne medicinske pomoći nakon nemilog događaja od 1. veljače 2016. Navodi tužitelja oko kontinuiranog višegodišnjeg sukoba, koji je isti navodno imao sa učenikom AČ, te da uslijed toga tuženik pod 1. nije ništa poduzimao naprosto nisu točni, a da je tomu tako proizlazi iz činjenice da je škola prilikom svakog saznanja provodila potrebne mjere sukladno svojim mogućnostima i uvjetima i to počev od sastanaka sa roditeljima, radom sa akterima događaja itd., jer u suprotnom zasigurno ne bi roditelji mldb. učenika odlazili sa sastanka u korektnim odnosima i međusobnim isprikama naravno. Tužitelj također neosnovano i paušalno navodi kako mu je na satu tjelesnog odgoja učenik AČ ukrao mobitel, naime mobitel je prema saznanjima tuženika pod 1. tužitelju nestao izvan kruga škole, a do kojih saznanja je tuženik došao naknadno. Tužitelj nalaz inspekcije povodom nadzora, koji je kod tuženika pod 1. dana 16. ožujka 2016. tumači proizvoljno, te isti prilagođava svojim potrebama. Netočno je da iz izvješća Ministarstva znanosti proizlazi da tuženik pod 1. nije obavljao nadzor onako kako je bio dužan obavljati, već naprotiv da izričito je navedeno da nisu utvrđene povrede zakona ili drugog propisa zbog kojih bi bilo osnove poduzimati mjere iz ovlasti prosvjetne inspekcije. Dakle u postupanju škole nisu utvrđene protupravnosti, pa tako nije točan navod da je prosvjetna inspekcija nedvojbeno utvrdila odgovornost tuženika pod 1. u predmetnoj pravnoj stvari, a posebno nije utvrđena odgovornost navodne povrede prava osobnosti tužitelja. Konačno povreda prava osobnosti tužitelja za sad još uvijek nije ničim dokazana. Preporuka prosvjetne inspekcije da se ubuduće inzistira na pravovremenoj i intenzivnijoj suradnji između svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, kao i reagiranje na svaki oblik neformalnog informiranja i postojanju problema u odnosima učenika, kako bi se prevenirali bilo kakvi oblici vršnjačkog sukoba i nasilja, općenita je preporuka, a ne i dokaz da škola nije postupala kako je bila dužna postupati. Tužitelj proizvoljno tumači sadržaj odgovora na prigovor na izvješće o provedenom inspekcijskom nadzoru od 19. travnja 2016. godine i to posebno dio teksta u kojem navodi da ,,se u Izvješću ne navodi na nije bilo propusta u postupanju osnovne škole Krune Krstića, što se prvenstveno odnosi na inzistiranje na formalnom saznanju o eventualnoj povredi prava učenika", međutim iz navedenog očitovanja MZOS ne proizlazi da je tuženik pod 1. napravio bilo kakav konkretan propust u nadzoru, komunikaciji s učenicima i roditeljima, niti je utvrđeno da na konkretan incident nije adekvatno reagirao i da je propustio poduzeti odgovarajuće pedagoške mjere. Kako je tužitelj sporni događaj na satu TZK 1. veljače 2016. opisao na način da ga prilagođava svom položaju i pokušaju da umanji svoju odgovornost za predmetni događaj, tako i nalaz Službe prosvjetne inspekcije tumači na način kako to istom trenutno odgovara. Paušalan je navod tužitelja kako je Služba prosvjetne inspekcije nedvojbeno utvrdilo odgovornost tuženika pod 1. u ovom slučaju odnosno da je tuženik odgovoran za povredu prava osobnosti tužitelja. Dužnost je prosvjetne inspekcije da daje određene preporuke, ali u niti jednom dijelu nalaza prosvjetne inspekcije se ne uočava izričito utvrđivanje odgovornosti škole u vezi s predmetnim događajem, niti je prosvjetna inspekcija primijenila prema tuženiku pod 1. i odgovornim osobama kod istog bilo kakve mjere. Nedvojbeno je, da su stručne službe kod tuženika pod 1. reagirale pravodobno na sve situacije o kojima su bile obaviještena, te je poduzimala uobičajene pedagoške mjere, razgovarale sa roditeljima sukobljenih učenika, ali u konkretnoj situaciji, roditelji mldb. tužitelji nisu bili zadovoljni mjerama koje škola poduzima. U naguravanju na satu TZK na kojem je došlo do teže ozljede učenika AČ i navodnih ozljeda mldb. tužitelja, nedvojbeno je vrlo aktivnu ulogu imao sam mldb. tužitelj, te je majka mldb. tužitelja odmah nakon što je obaviještena o događaju donijela odluku o premještanju svog sina u drugu školu, iako su stručne službe kod tuženika predlagale da ne žuri s odlukom. Konačno odluku o premještaju mldb. tužitelja donijeli su njegovi roditelji. Također u odnosu na materijalno pravne odredbe na koje se u tužbi poziva tužitelj ističe se kako su iste neprimjenjive u konkretnom slučaju odnosno da iz istih ne proizlaze povrede na strani tužitelja iz navedenog događaja, a sve na način da bi za isto bio odgovoran tuženik pod 1., s obzirom da je tužitelj taj koji je nanio teške tjelesne ozljede te se uslijed toga samoinicijativno ispisao kod tuženika pod 1. koji je radi predmetnog incidenta namjeravao mldb. tužitelju izreći mjeru ukora. Ukor mld. tužitelju je i bio izrečen, ali je odluka stavljena izvan snage upravo iz razloga što je tužitelj prešao u drugu školu. Da je škola u opisanoj kriznoj situaciji reagirala sukladno protokolu o postupanju nakon ozljeđivanja učenika u školama nedvojbeno je utvrdila i prosvjetna inspekcija. Mldb. tužitelj prema saznanjima tuženika nije imao nikakvih poteškoća i trauma radi prelaska u novu školu i promjene sredine, te je uredno pohađao svakodnevno nastavu, sudjelovao i na određenim izvanškolskim aktivnostima pa je tako sudjelovao i na sportskim natjecanjima. Promjena škole nije od nikakvog utjecaja ni na eventualni gubitak prijatelja, jer se sa prijateljima iz stare škole mogao nastaviti prijateljske odnose i nakon premještaja u drugu školi, a s druge strane je mogao steći i nove prijatelje. U odnosu na priloženu sudsku praksu koja je predana od strane tužitelja za istaći je kako iz iste u bitnom proizlazi da je predmet sudskih postupaka bio obveznopravni zahtjev zbog postupanja štetnika u određenim okolnostima i uvjetima, međutim u ovosudskom postupku kao tužitelj nastupa osoba koja je nedvojbeno odgovorna za štetni događaj koji se desio 1. veljače 2016. nakon kojeg se tužitelj ispisao iz osnovne škole koju je pohađao kod tuženika pod 1. i radi kojeg je očito podnesena tužba. Tužitelj za sada ničim nije dokazao da bi škola bila odgovorna zbog navodne povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, niti da mu je škola povrijedila pravo osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast, pravo osobnosti prava na školovanje jer nije ničim dokazano da je uopće pretrpio bilo kakvu štetu. Naime iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi uopće da je došlo do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao ni da za isto postoji odgovornost škole. Tužitelj nije dostavio dokaze niti na navodne povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled, kao ni na pravo na školovanje. Nedvojbeno je utvrđeno jedino da je tužitelj osobno sudjelovao i naguravanju koje je imalo za posljedicu težu tjelesnu ozljedu AČ, a da je na navodne ranije sukobe aktera predmetne incidentne situacije škola reagirala sukladno zakonu i svojim ovlastima, pa je i preporuka bila da učenici međusobno ne komuniciraju, čega su se isti i pridržavali do predmetne situacije. Zaključno, tuženik pod 1. u odnosu na navodne događaje iz ranijih godina između JČ i ŠČ, ne može biti odgovoran, a ističe se i prigovor zastare. Budući da nije bilo protupravnog postupanja škola u odnosu na predmetni događaj, nema niti odgovornosti škole za bilo kakvu štetu, te se predlaže odbiti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku pod 1.

3. Tuženik pod 2. Grad Zadar u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu i to glede osnove i visine tužbenog zahtjeva. Stručne službe da su kod tuženika pod 1. pravodobno reagirale na sve situacije o kojima su bile obaviještene te su poduzimale uobičajene pedagoške mjere jer nakon saznanja o sukobu malodobnih učenika postignuti su određeni dogovori, pa tako i zbog sukoba u petom razredu nakon kojeg je postignut dogovor da se sukobljeni učenici ne druže i ni komuniciraju. Takav odnos je potrajao do sedmog razreda kada je došlo do ponovnog sukoba, a zbog kojeg je opet održan sastanak u zbornici škole. Do sukoba u sedmom razredu došlo je zbog krade mobitela mldb.tužitelju od strane mldb. J, a prema saznanjima tuženika pod 1. do kojih je došao naknadno, mobitel tuženika nestao je izvan školskog kruga. U svakom slučaju iz navedenog nedvojbeno proizlazi međusobna suradnja tuženika pod 1., roditelja i sukobljenih učenika, ali isto tako činjenica da se radilo o sukobima koji su se dogodili u godišnjim razmacima, a u odnosu na koje je tuženik pod 1. poduzeo potrebne mjere, te nije bilo za očekivati obzirom na mirovanje" odnosa sukobljenih učenika, sukob koji se desio 1. veljače 2016. jer je isti u ovoj stvari budući i neizvjesni događaj koji se nije mogao predvidjeti. Sukob od 1. veljače 2016. dogodio se na satu tjelesnog odgoja te je prema iskazima očevidaca naguravanje mldb. tužitelja i mldb. AČ za posljedicu imalo pad učenika AČ nakon kojeg nije mogao disati te je zbog toga pozvana Hitna medicinska pomoć. Mldb. tužitelj je mldb. J nanio tešku tjelesnu ozljedu- frakturu 8. rebra kao i ozljede u predjelu trbušne šupljine, a zbog zadobivenih ozljeda isti je bio na bolničkom promatranju i liječenju te mu je zbog svega bilo određeno mirovanje i mjesec dana bez sportskih aktivnosti. Slijedom navedenog ovaj tuženik ne može, a da ne citira tužbu tuženika u dijelu koji glasi: Navedeni događaj zbio se na način da je na satu tjelesnog odgoja lopta slučajno pogodila AČ, te je isti to protumačio kao napad od strane mldb. tužitelja i nasrnuo na njega, te je unatoč upozorenjima da se makne i dalje nastavio s nasrtajima, prilikom čega je i došlo do ozljede i to na način da se mldb. AČ zaletio na mldb. tužitelja, a isti se pokušao zaštiti nogama i rukama a na koje je mldb. AČ naletio." Iz ovakvog naivnog opisivanja događaja tužitelja koji je za posljedicu imao teške tjelesne ozljede mldb. J, postavlja se pitanje kakve bi tek ozljede mldb. J imao da se tužitelj navodno nije branio na način kako to gore opisuje, već da je fizički napao i tako pružio otpor. Ostaje za zaključiti iz svih navoda tužbe kako tužitelj opisuje događaje onako kako njemu samom odgovara te se želi prikazati žrtvom ne samo svih sukoba sa mldb. J već i kao žrtva tuženika pod 1. Nadalje, roditelji su nakon nemilog događaja od 1. veljače 2016., mldb. tužitelja samoinicijativno ispisali iz škole i to na samom završetku školske godine osmog razreda te je isti školovanje nastavio u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića-Benje. Bitno je za napomenuti da iako su stručne službe kod tuženika pod 1. predlagale roditeljima tužitelja da ne žure sa odlukom kako bi postigli najbolje zajedničko rješenje obzirom na težinu situacije, roditelji tužitelja nisu tako postupili već su, kako bi izbjegli ukor kao pedagošku mjeru koju je tuženik pod 1. u konačnici izrekao ali je ista stavljena izvan snage, upravo jer su roditelji tužitelja ispisali iz škole. U cijeloj stvari prirodno se nameće pitanje zašto roditelji svoje dijete, ovdje mldb. tužitelja nisu ispisali iz škole tuženika pod 1. ranije, jer po navodima u tužbi mldb. tužitelj je kroz cijelu osnovnu školu bio izložen fizičkim i verbalnim napadima u odnosu na koje kako tužitelj tvrdi stručne službe nisu poduzimale nikakve mjere, već su mldb. tužitelja ispisali tek onda kada je upravo mldb. tužitelj nanio teške ozljede drugom učeniku, i sada za sve krive tuženika pod 1. i potražuju naknadu štete od istog. Prema navodima u tužbi takva promjena školske sredine za mldb.tužitelja je izazvala traume, dok je po saznanjima ovog tuženika, tužitelj uredno pohađao nastavu u novo upisanoj Osnovnoj školi Šimuna Kožičića-Benje, sudjelovao u određenim izvanškolskim aktivnostima i sportskim natjecanjima, za razliku od mldb. J kojem su zbog zadobivenih ozljeda zabranjene ikakve sportske aktivnosti na mjesec dana. Na okolnost dobre adaptacije mldb. tužitelja u novoj školskoj sredini, a koja isključuje traume na koje se poziva tužitelj i za koje potražuje naknadu štete, predlaže se saslušanje svjedoka. U odnosu na događaje koje tužitelj stavlja na teret tuženik pod 1., a čija se odgovornost u nit jednom dijelu nije utvrdila, ističe se i prigovor zastara te se predlaže odbiti tužbu i postavljeni tužben zahtjev u cijelosti prema tuženiku pod 1. i pod 2.

4. Tuženik pod 2. Grad Zadar podneskom od 23. studenog 2016. predložio je sukladno članku 206. Zakona o parničnom postupku da se u ovoj pravnoj stvari, kao umješač, pridruži Croatia osiguranje d.d. radi neposrednog sudjelovanje u istoj, a zbog pravnog interesa koji ima kao osiguratelj tuženika pod 2. sukladno polici osiguranje.

5. Na pripremnom ročištu od 31. siječnja 2017. punomoćnici Croatia osiguranje d.d. izjavili su da imaju pravni interes umiješati se na strani tuženika pod 2. na temelju police osiguranja broj: [broj police osiguranja], a koja pokriva razdoblje osiguranja od 31. srpnja 2015. do 31. srpnja 2016. Nadalje je naveo da kako u ovoj pravnoj stvari nije jasno naznačeno datum štetnog događaja odnosno da li se isti odnosi na dan 1. veljače 2016. ili se radi o eventualno određenom trajnom dijelu odnosno ponašanju eventualno tuženika koji je trajalo duže vrijeme pa bi eventualno prezentiralo predmetnim štetnim događajem. Nadalje da nije jasno na koje kvalifikatorne okolnosti u odnosu na pravni osnov tužbenog zahtjeva se poziva tužitelj posebice vezano za eventualne duševne boli zbog povrede prava na školovanje budući isto ne poznaje Zakon o obveznim odnosima te umješač drži da je isto supstinirano u vidu štete, neimovinske štete zbog duševne i fizičke boli kako je to specificirano u tužbi te predlaže se činjenično razraditi traženje po osnovi povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast, a sve to dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s određenim radnjama činjenja odnosno nečinjenja tuženika. U tom pravcu se osporava uzročno-posljedična veza eventualnog zdravstvenog stanja tužitelja sa određenim ponašanjem tuženika.

6. Sud je raspravnim rješenjem prihvatio sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika pod 2.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to u: zapisnik sa sastanka od 3. veljače 2016. (l.s. 7-8), zapisnik sa sastanka od 5. veljače 2016. (l.s. 9-10), dopis ĆČ i DČ prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH, Služba prosvjetne inspekcije-Područna jednica u Splitu (11-12), dopis Službe prosvjetne inspekcije- Područna jednica u Split od 15. ožujka 2016. (l.s. 13), dopis Službe prosvjetne inspekcije-Područna jednica u Split od 17. ožujka 2016. (l.s. 14), dopis odvjetnika Zvonimira Vrkića (l.s. 15), dopis Službe prosvjetne inspekcije-Područna jednica u Split od 19. travnja 2016. (l.s. 16), dopis ODO u Zadru od 24. travnja 2014. i 17. srpnja 2015. (l.s. 1-18), otpusno pismo na ime AČ (l.s. 35), Zapisnik sastavljen od Službe prosvjetne inspekcije-Područna jednica u Split, od 16. ožujka 2016. (l.s. 36-40), dopis Osnovne škole Krune Krstića od 2. veljače 2016. (l.s. 41-44), službena bilješka pedagoginje HČ od 1. veljače 2016. (l.s. 48-50), polica osiguranje br. [broj police osiguranja] izdana od Croatia osiguranja (l.s. 72-73), medicinski nalazi tužitelja (l.s. 78-79), preslik ispisa ocjena od rujna 2014. do veljače 2016. (l.s. 82-96), iskaz svjedoka GČ (l.s. 104-105), BČ (l.s. 105-107), PČ (l.s. 107-108), zz tuženika pod 1. ŽČ (l.s. 109-110, 195-197), ĐČ (l.s. 118-119), ČČ (l.s. 119), LČ (l.s. 119), HČ (l.s. 119-120), MČ (l.s. 120-121), preslik predmet Klasa: UP/I-600- 04/16-02/00133 o provedenom inspekcijskom nadzoru (l.s. 138-147), DČ (l.s. 152-155), RČ (l.s. 177-180), AČ (l.s. 180-184), tužitelj JČ (l.s. 184-192), spis KD-DO-7/14-2, KD-DO-5/15, nalaz i mišljenje vještakinje Arlene Sabljar (l.s. 447-470), nalaz i mišljenje vještaka NČ (l.s. 473-475), iskaz vještakinje Arlene Sabljar (l.s. 494-499).

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.309,26 EUR, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast iznos od 3.318,30 EUR i na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prava na školovanje iznos od 2.654,63 EUR, povodom štetnog događaja od 1. veljače 2016.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio učenik kod tuženika pod 1. Osnovne škole Krune Krstića od prvog razreda osnovne škole do 9. veljače 2016. kad je pohađao osmi razred osnovne škole.

11. Među strankama nije sporno da se 1. veljače 2016. dogodio sukob između tad učenika AČ i tužitelja JČ koji se dogodio na petom školskom satu tjelesne i zdravstvene kulture u školskoj dvorani, a zbog čega je protiv oba učenika pokrenut kazneni postupak. Kazneni postupka je završen obustavom jer je vođenje postupka protiv njih ne bilo svrsishodno, a sve na temelju članka 72. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku.

12. Među strankama nije sporno da se tužitelj nakon štetnog događaja od 1. veljače 2016. na zahtjev svoje majke ispisao iz Osnovne škole Krune Krstića i upisao u Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje.

13. Međutim strankama je sporan nastanak štetnog događaja, štetnik, odgovornost tuženika i uzročno-posljednična veza.

14. Čitanjem zapisnika sa sastanka od 3. veljače 2016. utvrđeno je da su na istom bili prisutni VČ (ravnateljica škole), OČ (tajnik škole), BČ ( profesor tjelesnog) DČ (majka tužitelja), odvjetnika Zvonimir Vrkić i HČ (pedagoginja). Na navedenom sastanku profesor BČ je izjavio da ne kako je sve krenulo, da je sve izgledao kao dječja igra, da je vidio neko naguravanje i vikao da prekinu. Sukob da je bio obostran.

15. Čitanjem zapisnika sa sastanku od 5. veljače 2016. utvrđeno je da su na istom bili prisutni KČ, HČ, PČ (razrednik) i FČ (majka AČ), DČ i OČ. Na tom sastanku majka tužitelja i majka AČ utvrdile da je fizički sukob bio uzajaman, profesora tjelesnog u pokušaja razdavajanja da su spriječila dva učenika.

16. Čitanjem dopisa od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je majka tužitelja podnijela prijavu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Služba prosvjetne inspekcije- Područna jednica u Splitu protiv Osnovne škole Krune Krstića jer da se djelatnici škole prema učenicima i njihovim roditeljima ne odnose u skladu sa svojim obvezama i odgovornostima jer da svojim ponašanjem nisu spriječili dugogodišnji sukob između učenika o kojem su bili obaviješteni, a čime da je problem eskalirao i doveo do kaznenog postupka.

17. Čitanjem odgovora Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Služba prosvjetne inspekcije- Područna jednica u Splitu od 15. ožujka 2016., a koji je potpisan od strane višeg prosvjetnog inspektora IČ utvrđeno je da inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene povrede zakona ili drugih propisa zbog kojih bi bilo osnove poduzimati mjere iz ovlasti prosvjetne inspekcije. Nadalje, da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, Školi i ravnateljici je preporučeno ubuduće inzistirati na pravovremenoj i intenzivnoj suradnji između svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, kao i reagiranje na svaki oblik neformalnog informiranja o postojanju problema u odnosima učenika, kako bi se preveniralo bilo kakvi oblici vršnjačkog sukoba i nasilja.

18. Roditelji tužitelja po punomoćniku podnijeli su 30. ožujka 2016. prigovor na Izvješće o provedenom inspekcijskom nadzoru od strane Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Služba prosvjetne inspekcije- Područna jednica u Splitu. Voditelj službe CČ odgovorio je na prigovor te istakao da se u Izvješću ne navodi da nije bilo propusta u postupanju Osnovne škole Krune Krstića u [adresa], što se prvenstveno odnosi na inzistiranje o formalnom saznanju o eventualnoj povredi prava učenika, već se Izvješćem naglašava da poduzimanje mjera iz ovlasti prosvjetne inspekcije u konkretnom slučaju ne bi imalo nikakvog učinka, budući da bi isto podrazumijevalo retroaktivno poduzimanje radnji koje bi učinka imale isključivo u trenutku u kojem su morale biti poduzete.

19. Pregledom spisa poslovni broj KD-DO-7/14 utvrđeno je da je Državno odvjetništvo zaprimilo posebno izvješće Policijske uprave zadarske, Grupe za suzbijanje maloljetničke delikvencije, Druge policijske postaje broj: 511-18-08/5- 155/14 od 4. travnja 2014., a iz sadržaja kojeg posebnog izvješća proizlazi da je kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona, počinjeno na štetu JČ, počinilo dijete SČ. Kako se radi o osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršila četrnaest godina, pa se na temelju članka 7. stavak 1. Kaznenog zakona radi o kazneno neodgovornom djetetu upućena je DČ da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru protiv roditelja djeteta SČ.

20. Pregledom spisa poslovni broj KD-DO.5/15 utvrđeno je da je Državno odvjetništvo zaprimilo posebno izvješće Policijske uprave zadarske, Grupe za suzbijanje maloljetničke delikvencije, Druge policijske postaje broj: 511-18-08-K- 422/14 od 5. lipnja 2015. iz sadržaja kojeg posebnog izvješća proizlazi da je kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12. dalje u tekstu KZ/11) počinjeno na štetu JČ, počinilo dijete AČ. Kako se radi o osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršila četrnaest godina, pa se na temelju članka 7. stavak 1. Kaznenog zakona radi o kazneno neodgovornom djetetu upućena je DČ da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru protiv roditelja djeteta AČ.

21. Pregledom spisa poslovni broj KM-DO-16/16 utvrđeno je da je rješenjem od 7. lipnja 2016. na temelju članka 71. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15 dalje ZSM) nema osnove za vođenje kaznenog postupka prema I. okrivljeniku maloljetniku AČ i II. maloljetniku TČ, zbog kaznog djela iz članka 117. stavak 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11 jer vođenje postupka prema maloljetnicima ne bi bilo svrhovito.

22. Na okolnosti štetnog događaja od 1. veljače 2016. saslušani su svjedoci GČ, JŠ, PČ, RČ, AČ, DČ, HČ, MČ, tužitelj JČ, zz tuženika pod 1. KČ.

23. Svjedokinja GČ, psiholog u Osnovnoj školi Krune Krstića u bitnom navodi da je tužitelj koji je pohađao osmi razred predmetne škole u drugom polugodištu ispisao i upisao u drugu školu. Razlozi da su joj djelomično poznati te misli da je majka tužitelja ispisala iz škole jer je prethodno došlo do sukoba između tužitelja i drugog učenika AČ. Sjeća se da je 2013. bila jedna situacija između ŠČ i JČ, obavljen je razgovor između roditelja oba učenika, te je bio i razrednik, te se situacija smirila. Nikad osobno nije razgovarala sa tužiteljem. Poznato joj je da je tužitelj bio u sukobu s učenikom SČ, a koje je pokušavao riješiti njhov razrednik PČ. Misli da ŠČ nije bio u sukobu s drugim učenicima dok za SČ misli da je bio. Da bi ona obavila razgovor s učenikom, bilo koji djelatnik škole, razrednik, predmetni nastavnik, ravnateljica, te također može biti njena procjena na temelju razgovora sa učenicima tako da razgovor sa njom može zatražiti bilo koji učenik. Napominje situaciju kad je htjela obaviti razgovor sa učenicima iz Karlovog razreda gdje je htjela vidjeti koliko je na njih bila traumatično situacija radi fizičkog sukoba između njega i AČ tada su se tri učenika pozitvno izražavala o NČ, međutim nakon tog razgovora prišla joj je grupica od 3-4 djece rekla kako ih je NČ prije početka školskog sata naguravao i kako ime se rugao, a to su inače bila djeca koja su se školovala po primjerenom obliku, imali su nekakve teškoće te nisu mogli s lakoćom pratiti. O tome da je htjela razgovarati s NČ ali ga je majka ispisala iz škole.

24. Svjedok JŠ, profesor tjelesnog, u svom iskazu navodi da je tužitelju predavao tjelesni do trenutka kad se ispisao iz škole, te mu je poznato da je u nižim razredima bio u verbalnom sukobu sa SČ ali ti sukobi da su bili van škole, ali nikad na satu tjelesnog odgoja s tim da su oni svoje sukobe riješili do sedmog razreda osnovne škole. Do sukoba ŠČ i tužitelja došlo je na njegovom satu tjelesnog odgoja 2016. i vidio je trenutak kad je NČ udario nogom AČ u rebro odnosno prsište te je bilo ciknuće jednog rebra, a uzrok sukobu je bilo to što je NČ loptom udario ŠČ, ali tu situaciju nije vidio, to da su mu rekli učenici koji su bili prisutni. Prije nastanka ovog sukoba nalazili su se u školskoj dvorani te je jedan dio učenika igrao košarku dok je drugi igrao odbojku. Otišao je u kabinet kako bi uzeo ključ od spremišta i vratio loptu i zato nije vidio tu loptu koja je pogodila ŠČ. ŠČ je igrao košarku, dok je NČ igrao odbojku. Kad se vratio vidio je fizički konflikt između njih te da je vikao da stanu te ih išao zaustaviti, međutim jedan od učenika za kojeg misli da je bio TŠ uhvatio ga je iza leđa za ramena kako bi me zaustavio da ih zaustavi te je zajedno sa ZŠ govorio pustite ih, pustite ih. Ta njihova tuča da nije bila neka tuča već su jedan za drugim trčali po dvorani, a on da je trčao za njim dok ga nije zaustavio TŠ. Da se radilo o dječjoj tuči pa da se iz gluposti radi problem. U jednom trenutku da su se razdvojili te je stao između njih ali u tom trenutku da je ispružio nogu i udario ŠČ. Izgledalo je da se nije radilo o nekom jakom udarcu ali NČ je veslač. ŠČ da je samozatajno dijete, mirno koje da nije ništa loše napravilo u školi, jedino da je bio taj sukob sa mobitelom, za koje se pričalo da je ŠČ ukrao NČ, ali misli da on to nije napravio, jer jednom kad je NČ tražio mobitel on da mu ga je našao u borši. NČ da je bio u pubertetu i pokazivao je da želi biti vođa međutim vođa ke bio TŠ koji je često utjecao NČ jer su se družili skupa. U dvorani da nikad nije vidio, a niti čuo da se djeca verbalno ili fizički sukobljavaju s tužiteljem osim prethodnog događaja koji je opisao. NČ je zano djecu uzeti loptu učenicima koji su igrali košarku pa im nije htio vratiti, ali misli da je to radio jer su mu igre s loptom bile dosadne jer se bavio veslanjem. Nakon udarca u prsište, ŠČ je sjeo na pod, teže je disao, NČ je stajao pokraj ŠČ i nešto mu je govorio, a on mu je rekao da se makne, a drugima je rekao da pozovu pedagoginju da pozove hitnu i onda ga je premjestio na strunjaču jer se znojio otežano je disao,pitao ga je je li ga boli i gdje, prepostavio je rebro i onda su djecu poslali u razred, to je procedura postupka. Kad je došla hitna sa ŠČ je otišao zajedno u Opću bolnicu Zadar na hitni prijem, a on je otišao kad je došla Samirova mama, te misli da su tada s djecom obavljeni razgovori.

25. Svjedok PČ, profesor povijesti i geografije, u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja budući je bio njegov razrednik od 5-og razreda osnovne škole do trenutka kada je otišao u drugu školu. Često da je bilo problema između NČ i SČ i to sve do odlaska SČ u [adresa] kada je bio u sedmom razredu. Zbog njihovih sukoba često su se zvali roditelje te je obavještavao psihologicu i pedagoginju te bi svi zajedno održali sastanak. Dosta je bilo individualnih razgovora između učenika ili bi se samo kontaktirali roditelje, a može reći što se tiče JČ da je bilo dosta sastanaka ali ne može točno reći u kojem broju ali da je bilo dosta sastanaka kod pedagoginje i zajedno s učenicima i njihovim roditeljima. Također, znali su roditelji SČ i JČ razmijeniti brojeve telefonske, razgovarali bi, nastojali riješiti te probleme te bi jedno vrijeme i uspjeli riješiti te probleme. Međutim, znalo se ponovno događati. Ti su sukobi između NČ i SČ unutar škole bili su verbalni međutim isti su se sukobljavali i van škole jer je između njih bilo nekakvih tenzija i to po pričanju njihovih roditelja od 1-2 razreda. Misli da je uzrok bio tome što su se željeli dokazati u razredu odnosno svaki od njih je htio biti glavni, a što je uobičajeno u njihovim godinama. Sjećam se da je bila jedna situacija oko Samirovog zuba radi čega su pozvali roditelje oba učenika te su došli mama i tata JČ i Samirova mama i održali su sastanak zajedno sa psihologinju U početku da je bilo tenzija međutim da su roditelji razgovarali, to se kasnije primirilo, dali su određene sugestije koja je psihologinja zapisala. Kao razrednik, čim se dogodi incident, njihova je dužnost pozvati roditelje, stručnu razrednu službu koji su kompetentni za rješavanje problema te biti most između roditelja i stručne razredne službe. Kasnije je bio još jedan verbalni sukob sa UČ međutim ne može se sjetiti o čemu se točno radilo međutim također su pozvani roditelji oba učenika. Kakav je NČ bio učenik najbolje je pročitati u opaskama učitelja koje se nalaze u e-dnevniku a što se tiče uspjeha dobar, vrlo dobar. Uglavnom NČ je imao sukob sa SČ koji je već opisao pa su se jedno vrijeme riješili njihovi problemi pa opet počeli, a to je prestalo nakon što je SČ otišao iz škole. Nakon incidenta sa ŠČ NČ se ispisao iz škole i to zbog incidenta koji se dogodio u školskoj dvorani. Gleda sukoba između NČ i ŠČ, bilo je problema vezano za Karlov mobitel, a o čemu da ga je obavijestila majka tužitelja na roditeljskom sastanku nakon čega da je izvijestio pedagoginju i psihologinju tako da su znale za to, ali i to da je bilo u postupku jer je mama tužitelja zvala i policiju tako da se nisu iz tog razloga upletali te ne zna kako je taj postupak završio pred policijom. Nadalje iskazuje da koliko puta su reagirali od 5-og razreda onda da se ne može dovesti u pitanje jesu li stručno obavljali posao, željeli su izgladiti svaku situaciju i to rade i dan danas. Njegova saznanja o događaju od 1. veljače 2016. da su posredna i to da je saznao od učenika, odmah nakon događaja učenici da su došli do njega te su pozvali hitnu pomoć i sve prijavili psihologinji i pedagoginji koje su dalje postupale po svojo proceduri. Prije 1. veljače 2016. bio je dogovor da se NČ i ŠČ odvoje na način da jedan sjedi u jednom redu, a drugi u drugome i između njih nije bilo više nikakvih sukoba, provokacija. SČ i ŠČ se nisu družili, a ŠČ je povučeno dijete čak i pretih, premiran, uglavnom se družio sa svojom rodicom T, volio je često sjediti sam, uglavnom, radilo se o dosta povučenom djetetu. Nikad od roditelja JČ nije bilo prijedloga da se primjeni odgojna mjera. Nikad nije bila situacija koja bi zahtijevala da školo po protokolima pokrene bilo kakav postupka izricanja pedagoške mjere prema AČ jer se radi o primjerenom dječaku s kojim nije bilo nikakvih problema. Što se može vidjeti iz opisnih ocjena gdje ga se opisuje kao izrazito mirnog, pristojnog i povučeno dječaka te vrlo kulturnog. Sjeća se da je nakon 1. veljače 2016. održan sastanak razrednog vijeća gdje je za JČ donesena pedagoška mjera ukor, ali brzo nakon toga dobili su obavijest da je NČ prešao u drugu školu.

26. Svjedokinja HČ u svom iskazu navodi da se sjeća mldb. tužitelja jer tada radila kao pedagoginja u osnovnoj školi Kruno Krstić i toga se sjeća kako po lijepim kako po manje lijepim stvarima, a pritom mislim na sukob koji je imao s drugim učenikom. Budući da je već 2 i pol godine u mirovini dosta je stvari potisnula te se ne može sjetiti detalja. Dobro se sjeća da su u konkretnom slučaju postupili po protokolu o nenasilju, na teren je izašao inspektor koji je utvrdio da je postupljeno po protokolu. Sjećam se da je razgovarala sa mldb. tužiteljem međutim ne može niti okvirno reći koliko se to puta dogodilo tijekom njegovog pohađanja osnovne škole. Međutim, sjeća se da je razgovarala s njegovom majkom koja je izrazila zahtjev da se mldb. tužitelj prebaci u novu školu na što joj je odgovorila da to ne bi bilo dobro radi njega sad mijenjati sredinu ali nije mogla utjecati na tu odluku. Sjeća se maglovito sukoba između mldb. tužitelja i drugih učenika. Ne sjeća se sukoba kad je mldb. ŠČ izbijen zub. U školi. Ne sjeća se kad je mld. tužitelju otuđen mobitel, ali mora napomenuti kako je u početku školske godine razrednicima dužnost izvijestiti roditelje kako škola ne odgovara za vrijedne predmete učenika. Učenici su mogli koristiti njihove telefone ukoliko su imali potrebu nazvati roditelje. Misli da je škola trebala biti pismeno obaviještena o kaznenim postupcima i u tom smislu da je dana njena izjava. Sjeća se da je nalaz prosvjetnog inspektora bio uredan što se tiče postupanja škole. Kada se dogodi neka situacija pritom misli na nekakvu incidentnu situacija tada se najprije pozovu učenici i njihovi roditelji te njihovi razrednici i obavještava se razredno vijeće, a ako je neki žešći problem tada se obavještava i učiteljsko vijeće te se vodi zapisnik sa svih tih događanja. Također u tim situacijama vodi se i evidencija o nenasilju, a koju je ona vodila i ta se evidencija čuva jednu školsku godinu.

27. Svjedokinja MČ u svom iskazu navodi da se sjeća mldb. tužitelja budući je istome predavala engleski jezik u nižim razredima jedno vrijeme, a potom u 6, 7 i 8 razredu. Sjeća ga se kao dragog djeteta ali isto tako isti je znao izazivati i provocirati druge učenike, a kako je nekoliko učenika bilo i malo eksplozivniji znali su nastati sukobi pa čak je tako u osmom razredu nastao i fizički sukob između mldb. tužitelja i SČ te ih ja morala razdvojiti. To je jedan jedini fizički sukob kojeg se sjeća. Prijavila je to razredniku kako bi bio upoznat s tim i kako bi mogao s njima razgovarati. Što se tiče verbalnih sukoba to je bilo izazivanje jedinih i drugih kako mldb. NČ od strane drugih učenika tako i obratno. Ne zna ništa o sukobu AČ i JČ, to joj je iznenađenje jer je ŠČ bio jako mirno dijete. Što se tiče fizičkog sukoba između mldb. tužitelja i SČ, sjeća se da je tada na samom početku bila zategnuta situacija u razredu, a prethodno su došli sa sata tjelesnog odgoja te je SČ rekao kako mu je loše i digao se iz klupe i zaputio se prema izlazu, prema košu, i u trenutku se okrenuo prema NČ koji je sjedio jako blizu u drugoj klupi kako joj se čini i pokušao ga je udariti, ali misli da nije uspio udariti jer su se umiješali drugi učenici i ona. Mora napomenuti kako je u tom razredu uvijek vodila računa gdje sjedi SČ, a gdje mldb. tužitelj jer su morali sjediti na većoj udaljenosti. U tom razredu je bilo troje, četvero djece koje je bilo sklonije i fizičkim i verbalnim okršajima pa je radi dugogodišnjeg iskustva pazila na to da ta dva učenika budu dovoljno udaljena, ali nitko je o tome nije upozoravao jer nije bilo potrebe za tim budući da je taj razred dobro poznavala jer sam je predavala 3 puta tjedno. Nakon što su se njih dvojica smirili SČ joj je rekao da nije mogao ne reagirati na takav način jer da mu je prethodno mldb. tužitelj opsovao majku, a to se dogodilo prije nego što su ušli na sat engleskog jezika. Nakon sukoba, sam ih je pedagoginje. Učenici koji su bili malo eksplozivniju su SČ, AŠ, JČ dok UČ ne bi stavila u tu skupinu jer je on bio dobrodušan, znao je tu i tamo nešto dobaciti ali ne može se gledati svaka riječ, AČ uopće ne bi tu ubacila jer je on bio miran, tih i pristojan.

28. Svjedokinja RČ, majka AČ, u svom iskazu navodi da od kada je njen sin krenuo u Osnovnu školu Krune Krstića da je bio u sukobu sa JČ. JČ ga je uvijek napadao te da je o tome obavještavala školu. Što se tiče događaja od 1. veljače 2016. bio je sat tjelesnog odgoja na kojem nije bio nazočan nastavnik. Ona ne zna što se točno dogodilo ali zna da je NČ udario njenog sina u rebro i da se on srušio. O tome je obavijestila od njene kume kćer Z koja je išla u razred sa njenim sinom i NČ. Na njena vrata je došla Z plačući koja joj je rekla teta NČ nemojte plakati ali sin vam je završio na hitnoj. Od njene majke nevjenčani suprug je odvezao u bolnicu. Odvezao je u bolnicu na interni odjel gdje je zatekla svog sina kako leži na krevetu, a pored njega je bio nastavnik tjelesnog uplakan. Odvezli su ga na daljnje pretrage i rekli su mu da pričeka da će ga prebaciti na kirurški odjel. Kasnije su došli njen stariji sin, nevjesta i kćer. Vratili su njenog sina kasnije opet u sobu gdje je pitala sestru da li može nešto pojesti ona je rekla da ne može dok ne dođu nalazi. Rekli su joj da rebro nije slomljeno nego je bilo nabijeno te da će ostati dva dana radi promatranja. Rekli su joj da mjesec dana mora strogo mirovati i da ne može ići u školu. Može reći da je njen sin bio tih i povučen i da se zbog sukoba koji je imao sa JČ obraćala defektologu A i pok. pedagoginji P. Budući da joj je sin bio tih i povučen u razredu s njim je odlazila kod školskog psihologa. Kako je rekla obraćala sam se stručnima u školi, sukobi na neko vrijeme od mjesec dana bi se prekinuli, a nakon toga bi NČ opet počeo. Sukob između njenog sina i NČ je trajao od prvog do osmog razreda osnovne škole te se obraćala majci JČ. Jednom prilikom je majka JČ napala u školi da je njenog sina prijavila na Centar za socijalnu skrb no ja da to nije učinila. Ona i majka JČ su se samo jednom našle zajedno kod školskog psihologa. Misli da je to bio treći ili četvrti razred osnovne škole. Kod psihologa je bio nazočan i Karlov otac. Kada smo bili kod psihologa više sam razgovarala sa Karlovim ocem s kojim je mogla lijepo razgovarati i na tom sastanku su pričali o tome da prestanu napadanja NČ na ŠČ. Karlov tata je baš bio razuman dok sa njegovom majkom nije baš uspostavila komunikaciju. Tom prilikom Karlov otac joj je rekao da će pokušati da se to više ne ponavlja. Njen ŠČ nije bio nasilno dijete kako je već rekla bio je tih i povučen i zbog toga se obraćala školskom psihologu. Druga djeca u školi su mi rekla da je NČ uvijek vukao za kosu Š koja je išla s njima u školu. Kada se desio događaj od 1. veljače 2016., a mjesec dana prije toga joj je majka umrla, došla sam u školu, u hodniku su bila nazočna djeca iz razreda i pok. E, ja sam samo vikala di je NČ jer da joj je već dosta tog malog i tih sukoba koji traju cijelu osnovnu školu. Tom priliko me je pok. E smirivala i rekla mi je da je malog odvezla hitna, ali da će sve biti u redu, ja sam bila pod velikim stresom. U tom trenutku ja nisam vidjela NČ, vjerojatno se negdje sklonio. ŠČ je od prvog razred sa NČ išao u osnovnu školu Krune Krstića. Sukobi između NČ i ŠČ su bila uglavnom guranja, klepanja, udaranja od strane NČ. NČ bi jedno vrijeme mirovao, rekao da neće izazivati sukobe a nakon toga bi opet nastavio. Ona ne može znati što se događa u školi dok njeno dijete ne dođe doma i kaže. Cijelo vrijeme je pratila dijete u školu i dolazila po njega dok to nije primijetio defektolog A, kad je ŠČ bio u drugom razredu, pa me je tom prilikom pitao zašto pratim ŠČ u školu i nakon škole i došla je kod njega u kancelariju i objasnila cijelu situaciju. Ona je tom prilikom rekla da je njen sina maltretira NČ i da želim da se taj sukob prekine. Čak je i mislila svoje dijete ispisati iz škole ali defektolog A mi je rekao da to ne činim te joj je rekao da će on poduzeti sve mjere da se to više ne dešava i da ga ne ispisuje iz škole. Često sam se obraćala stručnim službama, pedagogu, defektologu, čim je počeo prvi sukob. Učiteljica S je bila u prvom razredu, a poslije ih je preuzeo učitelj PŠ. Učiteljica S je rekla da će razgovarati sa mamom od NČ, ne zna je li ona razgovarala ali nije bilo nikakvog učinka i kada je preuzeo drugi učitelj nije bilo nikakvog učinka. Učinka nije bilo zato što su se ti sukobi nastavili do osmog razreda. S obzirom na susret koji sam imali sa Karlovom mamom kadaje napala da sam ja njeno dijete prijavila u Centar za socijalnu skrb mogu reći da je supruga gospodina U radila tada u centru te pretpostavljam da je tu prijavu napravio gospodin A, najvjerojatnije. Ne može se sjetiti što se tada desilo kad je ŠČ izbijen zub, to treba pitati ŠČ. Sjeća se da su u sedmom razredu okrivili ŠČ da NČ ukrao mobitel, njen sin je rekao da nije ukrao mobitel. SČ zna, on je čak znao ŠČ rasparati knjige i čak sakriti. Čak se obraćala njegovim roditeljima koji su živjeli u blizini nje jer su ŠČ falile knjige. Kada je bila kod njih otac Anđelov otac je pitao je li uzeo od ŠČ knjige, on je rekao da nije, no Samirove knjige je našao u Anđelovoj sobi. UČ se ne sjeća. Zna da je SČ bio u društvu NČ. Ona ne zna je li SČ udarao njenog sina ali zna da mu je rasparao knjige i krao. Nije postignut nikakav dogovor između nje, roditelja od NČ i stručnih službi da oni ne komuniciraju. Sin osjeća bolove u rebrima nakon štetnog događaja. NČ je bio vjerojatno malo jači fizički od ŠČ, ponavlja njen sin je bio tiho i povučeno dijete i nije bio nasilan. Pretpostavlja zato što je njen sin bio tih i povučen, da je NČ imao pik na njega. Ne zna je li NČ dolazio u sukob s drugom djecom iz razred ili škole.

29. Svjedok AČ, u svom iskazu navodi da se na jednoj strani dvorane sa ostalim učenicima iz razreda igrao košarku, a JČ je na drugoj strani dvorane igrao rukomet ili odbojku. On je prešao centar dvorane, išao po loptu, no dobio je udarac loptom na predjelu između glave i vrata, ne sjeća se točno. Taj udarac je dobio od NČ. To je osobno vidio. Svoju loptu je uzeo u ruke i s namjerom da pogodi NČ s tom loptom. Ne sjeća se da li je ta lopta pogodila NČ. Sukob između njih se nastavio, prvo je došlo do vrijeđanja od strane NČ prema njemu, zatim je on krenuo prema njemu, ne sjeća se da li ga ja u jednom momentu udario, zna samo kada je išao prema njemu, a išao je unazad, odgurnuo ga rukama i s nogom udario u prsni koš. U tom trenutku je ostao bez zraka nakon toga ga je profesor tjelesnog odvukao sa strane, došla je pedagoginja, ne sjećam se da li je bila ravnateljica ali su pozvali hitnu. Cijelo vrijeme je u dvorani bio nazočan profesor tjelesnog. Sukob između njega i NČ trajao je nekoliko minuta i nitko ih nije pokušao rastaviti. Ne zna da li je profesor mogao vidjeti njihov sukob s obzirom na raspored dvorane. S vozilom hitne otišao je na hitni prijem. Tom prilikom je zadobio dva do tri polomljena rebra. Ne zna točno koliko sam bio u bolnici ali zna da je doma bio najmanje dva tjedna ali ne zna točno koliko. Tijekom osnovne škole bilo je više sukoba između njega i NČ. NČ je uvijek izazivao te sukobe, ne sjeća se kada su počeli ti sukobi, sjeća se naguravanja, uvreda, bilo je više djece koje je uznemiravao NČ. On se nikome nije obraćao od učitelja, defektologa, psihologa i drugih zato što je bio dosta povučen. Njegova majka je saznala za te sukobe kasnije, ne sjeća se koji je to bio razred kada je ona saznala, njegova majka se obraćala stručnim službama škole kao i učitelju. Išao je kod psihologa zato što je bio dosta povučen. Zna da je bila psihologinja koja se zvala GČ i da je s njom pričao o sukobima sa NČ, sjećam se samo jednog puta, ali se ne sjeća detalja razgovora. NČ bio u sukobu sa par djece iz njihovog razreda, može samo reći većinu ali ne zna kako i što i na koji način. On i SČ su imali sukob prije nego što je SČ krenu u osnovnu školu Kruno Krstić, nisu bili dobri većinu osnovne škole, ali su znali izvan škole igrati košarku. On ne zna točno u kakvim su odnosima bili NČ i SČ ali zna da su isto imali nekih fizičkih sukoba. Bio je u dobrim odnosima s UČ, bilo je nekakvih izazivanja od strane njega na koje nije reagirao. Na odmoru dok se igrao sa prijateljima u dvorištu škole, učenici iz viših razreda sedmog i osmog su gađali nešto s kamenjima i kamen je doletio i izbijen mu je zub. Ne sjeća se ničega za NČ i zub. Njega su optužili da ja ukrao Karlov mobitel, išao je na sud, objasnio je sve, nakon toga su se svi rugali i počeli su ga izbjegavati i taj događaj je bio povod događaju od 1. veljače 2016. u dvorani škole na satu tjelesnog odgoja. On i NČ inače nisu baš komunicirali, NČ je rečeno da mu je on ukrao mobitel, tu je počelo ismijavanje, ruganje i vrijeđanje od njegove strane. On je na to reagirao na način da sam se još više povukao. Ne znam točno kada su profesori saznali za tu situaciju kada je NČ bio ukraden mobitel. TŠ i AŠ bili su nazočni na satu tjelesnog. Nije bilo pokušaja profesora tjelesnog da ih razdvoji. Nakon događaja na satu tjelesnog JČ me vrijeđao da ići u zatvor zbog mobitela. Ne zna što je bilo s mobitelom. JČ je od strane nastavnika imao upozorenja za ometanje sata, izbacivanje sa sata. Izbacivan je bio radi ometanja sata i radi naguravanja drugih učenika. NČ nisam nikad dao povoda da me napada bilo verbalno bilo fizički, on je mi jači od njega. Napadi su bili na tjednoj bazi, ponekad na mjesečnoj.

30. Svjedokinja DČ, majka tužitelja, u svom iskazu navodi da joj je razrednik PČ i rekao da dođe u školu jer da je u školi hitna. Od stresa se ne sjeća puta do škole jer je bilo previše takvih poziva. Kada je došla u školu vidjela je NČ u holu škole, na zidiću sa strane gdje je sjedio sam. Otišla je u ured pedagogice, unutra je bila pedagogica, profesor tjelesnog ili razrednik. Kada je vidjela svoje dijete kako sjedi na zidiću nije vidjela nikakve vidljive ozljede na njemu, ali definitivno nije bio dobro u psihičkom smislu. Tijekom tog razgovora najviše su se fokusirali na to dijete ŠŠ i da se isti nalazi u bolnici. Između NČ i ŠČ je došlo do sukoba na tjelesnom i cijeli razgovor se vodio o tome da je AČ u bolnici, da je bila njegova majka u školi, da je bila jako neugodna i da je rekla da će se obračunati sa njom. Čak su ju upozorili ako bude slučajno u bolnici ili negdje ako se susretnu s njom da pripazi. Nakon toga je izašla vani iz ureda pedagogice, otišla kod svog djeteta pitala ga je li sve u redu, on je rekao da mora čekati TŠ dečka iz razreda, jer da je njegova torba kod njega. Pitala sam gdje je TŠ, NČ je na to odgovorio: Odvela ga je policija. Skroz se pogubila, otišla je natrag u ured pedagogice i pitala što radi policija u školi. Pedagogica joj je rekla da ne zna što policija radi u školi, izašao je policajac od ravnateljica iz donjeg dijela hola, taj policajac joj je rekao da mora zajedno sa djetetom otići na policiju i javiti se gospođi Sandri Uskok. Po njegovom nalogu sjela je u automobil i otišla direktno u policiju kod Sandre Uskok. Kada su došli kod gospođe B, NČ je bio u konstantnom šoku, nazvala bi to kao nekakvo tupilo. Gospođa Ć ga je pitala da ispriča što je bilo, on je počeo pričati, u jednom trenu ga je zaustavila sa pričom i zamolila da se skine do pasa, sjeća se da je gospođa Ć rekla: Mama i vaše dijete ima ozljede. Upućena je na hitnu od strane gospođe Sandre Uskok. Kada je došla na hitnu, doktorica je izjavila jednu rečenicu onako malo šokantnu: Pogledala je NČ i rekla D mili što mi te lipo vidjeti što je nju iznenadilo, ona je rekla da je bila na intervenciji u školi toga jutra. Zašto je to rekla, rekla je iz razloga zato što su davali pomoć drugom djetetu odnosno ŠČ ali pogled joj je bio usmjeren prema NČ koji je sjedio sa strane i nikoga nije bilo pored njega, koji je bi u vidnom šoku. Nakon toga je sa hitne upućena na hitan prijem u bolnicu, došli su na taj hitan prijem, napravili su obradu, cijelim putem i na policiju i na hitnoj i u bolnici NČ je bio vidno pod šokom te je stalno zapitkivao kako je ŠČ. Naizmjenično je plakao pa se smijao, bio je baš vidno pod šokom. Toga dana je otišla s njim kući, njegovo stanje se nastavilo kroz para dana, nije spavao, budio se noću, otišla je kod njegove dr. opće prakse i upućeni su kod psihologa u bolnicu i napravljena je ta obrada. Nije ga više htjela voditi kod psihologa zato što je vidjela da mu i to stvara stres, psihologica je rekla ako bude bilo potrebe da dođe još kod psihologa na razgovore. Nakon 1. veljače nju nitko nikad više iz škole nije zvao. Na svoju inicijativu je otišla 3. veljače zajedno sa odvjetnikom, a 5. veljače je bila sama. U svim kontaktima s njima odlučila sam naravno uz dogovor sa svojim djetetom da nema razloga da se vraća u tu školu i tu sredinu. Svakih tih skoro 8 godina školovanja njenog djeteta i svaka situacija koja je bila smatrala je da će oni kao škola napraviti nešto, tada je zaključila da jednostavno kuca na vrata koja su zatvorena i odlučila to završiti. Može reći da su to bili problemi i to sa ŠČ, SČ i UČ. Ta djeca su bila zajedno sa NČ u razredu i to od prvo razreda osnovne škole, s tim da je SČ došao u drugom razredu. U školi za vrijeme nastave događali su se sukobi između NČ, ŠČ, SČ i EŠ. Konkretno obavijestili su je da je došlo do sukoba između NČ i ŠČ, ŠČ je izbijen zub, bit ćete pozvani u školu, na inzistiranje njenog supruga oni održavaju sastanak da bi na tom sastanku gdje je bila defektologinja ili psihologinja, razrednik, mama od ŠČ, ona i suprug, oni dođu do zaključka da to nije istina da je ŠČ izbijen zub i da je NČ imao veze s tim. Nakon godinu dana, dvije, ne zna točno, pedagoginja je zvala na mobitel riječima: Vaše dijete dramatizira po školi da mu je ukraden mobitel, dođe do NČ, NČ što se dogodilo, NČ kaže da mu je netko na satu tjelesnog ukrao mobitel ali da ne zna tko je, o tome je obavijestila policiju, policija je obavila što je trebala obaviti i dobila je obavijest da je AČ uzeo mobitel iz torbe i da se to desilo u školi. U svim tim situacijama razgovarala je svojim djetetom. U tim prilikama NČ joj je rekao da ga se maltretira od strane ŠČ, SČ i EŠ. Njegov razrednik bio je upoznat sa svom tim situacijama, razgovarala je sa razrednikom o svim tim situacijama. Razrednik joj je govorio da su to djeca, da oni odmjeravaju snage, da će se to smiriti. Pedagoginja joj je znala reći da se te situacije ne bi trebale dići na veći nivo nego da ostanu na prvom nivou. Ona je svoje dijete prebacila u drugu školu JČZ samo iz razloga što je u razgovoru sa svojim djetetom dala mu na izbor u koju školu želi ići. On je završio osmi razred u navedenoj školi i nije bilo nikakvih sukoba sa drugom djecom u toj školi. Profesor LČ koji je tada bio profesor tjelesnog dosta je razgovarao sa NČ i misli da mu je bio podrška na način da je htio da se NČ uklopi sa drugom djecom u toj školi, a sve s obzirom na preživljeni šok. Smatra bez obzira tko je od djece izazvao te sukobe, a koji su se desili na nastavi i u školi za vrijeme trajanja nastave da je škola trebala poduzeti neke mjere. Smatra da nije bilo dobre volje od strane kako ravnatelja, pedagoga, defektologa razrednika da se riješe te situacije koje su nastajale između NČ, ŠČ, SČ i EŠ niti je oma kao roditelj ikada pozvana s ciljem da se to riješi. Uglavnom kada bi čula da se nešto desilo, samoinicijativno bi dolazila u školu i razgovarala bi sa razrednikom i u većini slučajeva sa pedagoginjom. Na svaki njen dolazak u školu da bi se nešto napravilo, pedagoginja bi joj uvijek rekla: Mama nemojte to dizati na veći nivo. Imala je osjećaj da je se ušutka i ode kući. Sukobi sa ŠČ traju od prvog razreda, sa SČ od drugog osnovne, a sa EŠ bila je samo jedna situacija. Jedna od situacija je bila kad ju je učiteljica S dočekala sa pričom da je na satu engleskog Samirova mama rekla da je ŠČ uzeo za majicu da ga je digao iz klupe i odnio na drugi kraj razreda i bacio na radijator, što kada je ona pitala učiteljicu i profesoricu, profesorica iz engleskog je rekla da je ona cijelo vrijeme bila u razredu i da to nije vidjela, tu je bilo puno situacija koje su se dogodile, konkretno mobitel sa ŠČ i situacija iz veljače, te neke situacije su bile po njoj izmišljene, konkretno na kraju je ispalo da ŠČ nije bio izbijen zub, nije vidjela da mu je izbijen zub. Konkretno od SČ su bile prijetnje upućene NČ preko facebooka i podnesena je kaznena prijava no kako su oni tada bilo djeca do 14 godina nije bilo kaznene odgovornosti. U petom razredu bio je dogovor s kojim ona nije bila suglasna, da ŠČ i NČ ne komuniciraju, za nju je to bilo smiješno da idu u isti razred, a da ne komuniciraju, to je bilo njihovo rješenje problema da djeca koja su u razredu da ne komuniciraju. U tom dogovoru je sudjelovao razrednik, pedagoginja, ona i Samirova mama. Za cijelu priču od 1. veljače 2016. je saznala od profesora BČ, da se to dogodilo na satu tjelesnog, igrali su rukomet i NČ je gađao taj gol, lopta je pogodila stativu i odbila se i pogodila ŠČ u glavu. ŠČ je to smatrao kao napadom jer je ta netrpeljivost je između njih već par godina i tu je ŠČ krenuo na NČ. Nakon što je NČ bacio loptu on se okrenuo leđima, nastavio je trčati i nije vidio da je ta lopta pogodila ŠČ u glavu, na to je ŠČ došao do NČ i nasrnuo na njega. NČ je cijelo vrijeme pitao št ti je, išao je u nazad i izmicao se, ŠČ je i dalje natrčao na njega i zaletio se, a NČ je digao nogu, kako je digao nogu, ŠČ je naletio na njegovu nogu i pao dolje. Profesor tjelesnog je u školi na sastanku 3. veljače izjavio da je on to gledao kao dječju igru. Imala je povjerenje u tu školu i njihovu stručnu službu i očekivala je ako se sukobi dešavaju između njenog sina i navedenih učenika na nastavi da će surađivati. Davala je prijedlog da ih se razdvoji u smislu razreda. Nije bilo govora da će prema NČ poduzeti određene pedagoške mjere. U novoj školi bio je redovit na nastavi i nije požalio što se premjestio u drugu školu. Ja nisam osobno posjetila ozlijeđenog AČ.

31. Tužitelj JČ u svom iskazu navodi da je 1. veljače 2016. bio na satu tjelesnog odgoja u društvu prijatelja TŠ gdje su igrali rukomet na jednom dijelu dvorane. U isto to vrijeme na drugoj strani dvorane ŠČ je bio u društvu ostalih učenika iz razreda. Njegova i Šimina lopta odletjela je na drugu stranu dvorane, a ŠČ nije niti pogodila. Lopta je odletjela prema njemu ali ne s namjerom da odleti u njega. Ta lopta je na kraju pala u neposrednoj blizini ŠČ. Nakon toga ŠČ se okrenuo i uputio se prema meni. Bez riječi bez ičega počeo je šake upućivati prema meni na što se kretao unazad i izbjegavao ga, na što mu ja rekao da prestane, prekine, neće se tući. ŠČ na to ništa nije odgovorio niti reagirao samo se nastavio kretati prema njemu. To njegovo udaljavanje je trajalo tri do četiri minute. Cijelo vrijeme su mu bile podignute ruke u gardu da ga napadne. Nakon toga ŠČ je uputio šaku prema njemu koju nije mogao izbjeći. U tu svrhu ja podignuo desnu nogu ali ne s namjerom da ga udari, ŠČ je svom silinom krenuo na njemu, podigao je nogu, ispružio je čisto da ga držim na distanci, došlo je do udara zato što je on sa brzinom i silinom došao na njegovu nogu. Neposredno nakon toga ŠČ je pao na pod i ostao bez svijesti. Nakon toga mu automatski pružio ruku da ga digne i rekao mu nije ti ništa. To mu je ponovio tri puta dok druga djeca nisu počela stizati, njima prilaziti, dok cure nisu počele vrištati i poslije tog vrištanja i svega se pojavio i profesor i rekao mi što si to napravio, a prije toga nigdje nije bio u blizini. Profesor tjelesnog nije bio u prostoru dvorane dok se to sve događalo, bio je u blizini dvorane, inače sat tjelesnog je tekao tako da profesor ode zapaliti cigaru, ode kod ravnateljice, uglavnom nije bio nazočna na satu tjelesnog. Nakon jako kratkog vremena hitna pomoć se pojavila u školi, počeli su mu davati umjesto disanje, stavili su ga na nosila i odvezli su ga. Profesor tjelesnog mu je rekao da se maknem, učenica Z koju je prije spomenula NČ, Samirova majka, počela je vrištati i udarati me. Ja sam se uputio u kut dvorane, sjeo , pokrio sam rukama glavu, nije znao što ću. Od toga trenutka nitko mu nije prišao osim medicinske sestre koja je došla kolima hitne pomoći, pitala ga da li je dobro, on je rekao da nije, plakao je, od tog trenutka više nitko nije komunicirao sa njim. Ostali učenici su poslani na nastavu, on je otišao u prostor ispred dvorane škole. Tamo je sjedio sam i čuvao Šiminu torbu. Nakon toga su počeli dolaziti učenici drugih razreda te su mu se obraćali sa riječima ti si ubojica, nasilnik. On je čekao otprilike pola sata, nakon čega su ostali učenici rekli da je došla policija da ga privedu. U vremenu dok je čekao sam nazvao svoju majku plačući i rekao da dođe ne objašnjavajući preko telefona što se dogodilo. U školu su došla dva policajca tražeći s kim će razgovarati i djeca su ih uputila da traže TŠ. Sve se odvijalo u holu škole. Tek nakon što je došla njegova majka pristupili su policajci i razgovarali sa njegovom majkom, a on je cijelo vrijeme bio u stanju šoka. Nakon toga ja i njegova majka krenuli autom prema policijskoj postaji bez ikakve riječi. Došli su u policijsku postaju, predstavili se i uputili su ih prema inspektorici čijeg imena se ne sjeća. On je tom prilikom dao iskaz policiji, cijelo vrijeme uz njega bila majka. Čim su došli kod te inspektorice ona je imala veoma grubi pristup prema njemu i čuvši da je došlo do nasilja u školi te da su se desile teške tjelesne ozljede. Prilikom davanja iskaza inspektorici čuvši njegovu verziju događaja, on je podigao majicu na traženje inspektorice gdje su bile vidljive ozljede te je inspektorica uputila njega i majku da odemo na hitni prijem. Na hitnom prijemu se nalazio cijeli tim koji je bio na intervenciji u školi. Njegov prvi upit je bio da li je ŠČ u redu, na što su mu oni rekli da je upućenu bolnicu i da će sve biti u redu. Tom prilikom mu je pristupila doktorica koja je bila u timu hitne i rekla da nije imala vremena meni pristupiti ali da ga je vidjela i pretpostavila kako se osjeća. Dok je tekao njegov pregled da je cijelo vrijeme pitao kako je ŠČ. Nakon toga je bio upućen u bolnicu, na rendgen gdje su ga slikali, doktor mu je pregledao sve nalaze i rekao da je on također natučen. Poslije toga je upućen doma ali je i dalje bio pod stanjem šoka da je imao toliko neprospavanih noći. Isti taj dan kada je bio doma na Facebook masinger gdje su bili ostali učenici ŠČ se javio da je dobro da su mu polomljena rebra i da mu se on javi. Nije mu se javio. Izišao je iz te grupe na Masingeru, ostao je u kontaktu sa još dvoje troje učenika, TŠ, SŠ i ne može se sjetiti dalje. To su bili učenici koji su pitali stalno kako je da li je sve u redu, kada ću u školu te su mu tom prilikom rekli kako su od strane škole upućeni kako nitko ne smije sa mnom komunicirati. Od strane škole ne znam na koga se točno mislilo. Nikad se nije vratio u školu nakon tog događaja. U narednih 15, 20 dana kada nije bio nazočan u školi u e-dnevnik su stalno stizale loše ocjene iz usmenih i pismenih ispita, raznorazne opaske, npr. NČ je danas nemiran na satu, upućen je pedagoškoj službi, bilo je otprilike pet do šest takvih opaski, ne istih ali sličnih kao npr. NČ je nepristojan na satu, NČ priča na satu. Ne može reći za sebe da je bio najmirnije dijete na svijetu ali je uvijek bio pristojan. On se volio zezati, on i učenik iz klupe bi ispod klupe tipkali po mobitelu, znao je šetati po razredu, smatram da je u nekim trenutcima ometao rad na nastavi ali bi odmah nakon upozorenja prestao. On i ŠČ smo uvijek bili na distanci zato što nismo imali zajedničke interese. ŠČ je sa njim išao u razred cijelu osnovnu školu, odnosno sve do trenutka dok ja nije napustio školu, zadnji njegov nastavni dan bio je 1. veljače 2016. U šestom ili u sedmom razredu osnovne škole njemu je bio ukraden mobitel i to na satu tjelesnog odgoja. On da nije radio nikakve optužbe prema nikome, on je mislio da je izgubio mobitel, ali kasnije je dobio priznanje od ŠČ da je on ukrao mobitel i da ga je prodao svom rođaku za 200,00 kuna. On je glede toga išao na sud gdje postoji dokument gdje je on priznao da je ukrao taj mobitel. Za taj dokument saznao sam na način da mu je to netko prenio, mislim da su mi to rekli njegova majka i odvjetnik. Koliko se sjeća čak je i vidio taj dokument. Uza sve to i samo priznanje ŠČ da je to učinio. Neposredno tri do četiri dana nakon tog događaja kada mu je nestao mobitel misli da mu je ŠČ pristupio i rekao da je on ukrao mobitel, na što sam on rekao dobro i ne obraćaj mi se više. Nakon te situacije sa mobitelom mi nismo imali nikakvu komunikaciju sve do 1. veljače 2016. Može reći da je ŠČ bio tih i povučen dečko. Nikada se nisu družili ali se znalo desiti sa se ŠČ dogodi neki incident, npr. knjige koje su mu ukradene, razbacane, rasparane kao i izbijanje Samirovog zuba, mislim da je bila jedna situacija kada je ŠČ pao niz školske stube, za te situacije uvijek navodno bio kriv on, po njegovoj majci. On i ŠČ nismo imali nikakav kontakt niti su se družili. On fizički nikad nije taknuo ŠČ. To kada su ŠČ ukradene knjige to se dešavalo u drugom i trećem razredu osnovne škole i to je uradio SČ. Povodom Samirovog izbijenog zuba tri dana nakon toga se dogodio susret između Samirove majke i njegovih roditelja, susret se dogodio u uredu psihologinje. Njegov otac je došao u školu i inzistirao je da se riješi problem vezano za mene i ŠČ i sam taj incident kako je ŠČ izgubio zub. Mislim da je bila defektologinja koja je rekla da ne zna o čemu se radi, da nije bila upućena u tu situaciju. Dogodio se sastanak, kojem su bili nazočni defektologinja ili psihologinja, razrednik PČ, Samirova majka i njegovi roditelji, bili su nazočni on i ŠČ. Na tom sastanku se razgovaralo o tome kako ŠČ i njegova majka traže novčanu odštetu od mene i njegovih roditelja za izbijanje zuba. Spomenula se cifra 10.000,00 kuna. Na što su njegovi roditelji tražili uvjerenje da se to zaista dogodilo, odnosno da je on izbio zub. Tada su se počeli svi nadležni iz škole baviti istragom tko je to učinio ŠČ i iz razgovora sa svim učenicima zaključeno je da on uopće nije bio tu. Jedino što su od njega i njegovih roditelja, ŠČ i njegova majka tražili je bio novac. Cijela škola ga je percipirala kao da potječe iz bogate obitelji, tako su ga oslovljavali profesori, ravnateljica, pedagoginja. Nitko od djelatnika škole mi nije pristupio. Osjećao sam se kao mu se cijeli svijet srušio, odnosno da će se ostvariti ono što su mu uvijek, defektologinja, pedagoginja i ravnateljica govorile. Uvijek su ga pitale što ću raditi jedan dan, on je rekao da će biti pomorac. Znali su mu reći da ću biti uglavnom nitko i ništa sa ovakvim ocjenama, a ne pomorac, što je naglašavala ravnateljica vezano za ocjene. On se u tim trenucima osjećao poniženo. Zapravo u tom trenutku dok je sjedio sam nakon događaja mislio je da će biti nitko i ništa kako su mu i govorili. Djeca su mu jako ružne stvari govorili, doveli su ga do stresa, plača, jecanja. Sve je to morao odraditi sam jer mu nitko nije pristupio, profesor BČ gledao ga je iz daljine. Ta dvorana se ispraznila i on j ostao sam samcat. Sam samcat je otišao u hol. Drugi učenici su dolazili sa rečenicama ajme što si napravio, ubojice, nasilniče i druge ružne riječi uz to. To je traumatično utjecalo na njega. Najviše se pitao što će biti sa ŠČ i kakva će biti njegova budućnost. Da li je stvarno napravio nešto grozno, da li će ga netko zatvoriti, da li će završiti školu, hoće li se dogoditi ono što su ga uvjeravali da će se dogoditi. Jednostavno ga je bio strah od svega, strah od roditelja. Otac je bio na brodu, njega je bilo teško informirati i objasniti mu cijelu situaciju. Majka mu je bila sama dok je to sve prolazila uz svoje probleme. Pola sata je trebalo policiji da dođe u hol. Njegova majka je dala iskaz policajcima, on je bio u stanju šoka tako da nije ništa govorio. Oni su ih uputili u policijsku postaju. Do prelaska u školu Šimuna Kožičića Benje, došlo je jer se nije osjećao ugodno kao da se može vratiti tamo, roditelji su ga pitali što misli sa sobom, on je rekao se tamo ne može vratiti, bio ga je strah da će ga druga djeca osuđivati, osjećao sam se da se ne može vratiti ali opet morao je završiti osnovnu školu ali nije bio spreman i za novu školu i novu sredinu. Jako je teško poslije nekog takvog događaja doći negdje drugdje, izvan škole je imao prijatelje starije od sebe i to sa veslanja, nije imao prijatelje u drugim školama. Škola Benje je bila jedna od najboljih škola koju je trenutno mogao upisati, kada je tamo došao bio sam upozoren na moguće incidente koji će se događati, da se ne ponavljaju događaji koji su se dogodili u školi UŠ. Bio je upozoren od strane ravnatelja. Poslije toga je razgovarao sa ravnateljem. Škola Krune Krstića nije mu htjela dati ispisnicu iz škole koja se na kraju riješila preko ravnatelja iz škole JČZ koji je od škole Krune Krstića zatražio ispisnicu kako bi ga on mogli upisati u školu Benje. Svi u školi Benje su znali za tu priču što se dogodilo u školi UŠ. Mene su djeca iz jutarnje i popodnevne smjene došla gledati da vide tko je on, upirali su prstom u njega,njemu je je taj osjećaj osobno bio nezamisliv, svijet mu se rušio, bio je emocionalno nestabilan, plakao je, imao problema sa spavanjem. Prva tri dana nije s nikim komunicirao i svaki put bi ga profesori predstavili i pred cijelim razredom su ga upozoravali da se više ne dogodi ono što se desilo u drugoj školi. Budući da se o tome događaju dosta pričalo od strane učenika i učitelja taj događaj ga je pratio čak i u srednjoj školi. Učenici iz škole Benje su ga se bojali, znali su mu se obraćati s riječima pazi se da i meni ne polomiš rebra. Prilikom upoznavanja učenika u srednjoj školi drugi učenici su mu se znali obraćati, a ti si taj koji je polomio rebra onom u školi UŠ. Jednostavno osjećaj da ga taj događaj vuče i prati cijeli život. U razdoblju od prvog osnovne do predmetnog događaja imao je sukobe s drugim učenicima. Uvijek da se baziralo na njegov fizički izgled, ruganje od strane djece i profesora. Sjeća se da ih je prof. PŠ na satu tjelesnog odgoja odredio da rade sklekove no on to nije mogao odraditi, rekao mu je ajde mister H ugledaj se na SČ koji je u to vrijeme mogao napraviti dosta sklekova. Najviše je bilo vrijeđanja kako je već rekao u vezi njegovog fizičkog izgleda. Najviše se sukobljavao sa SČ, a sa UČ povremeno. Ponavlja i napominje da sa ŠČ nije nikada imao nikakav sukob. Sa SČ su se događali fizički, a sa EŠ samo jednom. S SČ se dogodila situacija, SČ je iz čista mira pristupio prema njemu i to sa šakama i više puta ga je udario, profesor je bio točno ispred njih. Profesor ga je uputio pedagoginji gdje su obavili razgovor. Taj razgovor je završio sa riječima NČ nauči se braniti. Bilo je još fizičkih sukoba ali ne može se sjetiti, jer je dosta doživljaja potisnuo koji su se desili. SČ mu je pristupio na satu engleskog jezika i počeo ga šaketati pred profesoricom BŠ, ali je profesorica reagirala i bila je pod šokom. U takvim situacijama bili bi poslani kod pedagoginje i to bi trajalo pet minuta, reklo bi se dosta, nemojte se tući. Mjere ko mjere nisu postojale. Za pola stvari njegovi roditelji nisu niti znali. Dva do tri dana nakon hitnog prijema bio sam kod kuće na mirovanju Doktor mu je preporučio da uzmem nešto što mi je u tom trenutku potrebno. Za vrijeme mirovanja mogao se samostalno hraniti i održavati higijenu. Ne sjeća se je li mu majka tada ostala na bolovanju. Njegovi roditelji su bili upućeni u sve događaje, te bi rekli da će otići u školu i da će razgovarati sa razrednikom. Njegovi roditelji su ga savjetovali da se okrene, da mu ne trebaju problemi u životu. Bio je jednom u bolnici na pregledu kod psihologa, nije mi predložio tretman ali da mu je rekao da je pod velikim stresom. Jedan put je išao na razgovor kod školskog psihologa, nakon incidenta sa ŠČ, mislilo se da laže i kontroliralo ga se. Nakon predmetnog događaja nisam se javio ŠČ preko Facebooka jer nije znao kako se ponašati u toj situaciji i kako se odvija normalan razgovor. Tada nije znao da je prema njemu donesena pedagoška mjera ukora, a danas zna. Prema njegovom mišljenu da bi prestao sukob između njega i drugih učenika škola da je trebala njih razdvojiti, premjestiti u neke druge razrede te ih kategorizirati po razredima oni koji imaju najbolje ocjene, razred sa najboljim sportašima i onaj s divljacima. Nakon toga da su se desile nekakva premještanja između razreda. ŠČ se nabio na njegovu nogu na način da je šetao prema njemu, u jednom trenu se zatrčao, već je imao ruku u letu, a on da se rukama pokrio i digao nogu, a ŠČ je sletio na njegovu nogu. Ne zna koliko mu je u tom trenu bila podignuta noga ali možda metar, možda pola metra. Od ŠČ da se udaljavao u krugu dvorane obrnuto od kazaljke na satu. Brinuo se za Samirovu ozljedu jer je takva osoba i ne bi nikom ništa napravio nažao. U odnosu na upozorenja od profesora za ponašanje, dobio bi upozorenja za ponašanje NČ makni mobitel, prati, ne pričaj, a ne za sukobe. ŠČ ga u niti jednom trenutku nije udario u toj mjeri da mu je ispao zub, slomljena čeljust, puknuta lubanja, ništa težeg oblika, dobio je modrice sa jedne i druge strane torza, modrice su bile veličine dlana.

32. Zakonska zastupnica tuženice pod 1. VČ u svom iskazu navodi da od 2007. godine radi na radnom mjestu ravnateljice Osnovne škole Kruno Krstić i uvijek na stručnim skupovima ravnatelja imaju preporuku da kaznene pedagoške mjere budu zadnje što se poduzima i da uvijek nastojimo izaći u susret djeci i rješavati njihove sukobe na drugačiji način, a to je pozivanjem roditelja na razgovor i mirenjem učenika. Do preseljenja u drugi razredni odjel nekog od spomenutih učenika nije nikada došlo jer o tome odlučuje učiteljsko vijeće, a na pisani prijedlog roditelja ili razrednog vijeća. Kako do takvih prijedloga nije došlo roditelji se nisu obraćali školi a razredno vijeće je procijenilo da se sukobi koji su uobičajeni u toj dobi rješavaju na način na koji su svjedoci iznijeli. Ona je kao ravnateljica škole tada, veljača 2016., pogledala detaljno opisne ocjene učitelja za sedmi i osmi razred za ŠČ i za NČ te zaključila da je ŠČ bio vrlo tiho, mirno, povučeno dijete bez radnih navika, a JČ je bio učenik koji je često ometao nastavu, zadirkivao druge učenike kako piše u e-dnevniku, ali su to učitelji držali pod kontrolom jer nije on jedini takav. Ona kao ravnateljica nije dužna sjediti na razrednim vijećima međutim ipak to vrlo često napravi i nikada nije bilo govora o tome da se treba sankcionirati netko od dva navedena učenika NČ ili ŠČ. Po njenim saznanjima na temelju onog što je čula na razrednim riječima je veći problem bio učenik SČ, može čak reći da je to izmicalo kontroli, ali je eto otišao u inozemstvo, pa da je svim laknulo. Ni učenik NČ ni učenik ŠČ nikada nisu bili u njenom uredu što znači da i nije bilo nekih ekscesnih situacija do naravno te koja se dogodila 1. veljače i kada su oni kao škola morali pokrenuti postupak krizne intervencije sukladno zakonskim propisima što su i napravili. Također su pozvale obje majke na razgovor u školu, imali su zakonski rok od 8 dana da sazovu razredno vijeće, razredno vijeće je donijelo oduku da učenik JČ sukladno pravilniku o pedagoškim mjerama mora dobiti mjeru ukor koji je izglasan jednoglasno. Pola sata nakon sjednice dobili su mailom obavijest od OŠ Š.K. Benje da je učenik upisan u istu te da je razrednik koji inače i saziva razredna vijeća morao ponovno sazvati razredno vijeće kako bi se poništila mjera ukor. Iz tog perioda ostala joj je u sjećanju jedna rečenica pedagoginje koja je predlagala majci JČ da dobro razmisli o preseljenju u drugu školu jer nije dobro nikada kada se sukob u toj dobi ne riješi, a grad je mali zasigurno je da će se njih dvojica susretati i u budućnosti. Smatra da je škola učinila dosta naročito što su gotovo uvijek sazivani roditelji i pokušavalo se situacije rješavati mirnim putem kao što je to napravila učiteljica teh. kulture. Pojašnjava da izrečena mjera ukor automatizmom snizi vladanje, a vladanje se boduje kod upisa za srednje škole. Ukor znači da je vladanje loše. Postoji usmena opomena, pisana opomena, ukor, strogi ukor i preseljenje u drugu školu. Tu zadnju mjeru izriče ravnatelj, prve dvije mjere izriče razrednik, ukor izriče razredno vijeće a strogi ukor učiteljsko vijeće. Još bih samo dodala da na državnim stručnim skupovima ravnatelja osnovnih škola RH posljednjih pet godina se često govori o napadima roditelja i učenika neprosvjetne djelatnike o čemu postoje i power point prezentacije na stranicama agencije za odgoj i obrazovanje, a koje su temeljene na novinskim člancima. Kao ravnateljici nikada mi se nisu obraćali roditelji mldb. tužitelja. Majka JČ povodom događaja od 1. veljače 2016. dolazila je u dva navrata o čemu se vodio zapisnik. Ne sjeća se da je majka tužitelja znala da će se prema tužitelju primijeniti odgojna mjera ali inače da su razrednici na prvim roditeljskim sastancima dužni po zakonu upoznati roditelje sa svim relevantnim pravilnicima i zakonima o ocjenjivanju i svemu bitnome za školu, te im predočiti pravilnike i zakone, odnosno iste pročitati ili ih uputiti na kojim se stranicama isti mogu pronaći. Tako da pretpostavlja da je majka JČ iščitala te pravilnike i zakone odnosno da je bila upoznata s tim da će ovakav incident rezultirati pedagoškom mjerom. Stručna razvojna služba koja se sastoji od pedagoga, psihologa, logopeda i knjižničara, najčešće vodi službene bilješke, po preporuci resornog ministarstva, a na ova dva sastanka se vodio baš zapisnik misli da su to dogovorili s njihovim roditeljima jer ih prethodno pitaju žele li o tome da se o tome sastave zapisnik ili službena bilješka. Kontaktirala je ravnatelje druge škole gdje je prešao tužitelj i on nije imao nikakvih saznanja da bi tužitelj imao bilo kakvih poteškoća sa prilagodbom i sa bilo kakvim aktivnostima sa nastavom i slično. U situacijama između JČ i AČ smatra da su svi zaposlenici škole trudili, a roditelji su uredno odazivali pozivima škole, bili konstruktivni, mirili i razmjenjivali brojeve mobitela, a što je ukazivalo da će se situacija smiriti. Ističe da je škola živi organizam i da se sukobi među vršnjački nešto čime se učitelji nose svaki dan i nizom različitih metoda ih nastoje amortizirati, počevši od prvog osnovne. ZZ tuženika je nadoslušana te je iskazala da je zadnja numerička ocjena za tužitelja dana u siječnju 2016., a zadnja opisna ocjena 2. veljače 2016. a JČ je bio učenik naše škole do 8. veljače 2016. Prilikom spornog događaja na satu tjelesnog odgoja. U trenutku kada je sukob započeo na satu tjelesnog odgoja, profesor BČ je bio u kabinetu, a vratio se u dvoranu za vrijeme trajanja sukoba, koji ih je pokušao razdvojiti. Nakon spornog događaja nije razgovarala sa tužiteljem. Ispisnica za tužitelja je izdana u zakonskom roku od 8 dana. Što se tiče aktivnosti kako bi se riješio sukob između tada mldb. tužitelja, AČ i SČ iskazuje da je u razgovoru s PŠ od prvog do četvrtog i s razrednikom PČ saznala da se u višim razredima u prosjeku na tjednoj bazi pozivali roditelji JČ i SČ. Razgovor su vodili razrednica i pedagoginja, a neki put i zajedno. Razgovarali su sa učenicima i sa roditeljima. Osnovni sukob je bio između JČ i SČ, a sa ŠČ se vodio razgovor u nižim razredima ali ne puno, a u višim razredima se vodio razgovor sa ŠČ kada je bila situacija sa izbijenim zubom. SČ je napustio školu u ljeto na prijelazu između sedmog i osnovnog razreda osnovne škole. Razrednik PČ joj je rekao nakon što je SČ napustio školu da više nisu bili pozivani roditelji JČ jer nije bilo više potrebe. Učenica Z je bila bliska sa AČ i toga dana su zajedno igrali košarku ili nešto drugo, na jednom dijelu igrališta. Profesor BČ da joj je rekao da su na tom dijelu igrališta toga dana bila mirnija djeca po svojoj prirodi. Uglavnom zatvorenija, povučenija djeca. Škola nije prijavila tužitelja Centru za socijalnu skrb. Nema saznanja da je tužitelju netko od djelatnika škole uputio pogrdne riječi, a obzirom da je ona prozvana da je NČ uvijek govorila da će biti „nitko i ništa“, negira isto jer nije njen način i stil razgovaranja, a nitko od navedenih učenika nije nikada ni bio kod nje u uredu na razgovoru kao što je izjavila i 2018. Nakon zadnjeg ročišta da je porazgovarala i sa članovima razrednog vijeća Karlovog i Samirovog razreda, upravo o tim pogrdnim riječima te su svi redom negirali. Takav oblik ponašanja se ne tolerira. Mogu reći da je bila jedna takva situacija davnije nevezano za ovaj predmet te sam izrekla jednom učitelju upozorenje s mogućnošću otkazivanja ugovora o radu. Zna da je stručno razdvojena služba često odlazila u taj razred i vodila razgovore sa učenicima. Situacija je bila mirna, NČ nije bilo u školi tjedan dana, a nakon toga je prešao u osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje, a ŠČ je bio kod kuće otprilike mjesec dana. Tijekom školovanja, nisu se davale pedagoške mjere iz razloga što bi se učenici svaki puta pomirili i obećavali da se više ništa neće dogoditi. U to doba preporuka ministarstva je bila izbjegavati pedagoške mjere dok je danas drugačija situacija. Danas se pedagoške mjere daju i za najmanju sitnicu. Sukobi u tom razredi i u školi su rješavali s jako puno razgovora. Kako je vić izjavila na tjednoj bazi. Ti razgovori su se vodili ponekad s roditeljima, a ponekad s djecom, a vodili su ih rjeđe razrednik češće pedagoginja. Pedagoginja je vodila službene bilješke u svojoj bilježnici jer je to tako tada bilo dopušteno, a gdje je ta bilježnica to ne zna jer je pedagoginja pokojna već par godina. Nije imala saznanja o kaznenim postupcima koji su se vodili protiv učenika škole, a povodom događanja u školi.

33. Na okolnost prilagodbe tužitelja prilikom prelaska u Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje u [adresa], saslušani su svjedoci LČ, ČČ i ĐČ.

34. Svjedokinja ĐČ, stručni suradnik psiholog u osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u svom iskazu navodi da se sjeća mldb. tužitelja koji se u školu upisao 8. veljače 2016. radi čega su imali razgovor u uredu ravnatelja po najavi i dogovoru s majkom, a koji je bio 5. veljače. Kod mldb. tužitelja nije bilo poteškoća u prilagodbi kako prema drugim učenicima odnosno kako u socijalizaciji tako i u učenju te je osmi razred završio sa vrlo dobrim uspjehom. Dobili smo iskaz od majke, a koji je potvrdio i mldb. tužitelj i to je bilo prilikom razgovora u uredu ravnatelja, dobila je dojam da se mldb. tužitelj premješta u novu školu jer da nije dobio potrebno razumijevanje od strane učitelja i učenika prethodne škole te da se u istoj nije osjećao sigurno zbog čega je zatražio premještaj u drugu školu. Učenik tada nije pokazivao znakove pretjerane uplašenost s obzirom na taj događaj ali je iskazivao da se osjeća loše zbog toga što se dogodilo. S njene strane je dana informacija i roditelju i učeniku da su raspolaganju za savjetodavni rad ukoliko oni procjene da je to potrebno ili bilo tko od učitelja. Ne može potvrditi 100% da je odmah po upisu dolazi na nastavu, ono što zna iz razrednih vijeća je da je bilo izostanaka ali svi su bili opravdani. Tužitelj nije dolazio kod nje, imali su samo razgovor vezano za upis u srednju školu. Ona kao psiholog na toj poziciji nemam pravo kontaktiranja s drugom školom i dobivanja podataka na taj način to jedino može ravnatelj škole, niti je tražila takve informacije.

35. Svjedokinja ČČ, sjeća se mldb. tužitelja koji je došao u osmom razredu i to 2016. Budući da mu je bila razrednica ta četiri mjeseca može reći da se mldb. tužitelj dobro uklopio u razrednu sredinu jer su ga učenici dobro prihvatili, te nije imao problema ni s učenjem te je završio osmi razred s vrlo dobrim uspjehom. Može reći da se radi o simpatičnom dečku. Sjeća se da je trenirao veslanje i da se želio upisati u srednju pomorsku školu i misli da je uspio u tome. Sjeća se da mu je stručna služba škole rekla kako se mldb. tužitelj fizički sukobio s drugim učenikom koji je završio u bolnici te da je to razlog prelaska u našu školu. Nikada nije pokušala razgovarati s njim o tome jer ga nije željela uznemiravati, on nije iskazivao nikada namjeru da želi o tome razgovarati. Mislim da je redovito dolazio na nastavu. Nije imala uvid u njegove uspjehe i bilješke iz ranije škole, ali škola je dobila prijepis ocjena iz prvog polugodišta, a kako bi se zaključila konačna ocjena i to krajem veljače 2016.

36. Svjedoka LČ u svom iskazu navodi da se sjeća da se mldb. tužitelj jako dobro asimilirao u novu sredinu čak je i nakon 10 dana nastave išao na ekskurziju koju je vodio jer razrednica nije mogla ići, pa se čak iznenadio kako se jako dobro uklopio s obzirom da je tek došao u novu sredinu. Čak je ostao dobar odnos između njega i učenika iz ove škole jer još uvijek zajedno ide i na skijanje i to godinama. Može reći kako se prilagodio da se činio da je mldb. tužitelj u ovoj školi od prvog osnovne, a ne samo da je bio 4 mjeseca. Misli da je samo jednom napomenuo kako se potukao s jednim učenikom i kako je to razlog prelaska u novu školu dok nikad nisu o tome detaljnije pričali. Misli da nije išao na natjecanje jer su već bile formirane ekipe za školska natjecanja, možda je bio u nekom širom izboru ali mislim da nije išao.

37. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da su u pojedinom slučaju ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, to je postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza i protupravnost.

38. Člankom 1058. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. dalje ZOO.) propisano je da za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola odnosno druga ustanova, osim ako dokaže da su nadzor obavljali na način na koji su obvezni ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

39. Člankom 1092. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

40. S obzirom da je među strankama sporan nastanak štetnog događaj od 1. veljače 2016. ovaj sud na temelju dokaza provedenih tijekom postupka utvrđuje da se štetni događaj dogodio u školskoj dvorani na petom školskom satu tjelesne kulture. Do sukoba je došlo između tužitelja i AČ. AČ, je na jednoj strani dvorane sa ostalim učenicima iz razreda igrao košarku, a JČ je na drugoj strani dvorane igrao rukomet ili odbojku. Kako proizlazi iz iskaza svjedoka AČ, ŠČ je prešao centar dvorane, išao po loptu, no dobio je udarac loptom na predjelu između glave i vrata, ne sjeća se točno. Taj udarac je dobio od NČ. To je osobno vidio. Svoju loptu je uzeo u ruke i s namjerom da pogodi NČ s tom loptom. Ne sjeća se da li je ta lopta pogodila NČ. Sukob između njih se nastavio, prvo je došlo do vrijeđanja od strane NČ prema njemu, zatim je on krenuo prema njemu, ne sjeća se da li ga ja u jednom momentu udario, zna samo kada je išao prema njemu, a išao je unazad, odgurnuo ga rukama i s nogom udario u prsni koš. U tom trenutku je ostao bez zraka nakon toga ga je profesor tjelesnog odvukao sa strane, došla je pedagoginja, ne sjećam se da li je bila ravnateljica ali su pozvali hitnu. Dok iz iskaza tužitelja proizlazi da se ŠČ okrenuo i uputio se prema njemu. Bez riječi bez ičega počeo je šake upućivati prema tužitelju na što se kretao unazad i izbjegavao ga, na što mu ja rekao da prestane, prekine, neće se tući. ŠČ na to ništa nije odgovorio niti reagirao samo se nastavio kretati prema njemu. To njegovo udaljavanje je trajalo tri do četiri minute. Cijelo vrijeme su mu bile podignute ruke u gardu da ga napadne. Nakon toga ŠČ je uputio šaku prema njemu koju nije mogao izbjeći. U tu svrhu ja podignuo desnu nogu ali ne s namjerom da ga udari, ŠČ je svom silinom krenuo na njemu, podigao je nogu, ispružio je čisto da ga drži na distanci, došlo je do udara zato što je on sa brzinom i silinom došao na njegovu nogu. Neposredno nakon toga ŠČ je pao na pod i ostao bez svijesti. Nadalje iz iskaza svjedoka BČ proizlazi da kad se vratio vidio je fizički konflikt između njih te da je vikao da stanu te ih išao zaustaviti, međutim jedan od učenika za kojeg misli da je bio TŠ uhvatio ga je iza leđa za ramena kako bi ga zaustavio da ih zaustavi te je zajedno sa ZŠ govorio pustite ih, pustite ih. Ta njihova tuča da nije bila neka tuča već su jedan za drugim trčali po dvorani, a on da je trčao za njima dok ga nije zaustavio TŠ. Da se radilo o dječjoj tuči pa da se iz gluposti radi problem. U jednom trenutku da su se razdvojili te je stao između njih ali u tom trenutku NČ da je ispružio nogu i udario ŠČ. Izgledalo je da se nije radilo o nekom jakom udarcu ali NČ je veslač.

41. Na okolnosti nastanka štetnog događaj iskazivali su tužitelja, AČ i BČ koji je bio neposredni očevidac, ali ne cijelog sukoba između tužitelja i AČ. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem iskazuje da „je podigao nogu, ispružio je čisto da ga drži na distanci, došlo je do udara zato što je on sa brzinom i silinom došao na njegovu nogu“ što je u suprotnosti s iskazom svjedoka BČ koji iskazuje „u jednom trenutku su se razdvojili te je stao između njih ali u tom trenutku NČ da je ispružio nogu i udario ŠČ. Izgledalo je da se nije radilo o nekom jakom udarcu ali NČ je veslač.“, a čiji iskaz je sud prihvatio kao istinite.

42. Nadalje, budući je sporno je li tuženik pod 1. Osnovna škola Krune Kristića obavljao nadzor na način na koji su obvezni ili bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora, ovaj sud u konkretnom slučaju utvrđuje da tuženik pod 1. Osnovna škola Krune Krstića nije obavljao nadzor na način koji su obvezni jer profesor tjelesnog JŠ u vrijeme nastanka štetnog događaja od 1. veljače 2016. nije bio prisutan u školskoj dvorani već se u to vrijeme nalazio u kabinetu kako i sam navodi u svom iskazu „otišao je u kabinet kako bi uzeo ključ od spremišta i vratio loptu i zato nije vidio tu loptu koja je pogodila ŠČ. Naime, profesor tjelesnog se pojavio kad je sukob između učenika već bio u tijeku pa je tako iskazao „vidio je trenutak kad je NČ udario nogom AČ u rebro odnosno prsište te je bilo ciknuće jednog rebra, a uzrok sukobu je bilo to što je NČ loptom udario ŠČ, ali tu situaciju nije vidio, to da su mu rekli učenici koji su bili prisutni. Teret dokaza je bio na školi da dokaže da je obavljala nadzor na način koji je to obvezna obavljati ili da bi šteta nastala i pri brižljivom nadzoru, što škola u konkretnom slučaju škola nije pokazala eskulpacijski razlog iz članka 1058. stavak 1. ZOO-a da bi šteta nastala i pri brižljivom nadzoru. Ovaj sud utvrđuje da je bila obveza profesora tjelesnog odgoja da bude prisutan cijelo vrijeme prilikom održavanja sata tjelesnog odgoja ne ostavljajući djecu bez nadzora. Za istaknuti da iz iskaza saslušanih svjedoka i to PČ (razrednik), RČ (majke AČ), BČ (profesora tjelesnog), AČ, DČ (majke tužitelja) i tužitelja proizlazi da su sukobi između tužitelja i tuženika postojali već od petog ili šestog razredu kada je tužitelj bio optužen da je AČ izbio zub, nakon toga se sukob nastavio negdje u šestom razredu kad je NČ otuđen mobitel, za što je bio optužen AČ. Naime, ovaj sud utvrđuje, a prihvaćajući i mišljenje vještakinje dr. Arlene Sabljar da je problem nastao kad dolazi do sporazuma između roditelja i škole da djeca od tada međusobno ne komuniciraju i da ostaju u istom razredu dvije godine bez komunikacije. Tu je učinjen najveći propust zato što i ovakva jedna situacija na tjelesnom odgoju koja bi trebala biti bezazlena završila teškim sukobom između tužitelja i AČ. Tako ovaj sud zaključuje da to što profesor tjelesnog nije bio prisutan prilikom početka sukoba između tužitelj i AČ odnosno nije bio prisutan tijekom cijelog sata tjelesnog odgoja nije obavio nazdor na način na koji je obvezan jer šteta ne bi nastala pri brižljivom obavljanju nadzora, mogao ih je odmah razdvojiti i smiriti situaciju, a ne događaj prikazati beznačajnim kako se radilo o dječjoj igri, osim toga neodgovarajuće mjere od strane tuženika pod 1. za sukob i između tužitelja i AČ kako je to prije pojašnjeno dovele su do nastanak ovog štetnog događaja.

43. Tuženici i umješač su tijekom postupka osporavali da tužitelj nije oštećen povodom štetnog događaj već da je isti štetnik, ovaj sud nalazi da prigovor nije osnovan jer tužitelj je oštećenik budući da tuženik pod 1. Osnovna škola nije obavljala odgovarajući nadzor na koji je bila obvezna kako je obrazložena u točki 42. ove presude te je odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog sukoba sa AČ, jer bez obzira na činjenicu što je tužitelj kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka udario AČ loptom, na što je AČ reagirao i došlo je do fizičkog sukoba između njih, a na kraju je rezultiralo da je tužitelj ispružio nogu i udario ŠČ, što je dovelo do pada AČ na pod. Naime, ovaj štetni događaj je posljedica što tuženik pod 1. nije primjenio odgovarajuće mjere u rješavanju sukoba između tužitelja i AČ, pa je tako i višeg prosvjetni inspektor IČ povodom inspekcijskog nadzora utvrdio da ubuduće tuženik pod 1. treba inzistirati na pravovremenoj i intenzivnoj suradnji između svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, kao i reagiranje na svaki oblik neformalnog informiranja o postojanju problema u odnosima učenika, kako bi se preveniralo bilo kakvi oblici vršnjačkog sukoba i nasilja.

44. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.309,26 EUR, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast iznos od 3.318,30 EUR i na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prava na školovanje iznos od 2.654,63 EUR.

45. Na temelju propisa iz članka 19. stavak 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a na temelju propisa iz članka 19. stavak 2. ZOO-a pod pravim osobnosti u smislu ZOO-a razumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

46. Ovaj sud utvrđuje da odgovornost tuženika pod 1. Osnovne škole Kruno Krstić i Grada Zadra kao njenog osnivača solidarna, a temeljem odredbe članka 1107. stavak 4. prema kojoj je propisano kada je nedvojbeno da je štetu prouzročilo neka od dvije ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno, odnosno oba tuženika su međusobno povezana, te je valjalo utvrditi visinu te štete, a koju je sud utvrdio prvenstveno na temelju medicinskog vještačenja.

47. Tijekom postupka proveden je dokaz medicinskim vještačenjem uz sudjelovanje vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar i uz vještaka kirurga prof. dr. sc. NČ.

48. U nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar utvrđeno je da prije predmetnog štetnog događaja tužitelj nije imao psihičke smetnje niti se psihijatrijski liječio. Na temelju proučavanja spisa i medicinske dokumentacije, te egzamenom tužitelja, u razdoblju od petog razreda osnovne škole do 1. veljače 2026. nije utvrđeno narušeno psihičkog zdravlja kod tužitelja. Nakon stresnog događaja tužitelj se ne javlja na psihijatriju tako da nema psihijatrijske medicinske dokumentacije. Na štetni događaj 1. veljače 2016. tužitelj po psihijatrijskoj procjeni razvija poremećaj prilagodbe F43.2. Pretrpljeni strah jakog intenziteta trajao je tri dana, a vezan je za akutnu stresnu reakciju koju razvija odmah po stresnom događaju, a praćena je najprije šokom i strahom da je ozbiljno ozlijedio ŠČ, što mu je predstavljalo veći distres od samih zadobivenih ozljeda koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji, a sve je praćeno intenzivnom tjeskobom i zabrinutošću radi ishoda cijele situacije. Strah srednjeg intenziteta je trajao sljedećih sedam dana, a obuhvaća razdoblje pojačane zabrinutosti, obavlja pregled kod psihologa deseti dan po štetnom događaju, tada se na pregledu zamijeti tjeskoba, nedovoljna razvijene strategije rješavanja problema, poteškoća racionalne emocionalne integracije, poteškoća na planu odnosa vršnjacima i zabrinutosti oko upisa u srednju školi, što su sve jasni simptomi poremećaja prilagodbe. Pri tom je bio depresivan, tjeskoban i napet. U slučaju progresije simptomatologije upućen je psihijatru, međutim na psihijatrijski pregled ne odlazi. Strah slabijeg intenziteta je trajao narednih trideset pet dana koliko je i trajao poremećaj prilagodbe vezano za nelagodu i strašljivo iščekivanje ishoda cijele situacije, trpio je kroz vrijeme strah od moguće osude profesora i učenika u novoj školi, imao je osjećaj da o njemu pričaju, neki su i otvoreno pričali o tom događaju i ispitivali ga, što mu je stvaralo nelagodu. Ulagao je pojačane napore da bi se dokazao primjeren u vladanju i ponašanju budući da se „osjećao kao kriminalac“ u želji da bude prihvaćen u novoj sredini bez osude i stigmatizacije. Tužitelj na stresni događaj razvija Poremećaj prilagodbe Dg: F43.2 radi čega je, po tablicama za procjenu smanjene životne aktivnosti po sudskim vještacima, kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5 %. Tim događajem je kod tužitelja moglo doći do povrede na dostojanstvo, čast i ugled, (doživio je osudu okoline, nazivali su ga ubicom što mu je posebno teško palo, doživljavao se kao kriminalac, u amnestičkim podacima navodi da je bilo zabranjeno učenicima da komuniciraju i sl.), posebno ako se uzme u obzir pojačana vulnerabilnost vezana za dob tužitelja u to vrijeme u kojoj je pripadnost grupi bila važna u procesu sazrijevanja, separacije i individualizacije. Trajnijih posljedica se tijekom egzamena ne zamjećuje.

49. U nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. NČ utvrđeno je da u predmetnom događaju tužitelj nije zadobio ozljede koje bi uzrokovale tjelesno oštećenje ili trajne posljedice.

50. Tužitelj s obzirom na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar istakao da je potrebno provesti kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje da bi se moglo utvrditi psihološke posljedice traume na tužitelja.

51. Tuženik pod 1. prigovorio je nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar jer da je u pretežitom dijelu oblikovano navodima tužitelja i njegove majke, bez kritičkog osvrta na iste i dovođenje istih s materijalnom dokumentacijom u spisu. Predložilo je da se vještakinja pozive na ročište. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka kirurga prof. dr. sc. NČ nije imao prigovora.

52. Tuženik pod 2. u odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar i vještaka prof. dr. sc. NČ da se slaže s dijelom nalaza i mišljenja oba vještaka u kojem ističe da tužitelj na današnji dan nema nikakvih posljedica od predmetnog događaja, posebice u psihičkom smislu. Činjenice je da tužitelj nije pretrpio nikakve fizičke posljedice od predmetnog događaja nije je pretrpio nikakve fizičke posljedice, štoviše, očito nije postojala potreba za liječenjem u fizičkom smislu. Prigovora nalazu i mišljenju vještakinje Arlene Sabljar u dijelu u kojem ista procjenjuje pretrpljeni strah kod tužitelja s obzirom na nalaz i mišljenje u ovom dijelu nije do kraja jasan-ne može se valjano procijeniti na temelju čega je vještakinja donijela procjenu. Prigovora nalazu i mišljenju i zbog okolnosti što iz istog nije razvidno iz kojeg razloga koji je uopće uzrok vještačenih posljedica. Da je nerazborito, pa i suprotnosti s zakonom, da se dosuđuje naknada štete u odnosu na činjenicu da je tužitelj pretrpio strah zbog štetnog događaja koji je zapravo on uzrokovao. Predlaže da se vještak pisano očituje na prigovore, a podredno da se vještak pozove na sljedeće ročište radi saslušanja i pojašnjenja samog nalaza i mišljenja.

53. Umješač je s obzirom na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar istakao da je načelno suglasan sa nalazom i mišljenjem, budući da je vještakinja došla do objektivno točno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju vlastitog stručnog znanja te uzimajući u obzir sve objektivne izvore podataka kojima se po nalogu suda i služio, a koji obuhvaća medicinsku dokumentaciju te razgovore sa samim tužiteljem. Nadalje, da uzimajući u obzir činjenicu da je vještakinja utvrdila kako tužitelj do trenutka štetnog događaja nije bio narušenog psihičkog stanja, kako se tijekom i nakon istog nije obraćao psihijatru kako je bez velikih poteškoća prihvatio novu školsku sredinu te kako su na njegov tadašnji razvoj poremećaja prilagodbe mogli utjecati i drugi stresori, ali i tadašnja dob tužitelja, te s obzirom na činjenicu da tužitelj ne trpi bilo kakve trajne posljedice u vezi štetnog događaja, bilo fizičke bilo psihičke, umješač smatra kako smatra neosnovanim postavljati predmetni odštetni zahtjev. Isto tako vještak nije nedvojbeno utvrdio da je došlo do povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo tužitelja.

54. S obzirom na prigovor tužitelja, tuženik pod 1., tuženika pod 2. i umješača sud je pozvao vještakinje psihijatrice dr. Arlene Sabljar da se usmeno sasluša na ročištu i da raspravi prigovore.

55. Na ročištu od 25. svibnja 2026. vještakinja psihijatrica dr. sc. Arlena Sabljar navela je da ostaje u cijelosti kod datog naloga i mišljenja, te je odgovarala na postavljena pitanja punomoćnika stranaka.

56. Na pitanje da li je bilo potrebno provoditi psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje i da li su se psihijatrijskim vještačenjem mogli dati odgovor na sva pitanja, vještakinja je odgovorila budući da se tada radilo o maloljetnoj osobi po psihijatrijskom gledanju na stanje stvari da bih svakako bila preporučila i psihologijsku obradu budući da postoje testovi kojima se procjenjuje stupanj doživljenog stresa isto tako i struktura osobnosti pa bi se moglo konkretno u ovom slučaju steći adekvatni uvid u strukturu osobnosti tužitelja kao i stupanj psihičkih oštećenja i smetnji koje bi eventualno se pokazale na psihologijskim testovima. Napomenula je, da je psihijatrijsko vještačenje trajalo dva sata, a radi se o psihijatrijskom egzamenu gdje se prati kompletno izlaganje osobe koju se vještači, način izlaganja, njegovo ponašanje tako da se ne radi samo o anamnestičkim podacima već se radi o cjelokupnoj psihijatrijskoj procjeni na osnovu koje uz stanje spisa i raspoloživu medicinsku dokumentaciju se donosi zaključak odnosno mišljenje. Navela je i da bi sigurno bilo bolje da je sve obavljeno puno ranije uključujući i psihijatrijsku obradu i psihološko vještačenje, a na insinuaciju da je tužitelj danas odrastao čovjek mogao davati disimulirajući ili poželjne odgovore koji bi išli njemu u korist mogu reći da upravo zbog toga postoje kontrolni testovi kojima se procjenjuje uopće valjanost samog psihologijskog testiranja pa tako i postoji test laganja u kome se može otkriti disimulacija iskrivljavanje istine. Na daljnji upit da li se i kod psihijatrijskog vještačenja provodi takav test da bi se eventualno moglo otkriti laganje, odgovorila je da psihijatar u tom smislu ne koristi testove već koristi egzamen za kojeg je trebalo 4 godine specijalizacije i 2 godine subspecijalizacije u mom konkretnom slučaju socijalne psihijatrije tako da je njena procjena temeljena na psihijatrijskim vještinama znanju i iskustvu. Tijekom razgovora sa tužiteljem gdje je sam rekao da ima određeni strah i nesigurnost kod prijelaza u novu školu, a sve je to napisala u anamnestičkim podacima, kako je očekivao, a da mu se u početku to i događalo jednu osudu okoline i da je imao određene ideje odnosa međutim da se relativno dobro adaptirao u novu školu i posebno da je postao privržen učitelju tjelesnog koji ga je učio i skijanje koje je bio organizirano sa školom i da je tamo ponovno osjećao sigurnost i prihvaćanje. Naglasio je pri tom kad se prebacio u drugu školu da je doživio osudu jer da su ga zvali da je to onaj iz Arbanasa koji je ubio onoga, polomio ga, slomio mu ruku, nogu glavu, mnogi su ga zaustavljali i ispitivali o svemu. On sam je anamnestičkim podacima naveo da se otprilike za mjesec i pol dana kompletno prilagodio radi se isključivo o anamnestičkim podacima, nije se javljao ni psihijatru, ni psihologu, ali uzevši u obzir samo događanje koje se dogodilo 1. veljače 2016. koji nalaz kliničkog psihologa od 10.2. dakle 10 dana od tog događanja psiholog klinički daje jasnu simptomatologiju poremećaja prilagodbe kod tužitelja i preporučuje između ostalog da u slučaju produbljivanja psihopatologije NČ mora tražiti psihijatrijsku pomoć koja mu se u tom slučaju preporuča. Da nije uočena nikakva psihopatologija kod NČ u tom vremenskom periodu psihologinja takvo što ne bi imala na uvidu. Tijekom egzamena je vodila računa o svemu što joj je tužitelj rekao. Ne može komentirati je li ili nije nešto rekao na sudu međutim i sam njihov egzamen bilo je postavljanje pitanja i propitivanja koje je trajalo dva sata. Bilo je situacija kojih se tek dodatno sjetio, a koji se tiču razdoblja prije ovog događaja, jer u ovom konkretnom slučaju drži da je važno pratiti kronologiju cijelog ovog događanja između dva dječaka koja je krenula puno prije ovog samog događaja koji se je zbio 1. veljače 2016. Naime, sukob između ova dva dječaka krenuo je sa situacijom negdje u petom ili šestom razredu kada je tužitelj bio optužen da je dotičnom dječaku izbio zub, nakon toga se sukob nastavio negdje u 6 razredu kad je NČ otuđen mobitel, u to doba to je za njega bilo stresno međutim danas to gleda s totalno neke druge točke gledišta, problem nastaje s njene točke gledišta kad dolazi do sporazuma između roditelja i škole da djeca od tada međusobno ne komuniciraju i da ostaju u istom razredu dvije godine bez komunikacije.Tu je učinjen najveći propust zato što i ovakva jedna situacija na tjelesnom odgoju koja bi trebala biti bezazlena završila teškim kaznenim djelom, stoga što je on rekao na sudu kojih detalja se prisjetio u tom trenutku i što je rekao njoj tijekom njenog egzamena ona je upravo procijenila naravno i kroz raniji uvid u spis o kakvom se stupnju traume radilo kod tog dječaka koji je u ovom slučaju ispao nasilnik, to je vrlo kompliciran proces jer se radi o vršnjačkom nasilju gdje u stvari imamo dvije žrtve i počinitelja i naravno onog koji je trpio nasilje, i zato je cijeli ovaj proces kompliciran, a njena je procjena bila da intenzitet psihičkih smetnji kod NČ nakon prve akutne stresne reakcije koja je trajala par dana i njegov strah odnosno tjeskoba koja ga je tad pratila po njenoj psihijatrijskoj procjeni bila je više vezana za strah od posljedica da bi mogao završiti u zatvoru uz osjećaj straha i krivnje što je učinio ŠČ jer u jednom trenu on naglašava posebno da ni on ni ŠČ nisu bili agresivne osobe znači da je zakazala komunikacija među njima i rješavanje konfliktnih situacija u pravo vrijeme. Tijekom egzamena kod tužitelja dominirao je u anamnezi strah da će završiti u zatvoru, da će biti osuđen od strane okoline, da se više nitko neće htjeti s njim družiti, da će ga svi procjenjivati kao kriminalca i mislim da je u tom trenutku to bio dominantni strah, htio je ostvariti kontakt sa ŠČ ali nije uspio direktno. Tužitelj i ŠČ nisu imali nikakav odnos, a niti komunikaciju, a bili su u istom razredu, a sa stajališta psihijatrijske struke nedostatak komunikacije može stvoriti agresiju koja nije izverbalizirana produbljavanje konflikta koji nije riješen i u jednom trenutku dođe do ovakve eskalacije sukoba između dva dječaka koji izgleda totalno neprimjeren za neku situaciju koja se dogodila na tjelesnom odgodu međutim pitanje je što se događalo s emocijama tih dječaka u odnosu jedan naspram drugoga. Sukob ne znači samo sa psihijatrijske struke brahijalnu agresivnost već su to svi oblici međusobnog nesporazuma koji može rezultirati ozbiljnijim posljedicama, mogu biti verbalni, mogu biti neverbalni, mogu biti manipulativni i druge vrste. Njeno mišljenje je da se njihovi neriješeni međusobni odnosi od prije svakako doprinijeli ovome samom događaju jer ovo je bio trenutak u biti brahijalne agresivnosti koji nije bio primjeren ambijentnoj situaciji znači da je morao imati veze sa njihovim ranijim neriješenim emocionalnim odnosima. Misli da joj je tužitelj govorio o događajima prije petog razreda osnovne škole i prije tog događaja NČ bio izložen bullyingu i drugi dviju dječaka gdje nije znao pravi razlog takvog njihovog odnosa prema njima ali svakako je to napomenuo da je jedan dječak odselio u neku drugu školu. Izvršila je u ispis iz e-dnevnika. Bilo je svakakvih bilješki između ostalog u zadnje vrijeme je nekih određenih nedisciplina za koje nije bio posebno sankcioniran. Ako dvojica učenika imaju povijest kao što imaju njih dvoje ranijih sukoba koji nisu bili ni mali ni beznačajni, a prvi je bio da je ŠČ izbio zub i pri čemu ga je naružio, na kraju se uspostavilo da nije, a drugi je bio već sljedeću godinu kad mu je ukraden mobitel, nakon čega to nikad nije niti priznao NČ kaže nije mi se nikad niti ispričao mobitel je toj i današnjoj generaciji toliko bitan Misli da taj sukob među njima se definitivno morao razriješiti, a ne prekinuti sa komunikacijom jer ništa nije riješeno, jer ovo je konfliktna situacija koja nije bila riješena nego samo prekinuta zabranom komunikacije među njima, konflikt je i dalje ostao i mogao je razviti sigurno distres kod oba učenika.

57. Tužitelj je predložio da se provede kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje, dok je umješač je na ročištu od 5. lipnja 2026. predložio novo vještačenje po vještaku psihijatrijske struke ukoliko sud odbije prijedlog tužitelja da se provede kombinirano vještačenje.

58. Provedeno medicinsko vještačenje po vještakinji psihijatrici dr. Arleni Sabljar ovaj sud je utvrdio istinitim i vjerodostojnim te izvršeno stručno i profesionalno temeljeno na medicinskoj i dokumentaciji u ovom spisu te razgovorom sa tužiteljem. Naime, tužitelj je predložio da se provede kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje, dok je umješač je na ročištu od 5. lipnja 2026. predložio novo vještačenje po vještaku psihijatrijske struke ukoliko sud odbije prijedlog tužitelja da se provede traži novo vještačenje po drugom vještaku psihijatrijske struke, ovaj sud je odbio kako prijedlog da se provede kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje, a podredno da se provede vještačenje po drugom vještaku psihijatrijske struke jer vještakinja tijekom saslušanja odgovorila na sva pitanja i obrazložila sve prigovore, pa je tako na prigovor tužitelja da li potrebno provoditi psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje istakla da je psihijatrijsko vještačenje trajalo dva sata, a radi se o psihijatrijskom egzamenu gdje se prati kompletno izlaganje osobe koju se vještači, način izlaganja, njegovo ponašanje tako da se ne radi samo o anamnestičkim podacima već se radi o cjelokupnoj psihijatrijskoj procjeni na osnovu koje uz stanje spisa i raspoloživu medicinsku dokumentaciju se donosi zaključak odnosno mišljenje, što je ovaj sud i prihvatio.

59. Na temelju propisa iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a valjalo je zbog povrede prava osobnosti – pravo na tjelesno i duševno zdravlje (članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a) tužitelju dosuditi na ime naknade neimovinske štete zbog pretrpljenog straha jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 7 dana, strah slabijeg intenziteta 35 dana te je tužitelj na stresni događaj razvio poremećaj prilagodbe Dg: F43.2 radi čega je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5 %, novčanu naknadu u iznosu od 5.309,26 EUR.

60. U odnosu na potraživanje tužitelja na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava na dostojanstvo, ugled i čast ovaj sud nalazi da zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, povreda prava na dostojanstvo, ugled i čast sadržana je u osobnom osjećaju vlastite vrijednosti, poštovanja i uvažavanja kod drugih u društvu, a prilikom prelaska u novu školu tužitelja kako proizlazi iz iskaza svjedokinje ĐČ, nije imao poteškoća u prilagodbi kako prema drugim učenicima odnosno kako u socijalizaciji tako i u učenju te je osmi razred završio sa vrlo dobrim uspjehom, a čiji iskaz je sud prihvatio kao istinit. Također vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je moglo doći do povrede na dostojanstvo, čast i ugled, a sud je zauzeo stav da nije došlo do povrede budući da je tužitelj uspješno završio osmi razred i dobro se uklopio u razrednu sredinu. Stoga je ovaj sud odbio zahtjev tužitelja za na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava na dostojanstvo, ugled i čast u iznosu od 3.318,30 EUR.

61. Nadalje, ovaj sud nalazi da nije došlo do povrede prava na obrazovanje na strani tužitelja, jer je u konkretnom slučaju nesporno da je tužitelj do 9. veljače 2016. bio učenik Osnovne škole Krune Krstića te se na prijedlog svoje majke premjestio u drugu školu Šimuna Kožičića-Benje gdje je završio osmi razred osnovne škole. Saslušanjem svjedoka ĐČ, stručni suradnik psiholog, ČČ, razrednice i ĆŠ profesora tjelesnog utvrđeno je da je tužitelja uspješno završio osmi razred osnovnu školu i da se dobro uklopio u razrednu sredinu, odnosno da nije bilo nikakvih poteškoća sa prilagodbom na novu školu, a čijim iskaze je sud prihvatio kao istinite. Stoga je ovaj sud odbio zahtjev tužitelja zbog povrede prava na obrazovanje u iznosu od 2.654,63 EUR.

62. Na temelju odredbi iz članka 1092. ZOO-a sud je utvrdio da je tužitelj kao oštećenik pridonio da šteta bude veća nego što bi inače bila pri čemu ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a to je da tužitelj svojim postupanja pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30 %. Stoga je valjalo od dosuđenog iznosa naknade štete od 3.318,30 EUR umanjiti za tužiteljev doprinos od 30 %, što iznosi 2.322,81 EUR.

63. S obzirom na prigovor zastare tuženika pod 2. i umješača u konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok iz članka 230. stavak 1. ZOO-a koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Kako se u konkretnom slučaju potražuje naknada nematerijalne štete povodom štetnog događaja od 1. veljače 2016., s dospijećem istog dana, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 12. listopada 2016. proizlazi da potraživanje tužitelja nije u zastari jer nije protekao trogodišnji zastarni rok.

64. Sukladno navedenom, tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 2.322,81 EUR te je naloženo tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 2.322,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe i to 12. listopada 2016. (članka 1103. ZOO-a), a ne od dana nastanaka štetnog događaja od 1. veljače 2016., do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a. Dok je odbijen tužitelj za preostali iznos od 995,49 EUR zbog povrede prava osobnosti – pravo na tjelesno i duševno zdravlje kako je obrazloženo u točki 62. ove presude. Kako je obrazloženo u točki 60. i 61. ove presude tužitelj je odbijen za iznos od 5.972,93 jer kod tužitelja nije došlo do povrede prava na dostojanstvo, ugled i čast i nije došlo do povrede prava na obrazovanje.

65. Na temelju odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. dalje ZPP.), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. dalje Tarifa), tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i to za sastav tužbe od 12. listopada 2016. prema Tbr. 7. toč. 1. - 200,00 EUR, pristup na ročište od 31. siječnja 2017. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 27. lipnja 2017. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 16. listopada 2018. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 12. veljače 2019. prema Tbr. 9. toč. 1.-200,00 EUR, pristup na ročište od 31. ožujka 2022. prema Tbr. 9. toč. 1.-200,00 EUR, pristup na ročište od 21. ožujka 2023. prema Tbr. 9. toč. 1.-200,00 EUR, pristup na ročište od 31. kolovoza 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 22. rujna 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 26. rujna 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 10. prosinca 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. -200,00 EUR, pristup na ročište od 8. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1.-200,00 EUR, sastav podneska od 3. ožujka 2026. prema Tbr. 8. toč. 1.- 200,00 EUR, pristup na ročište od 25. svibnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1.-200,00 EUR, što iznosi 2.800,00 EUR uvećeno za PDV 25 %, što iznosi 3.500,00 EUR, a s obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 20 % iznosi 700,00 EUR uvećano za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 873,18 EUR, ukupno iznosi 1.573,18 EUR. Odbija se trošak sastava podneska od 22. rujna 2023. jer isti nije ni nastao, jer ne prileže spisu.

66. Sud je donio odluku kao u točki IV. ove presude, odbijajući zahtjev tuženika za naknadom troškova iz sljedećih razloga.

67. Tužitelj (svaki tužitelj) tijekom cijelog postupka samostalno raspolaže sa svojim tužbenim zahtjevom (čl. 3. st. 1. ZPP-a), a temeljem propisa iz čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

67. 1. U konkretnom slučaju tužitelj je djelomično uspio u ovoj parnici sa 20 %, svojeg tužbenog zahtjeva, tuženici su mu dužni nadoknaditi troškove postupka upravo u tom razmjernom dijelu u iznosu 20 %, iako su troškovi tužitelja stvarno iznosili 100%, no priznati su mu svega 20 % koliko je tužitelj i postigao uspjeh. Uspjeh tuženika u ovom postupku za 80 % ne znači ujedno i njihovo pravo da im tužitelj radi čije se tužbe i tužbenog zahtjeva i vodio ovaj postupak i nadoknadi njihove troškove u tom omjeru. Tužitelj je taj koji je u konačnici uspio u ovoj parnici, doduše samo sa 20 %-tnim uspjehom, ali je uspio, a ne tuženici.

67.2. Tuženici nisu postavili tužbeni (protutužbeni) zahtjev i sud je bio dužan odlučiti samo o jednom tužbenom zahtjevu, onom kojeg je postavio tužitelj u tužbi. Stoga, uspjeh tuženika u razmjeru 80 % ne znači ujedno i da oni imaju pravo na naknadu troškova u tom omjeru, jer u tom slučaju se ne bi ostvarila svrha i cilj vođenja ovoga i bilo kojeg drugog sudskog parničnog postupka, a to je pružanje po podnesenoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ovdje tužitelja, sudske zaštite u smislu potraživanja naknade s osnova naknade štete nakon pružene sudske zaštite, odnosno odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu, da mu tuženik i nadoknadi troškove koje je tužitelj imao razmjerno njegovom uspjehu.

67.3. Sud skreće i pozornost na postojanje recentne prakse Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, broj Odluke: 28963/10 od 18. srpnja 2013. (poveznica do odluke je portal IUS-INFO) u kojem predmetu radi naknade štete je tužitelj uspio sa razmjerno malim postotkom, a naloženo mu je bilo po presudama domaćih sudova da je dužan nadoknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj 19.000,00 kuna za troškove postupka u kojem je tužitelj uspio i tužena Republika Hrvatska mu bila dužna isplatiti 24.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete i 8.300,00 kuna za troškove postupka. Dakle tužitelj koji je u tom postupku uspio je bio dužan nadoknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj dvostruko viši iznos njezinih troškova nego što je iznosio njegov iznos troškova.

67.4. Naime, ukoliko bi se jednostavno matematički primijenila odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a, tada bi se u konkretnoj parnici pod pretpostavkom da su svi zatraženi troškovi tuženika i osnovani, a samo tuženici pod 1. i 2. su ukupno potraživali 5.250,00 EUR bez troškova umješača, to onda znači da bi čistom matematičkom metodom tužitelj morao nadoknaditi tuženicima višestruko veće novčane iznose troškova postupka nego što mu je dosuđena naknada štete, a što zasigurno nije cilj ni svrha odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i takvo matematičko računanje protivi se i načelu da troškovi postupka ne bi smjeli nadmašiti vrijednost pravnog interesa radi čije je zaštite nastao spor.

Pag, 8. lipnja 2026.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku pod 1. po punomoćniku

3. Tuženiku pod 2. po punomoćniku

4. Umješaču po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte