REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-306/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Jeličić&Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Koranska ulica 2, 10000 Zagreb, OIB: 79517545745, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o., radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 8. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu Hanza Media d.o.o. Zagreb, OIB: 79517545745, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove manje obračunate i isplaćene plaće u bruto iznosu, isplati tužiteljici ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.311,55 EUR s kamatom koja do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine mjesečne iznose teče:
na iznos od 137,95 EUR od 16. travnja 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. svibnja 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. lipnja 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. srpnja 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. rujna 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. listopada 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. studenog 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. prosinca 2019.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. siječnja 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. veljače 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. ožujka 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 96,56 EUR od 16. travnja 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 96,56 EUR od 16. svibnja 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 117,25 EUR od 16. lipnja 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. srpnja 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. kolovoza 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. rujna 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. listopada 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. studenog 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. prosinca 2020.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. siječnja 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. veljače 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. ožujka 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. travnja 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. svibnja 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. lipnja 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. srpnja 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. kolovoza 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. rujna 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. listopada 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. studenog 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. prosinca 2021.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. siječnja 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. veljače 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. ožujka 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. travnja 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. svibnja 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. lipnja 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. srpnja 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. kolovoza 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. rujna 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. listopada 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. studenog 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,99 EUR od 16. prosinca 2022.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. siječnja 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. veljače 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. ožujka 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. travnja 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. svibnja 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. lipnja 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. srpnja 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,98 EUR od 16. kolovoza 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. rujna 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. listopada 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,96 EUR od 16. studenog 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. prosinca 2023.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. siječnja 2024.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. veljače 2024.g. pa do isplate;
na iznos od 137,95 EUR od 16. ožujka 2024.g. pa do isplate i
na iznos od 137,95 EUR od 16. travnja 2024.g. pa do isplate.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.515,45 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 11.04.2024. godine tužiteljica navodi da Između tužiteljice, s jedne strane kao radnika, i društva Slobodna Dalmacija d.d.Split, s druge strane kao poslodavca, dana 19. prosinca 2012.g. sklopljen je Ugovor o radu. Ističe se da je tim ugovorom utvrđeno da će tužiteljica obavljati poslove šefa odjela te da je ugovoreno da će poslodavac tužiteljici isplaćivati osnovnu plaću u iznosu određenom za koeficijent složenosti 3,34, kao i dodatke na plaću predviđene Zakonom i Pravilnikom o radu. Navodi se da je nakon odlaska u mirovinu zaposlenice PE, tužiteljica dana 1. svibnja 2016.g.preuzela njezine poslove, tj. poslove platnog prometa i vođenja žiro računa društva Slobodna Dalmacija d.d. Ističe se da je koeficijent složenosti navedenih poslova iznosio 3,75 pa da je poslodavac tužiteljici od dana kada je preuzela obavljanje tih poslova, dakle od 1. svibnja 2016.g., trebao tužiteljici isplaćivati osnovnu plaću primjenjujući koeficijent složenosti 3,75, umjesto koeficijenta 3,34, a koji da je primjenjiv na poslove koje je tužiteljica ranije obavljala. Nadalje je navedeno da je dana 1. lipnja 2019.g. društvo Slobodna Dalmacija d.d. pripojeno tuženiku, društvu Hanza Media d.d. te da je tužiteljici upućena obavijest o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca u neizmijenjenom obliku od 11. ožujka 2019.g.Navodi se da je nakon primitka navedene obavijesti i prijenosa ugovora o radu tužiteljica u više navrata od poslodavca tražila usklađenje koeficijenta i osnovne plaće s radnim mjestom na kojem radi i poslovima koje obavlja, no da tuženik do danas nije udovoljio njezinom zahtjevu. Zaključno je navedeno da je u razdoblju od 1. svibnja 2016.g. pa do danas tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću u iznosu određenom prema koeficijentu složenosti 3,34, umjesto u iznosu određenom prema koeficijentu složenosti 3,75, a koji se primjenjuje na poslove koje je tužiteljica u tom razdoblju obavljala. U navedenom smislu tužiteljica tužbom potražuje na ime manje obračunate i isplaćene plaće u bruto iznosu u razdoblju od svibnja 2016.godine do ožujka 2024.godine ukupan iznos od 13.105,25 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 21.04.2026.godine sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Buljan (list 193-196 spisa), a za utuženo razdoblje od travnja 2019. godine do travnja 2025.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 18-19 spisa) navodi da tužiteljica smatra kako joj pripada pravo na isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 13.105,25 EUR i zateznih kamata za razdoblje od svibnja 2016. do ožujka 2024. Ističe se da tužiteljica svoje potraživanje pokušava opravdati time da je 19. prosinca 2012. sklopila Ugovor o radu za radno mjesto šef odjela s koeficijentom složenosti poslova 3,34, te da je nakon odlaska u mirovinu zaposlenice PE preuzela 1. svibnja 2016. njezine poslove platnog prometa i vođenja žiro računa društva Slobodna Dalmacija d.d., te da koeficijent složenosti poslova koje je obavljala JE iznosi 3,75 i da joj je zbog toga poslodavac trebao isplaćivati plaću u skladu s tim koeficijentom složenosti poslova, te da je 1. lipnja 2019. nakon pripajanja društva Slobodna Dalmacija d.d. tuženiku - njezin ugovor prenesen na novog poslodavca, te da je tužiteljica u nekoliko navrata pozivala tuženika da uskladi koeficijent složenosti poslova, ali da se poslodavac na njezine pozive oglušio. U navedenom smislu tuženi ističe da tužiteljica smatra da joj je tuženik bio u obvezi isplaćivati plaću u skladu s koeficijentom složenosti poslova 3,75, te da joj se isplati razlika plaće, iako u utuženom razdoblju nije imala sklopljen ugovor o radu za poslove za koje je predviđen koeficijent složenosti poslova 3,75. S tim u vezi, tuženik navodi da tužiteljica ne raspolaže ugovorom o radu koji bi bio osnova za njezino potraživanje, da nikada s poslodavcem nije sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova platnog prometa i vođenja žiro računa, ali i to da ne raspolaže ni sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je radila poslove bivše kolegice i da joj pripada pravo na koeficijent složenosti poslova u iznosu od 3,75. Ujedno tuženik navodi da Dakle, tužiteljica ne može u okviru tužbe radi isplate dokazivati postojanje ugovora o radu i sud i da želi, ne može raspravljati o visini tužbenog zahtjeva jer osnova, još se jednom ponavlja, nije i ne može biti dokazana. Tuženik ističe da personalni dokazi koje je predložila tužiteljica – svoje saslušanje i saslušanje svjedokinje za koju nije jasno na koje okolnosti bi trebala biti saslušana - ne mogu dokazati osnovu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare, budući da je utuženo razdoblje od unatrag skoro 10 godina. Također se navodi da iako na tuženiku nije teret dokaza, budući da se negativne činjenice ne mogu dokazivati, ističe da nije točno da tužiteljica od 1. svibnja 2016. obavlja poslove svoje bivše kolegice, već navodi da je tužiteljica obavljala poslove u skladu s ugovorom o radu koji je sklopila s poslodavcem.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 19.12.2012.godine (list 8-9 spisa); obavijesti o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 11.03.2019.godine (list 11 spisa); podataka o isplati plaće (list 12-14 spisa); Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka CE (list 28-29 spisa), te tužiteljice ME (list 29-31 spisa), svjedokinje IE (list 32-33 spisa); svjedokinje TE (list 34-35 spisa); obračunskih lista plaće tužiteljice (list 43- 176 spisa);nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan (list 184-188 spisa).
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
5. Među strankama nije sporna činjenica da je između Slobodne Dalmacije d.d. i tužiteljice zaključen ugovor o radu 19.12.2012.godine, a temeljem kojeg je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena kao šef odjela, te da je temeljem tog ugovora o radu ugovoreno člankom 5. tog ugovora da će Slobodna Dalmacija d.d. tužiteljici za obavljanje poslova iz članka 1. tog ugovora u redovitom radnom vremenu isplaćivati osnovnu plaću u iznosu određenom za koeficijent složenosti 3,34, kao i dodatke na navedenu plaću predviđene Zakonom i Pravilnikom o radu. Navedene činjenice proizlaze nesporno iz pregledanog ugovora o radu od 19.12.2012.godine (list 8-10 spisa). Također je nesporno da je navedeni ugovor o radu tužiteljice sukladno članku 137. Zakona o radu prenesen na društvo Hanza Media d.o.o. s danom 01.04.2019.godine,a koja činjenica proizlazi iz pregledane obavijesti o prenošenju ugovora o radu od 11.03.2019.godine (list 11 spisa), a kojom Slobodna Dalmacija d.d. obavještava tužiteljicu da će njen ugovor od 01.04.2019.godine biti prenesen na Hanza Mediu d.o.o., te da se isti prenosi u neizmjenjenom obliku, te da novi poslodavac Hanza Media d.o.o. preuzima sa danom prenošenja u neizmjenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je zaposlenica Slobodne Dalmacije d.d. JE koja je obavljala poslove vođenja platnog prometa i žiro računa društva otišla u mirovinu sa danom 30.04.2016.godine te da je za poslove koje je ista obavljala bio predviđen koeficijent složenosti poslova 3,75. Iz iskaza saslušane svjedokinje IE proizlazi da je tužiteljica otišla u mirovinu u travnju 2025, a koju činjenicu stranke u postupku ne ospravaju.
6. Ono što je među strankama sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je tužiteljica počevši od 01.svibnja 2016.godine preuzela poslove platnog prometa i vođenja žiro računa društva Slobodna Dalmacija d.d. od radnice PE koja je otišla u mirovinu, te da li je stvarno i obavljala te poslove u utuženom razdoblju, te pripada li istu za utuženo razdoblje plaća prema koeficijentu složenosti tih poslova 3,75 i samim time zatražena neisplaćena razlika plaće između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala prema koeficijentu složenosti poslova 3,75 i koeficijentu složenosti poslova 3,34, a kojeg je tužiteljica ostvarivala prema ugovoru o radu zaključenom 19.12.2012.godine. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut u odgovoru na tužbu tuženika navedeni prigovor je neosnovan. Naime, tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 21.04.2026.godine, a kojim ista potražuje isplatu s osnove manje obračunate i isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2019. do travnja 2025.godine. Budući da je odredbom članka 139. ZR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a nije proteklo pet godina od svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja iz podneska tužiteljice od 21.04.2026.godine budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 11.04.2024.godine u tom smislu je neosnovan prigovor zastare potraživanje istaknut od strane tuženika u odgovoru na tužbu.
7. Iz iskaza saslušanog svjedoka CE (list 28-29 spisa) proizlazi da isti navodi da je tužiteljica radila u financijskoj službi kod tuženika na naplati potraživanja, ali da se ta financijska služba smanjila u smislu obima poslova sa vremenom. Navodi da on nije upoznat s činjenicom koje je poslove tužiteljica točno radila nakon navedenih poslova naplate potraživanja u financijskoj službi niti zna točno koje poslove je radila zaposlenica JE jer ističe da bi se ti podaci mogli zatražiti bilo uvidom u ugovore o radu bilo od nadređenih osoba. Svjedok ističe da nakon odlaska u mirovinu radnice PE na njeno radno mjesto nije zaposlena druga osoba. U odnosu na činjenicu tko je obavljao poslove PE nakon njenog odlaska u mirovinu, isti navodi da ne zna točno, da to treba pitati nadređene, ali da zna da je JE bila stimulirana da ode u prijevremenu mirovinu budući se smanjivao obim poslova na njenom radnom mjestu. Svjedok navodi da su radnici imale ugovore o radu i koeficijente sukladno radnom mjestu koje obavljaju. Nadalje iz iskaza svjedoka CE proizlazi da tužiteljica i JE nisu imale isti koeficijent s obzirom na poslove koje obavljaju. U odnosu na činjenicu da li su mijenjali ugovore o radu onim radnicima koji su preuzeli poslove PE, s obzirom da je obavljala različite poslove od tih radnika i za njih imala drugačiji koeficijent obračuna plaće svjedok navodi da se ne sjeća da li su mijenjali ugovore o radu, ali da zna da su radnici koji su bili stimulirani za prijevremeni odlazak u mirovinu otpremninama da su se njihovi poslovi raspoređivali na druge djelatnike u okviru slobodnog radnog vremena tih djelatnika. Svjedok se ne sjeća da li je tužiteljica tražila izmjenu svog ugovora o radu isti navodi da se ne sjeća da li su radnici tražili izmjenu ugovora o radu, a koji bi se odnosili na povećanje plaće.
8. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je ona temeljem ugovora o radu zaključenog 19.12.2012. radila na radnom mjestu šefa odjela za naplatu potraživanja kod tuženika te da joj je koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 3,34. Nadalje navodi da je od 1.5.2016. preuzela poslove umirovljenice PE, a da je JE obavljala na istom odjelu financijskom poslove šefa odjela i to vođenja i kontrole platnog prometa Slobodne Dalmacije. U odnosu na činjenicu koje je poslove tužiteljica obavljala kad je preuzela poslove PE, ista navodi da je surađivala sa otprilike nekih 6 banaka kao što su Adico, OTP, Jadranska banka, Zaba… te da je vršila sva plaćanja vezano za suradnju s tim bankama te da je Slobodna Dalmacija tek od 1.04.2019. bila pripojena društvu Hanza media. Ista ističe kako se poslovi koje je preuzela od 1. svibnja 2016. od PE jesu smanjivali, ali da nisu u potpunosti nestali. U odnosu na činjenicu koji je bio koeficijent za obračun plaće za poslove koje je radila JE, ista navodi da je to bio koeficijent 3,75. Tužiteljica napominje u svom iskazu da joj od 2012. godine plaća nije povećana. U odnosu na činjenicu je li tužiteljica tražila ikada službenim putem od poslodavca da joj izvrši izmjenu njenog ugovora o radu i to da joj izmijeni koeficijent na temelju kojeg joj se obračunava plaća, obzirom da je preuzela poslove djelatnice PE, ista navodi da je to tražila u više navrata putem dopisa, i to SE, kao i putem razgovora, ali sve posredstvom direktorice IE, te navodi da nije nikada izmjenu ugovora tražila osobno već putem direktorice IE budući je uvijek poštivala hijerarhiju. Tužiteljica nadalje napominje da je za sve bankovne transakcije na svim spomenutim bankama ona bila potpisnik tih transakcija, a također i gospodin SE koji je bio odgovorna osoba te da postoje i kopije naloga na kojima se vidi da je ona potpisnik tih dokumenata i da je ona izvršitelj istih. U odnosu na činjenicu tko je ranije bio potpisnik svih plaćanja kod banaka te svih transakcija, tužiteljica navodi da je ranije potpisnik spomenutih transakcija bila JE, a da je odmah nakon odlaska PE u mirovinu ona postala potpisnik navedenog. U odnosu na činjenicu da li je njeno preuzimanje poslova od ranije zaposlenice PE uključivalo i dodatne odgovornosti, ista navodi da je svakako uključivalo nove odgovornosti jer da je ona preuzimanjem tih poslova radila s velikom količinom novca, koje da je po potrebi na određene vremenske periode i oročavala. Također u odnosu na činjenicu da li je ona nastavila raditi i svoje poslove kad je JE otišla u mirovinu, tužiteljica navodi da nije mogla u cijelosti obavljati svoje poslove prema ugovoru o radu, nakon što je preuzela poslove PE, već da je njene poslove dijelom preuzela kolegica HE te navodi da je radila dosta prekovremeno. U odnosu na činjenicu je li nakon pripajanja Slobodne Dalmacije 2019. Zagreb bio na neki način uključen u ove poslove koje je ranije obavljala JE, tužiteljica odgovara da su oni bili dijelom upleteni u to budući da je ona trebala dostavljati izviješća upravi u Zagrebu ali da je ona osobno bila odgovorna za poslovnu jedinicu [adresa] te i dalje vršila plaćanja vezano za OTP banku i PBZ banku, te za Dubrovački vjesnik prema bankama OTP, PBZ i RBA, te vršila sva tjedna izvješća plana plaćanja za poslovnu jedinicu [adresa] za Dubrovački vjesnik, dnevni plan plaćanja, izvještaje o priljevu i odljevu za Slobodnu, za Dubrovački vjesnik, znači sve što se odnosilo glede sredstava za Slobodnu Dalmaciju i Dubrovački vjesnik.
9. Iz iskaza saslušane svjedokinje IE proizlazi da je ona u sporno vrijeme radila kao direktorica financijske službe u Slobodnoj Dalmaciji, a nakon pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji da je 2019. bila šef financija poslovne jedinice Slobodne Dalmacije, te da su njeni svi poslovi službe ostali isti. Navodi da je tužiteljica prije pripajanja Slobodne Dalmacije tuženiku radila na radnom mjestu šefa odjela naplate prema svom ugovoru o radu, a da je 1. svibnja 2016. nakon odlaska u mirovinu zaposlenice PE preuzela njene poslove platnog prometa i vođenja žiro računa društva Slobodna Dalmacija d.d. Također navodi da tužiteljica prilikom preuzimanja poslova od PE nije zaključila sa Slobodnom Dalmacijom nikakav ugovor o radu o obavljanju tih poslova već da je nastavila raditi te poslove koji su ostali u navedenoj službi te da joj je ona osobno rekla da dođe raditi te poslove u očekivanju toga da će se u nekoj budućnosti sve to u pravnom smislu i regulirati po pitanju obavljanja navedenih preuzetih poslova. Potvrđuje činjenicu da je tužiteljica od 1. svibnja 2016. uistinu i obavljala preuzete poslove od zaposlenice PE. Svjedokinja navodi da je tužiteljica poslove koje je preuzela od PE obavljala sve do svog odlaska u mirovinu.U odnosu na činjenicu zna li svjedokinja koliki je bio koeficijent složenosti poslova za poslove radnog mjesta kojeg je obavljala tužiteljica prije preuzimanja poslova od PE svjedokinja navodi da posao šefa odjela naplate ima koeficijent 3,34 a posao platnog prometa i vođenja žiro računa društva Slobodna Dalmacija 3,75. Svjedokinja navodi da misli da je Slobodna Dalmacija pripojena Hanza mediji 1. travnja 2019. Također svjedokinja ističe da je ona osobno u više navrata tražila od direktora tuženika da se regulira pitanje obavljanja poslova te priznanja koeficijenta složenosti poslova tužiteljici za poslove koje je tužiteljica preuzela od PE od 1. svibnja 2016., ali da nije naišla na nikakav odgovor po tom pitanju. Također svjedokinja ističe da misli da je tužiteljica negdje u travnju ove godine išla u mirovinu. U odnosu na činjenicu koju vrstu poslova je tužiteljica radila do odlaska PE u mirovinu, svjedokinja navodi da je tužiteljica do tog trenutka radila poslove naplate kupaca, kompenzacije, cesije, obračuni kamata, zaprimanje instrumenata osiguranja plaćanja, slanje istih na naplatu, provjera ugovora kupaca itd, te da je ove poslove tužiteljica nastavila raditi i nakon 2016.godine, te da je Zagreb preuzeo jedan manji dio poslova naplate kupaca, a ne vjerovnika. Navodi da su mali kupci ostali Splitu, a samo oni koji su bili važni za Zagreb da su prebačeni Zagrebu. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da je svakodnevno zbog tih poslova bio prekovremeni rad, koji nikad nije bio ni plaćen, ni evidentiran, odnosno da je bio evidentiran na kartici dolazaka i odlazaka radnika na posao i s posla, ali da nije bio plaćen. Naposljetku ista navodi da poznaje zaposlenicu RE, ali da ne zna koji je bio njen opis poslova i koeficijent složenosti poslova zbog toga što da je taj dio odrađivan u Zagrebu jer da je ta gospođa bila u Zagrebu kao zaposlenik. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je tužiteljica otišla u mirovinu u travnju 2025.
10. Iz iskaza saslušane svjedokinje TE proizlazi da je ona direktor financija kod Hanza medie počevši od 1. siječnja 2017. Navodi da ona ne poznaje osobno djelatnicu ČE budući je JE otišla u mirovinu prije nego je ona postala direktor financija kod Hanza medije. Ističe da ona samo zna koje je poslove radila tužiteljica, a da se taj rad može podijeliti na dva razdoblja i to razdoblje do pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji i razdoblje od pripajanja Slobodne Hanza mediji. U tom smislu navodi da je tužiteljica do trenutka pripajanja Slobodne Hanza mediji do 2019. radila financijske poslove u djelokrugu financijskog platnog prometa i to prvenstveno planove plaćanja dobavljača za Slobodnu Dalmaciju i Dubrovački vjesnik. Svjedokinja navodi da je te poslove tužiteljica radila zajedno s IE te da su one skupa pripremale planove plaćanja koji da su slali Zagrebu da ih pregleda, a da ih je morala pregledati i ona osobno radi usklađivanja te bi nakon toga usklađivanja tužiteljica vršila plaćanja sa računa Slobodne Dalmacije. Navodi da je za spomenute poslove koje je tužiteljica tada obavljala tužiteljici koeficijent složenosti poslova iznosio prema ugovoru o radu 3,34. Svjedokinja nadalje navodi da potvrđuje činjenicu da je tužiteljica prije pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji vršila poslove platnog prometa za Slobodnu i Dubrovački vjesnik, a nakon što se Slobodna pripojila Hanza mediji da je ista prestala postojati, pa da su se zatvorila i većina računa preko kojih je Slobodna poslovala, te da se platni promet s tih računa koji su bili zatvoreni prebacio u Zagreb. Napominje da nakon što se Slobodna pripojila Hanza mediji da su ostala dva poslovna žiro računa putem kojih je tužiteljica imala ovlaštenje obavljati platni promet. Navodi da je tužiteljica i nadalje pripremala platne planove i dostavljala ih u Zagreb, ali da se ta količina posla nakon pripajanja Slobodne Hanza mediji dosta smanjila. Navodi da je tužiteljica prije pripajanja također brinula o naplati potraživanja Slobodne Dalmacije, a da se pripajanjem i taj dio posla većim djelom centralizirao i prebacio u Zagreb.U odnosu na činjenicu je li tužiteljica ikad tražila poslodavca da joj prizna veći koeficijent složenosti poslova od koeficijenta kojeg je imala prema postojećem ugovoru o radu, svjedokinja navodi da je to tužiteljica tražila i od nje u usmenom razgovoru, ali da je za takve poslove Hanza medija imala i druge djelatnike koji su imali i manje koeficijente, a da su obavljali i puno veći broj platnih transakcija za niži koeficijent, a da u tom trenutku pored toga nije bilo moguće udovoljiti tužiteljici jer da je društvo bilo u situaciji predstečaja, ali i lošoj općenito financijskoj situaciji. Navodi da ne zna točan datum kad je tužiteljica otišla u mirovinu ali da je to bilo otprilike prije par mjeseci. U odnosu na činjenicu da li su navedeni drugi djelatnici također imali punomoć na ta dva računa koja su ostala u nadležnosti Poslovne jedinice Split, ista navodi da misli da da, ali u slučaju da nisu, da su bili ovlašteni na veći broj svih drugih računa za navedene platne transakcije Hanza medije. U odnosu na činjenicu da li postoji radnik koji se može usporediti s tužiteljicom po opisu poslova i koliki je njegov koeficijent složenosti poslova, svjedokinja navodi da je u Hanza mediji bila zaposlena radnica RE, a koja da je obavljala identične poslove kao i tužiteljica, a povremeno da je mijenjala i djelatnicu ŠE kad bi bila na godišnjem odmoru, te da je koeficijent RE za obavljanje tih poslova iznosio 3,17 a da je tijekom 2022. taj koeficijent korigiran misli na 3,30. U odnosu na činjenicu koliki dio poslova i koji točno dio je preuzeo Zagreb nakon pripajanja, svjedokinja odgovara da je glavnina posla i to ne samo poslovi platnog prometa nakon pripajanja Slobodne Hanza mediji prebačena na Zagreb na Hanza mediju, a što se tiče platnog prometa neki računi da misli da su zatvoreni, kao npr. Jadranska banka i sl. Navodi da dio posla koji je ostao na kolegicama u Splitu je bio takav da su one plan plaćanja i dalje dostavljale Zagrebu i obično da je to bilo vezano za neke specifične dobavljače i da bi se to odobravalo i plaćalo. Navodi da što se tiče naplate potraživanja tipa prodaje oglasnog prostora da je to prešlo u Zagreb, a da su kod tužiteljice ostale neke specifične naplate kao što je najam prostora i sl. Svjedokinja ističe da da nije zaposlen novi radnik nakon što je tužiteljica otišla u mirovinu.
11. Temeljem odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o radu (''NN''93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje mu poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, temeljem odredbe članka 92. stavka 1. ZR-a je propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, te sukladno stavku 2. istog članka plaća i naknada plaće se isplaćuje u novcu, a sukladno stavku 3. istog članka ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, te sukladno stavku 4. istog članka je propisano da su plaća i naknada plaće u smislu ovog Zakona plaća i naknada plaće u bruto iznosu.
12. Iz iskaza saslušane tužiteljice, a kojeg ovaj sud smatra logičnim i uvjerljivim proizlazi da je ista od 01.05.2016.godine preuzela poslove koje je do tada obavljala zaposlenica JE, te da su ti poslovi obuhvaćali vođenje i kontrolu platnog prometa društva, upravljanje poslovnim računima, te komunikaciju sa više poslovnih banaka, izradu dnevnih i tjednih planova, plaćanja, izvješća o priljevima i odljevima sredstava i vršenje bankarskih transakcija za poslovnu jedinicu [adresa], te Dubrovački vjesnik. Sve navode iz iskaza tužiteljice je potvrdila u iskazu i svjedokinja IE koja je u to vrijeme obnašala rukovodeću funkciju jer je bila tada direktorica financijske službe te je ista neposredno organizirala rad zaposlenika. Svjedokinja IE je izričito navela da je upravo ona pozvala tužiteljicu da preuzme poslove radnice PE nakon njenog odlaska u mirovinu, te je potvrdila da je tužiteljica te poslove i preuzela i da ih je obavljala sve do svog odlaska u mirovinu. Također iz iskaza svjedokinje IE proizlazi da je ista od direktora CE više puta tražila da se tužiteljici prizna odgovarajući koeficijent složenosti poslova i samim time odgovarajući ugovor o radu kojim bi se uredio status tužiteljice u pogledu odgovarajućeg koeficijenta složenosti radnog mjesta obzirom da je ista preuzela i stvarno obavljala poslove radnice PE koje je preuzela nakon njenog odlaska u mirovinu, ali je svjedokinja IE istakla da do sklapanja navedenog ugovora nije nikad došlo. Uz navedeno iz iskaza svjedokinje IE nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nakon što je preuzela poslove radnice PE nije prestala obavljati ni poslove iz svog ugovora o radu zaključenog 19.12.2012.godine već je istovremeno nastavila obavljati i te poslove uz to što je preuzela poslove radnice PE, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je radi navedenog opseg poslova koje je tužiteljica obavljala bio značajno povećan. Iskaz svjedokinje IE je potvrđen i iskazom svjedokinje TE, koja je u to vrijeme bila direktorica financija kod tuženika te koja je navela u iskazu da je tužiteljica do pripajanja Slobodne Dalmacije d.d. tuženiku 01.04.2019.godine obavljala poslove platnog prometa za Slobodnu Dalmaciju d.d. i Dubrovački vjesnik, te da je pripremala planove plaćanja i izvršavala plaćanja putem poslovnih računa društva, a čime je svjedokinja TE potvrdila činjenicu da je tužiteljica uistinu stvarno obavljala poslove koje je ranije obavljala radnica JE do odlaska u mirovinu. Ovaj sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka CE iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljica obavljala samo poslove svog radnog mjesta prema ugovoru o radu od 19.12.2012.godine kao ni dio iskaza tog svjedoka iz kojeg bi proizlazilo da on ne zna tko je obavljao poslove PE nakon što je ista otišla u mirovinu. Naime, upravo iz iskaza saslušane IE proizlazi suprotno od navoda svjedoka CE budući je svjedokinja IE u iskazu izričito navela da je ona osobno u više navrata tražila od direktora tuženika da se regulira pitanje obavljanja poslova te priznanja koeficijenta složenosti poslova za poslove radnog mjesta koje je obavljala tužiteljica, a vezano za preuzimanje poslova od radnice PE, ali da nije od istog dobila odgovor na navedenog pa u tom smislu se ne može smatrati da isti nije imao saznanja o navedenom, a i svjedokinja M je istakla u iskazu da je tužiteljica tražila od poslodavca i od nje osobno da joj je prizna veći koeficijent složenosti poslova od onog kojeg je imala prema ugovoru o radu zbog navedenih poslova koje je preuzela od radnice PE. U navedenom smislu iskaz svjedoka CE je u suprotnosti s onim što su u iskazima navele svjedokinje IE i TE, a koje su o navedenim činjenicama imale saznanja budući su neposredno rukovodile financijskim poslovima društva, a iste su u iskazima potvrdile da je tužiteljica godinama bila ovlašteni potpisnik i izvršitelj bankarskih transakcija tuženika i to sve do odlaska u mirovinu. Također iz iskaza tužiteljice i svih svjedoka u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da nakon odlaska u mirovinu zaposlenice PE na njeno radno mjesto nije zaposlen drugi radnik, te da je glavninu poslova radnog mjesta koje je do odlaska u mirovinu obavljala radnica JE preuzela tužiteljica, te da je te poslove obavljala kroz cijelo utuženo razdoblje do odlaska u mirovinu. Imajući u vidu sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebice iskaza saslušanih svjedokinja IE i TE, te tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica počevši od 01.05.2016.godine stvarno obavljala poslove radnog mjesta radnice PE čije je poslove od tada preuzela sve do svog odlaska u mirovinu, a za koje je radno mjesto bio predviđen koeficijent složenosti poslova 3,75 uz istodobno obavljanje poslova iz svog ugovora o radu od 19.12.2012.
13. Ovaj sud je mišljenja da radnik ima pravo na plaću za izvršeni rad, a poslodavac je radniku dužan isplatiti plaću koja odgovara vrsti, naravi, složenosti i odgovornosti poslova koje radnik stvarno obavlja, a što je u skladu s onim što je i propisano odredbom članka 7. stavka 1. te članka 92.st. 1-.-4. ZR-a. Također ovaj sud je mišljenja da za ostvarenje prava na odgovarajuću plaću u konkretnom slučaju nije odlučno samo koji je naziv radnog mjesta u ugovoru o radu već da je odlučujući stvarni sadržaj rada kojeg radnik obavlja. U konkretnom slučaju iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužiteljica uz znanje i odobrenje poslodavca kontinuirano obavljala poslove i to počevši od 01.svibnja 2016.godine koje je prije nje obavljala radnica JE, a za koje poslove je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova od 3,75, a koji koeficijent složenosti poslova je veći od koeficijenta složenosti poslova iz tužiteljičinog ugovora o radu od 19.12.2012.godine, a koji je iznosio 3,34. Iz svih provedenih dokaza posebice iskaza tužiteljice, svjedokinje IE i TE nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je poslodavac bio upoznat s navedenim činjenicama budući je zahtjev za usklađenjem radnopravnog statusa tužiteljice u pogledu potrebe za izmjenom koeficijenta složenosti poslova koje je tužiteljica obavljala i sklapanjem s tim u vezi eventualnog aneksa ugovora isticano od strane IE i same tužiteljice prema poslodavcu u više navrata, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz njihovih iskaza. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da je tužiteljica u utuženom razdoblju stvarno obavljala poslove koje je preuzela od radnice ŽE, a za koje poslove je predviđen koeficijent složenosti poslova 3,75 pa tužiteljicu pripada u utuženom razdoblju pravo na plaću obračunatu prema koeficijentu 3,75 i samim time na zatraženu neisplaćenu razliku plaće budući između stranaka u ovom postupku nije dvojbeno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 3,34 iz tužiteljičinog ugovora o radu od 12.12.2012.godine a ne prema koeficijentu složenosti poslova 3,75, a koje poslove je tužiteljica stvarno obavljala uz svoje poslove iz ugovora o radu.
14. Radi utvrđivanja visine spornog potraživanja izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ivanu Buljan.
15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan (list 184-189 spisa) proizlazi da vještak ističe kako je iz dostupne dokumentacije odnosno isplatnih listova usporedne djelatnice PE vidljivo kako je istoj plaća obračunavana po koeficijentu 3,75 dok je plaća tužiteljice obračunavana po koeficijentu 3,34 za cijelo vrijeme utuženog razdoblja. Vještak daje izračun potencijalne uvećane plaće uz pretpostavku pravne osnovanosti zahtjeva te ističe da pravnu osnovu nije voljan tumačiti. Sve navedeno je prikazano u Tablici 1. Ističe se da je u koloni 4 prikazana isplaćena plaća po mjesecima, u koloni 5 koeficijent pretpostavljenog radnog mjesta po usporednoj djelatnici, u koloni 6 bruto plaća po uvećanom koeficijentu, te u koloni 7 razlika ostvarenih primanja (6-4). Zaključno vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljici za razdoblje od travnja 2019. do travnja 2025. isplaćeno ukupno manje 9.866,45 Eur-a nego što bi primala da je primala plaću po uvećanom koeficijentu odnosno drugom radnom mjestu, a sve kako je prikazano po mjesecima u koloni 7 Tablice predmetnog vještva.
16. Navedeni nalaza i mišljenje vještaka Ivana Buljan ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je vještak izračun sačinio sukladno dokumentaciji koju je u spis dostavio tuženik i to isplatnim listovima plaće PE od svibnja 2011. do travnja 2016., te isplatnim listovima tužiteljice od travnja 2019. do travnja 2025.godine kad je ista otišla u mirovinu. Stranke nisu imale primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje, a tužiteljica je podneskom od 21.04.2026.godine uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju.
17. Tužiteljicu prema izračunu vještaka Ivana Buljan iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2019. do travnja 2025. pripada ukupan iznos od 9.866,45 Eur-a. Međutim, tužiteljica je u podnesku od 21.04.2026.godine istakla da potražuje tužbom isplatu manje obračunate i isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2019.godine do travnja 2024.godine i to u iznosu od ukupno 8.311,55 Eur-a, a sukladno izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan pa je ovaj sud u tom smislu tužiteljici usvojio tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu od 8.311,55 Eur-a sukladno odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a budući sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 8.311,55 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate dok je ista odbijena u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ i II/ izreke ove presude.
18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva (u pogledu potraživanja kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi tuženik joj je dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove temeljem odredbe članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 24.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 21.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 500 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.000,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 250,00 Eur-a ukupno iznosi 1.250,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.515,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.
U Splitu, 8. lipnja 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici-po punomoćnicima
2/ tuženiku- po punomoćnicima
