Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

G, [adresa]

Poslovni broj: P-423/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Štefan, odvjetniku u Čakovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 11. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tuženika Domagoja Štefan, odvjetnika, 8. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.851,70 EUR (tisuću osamsto pedeset jedan euro i sedamdeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2024.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od eura 1.750,00 eura (tisuću sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi kako su 15.02.2024. tužitelj i tuženik na adresi prebivališta tužitelja u [adresa], usmeno dogovorili kupoprodaju nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 4285/152 livada Orešec od 831 čhv -a, i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 3984/234 livada Orešec od 393 čhv-a, kojih je nekretnina vlasnik bio tužitelj u 1/1 dijela, za kupoprodajnu cijenu od 1.400,00 EUR. Nadalje, tužitelj navodi kako su ugovorili da će sklopiti pisani Ugovor o kupoprodaji u koji će navesti kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine u iznosu od 400,00 EUR, a da će tuženik naknadno na ime kupoprodajne cijene tužitelju isplatiti još 1.000,00 EUR, koji iznos se obvezao isplatiti tužitelju u roku od četiri mjeseca od dana sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji. Razliku kupoprodajne cijene od 1.000,00 EUR sukladno usmenom ugovoru između parničnih stranaka tuženik do današnjeg dana nije isplatio tužitelju iako ga je tužitelj više puta na isto pozivao. Također, istog dana tužitelj i tuženik usmeno su ugovorili da će tuženik tužitelju isplatiti polovicu iznosa ukupne vrijednosti drvne mase koja se u trenutku prodaje nalazila na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], čest.br. 3984/234 livada Orošec od 393 čhv-a, koja je identična nekretnini upisanoj u posjedovni list broj 6059/5 livada Orešec od 1413 m2, a koji iznos da će tuženik isplatiti tužitelju nakon što proda dio drvne građe, no najkasnije u roku od četiri mjeseca od dana sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji. Naime, tuženik je vlasnik obrta: [obrt], obrt za usluge obrade drveta, vl. DC, [adresa] te je pri kupoprodaji nekretnina izjavio da predmetne nekretnine kupuje radi sječe i prodaje drvne građe. Tuženik je sječu drvne građe izvršio ubrzo nakon kupoprodaje nekretnina, dok polovicu iznosa vrijednosti drvne mase koja se u trenutku prodaje nalazila na predmetnoj nekretnini tuženik nije isplatio tužitelju. Tužitelj je radi specifikacije tužbenog zahtjeva angažirao stručnu pomoć stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i procjenu šumskog zemljišta dr.sc. Krunoslava Indira, koji je procijenio da je vrijednost drvne mase na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u trenutku prodaje bila 1.703,40 EUR, slijedom čega tužitelj potražuje od tuženika iznos od 851,70 EUR. Dogovoru između parničnih stranaka prisustvovala je svjedokinja UC, koja je predmetne zgode bila u posjeti kod tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi kako su 13.03.2024. tužitelj i tuženik sklopili pisani Ugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina te su u Ugovor, sukladno usmenom dogovoru od 15.02.2024., naveli kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400,00 EUR, dok preostali iznos kupovnine u iznosu od 1.000,00 EUR tuženik nije isplatio tužitelju. Tužbenim zahtjevom tužitelj sveukupno potražuje iznos od 1.851,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako je točno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 12.03.2024. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4285/152 livada Orešec od 831 čhv i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3984/234 livada Orešec od 393 čhv-a te su stranke u pogledu predmetnih nekretnina sklopile pisani Ugovor o kupoprodaji koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javne bilježnice Ljiljane Blažeka, broj: OU-182/24-1 dana 12.03.2024. Iz čl. IV. predmetnog ugovora vidljivo je da je ugovorena kupoprodajna cijena za navedene nekretnine od 400,00 eura, koju je kupoprodajnu cijenu tuženik isplatio tužitelju prilikom potpisivanja ugovora, a što je tužitelj potvrdio potpisom ugovora. Nadalje, ugovorom u kupoprodaji ugovorena je kupoprodaja predmetnih nekretnina, a ne i da bi tuženik tužitelju morao isplatiti određeni iznos za drvnu građu koja se nalazila na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3984/234 livada Orešec od 393 čhv-a. Tuženik navodi kako o navedenom stranke uopće nisu razgovarale. Dakle, tuženik je kupoprodajom predmetnih nekretnina stekao i drvnu građu koja se nalazila na njima. Da je volja stranaka bila da se tužitelju isplati određeni iznos i za drvnu građu, stranke bi to izričito ugovorile u ugovoru. Tuženik se protivi procjeni količine i vrijednosti stojeće i posječene drvne mase, a koji je tužitelj priložio uz tužbu te napominje kako isti nikome nije dao dozvolu da ulazi u njegov posjed predmetnih nekretnina. Tuženik se protivi saslušanju svjedokinje UC jer je nejasno na koje bi se okolnosti ista saslušava, jer nitko osim tužitelja, tuženika te tuženikove supruge EC nije bio prisutan prilikom dogovora i potpisivanja predmetnog ugovora, odnosno isplate kupoprodajne cijene. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 6. veljače 2025. u kojem navodi kako je dogovoru između tužitelja i tuženika nazočila isključivo svjedokinja UC, dok da tuženikova supruga nije prisustvovala njihovom dogovoru. Tužitelj ističe i kako nije životno logično ni realno da bi izmislio činjenice navedene u historijatu tužbe, kao i da bi naručio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i pokrenuo ovaj parnični postupak da se tužitelj i tuženik doista nisu sporazumjeli u pogledu predmeta kupoprodaje upravo onako kako je to navedeno u historijatu tužbe. Nadalje, tužitelj ističe i kako je isključivo na inzistiranje samog tuženika, a u svrhu što manjeg obračuna poreza na promet nekretninama, u predmetnom ugovoru navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 400,00 eura.

4. Tijekom postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik se protivio istom u cijelosti.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz obrtnog registra (list 4), Procjenu količine i vrijednosti stojeće i posjećene drvne mase stalnog sudskog vještaka Krunoslava Indira (listovi 5-11), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 12-14), prijepis posjedovnog lista (listovi 15-16), izvod iz katastarskog plana (listovi 17-18), Ugovor o kupoprodaji od 12.03.2024. (listovi 19-21), invalidsku karticu (listovi 22-23), u svojstvu svjedoka saslušani su BC, UC, EC, FC i MC (listovi 39-42), izvršen je uvid u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske, Policijske postaje Prelog (listovi 46-47), Porezno rješenje (listovi 52-53) te su saslušani tužitelj i tuženik u svrhu dokazivanja.

6. Sud nije proveo dokaz vještačenja radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i procjene količine i vrijednosti stojeće i posječene drvne mase na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer tužitelj nije uplatio predujam za izvođenje navedenog dokaza, sukladno ovosudnom rješenju broj: P-423/2024-15, a sve sukladno čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. U čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. Predmet spora jest potraživanje tužitelja s osnove kupoprodajnog ugovora o kupoprodaji nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i potraživanje s osnove ugovora o kupoprodaji drvne građe, koji bi navodno stranke sklopile, a koja se nalazila na predmetnim nekretninama.

10. Nesporno su parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Sporno jest koji iznos kupoprodajne cijene je ugovoren između parničnih stranaka, kao i je li ugovorena i posebna kupoprodajna cijena za stabla koja su se u trenutku kupoprodaje nalazila na predmetnim nekretninama te je u cijelosti sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Iz Ugovora o kupoprodaji od 12. ožujka 2024. proizlazi kako je, između ovdje parničnih stranaka, ugovorena kupoprodaja nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400,00 eura, a koja da je u cijelosti isplaćena prodavatelju, što isti potvrđuje potpisom ugovora. Također, iz ugovora je vidljivo kako se radi o javnobilježničkom aktu, koji je sačinio javni bilježnik Ljiljana Blažeka iz Preloga pod brojem: OU -182/24- 1.

13. Svjedokinja BC u svom je iskazu navela kako je prisjednik u uredu javnog bilježnika Ljiljane Blažeke u Prelogu. Tužitelj i tuženik su stranke u njihovom uredu te su više puta dolazile u ured radi sklapanja odnosno potpisivanja ugovora tako da se ona ovog konkretnog ugovora, a koji je predmet ovog postupka, ne sjeća. Naime, Svjedokinja je iskazala kako se ne sjeća je li još netko osim parničnih stranaka bio prisutan prilikom sklapanja spornog ugovora te se ne sjeća jesu li stranke razgovarale prilikom potpisivanja ugovora da bi cijena bila drukčija od one navedene u ugovoru, a inače se svaki ugovor uvijek čita i pita se stranke je li ugovorena ta kupoprodajna cijena te stranke to potvrđuju svojim potpisom. Također, svjedokinja je iskazala kako nije neuobičajeno da stranke u ugovor navode manju kupoprodajnu cijenu od stvarno ugovorene, radi izbjegavanja plaćanja poreza, no oni nemaju alate kojima bi provjeravali vrijednost nekretnine.

14. Svjedokinja UC je u bitnom iskazala kako je izvanbračna supruga tužitelja te kako je 15.2.2024. tuženik došao kod tužitelja i oni su razgovarali vani u garaži, dok je ona bila na terasi kuće i zalijevala cvijeće te je čula dio razgovora koji su oni vodili u garaži i to da bi tuženik kupio tužiteljevo zemljište, da bi gore imao nekakvo skladište te da bi porušio drveća koja se gore nalaze i ista prodao te platio tužitelju dio ostvarene kupovnine. Nije čula o kojoj kupoprodajnoj cijeni su razgovarali niti koji dio ostvarene kupovnine za srušena drveća bi tuženik isplatio tužitelju. Na zemljištu tužitelja tada se nalazile kanadska topola i agacije, dok za ostala drveća nije sigurna. Nakon što je tuženik otišao tužitelj joj je pričao da je dogovorio prodaju te šume te da će tuženik porušiti postojeća stabla i za ista mu dati dio kupovnine , no o samim cijenama tužitelj joj nije pričao. Te prigode osim tužitelja i tuženika u garaži nikog drugog nije bilo i tuženik je sam došao kod tužitelja.

15. Svjedokinja EC je iskazala kako je supruga tuženika i u sve je upućena, jer vodi sve knjige odnosno ulazne i izlazne račune za obrt svog supruga te zna da su tužitelj i tuženik dogovorili prodaju predmetne livade Orešec za kupoprodajnu cijenu od 400,00 eura koja je tužitelju bila isplaćena u cijelosti. Nadalje, svjedokinja je iskazala kod samog sklapanja ugovora nije bila prisutna, nalazila se u vozilu kad su stranke sklapale ugovor kod javnog bilježnika, a poznato joj je da je njezin suprug prethodno bio kod tužitelja gdje su dogovoril i kupoprodaju. Njezin suprug je inače kupovao više šuma i uvijek je bila ugovorena kupoprodajna cijena za kupnju čestice i svega što se gore nalazi tako i u ovom slučaju. Tužitelj je počeo njenog supruga zvati nekih 7-8 mjeseci nakon sklapanja ugovora i govorio da želi da mu se više isplati, u jedan razgovor se čak i ona uključila jer to više nije mogla slušati i pitala ga ako mu se sad daju ti novci hoće li se opet sjetiti i zvati za 6 mjeseci i tražiti još novaca i tužitelj je rekao da da. Smatra da je ugovorena kupoprodajna cijena od 400,00 eura bila realna cijena, s obzirom na stanje u kojem se nekretnina nalazila, to je bila šikara i bila je dosta zapuštena, a inače njezin suprug prodavateljima obično za čestice isplaćuje 0,50 – 1,00 euro po čhv, ovisno o stanju čestice. Sporna drveća nisu prodali, jer to nisu bila stabla od kojih bi se mogla ostvariti nekakva cijena, već su ih iskoristili dio za ogrjev, a dio za terasu.

16. Iz iskaza svjedoka FC u bitnom proizlazi kako mu je tuženik rekao da je kupio šumu od tužitelja odmah nakon što su došli od javnog bilježnika i rekao mu je da je šumu kupio za 400,00 eura. On ga je tada pitao je li kupio samo drva, a on mu je rekao da je kupio kompletnu šumu. Naime nekad ljudi prodaju samo drva. Nadalje, svjedok je iskazao kako je tuženiku išao pomagati čistiti predmetnu česticu, bila je jako zapuštena, šikara, na njoj su radili oko 2 i pol tjedna. Bilo je gore topole, no ništa kvalitetno i sve su odmah rezali na kratko. On ne zna što je tuženik dalje učinio s tom drvnom masom, pretpostavlja da ju je iskoristio kod kuće. Nije znao točno reći koliko su stabala na predmetnoj nekretnini srušili.

17. Svjedok MC je iskazao kako nema neposredna saznanja o samom sklapanju ugovora, već samo ono što mu je pričao tužitelj. Naime, negdje u ljeto 2024. tužitelj mu je počeo pričati kako je tuženiku prodao predmetne čestice i da su se dogovorili da bi tuženik prodao panjeve, a tužitelju ostavio vrhove, no da tuženik to nije učinio već da je sve posjekao i odvezao s čestica. Rekao mu je da su se dogovorili za iznos od 400,00 eura koji bi kao kaparu dao tuženik, a da bi onda sveukupno morao dobiti 1.200,00 eura za sve skupa. Rekao mu je tada da bi morao dobiti još oko 1.000,00 eura. Poznato mu je da je ranije 2022. ili 2023. tužitelj prodao tuženiku jednu drugu česticu i tamo su dogovorili istu stvar, odnosno tužitelj je prodao tuženiku trupce a tuženik mu je ostavio vrhove i onda je on pomagao tužitelju odrezati te vrhove i odvesti ih s čestice. Tada mu je tužitelj isto pričao, da bi mu tuženik ostao dužan nekih 1.000,00 kuna, ali s obzirom da si je mogao uzeti vrhove onda je rekao da si to "šenka". Svjedok je iskazao i kako zna koje česticu su u pitanju, vidio ih je u prolazu, dakle prolazio je pokraj njih, ali nije ulazio u samu šumu. Prolazio je pokraj i šume su bile održavane, tužitelj je to sve uredno održavao, nisu bile zapuštene niti šikara. Svjedok nije znao točno reći koju su kupoprodajnu cijenu dogovorili tužitelj i tuženik.

18. Tužitelj GC je iskazao kako je ranije već prodao tuženiku jednu parcelu i tada su dogovorili da mu vrhove ostavi za ogrjev, a debla da si on uzme. U odnosu na česticu koja je predmet postupka, tuženik je njega nagovarao da mu iste proda, radilo se o česticama koje je naslijedio od svojih roditelja. To su bile pošumljene livade i nije se radilo o šikarama kako to navodi tuženik, već se do svakog stabla moglo pristupiti i on je između istih mogao prolaziti traktorom. Dogovorili su kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1 euro po čhv, tuženik mu je platio iznos od 400,00 eura za jednu česticu, za drugu je on želio odustati odnosno raskinuti ugovor, jer je čuo da načelnik općine planira na istoj slagati deponiju, no ugovor nisu raskinuli. Tuženik je rekao da će ostatak kupoprodajne cijene platiti nakon što proda drvnu građu te da će mu ostaviti vrhove drva za ogrjev. Nadalje, tužitelj je iskazao kako su dogovorili da će tuženik platiti i za parcelu i posebno za drva koja se gore nalaze te je tuženik rekao da će to sve isplatiti kad proda drva koja se gore nalaze i nakon što ista sruši. Tuženik je stabla srušio, a osim navedenih 400,00 eura nije ništa platio. Iznos od 400,00 eura je donio njemu doma, a ostalo je rekao da će platiti kad proda drva. Tužitelj je iskazao kako ne zna je li punomoćnica slala kakvu opomenu odnosno poziv na plaćanje tuženiku, a nakon što mu je predočen isti u kojem se poziva na plaćanje samo iznosa od 1.000,00 eura tužitelj je iskazao kako ga tada punomoćnica nije upozorila da može tražiti još i za drvnu građu. Nakon sklapanja ugovora i to 10 dana nakon sklapanja istog došao je kod javnog bilježnika i tražio da se ugovor poništi, jer mu je nakon sklapanja ugovora došao jedan poznanik i rekao mu da je tuženik prevarant i da će ga prevariti. Tužitelj je iskazao i kako je točno da je on 11.8.2025. došao i na predmetnoj čestici srušio stablo topole, ispilio ga te si uzeo sebi drva za ogrjev kao i svojoj izvanbračnoj supruzi, jer su ta drva njegova, on je tuženiku prodao samo parcelu, a ne i drva koja se gore nalaze. Radilo se o dvije prikolice drva. Na upit na čiju je parcelu došao, tužitelj je iskazao da na svoju i dodao su s tuženikom dogovorili da će mu posebno platiti i za stabla koja se gore nalaze.

19. Tuženik DC je iskazao kako je već prije kupio neke čestice od tužitelja, pa se tako ponovno njemu obratio je li voljan prodati predmetne čestice, tužitelj je rekao da jest i on mu je sveukupno ponudio kupoprodajnu cijenu od 400,00 eura, na što je tužitelj pristao. Na upit suda po kojim kupoprodajnim cijenama inače kupuje šume, obzirom da se bavim piljenjem drva i često kupuje šume tužitelj je iskazao da kupuje po cijena od 50 centi do 1 euro po čhv. Predmetna stabla počeo je rušiti otprilike 4 do 6 mjeseci nakon sklapanja ugovora i tada ga je tužitelj počeo kontaktirati i zvati da mu donese još novaca, a na što mu je rekao ako mu sad još plati, hoće li ga onda tražiti još novaca i on mu je rekao da hoće. To je bila šikara, a srušio je samo topole, ne sjeća se više koliko ih je bilo. Tu drvnu građu iskoristio je nešto za gradnju kod kuće, a nešto za ogrjev. Ništa nije prodao. Nije istina da je čestica bila održavana, radilo se o šikari. Iznos od 400,00 eura tužitelju je dao u vozilu ispred ureda javnog bilježnika. Nije točno da bi dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1,00 euro po čhv, jer da jesu on bi to ispoštovao, a i u ugovoru je navedena kupoprodajna cijena od 400,00 eura. Ni u jednom trenutku prilikom dogovora nije bilo riječi o tome da bi za drvnu građu morao nešto posebno platiti tužitelju, niti da bi ostavio drva da si sam poruši. Kod tužitelja je bio doma jedan ili dva puta radi dogovora. Njemu tužitelj nije rekao da mu je to obiteljsko blago i da želi posebno novce za drvnu masu. Tuženik je iskazao i kako ga tužitelj nije tjedan dana nakon sklapanja ugovora kod javnog bilježnika kontaktirao radi raskida ugovora.

20. Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a nedvojbeno javnobilježnički akt, u konkretnom slučaju sporni ugovor o kupoprodaji, predstavlja javnu ispravu, što znači da isti dokazuje istinitost onoga što se u njemu potvrđuje ili određuje. Odredbom čl. 230. st. 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, dakle, u konkretnom slučaju, na tužitelju je teret dokazivanja da su u spornom kupoprodajnom ugovoru neistinito utvrđene činjenice.

21. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi kako su tužitelj i tuženik ugovorili kako će u sporni kupoprodajni ugovor navedenih nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] unijeti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 400,00 eura, a da će naknadno tuženik tužitelju isplatiti još iznos od 1.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene. Nadalje, u tužbi tužitelj navodi i kako je s tuženikom dogovoreno kako će tuženik prodati stabla koja se nalaze na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te tužitelju isplatiti polovicu iznosa ostvarenog prodajom te drvne građe.

22. Međutim, iskaz samog tužitelja u nesuglasju je s navedenim činjeničnim navodima iz tužbe. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo kako je s tuženikom usmeno ugovorio kupoprodajnu cijenu za navedene nekretnine i to cijeni od 1 euro po čhv -u te kako je tuženik isplatio tužitelju iznos od 400,00 eura, a za preostalu kupoprodajnu cijenu ugovoreno je kako će razliku tuženik isplatiti tužitelju nakon sječe i prodaje drvne građe. Također, tužitelj je u svom iskazu naveo kako je njegova punomoćnica dopisom prije pokretanja parničnog postupka tražila isplatu iznosa od 1.000,00 eura i kako ga tada nije punomoćnica upozorila da može tražiti i isplatu iznosa za drvnu građu. Isto tako, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženik trebao ostaviti vrhove drva za ogrjev.

23. Ukoliko bi navodi tužitelja oko ugovorene kupoprodajne cijene po cijeni od 1 euro po čhv-u bili točni, tada bi ukupna kupoprodajna cijena iznosila 1.224,00 eura, obzirom predmetne nekretnine ukupno imaju površinu od 1224 čhv-a, što nedvojbeno proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga. Kako je nesporno tuženik tužitelju isplatio iznos od 400,00 eura, iz navedenog bi proizlazilo kako u tom slučaju, uzimajući u obzir cijenu od 1 eura po čhv-u, ostalo nepodmireno potraživanje u iznosu od 824,00 eura.

24. Međutim, tužbenim zahtjevom tužitelj s te osnove potražuje, između ostalog, iznos od 1.000,00 eura. Također, svjedokinja UC nije imala saznanja o iznosu ugovorene kupoprodajne cijene, dok je svjedok MC iskazao kako mu je tužitelj pričao da je sveukupno ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1.200,00 eura za sve skupa, dakle, i za čestice i za panjeve koji bi tuženik prodao te da mu je tužitelj pričao kako je ostalo još nepodmireno potraživanje u iznosu od 1.000,00 eura , kao i da mu je tužitelj pričao da je s tuženikom dogovorio da bi tuženik prodao panjeve, a tužitelju ostavio vrhove.

25. Prema tome, iz svega navedenog je razvidno kako tužitelj tijekom postupka nije nedvojbeno dokazao kako bi s tuženikom bila ugovorena druga kupoprodajna cijena, a ne ona navedena u kupoprodajnom ugovoru, odnosno, ukoliko bi ista i bila ugovorena, koliko bi ista iznosila, obzirom u navedenom dijelu postoji nesuglasje između navoda iz tužbe i samog iskaza tužitelja i svjedoka MC. Također, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi između tužitelja i tuženika bila ugovorena posebna kupoprodajna cijena za stabla koja su se nalazila na spornim nekretninama u trenutku kupoprodaje odnosno da bi među strankama bilo ugovoreno kako će tuženik isplatiti tužitelju polovicu kupoprodajne cijene ostvarene prodajom drvne građe s nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

26. Naime, sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodnenovine",br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/20 01, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina , a odredbom st. 2. istog članka ZV-a propisano je kako trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

27. Prema tome, kako je na tužitelju bio teret dokazivanja da činjenice navedene u kupoprodajnom ugovoru nisu istinite, a što tužitelj tijekom ovog postupka nije uspio dokazati, sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi priznate troškove postupka u cijelosti.

29. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su tuženiku priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastava podneska od 3. ožujka 2025. i 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife , zastupanja na ročištima 7. travnja 2025., 16. lipnja 2025., 29. rujna 2025., 11. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, , sve sa pripadajućim pdv-om u iznosu od 1.750,00 eura.

30. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 125,00 eura za troškove zastupanja na ročištu za objavu presude, jer takav trošak za tuženika nije ni nastao, obzirom punomoćnik tuženika nije pristupio na ročište.

31. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci.

Prelog, 8. lipnja 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj

2. Tuženik po punomoćniku