REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3807/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja Galleria Internazionale d.o.o., Zagreb, Predavčeva 6, OIB: 15724166318, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Danijelu Sočancu u Zagrebu, protiv tuženika GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika te punomoćnika tuženika, 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića u Zagrebu poslovni broj Ovrv-70836/2023 od 10. listopada 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.074,26 eura sa zateznim kamatama:

- na iznos od 166,10 eura od 27. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 1.053,46 eura od 27. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 854,70 eura od 4. studenoga 2022. do isplate

te se odbija tužbeni zahtjev.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 812,50 eura sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Tomislav Matijević u Zagrebu poslovni broj Ovrv-70836/2023 od 10. listopada 2023., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.074,26 eura sa zateznim kamatama na iznos od 166,10 eura od 27. rujna 2022. do isplate, na iznos od 1.053,46 eura od 27. rujna 2022. do isplate te na iznos od 854,70 eura od 4. studenoga 2022. do isplate. Također mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zateznim kamatama od 10. listopada 2023. do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Ističe da su sva potraživanja tužitelja prema tuženiku za usluge koje su izvršene uredno plaćena. Traži naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3807/2023-2 od 24. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 23. siječnja 2025. navodi da je tuženik u internetskoj trgovini tužitelja naručio proizvode koji su bili u ponudi te da su mu predmetni proizvodi dostavljeni. Ističe da u svojoj internetskoj trgovini nudi više opcija plaćanja pa tako i plaćanje putem KEKS Pay aplikacije. Nadalje, navodi da je u vrijeme nastanka spornih i utuženih računa nudio plaćanje u internetskoj trgovini u valuti HRK, kao i u valuti EUR, s obzirom na to da su se internetskom trgovinom koristili i kupci iz drugih država, primjerice iz Slovenije i sl. Ističe da je došlo do greške u sustavu aplikacije KEKS Pay koja nije diferencirala valutu jer je ista kupcima koji su naznačili da proizvod kupuju u valuti EUR generirala isplatu u HRK, pri čemu bi iznos ostao isti kao da se plaća u valuti EUR. Navodi da niti u jednom dokumentu tužitelja (na internetskim stranicama ili drugdje) nije bila naznačena pogrešna cijena proizvoda te da tuženik nije mogao biti doveden u zabludu oko kupoprodajne cijene. Ističe da je ugovor o kupoprodaji sklopljen jer su se stranke dogovorile oko bitnih sastojaka (cijene i predmeta kupoprodaje), međutim, navodi da kupoprodajna cijena nije u cijelosti isplaćena već samo u neznatnom dijelu. Također, ističe da je nemoguće da tuženik nije primijetio da je za proizvode platio višestruko manji iznos. Ističe da je ova situacija omogućena informatičkom greškom za koju parnične strane nisu odgovorne, ali da to ne može osloboditi tuženika od ispunjenja svoje obveze. Pojašnjava da je tako tuženik 24. rujna 2022. naručio robu u vrijednosti od 1.207,06 eura, za što je generirana narudžba broj 1970224 po kojoj je izdan račun od 26. rujna 2022. na iznos od 9.152,00 kn te je, zato jer je plaćanje vršeno putem Keks pay aplikacije, potvrda o uplati generirana u sustavu aplikacije u iznosu od 1.217,06 HRK.

5. Tuženik u podnesku od 30. siječnja 2025. navodi da je nesporno da je kao potrošač preko internetske stranice tužitelja naručio proizvode koje je isti nudio po iskazanim cijenama. Ističe da mu je iznos cijene prikazan u valuti HRK te da je istu uredno isplatio putem aplikacije KEKS Pay. Navodi da se s tužiteljem dogovorio oko bitnih sastojaka ugovora (predmeta i cijene) prihvatom cijene iskazane na internetskim stranicama tužitelja te da je time sklopljen ugovor o kupoprodaji. Nadalje, ističe da mu se tužitelj e-mailom obratio nakon što su prošla dva mjeseca od zadnje dostavljene narudžbe te da je zahtijevao plaćanje dodatne naknade u iznosu od 2.389,95 eura uz obrazloženje da se prilikom izvršenja narudžbi dogodila greška u sustavu online plaćanja te da je zbog iste cijena narudžbe prikazana u istom iznosu u valuti HRK kao i u valuti EUR. Ističe da poziv na plaćanja predstavlja zavaravajuću radnju u smislu čl. 35. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Ističe da je prihvatio ponudu tužitelja na kupnju po cijeni koja je bila iskazana na web shopu tužitelja, a da on predmetne proizvode ne bi kupio po 2.074,26 eura skupljoj cijeni. Navodi da mu se tužitelj obratio sa zahtjevom na plaćanje dodatne prikrivene naknade više od dva mjeseca nakon izvršene dostave proizvoda koje je tuženik u međuvremenu konzumirao te povrat proizvoda nije bio moguć. Ističe i da je u vrijeme sklapanja ugovora službena valuta bila hrvatska kuna i da su sve cijene na internetskim stranicama tužitelja bile izražene u kunama. Ističe da tužiteljevo preračunavanje cijene u omjeru 1,00 HRK za 1,00 EUR nema uporište u stvarnosti. Navodi da on kao potrošač ne može biti pozvan na odgovornost radi navodne informatičke pogreške u KEKS Pay aplikaciji. Ističe također da iz uvjeta kupnje na internetskim stranicama tužitelja proizlazi da će tužitelj o otkriću eventualne greške u cijeni nekog proizvoda obavijestiti kupca što je prije moguće te mu dati mogućnost potvrđivanja narudžbe po ispravnoj cijeni ili otkazivanja narudžbe, pri čemu će se narudžba smatrati otkazanom ako se tužitelj nije u mogućnosti javiti kupcu, što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio, već je pokrenuo ovršni postupak prisilne naplate navedene razlike u iznosima.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik u tri navrata naručio robu s internetske stranice tužitelja, da je između njih sklopljen kupoprodajni ugovor te da su naručeni proizvodi isporučeni tuženiku. Sporno je kolika je bila kupoprodajna cijena predmetnih proizvoda iskazana na internetskoj stranici tužitelja u trenutku sklapanja ugovora te je li tuženik u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu.

9. Iz potvrda o narudžbi (list 55-61 spisa), računa (list 9-15 spisa) te detalja transakcija putem KEKS Pay aplikacije (list 62-64 spisa) proizlazi:

- da je tuženik 24. rujna 2022. izvršio narudžbu broj 1970218 za artikle čija je pojedinačna cijena izražena samo u valuti euro, dok je ukupna cijena izražena u dvije valute te iznosi 191,89 eura odnosno 1.443,00 kn te da je izvršeno plaćanje istog dana u 13 sati i 24 minute uplatu u iznosu od 191,89 kuna (a ne eura) kao i da je tužitelj izdao račun za tu narudžbu 26. rujna 2022. u iznosu od 1.443,00 kn, cijene pojedinih artikala su izražene u kunama, na kojem je evidentirano da je plaćeno putem Keks Pay aplikacije 1.443,00 (ne navodi se valuta)

- da je tuženik istog dana, 24. rujna 2022. izvršio narudžbu broj 19780224 za artikle čija je pojedinačna cijena izražena samo u valuti euro, dok je ukupna cijena izražena u dvije valute te iznosi 1.217,06 eura odnosno 9.152,00 kn te da je izvršeno plaćanje istog dana u 13 sati i 41 minutu u iznosu od 1.217,06 kuna (a ne eura) kao i da je tužitelj izdao račun za tu narudžbu 26. rujna 2022. u iznosu od 9.152,00 kn, cijene pojedinih artikala su izražene u kunama, na kojem je evidentirano da je plaćeno putem Keks Pay aplikacije 9.152,00 (ne navodi se valuta)

- da je tuženik 1. studenog 2022. izvršio narudžbu broj 11008624 za artikle čija je pojedinačna cijena izražena samo u valuti euro, dok je ukupna cijena izražena u dvije valute te iznosi 986,27 eura odnosno 7.425,25 kn te da je izvršeno plaćanje istog dana u iznosu od 986,27 kuna (a ne eura) kao i da je tužitelj izdao račun za tu narudžbu 3. studenog 2022. u iznosu od 7.425,25 kn, cijene pojedinih artikala su izražene u kunama, na kojem je evidentirano da je plaćeno putem Keks Pay aplikacije 7.425,25 (ne navodi se valuta)

10. Tuženik je u spomenutom podnesku od 30. siječnja 2025. istaknuo tvrdnju da je preko internetske stranice tužitelja naručio proizvode koje je isti nudio po iskazanim cijenama te da se s tužiteljem dogovorio oko bitnih sastojaka ugovora (predmeta i cijene) prihvatom cijene iskazane na internetskim stranicama tužitelja te da je time sklopljen ugovor o kupoprodaji.

11.1. Tuženik je na ročištu 6. svibnja 2026. (list 149-150 spisa) iskazao da se ne sjeća svih detalja vezanih uz kupovinu koja je predmet spora, ali da je gotovo siguran da su cijene artikala na internetskoj stranici tužitelja bile izražene u kunama jer je tada u Republici Hrvatskoj službena valuta bila kuna, a ne euro. Misli da nije bilo pretvaranja iz valute euro u kune prilikom plaćanja te da mu se čini da nije bilo nikakvih razlika u cijeni na internetskoj stranici i prilikom plaćanja. Iskazao je da je istog dana napravio dvije narudžbe jer su mu se svidjele cijene pa je rekao supruzi kad je došla doma da i ona pogleda ponudu pa je napravio i drugu narudžbu. Iskazao je da nije znao da postoji neki problem, da mu je sve izgledalo normalno, da mu je naručena roba normalno isporučena, kao i da su mu cijene bile prihvatljive te da u njima nije vidio ništa neobično. Također je iskazao da danas postoji ponuda po različitim trgovinama koje se razlikuju po cijeni i da mu nije jasno što je sporno s ovim cijenama.

11.2. Prema tome, iz iskaza tuženika proizlazilo bi da su cijene na internetskoj stranici bile izražene u onom iznosu u kojem ih je i platio.

12. S druge strane, tužitelj u spis nije dostavio dokaz o tome u kojem su iznosu na njegovoj internetskoj stranici bile iskazane cijene artikala koje je naručio tuženik na dan izvršenja narudžbi, niti je predlagao izvođenje dokaza na tu okolnost.

13.1. Na tužitelju je teret dokaza da su na njegovoj internetskoj stranici bile iskazane cijene artikala koje je naručio tuženik upravo u onom iznosu navedenom u računima, odnosno potvrdama o narudžbi, što on nije dokazao. Sama činjenica da su u računima i potvrdama o narudžbi navedeni sporni iznosi ne znači samo po sebi da su cijene na taj način bile iskazane na internetskoj stranici tužitelja odnosno da je tuženik prihvatio takvu ponudu tužitelja. Potvrde narudžbi i izdani računi ne predstavljaju dokaz o sadržaju ponude tužitelja u smislu čl. 253. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), odnosno o visini kupoprodajne cijene predmetnih proizvoda tužitelja na internetskoj stranici u trenutku kad je tuženik prihvatio ponudu u smislu 262. st. 1. ZOO.

13.2. Pritom treba dodati da tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da su potvrde o narudžbi i računi dostavljeni tuženiku. Nadalje, cijene pojedinačnih artikala izražene su na potvrdama o narudžbi u valuti euro koja u to vrijeme (2022.) nije uvedena kao službena valuta, dok je samo ukupan eurski iznos izražen u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu ta dva iznosa po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,5345 kuna) međusobno ne odgovaraju u smislu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22). Navedeno se odnosi i na iznose u kunama i eurima navedenim u računima.

14. Slijedom navedenog, razloga sud ne prihvaća račune i potvrde o narudžbama kao relevantan dokaz o postojanju i visine tražbine tužitelja.

15. Iako iz prepiske elektroničkom poštom između tužitelja i Marker d.o.o. koji je implementirao sustav naplate preko aplikacije Keks Pay (list 65-79 spisa) proizlazi da je tužitelj u prosincu 2022. i siječnju 2023. komunicirao tom društvu da postoji problem s plaćanjima izvršenim putem te aplikacije, iz te dokumentacije nije moguće utvrditi što se točno dogodilo, do kakve je i čije pogreške došlo te kada je došlo do iste (dakle, je li ta greška postojala i u vrijeme kad je tuženik napravio sporne narudžbe). Međutim, ono što je odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je okolnost jesu li na internetskoj stranici tužitelja u vrijeme kad je tuženik naručio proizvode bile istaknute cijene proizvoda u visini koja proizlazi iz računa (neovisno o tome koji je iznos naposljetku naplaćen od tuženika). Međutim, tužitelj na tu okolnost nije predložio izvođenje niti jednog dokaza.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 451. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) odlučeno je kao u izreci.

17. Sud kao nepotreban nije izveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost koliko kunski iznosi svakog pojedinog artikla iznose u eurima. Naime, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22), kunski iznosi se preračunavaju u eure uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna). Za navedeno nije potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže u smislu čl. 250. ZPP. Tuženik je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza informatičkog vještačenje te za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja (ročište 6. svibnja 2026., list 141 spisa).

18. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarife), vrijednosti predmeta spora (2.074,26 eura) te priloženom troškovniku.

19. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 30.01.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak ročišta 03.02.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5) te trošak ročišta održanih 04.11.2025. i 06.05.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 325 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 812,50 eura. Prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer on nije obveznik plaćanja iste, nego tužitelj.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.