Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-459/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I  P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, protiv 1. tuženika Grada Varaždina, OIB: 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin i 2. tuženika Općine Vidovec, OIB: [osobni identifikacijski broj], Trg svetog Vida 9, Vidovec, zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne javne rasprave 22. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice 2. tuženika te odsutnosti 1. tuženika, te objave presude 5. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe na način kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 30. siječnja 2026.

i  p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuje se da je tužitelj AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik realnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] Mjesna rudina, put sa 119 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije: kat. čest. br. [katastarska čestica] jarak sa 33 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i to onog dijela koji je u nalazu stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od srpnja 2025. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A površine 74 m², a koji je nalaz sastavni dio ove presude.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženika Općinu Vidovec u dijelu u kojem se traži da se 2. tuženiku Općini Vidovec, naloži da tužitelju izda suglasnost za cijepanje katastarske čestice broj [katastarska čestica] Mjesna rudina, put sa 119 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se od dijela te čestice formira nova katastarska čestica označena u gore navedenom nalazu vještaka slovima A-B-C-D-E- F-G-H-I-J-K-A površine 74 m², koja će se upisati u novi z.k. uložak s uknjižbom prava vlasništva na tužitelja, koji je ovlašten sve to učiniti na temelju ove presude .

III. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na 1. tuženika Grad Varaždin.

IV. Tužitelj AP i 2. tuženik [adresa] snose svaki svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je kod ovoga suda 8. kolovoza 2019. podnio tužbu protiv 1. tuženika Grada Varaždina i 2. tuženika Općine Vidovec u kojoj navodi da je vlasnik i posjednik čkbr. [katastarska čestica] kuća i gospodarska zgrada sa 316 m2, dvorište sa 500 m i pašnjak sa 1482 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se nekretnine nalaze u [adresa]. S istočne strane te čestice nalazi se čkbr. [katastarska čestica] jarak sa 33 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Skupština općine Varaždin. Predmet ovog postupka je čkbr. [katastarska čestica] koja je široka 3 m, a duga 45 m, a nalazi se iza kuće dvorišta i gospodarske zgrade tužitelja te je u naravi djelomično livada, a djelomično jarak. Godine 1937. djed tužitelja i roditelji tužitelja ŠP i ĆP srušili su postojeću staru kuću i započeli gradnju nove kuće, a već tada je iza stare kuće (koja se nalazila na mjestu sadašnje kuće) bio travnati pojas širok 2 m koji je bio ograđen ogradom od drvenih stupova između kojih je bila pletena žica te su djed tužitelja RP, a poslije njega i roditelji tužitelja ŠP i ĆP smatrali taj pojas dijelom svoje čkbr. [katastarska čestica] te ga uređivali. Istočno od navedenog travnatog pojasa postojala je mala padina koja se od ruba ograde blago spuštala prema gmajni koja je djelomično bila močvara, a djelomično pašnjak na kojem su mještani [adresa] napasali krave, a radilo se o depresiji terena koja je u najnižoj točci bila duboka oko 1 m. Cijeli taj prostor od kuće tužitelja prema istoku u širini od oko 50 m (uz cestu) i dubinu od oko 45 m nosio je oznaku čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] u [adresa] sa 683 čhv (odnosno 2458 m2) kako to proizlazi iz povijesnog z. k. izvatka, a vlasnici su bile tadašnje seoske zadruge (svaka obitelj bila je jedna zadruga) odnosno suvlasnici su bili "svi žitelji sela [adresa] u srazmjeru njihovog selištnog posjeda" (upisano pod B 1-32, gdje je između ostalih pod B-28 upisana " BP zadruga"). Tužitelj navodi kako je očito da su pravni prednici tužitelja tj. "Gazdek zadruga" svom posjedu pripojili dio čkbr. [katastarska čestica] i taj dio ogradili (dio u širini od 2 m i u dužini od 45 m, koji je činio jednu cjelinu sa čkbr. [katastarska čestica] jer je bio ograđen) jer je cijeli taj prostor pradjed tužitelja RP kupio 27. ožujka 1930. kao čkbr. [katastarska čestica] od BP i NP, kako to proizlazi iz povijesnog z. k. izvatka za čkbr. [katastarska čestica] (pod B-6). Kako su nositelji zadruga umirali, njih su nasljeđivala djeca pa se tako i suvlasništvo predmetne nekretnine mijenjalo od 1897. do 1959. na temelju odluka sudova nakon ostavinskih rasprava (B-33 do B-56). Međutim, 1959. godine čkbr. [katastarska čestica] postala je Općenarodna imovina pod upravom Općine Vidovec, a Prijavnim listom od 1. srpnja 1966. ta je čestica parcelirana na čkbr. [katastarska čestica] sa 470 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 180 čhv i čkbr. [katastarska čestica] jarak sa 33 čhv. Potom je 1972. došlo do parcelacije čkbr. [katastarska čestica] na čkbr. [katastarska čestica] močvara Mjesna rudina sa 754 m2 i čkbr. [katastarska čestica] močvara (gradilište) Mjesna rudina sa 936 m2. Zapisnikom o ispravku zemljišnih knjiga od 24. svibnja 1972. sve novonastale čestice, dakle čkbr. [katastarska čestica] upisane su kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Skupštine općine Varaždin. Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi od 30. prosinca 1992. novoosnovane teritorijalne upravne jedinice – općine i gradovi preuzele su vlasništvo nekretnina na svom području pa je tako i Općina Vidovec po samom zakonu postala vlasnicom onih nekretnina koje se nalaze na njenom području, a koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo dano na korištenje Skupštini općine Varaždin. Stoga je Općina Vidovec bila dužna prenijeti u zemljišnim knjigama vlasništvo sporne čkbr. [katastarska čestica] na svoje ime, ali to nije učinila. Općina Vidovec nije postupila niti po Uredbi o Komisiji Vlade Republike Hrvatske za rješenje sporova o pravima općina, gradova i županija od 10. svibnja 1994. te je tako i danas na spornoj nekretnini upisano društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Skupštine općine Varaždin koja više ne postoji, a njezine prerogative preuzeo je Grad Varaždin kao jedan od pravnih slijednika prethodne Općine Varaždin, zbog čega je i Grad Varaždin obuhvaćen ovom tužbom.

1.2. Tužitelj navodi da se nalazi u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], računajući njegove pravne prednike, od 1930. do danas, dakle 89 godina u trenutku podnošenja tužbe. Tužitelj smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini (dijelu nekretnine) dosjelošću, naime, budući da su pravni prednici tužitelja "zadruga Gazdek" bili suvlasnici i suposjednici tadašnje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je i tužiteljev posjed zakonit, a budući da nitko nikada nije osporio posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika, a pogotovo ne u roku od 30 dana od stupanja u samostalni posjed predmetnog dijela nekretnine, njegov je posjed i istinit, te je osim toga i pošten budući da su svi žitelji [adresa] bili suvlasnici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a time i suposjednici te pradjed tužitelja koji je 1930. od BP i NP kupio prostor sadašnje čkbr. [katastarska čestica] i dio čkbr. [katastarska čestica] nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na samostalni posjed tog zemljišta, dakle i ovdje predmetnog dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.3. Slijedom navedenog tužitelj ovom tužbom traži da se utvrdi kako je vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji se nalazi istočno od čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a proteže se uz među čkbr. [katastarska čestica] u dužini od 45 m i širini od 2 m te su slijedom toga tuženici dužni trpjeti da se tužitelj uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 90 m2.

2.1. U odgovoru na tužbu 2. tuženik Općina Vidovec ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da 2. tuženik nije vlasnik, a ni predmnijevani vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega nema ovlasti istu prenijeti u ičije vlasništvo. Naime, 2. tuženik nije pravni slijednik Skupštine općine Varaždin, a ne postoji ni odluka Republike Hrvatske kojom bi 2. tuženik u svoje vlasništvo trebao preuzeti ovu nekretninu Skupštine općine Varaždin te je neosnovana tvrdnja tužitelja da je 2. tuženik bio dužan prenijeti vlasništvo sporne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime. Navodi da predmetnu česticu 2. tuženik nikada nije posjedovao, kao što to proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe o tome da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu iste već duži niz godina.

2.2. Drugotuženik osporava i tužiteljev kvalificirani posjed predmetne čestice budući da za to tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz niti navodi sve svoje pravne prednike i njihov način stjecanja i posjedovanja nekretnine, a iz kojeg razloga 2. tuženik njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću ne smatra osnovanim. Kod toga 2. tuženik navodi kako ima saznanja da se između tužitelja, čija nekretnina graniči sa spornom nekretninom sa zapadne strane, te drugog međaša čija nekretnina graniči sa spornom nekretninom s istočne strane – ŠP iz [adresa], već dulji niz godina vode razni sudski postupci (uređenje međe, prestanak uznemiravanja i dr.) u kojima upravo spomenuti ŠP ističe svoje pravo vlasništva na predmetnoj čestici.

2.3. Drugotuženik se protivi pravnom temelju na kojem tužitelj zasniva njegovu pasivnu legitimaciju navodeći da odredba čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi sama po sebi ne može biti temelj za stjecanje prava vlasništva određene nekretnine od strane jedinice lokalne samouprave i uprave. Primarno se ovo preuzimanje od strane županija, općina i gradova trebalo izvršiti sporazumno, a u protivnom odluku o diobi imovine donosila bi arbitraža imenovana od strane Vlade Republike Hrvatske. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi iz 1992. također ne navodi da se imovina bivših općina preuzima u vlasništvo od strane novoosnovanih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga u slučaju da ne postoji sporazum o preuzimanju nekretnine niti pak je preuzimanje odnosno dioba imovine bilo predmetom arbitraže imenovane od strane Vlade RH sukladno Uredbi o komisiji Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županije od 10. svibnja 1994. (NN 37/1994), tada se pretvorba sredstava i imovine takvih pravnih osoba treba izvršiti po općim odredbama ZV. Da konkretna čestica nije bila predmetom odluke Komisije Vlade RH o podjeli neraspoređene imovine dokazuje i zapisnik od 24. rujna 2009. u postupku uređenja međe Općinskog suda u Varaždinu broj R1 -196/07, gdje je predstavnica ODO Varaždin, Građansko-upravnog odjela sudu „dostavila odluku Komisije Vlade RH o podjeli neraspoređene imovine, koja se, međutim, ne odnosi na čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].” Stoga se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZV koje se odnose na pretvorbu prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta. U čl. 360. st. 1. ZV propisano je da je pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu provedena pretvorbom nositelja tog prava, te da je pravna osoba koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, pretvorbom stekla pravo vlasništva takve stvari. Pretpostavka za takvu pretvorbu je da pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja do donošenja ZV (1. siječnja 1997.) nije prestalo, a kako je već navedeno, ono nije prestalo jer za ovu česticu nije sklopljen sporazum o preuzimanju imovine, a nije donesena ni arbitražna odluka. Nadalje, 2. tuženik ukazuje i na zakonske predmnijeve iz čl. 362. st. 1. i st. 2. ZV te zaključuje kako je jedini mogući pravni slijednik Skupštine Općine Varaždin kao upisanog „nosioca prava korištenja” Grad Varaždin, pri čemu je ova zakonska predmnijeva oboriva te je u konkretnom slučaju moguće dokazivati da su treće osobe, naročito one koje polažu vlasnička prava i/ili posjeduju spornu nekretninu, vlasnici predmetne nekretnine.

3. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Grad Varaždin ističe da je Sporazumom o preuzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta sklopljenim između Varaždinske županije, Grada Varaždina, Općine Beretinec, Općine Cestica, Općine Gornji Kneginec, Općine Jalžabet, Općine Petrijanec, Općine Sračinec, Općine Sveti Ilija, Općine Trnovec Bartolovečki, Općine Vidovec i Općine Vinica (klasa: 944 -01/94-01/2 od 12. travnja 1994.) utvrđeno preuzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta na način da novonastale općine preuzimaju u posjed i na daljnje korištenje odnosno vlasništvo sve neizgrađene građevinske parcele koje su navedene u točkama I i III predmetnog Sporazuma, odnosno koje se nalaze unutar granica građevinskog područja sela - mjesta na području gdje pripadaju. Slijedom navedenog 1. tuženik navodi da se ne protivi daljnjem uređenju međusobnih imovinskopravnih odnosa između tužitelja i 2. tuženika Općine Vidovec, no protivi se snošenju troškova ovog postupka.

4. U podnesku od 18. lipnja 2020., kojim se očitovao na odgovore na tužbu, tužitelj navodi da, imajući u vidu Sporazum o preuzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta od 12. travnja 1994., nisu točni navodi odgovora na tužbu 2. tuženika Općine Vidovec da nije bio dužan prenijeti vlasništvo sporne čestice na svoje ime, već je to , naprotiv, bio dužan učiniti kao pravni slijednik bivše Općine Varaždin glede neizgrađenih građevinskih zemljišta koja se nalaze na području Općine Vidovec.

5. Sukladno rješenju broj P-1362/2019-13 od 14. listopada 2020. ovaj je postupak prekinut do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kod ovoga suda pod brojem P-231/2019. Naime, predmet tog parničnog postupka bio je tužbeni zahtjev tužitelja ŠP protiv tuženika AP (ovdje tužitelja) radi utvrđenja prava vlasništva ŠP upravo na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon što je taj postupak pravomoćno okončan (tužbeni zahtjev pravomoćno je odbijen), ovaj je parnični postupak nastavljen rješenjem broj P- 1362/2019-20 od 18. rujna 2024.

6.1. Na ročištu za glavnu raspravu 29. siječnja 2025., na kojem je zbog promjene sastava suda glavna rasprava počela iznova, 1. tuženik Grad Varaždin ističe da bez obzira na upis vlasništva, prema dostavljenom Sporazumu o preuzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta iz 1994. jasno je da je riječ o nekretnini kojom Grad Varaždin ne može raspolagati te da je riječ o nesređenom zemljišnoknjižnom stanju, a Općina Vidovec prema tom Sporazumu bila je u obvezi prenijeti predmetno zemljište u svoje vlasništvo.

6.2. Na istom ročištu drugotuženik napominje da, budući da se radi o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu, treba primijeniti čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i rok dosjelosti od 40 godina koji se sukladno čl. 388. st. 4. ZV računa tek od 8. listopada 1991., što znači da bi dosjelost nastupila tek 8. listopada 2031.

6.3. Tužitelj se navedenome usprotivio jer iz relevantne prakse Europskog suda za ljudska prava u rok dosjelosti računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako su ispunjene pretpostavke za dosjelost i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljen interes trećih osoba, a takav interes ne postoji nakon pravomoćnosti presude u predmetu broj P-231/2019. Drugotuženik se, međutim, usprotivio navodu da u konkretnom slučaju ne postoje suprotstavljeni interesi trećih osoba što dokazuje činjenica dugogodišnjeg vođenja raznih postupaka između tužitelja i ŠP, zbog čega smatra da nije ispunjen ovaj uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6.4. Na ovom ročištu glavna rasprava bila je zaključena, no rješenjem broj P- 459/2024-3 od 14. ožujka 2025. ista je ponovno otvorena radi dopune dokaznog postupka mjerničkim vještačenjem i očevidom na licu mjesta te dopunskim saslušanjem svjedoka.

7.1. Nakon provedenog mjerničkog vještačenja tužitelj je podneskom od 30. siječnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev tako da traži utvrđenje da je vlasnik realnog dijela nekretnine označenog u nalazu mjerničkog vještaka slovima A-B-C-D-E-F-G-H- I-J-K-A površine 74 m², te da su slijedom toga tuženici dužni tužitelju izdati suglasnost za cijepanje predmetne čestice tako da se od njezinog dijela formira nova katastarska čestica na način kako je to naznačeno u nalazu vještaka koja će se upisati u novi z .k. uložak s uknjižbom prava vlasništva tužitelja, a koji je ovlašten to učiniti na temelju ove presude. U podnesku od 4. ožujka 2026. ovaj svoj zahtjev obrazlaže navodeći da nakon očitovanja mjerničkog vještaka da ne može izvršiti parcelaciju čestice tužitelju nije preostalo drugo no zatražiti od tuženika izdavanje suglasnosti za cijepanje čestice kako bi se formirala nova katastarska čestica na kojoj bi se tužitelj upisao kao vlasnik. Naime, prvotni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio na dio čkbr. [katastarska čestica] jer tada još nije znao koliki je taj dio, a sređenim tužbenim zahtjevom isti je preciziran u površini te je tome dodao obvezu tuženika da se dopusti cijepanje ove čestice u skladu s recentnom sudskom praksom. Naime, navodi da nije mogao unaprijed znati da mjernički vještak neće moći izraditi geodetski elaborat za cijepanje čkbr. [katastarska čestica] te je stoga taj dodatni dio tužbenog zahtjeva samo usklađenje s rezultatom očevida i nalazom vještaka, a ne sasvim novi zahtjev.

7.2. Na ovako sređeni tužbeni zahtjev 1. tuženik se nije očitovao, dok je 2. tuženik Općina Vidovec podneskom od 12. veljače 2026. naveo da se radi o potpuno novom tužbenom zahtjevu te da se protivi takvoj preinaci i to iz razloga što tužbeni zahtjev od 8. kolovoza 2019. nije postavljen kao stupnjevita tužba te se osim toga istim traži da se tuženicima naloži trpljenje da se tužitelj uknjiži kao vlasnik dijela nekretnine, a zahtjevom od 29. siječnja 2026. tužitelj je u potpunosti izmijenio opis nekretnine za koju traži utvrđenje vlasništva te uz to traži da se tuženicima naloži da su tužitelju dužni izdati suglasnost za cijepanje čestice.

7.3. Iako tužitelj smatra da se ne radi o preinaci tužbe, već o usklađenju tužbenog zahtjeva s rezultatom očevida i nalazom vještaka, sud smatra da je navedeno točno samo u pogledu točnog preciziranja dijela nekretnine na kojem tužitelj traži da se utvrdi njegovo pravo vlasništva, no budući da je uz taj zahtjev tužitelj dodao i zahtjev da se tuženicima naloži dodatna obveza izdavanja suglasnosti za cijepanje čestice i formiranje nove, čime je uz postojeći istaknuo i drugi zahtjev, ovaj sud utvrđuje da se radi o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Unatoč protivljenju 2. tuženika toj preinaci, sud je istu na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP dopustio te odlučio kao u izreci rješenja smatrajući da tužitelj bez svoje krivnje ovakvu preinaku nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka budući da je tek nakon provođenja očevida i mjerničkog vještačenja došao do saznanja da u ovom postupku nije moguće izraditi geodetski elaborat diobe koji bi bio podoban za upis prava vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine za koji tvrdi da je u njegovom vlasništvu, a kako to i proizlazi iz nalaza mjerničkog vještaka Dražena Pintarića i njegovog očitovanja od 19. prosinca 2025. Osim toga, sud smatra da bi navedena preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama jer se radi o tužbenom zahtjevu koji se zasniva na bitno istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi o kojoj je raspravljano tijekom ovog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, uvid u spis broj P-231/2019, zbog promjene sastava suda pročitao je zapisnik od 14. listopada 2020. s iskazima svjedoka ĆP, FP, CP i ŠP, proveo je očevid na licu mjesta na kojem je provedeno i saslušanje tužitelja, provedeno je mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Pintariću te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 12. srpnja 2025. i pisano očitovanje od 19. prosinca 2025. Iako je rješenjem o preotvaranju glavne rasprave i određivanju očevida i mjerničkog vještačenja bilo određeno i dopunsko saslušanje svjedoka (koji su već bili saslušani na ročištu 14. listopada 2020.), njihovo dopunsko saslušanje na očevidu nije provedeno budući da su svjedoci ĆP i CP zbog zdravstvenih razloga bili spriječeni pristupiti (o čemu je tužitelj obavijestio podneskom od 28. travnja 2025. predlažući da se njihovi iskazi pročitaju), a za svjedoka FP utvrđeno je da je isti u međuvremenu preminuo, dok je od dopunskog saslušanja svjedoka ŠP na očevidu tužitelj odustao te predložio da se i njegov iskaz pročita.

9. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci presude.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na realno određenom dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] put mjesna rudina sa 119 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije označena kao čkbr. [katastarska čestica] jarak sa 33 čhv upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koje je pravo vlasništva tužitelj stekao dosjelošću, neprekinutim kvalificiranim posjedom tužitelja i njegovih prednika u razdoblju od 1930. pa nadalje.

11. Uvidom u povijesni izvadak za predmetnu nekretninu (ranije upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) utvrđeno je da su točni navodi tužbe da je predmetna nekretnina prvobitno bila označena kao čkbr. [katastarska čestica] kao pašnjak [adresa] u [adresa] sa 683 čhv, te su točni i tužiteljevi navodi o njezinoj parcelaciji izvršenoj 1966. na tri čestice (čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]), a što među strankama i nije sporno. Nesporno je i da je predmetna nekretnina – tadašnja čkbr. [katastarska čestica] (od koje je, kako je ranije rečeno, nastala predmetna čkbr. [katastarska čestica]), kako to također proizlazi iz povijesnog z.k. izvatka, prema početnom upisu bila u suvlasništvu "svih žitelja sela [adresa] u srazmjeru njihovog selištnog posjeda", gdje je između ostalih upisana i " A". Nadalje je iz vlastovnice vidljivo da je predmetna nekretnina bila upisana za korist Općenarodne imovine pod upravom Općine Vidovec (upis pod B 57) i to 2. rujna 1959. pod brojem Z-3137/59, da bi 1972. bilo uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja Skupštine općine Varaždin (upisi pod B 61-62), te je nesporno da je ova nekretnina i nadalje upisana kao društveno vlasništvo s nosiocom prava korištenja Skupštinom općine Varaždin time da ista sada, nakon prevođenja u BZP, dolazi upisana kao čkbr. [katastarska čestica] put Mjesna rudina sa 119 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kako to proizlazi iz mjerničkog nalaza).

12.1. Valja reći da je uvidom u Sporazum o preuzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta sklopljen sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92 i 94/93) između tada novoosnovanih jedinica lokalne samouprave i to Grada Varaždina te Općine Vidovec kao nekih od njih (dalje: Sporazum) utvrđeno da su predmet sukcesije prema tom Sporazumu građevinske neizgrađene parcele koje se u smislu važećih propisa smatraju građevinskim neizgrađenim zemljištem i to, između osta lih, takve parcele koje su stečene nacionalizacijom, konfiskacijom ili na drugi način od ranijih vlasnika poslije 15. svibnja 1945. oduzete parcele, a koje se nalaze na području bivše Općine Varaždin, te Grad Varaždin preuzima u svoje vlasništvo sve takve parcele koje se nalaze unutar granica građevinskog područja sela – mjesta na području grada navedenih u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 90/92), a novoosnovane općine preuzimaju u vlasništvo one parcele koje se nalaze unutar granica građevinskog područja sela – mjesta na području svake od novih općina navedenih u istom zakonu.

12.2. Nakon što je 1. tuženik u spis dostavio navedeni Sporazum, tužitelj isti nije osporio kao niti činjenicu da je tim Sporazumom između novoosnovanih jedinica lokalne samouprave ugovoreno preuzimanje vlasništva neizgrađenih građevinskih zemljišta od strane pojedinih općina odnosno grada Varaždina koja se nalaze na području svake od općina odnosno grada Varaždina, štoviše upravo to tužitelj i potvrđuje u podnesku od 18. listopada 2020. ukazujući da je taj Sporazum potpisao i načelnik Općine Vidovec kao pravni slijednik bivše Općine Varaždin u pogledu neizgrađenih građevinskih zemljišta koja se nalaze na njezinom području.

12.3. Nadalje, nakon što je 2. tuženiku Općini Vidovec dostavljen Sporazum, niti 2. tuženik nije osporio njegovo donošenje i valjanost, iako je i sam u odgovoru na tužbu isticao da se primarno preuzimanje nekretnina dosadašnjih općina temeljem tada važećeg Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi iz 1992. trebalo izvršiti sporazumno , a tek ukoliko takvog sporazuma nema arbitražom imenovanom od strane Vlade RH. Osim toga, 2. tuženik nije osporio ni činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje se nalazi na području Općine Vidovec kakva su zemljišta bila predmetom Sporazuma. Također je uvidom u zapisnik ovoga suda broj R1-196/07-6 od 4. svibnja 2009. u postupku radi uređenja međe između predlagatelja ŠP i [adresa] u odnosu na ovdje predmetnu nekretninu kao jednu od nekretnina između kojih se predlaže urediti međa (međa između čkbr. [katastarska čestica] vlasnika ŠP i čkbr. [katastarska čestica]) utvrđeno da je na očevidu 4. svibnja 2009. tadašnji načelnik [adresa] GP izjavio da je u vrijeme formiranja novonastalnih općina, pa tako i općine [adresa], došlo do podjele imovine koja je stajala na Skupštinu općine Varaždin te je u tom smislu sklopljen Sporazum iako se nije mogao očitovati je li konkretna čestica navedena u tom Sporazumu zbog čega je predlagao pribavu tog Sporazuma ukoliko je isti potpisan, a kako je rečeno, upravo je takav Sporazum u spis dostavljen.

12.4. Slijedom svega navedenog sud ocjenjuje osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika Grada Varaždina odnosno neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika Općine Vidovec. Stoga je u odnosu na 1. tuženika tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, dok je u odnosu na 2. tuženika valjalo utvrditi njegovu osnovanost.

13. Nije sporno da je predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] susjedna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] kuća i gospodarska zgrada sa 316 m2, dvorište sa 500 m2 i pašnjak sa 1482 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina u vlasništvu i posjedu tužitelja, kako je to utvrđeno i na očevidu održanom 3. lipnja 2025. Nadalje, na istom očevidu utvrđeno je i da čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja djelomično travnatu površinu koja se pruža uz objekte na susjednoj nekretnini tužitelja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi kuća i gospodarske zgrade te dvorište) i to s istočne strane nekretnine tužitelja, a uz tu travnatu površinu pruža se žičana ograda prema susjednoj nekretnini te je djelomično čkbr. [katastarska čestica] jarak iza navedene žičane ograde koji jarak u naravi čini cjelinu s dvorištem susjedne nekretnine u vlasništvu ŠP čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s istočne strane (u naravi kuća s dvorištem). Prema pokazivanju tužitelja na licu mjesta predmet njegovog tužbenog zahtjeva je dio čkbr. [katastarska čestica] koji čini travnatu površinu koja se pruža od ceste pa uzduž objekata na nekretnini tužitelja (tj. uzduž kuće i gospodarskih zgrada koje se nalaze u nastavku kuće), a koja je površina ograđena prema susjednoj nekretnini žičanom ogradom, te je to površina odnosno dio predmetne čkbr. [katastarska čestica] koji je prikazan u nalazu (skici) mjerničkog vještaka Dražena Pintarića iz srpnja 2025., a označena je točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A te joj površina iznosi 74 m2.

14. Uvidom u spis ovoga suda broj P-231/2019 utvrđeno je, a kako to ukazuje u odgovoru na tužbu 2. tuženik, da je u navedenom postupku ŠP kao tužitelj podnio tužbu protiv tuženika AP radi utvrđenja prava vlasništva i to upravo ovdje predmetne čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , uz zahtjev za odstranjenje ograde koja se nalazi na toj čestici (odnosno žičane ograde koja je na licu mjesta utvrđena i na očevidu u ovom postupku) i predaju u posjed dijela čestice označenog sukladno mjerničkom vještačenju provedenom u tom postupku, a koji se odnosi na dio predmetne čkbr. [katastarska čestica] koji se proteže iza dijela žičane ograde pa do objekata (obiteljske kuće i gospodarske zgrade sagrađenih na nekretnini tužitelja) . U tom predmetu tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen (prvostupanjskom presudom broj P-231/2019-23 od 14. lipnja 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1994/2021-3 od 22. svibnja 2024.), a to iz razloga, kako se navodi u drugostupanjskoj presudi, osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika budući da je predmet spora nekretnina na kojoj je upisano društveno vlasništvo i Skupština općine Varaždin kao nosioc prava korištenja odnosno iz razloga što tuženik AP nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega nije niti pasivno legitimiran u toj parnici. Kod toga drugostupanjski sud navodi da je irelevantno što Općina Vidovec, kao pravni slijednik bivše općine Varaždin, ne polaže pravo na predmetnu nekretninu (kakve navode Općina Vidovec kao 2. tuženik iznosi i u ovom postupku) sve dok egzistira navedeni upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a s kojim se stajalištem slaže i ovaj prvostupanjski sud.

15. Tužitelj u tužbi navodi da je u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu dijela predmetne nekretnine, računajući i njegove prednike, od 1930. do danas, od kada je njegov prednik – djed RP kupio čkbr. [katastarska čestica] (27. ožujka 1930.) od NP i UP, te je već tada predmetni dio čkbr. [katastarska čestica] (travnati pojas širine 2 m i dužine 45 m) bio pripojen čestici 115/1 i s njom činio jednu cjelinu jer je bio ograđen, dok je ostatak čkbr. [katastarska čestica] bila gmajna i to djelomično močvara, a djelomično pašnjak na kojem su mještani [adresa] napasali krave.

16.1. Slijedom navedenog, valja reći da je odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

16.2. Odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/1980, 36/1990, dalje: ZOVO) koji je preuzet Zakonom o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine" broj 53/91), a prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96) i to 1. siječnja 1997. bilo je propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu ne može dosjelošću steći pravo vlasništva, no navedeno nije značilo da se ne može utvrđivati i je li pravo vlasništva nekretnine stečeno dosjelošću prije njezinog prelaska u pravni status društvenog vlasništva. Kod toga valja reći da je iz povijesnog z.k. izvatka za čkbr. [katastarska čestica] vidljivo da je ista stekla status općenarodne imovine pod upravom Općine Vidovec upisom pod brojem Z-3137/59 od 4. rujna 1959., a prije toga bila je u vlasništvu odnosno suvlasništvu niza privatnih osoba.

16.3. S obzirom na vremenski period za koji tužitelj navodi da je zajedno sa svojim prednicima u neprekidnom i nesmetanom posjedu nekretnine odnosno dijela čkbr. [katastarska čestica] koja je predmet tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV valja primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika iz 1811. (dalje: OGZ) koje su se na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. primjenjivale kao pravna pravila sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980.

16.4. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 1452. do 1477. OGZ, koja su se primjenjivala u vrijeme kada je prednik tužitelja stupio u posjed spornog dijela nekretnine, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje nisu u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu (a u to vrijeme nekretnina je bila u vlasništvu privatnih osoba) iznosio je 30 godina (paragraf 1468. OGZ). Kod toga valja reći da je prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za redovnu dosjelost potrebno 20 godina posjedovanja, a ne 30 kako je to bilo propisano u izvornom tekstu OGZ. Pri tome, dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu koji mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja prema paragrafu 345. OGZ, a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ), time da se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drugačije (paragrafi 328. i 345. OGZ).

17. U odgovoru na tužbu 2. tuženik osporava tužiteljev kvalificirani posjed predmetne čestice odnosno njegov zakonit, istinit i pošten posjed pri čemu naročito ukazuje na činjenicu da se između tužitelja i vlasnika susjedne nekretnine ŠP već dulji niz godina vode razni sudski postupci u kojima upravo ŠP ističe svoje pravo vlasništva na spornoj čkbr. [katastarska čestica], a što proizlazi i iz dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu (dokumentacija iz postupka broj R1 - 196/07 radi uređenja međe koji je kao predlagatelj pokrenuo ŠP, presuda broj P-888/15-29 od 20. prosinca 2017. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja AP protiv tuženika ŠP radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva ovdje predmetnih nekretnina) te iz ranije spomenutog spisa broj P- 231/2019.

18. Iz povijesnog izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana čkbr. [katastarska čestica] vidljivo je da je doista ova nekretnina na temelju Kupoprodajnog ugovora od 31. kolovoza 1914. godine bila uknjižena kao suvlasništvo BP i NP, nakon čega je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 27. ožujka 1930. uknjižena kao vlasništvo RP, da bi 1941. temeljem rješenja o uručenju zaostavštine bili uknjiženi suvlasnici Š, Ć i ZP, potom je na dijelove R (Karela) i Vida Rožića 1980. godine uknjižen ZP (tužiteljev otac, koji je tako postao u cijelosti vlasnik nekretnine), da bi naposljetku temeljem rješenja o nasljeđivanju od 3. studenoga 1995. bilo uknjiženo pravo vlasništva za korist ĆP (tužiteljeva majka), dok sada kao vlasnik nekretnine dolazi upisan AP, ovdje tužitelj, kako je to vidljivo iz aktualnog izvatka iz zemljišne knjige. Prema tome iz iznesenog sadržaja zemljišne knjige proizlazi da su točni navodi tužitelja o tome da su on i njegovi prednici od 1930. u vlasništvu i posjedu čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga je valjalo utvrditi jesu li točni i navodi tužbe o tome da je predmetni dio čkbr. [katastarska čestica] (koja je nastala od ranije čkbr. [katastarska čestica]) u k. o. [katastarska općina] također bio barem u poštenom i istinitom samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i tužitelja, kako to tužitelj navodi u tužbi te jesu li isti time dosjelošću stekli i ovdje predmetni dio čkbr. [katastarska čestica].

19. Na ove sporne okolnosti provedeno je saslušanje tužitelja i svjedoka ĆP, FP, CP, ŠP, čiji su iskazi, kako je rečeno, pročitani sa zapisnika od 14. listopada 2020.

20. Svjedokinja ĆP, tužiteljeva majka, iskazala je da na nekretnini koja je sada u vlasništvu tužitelja (čkbr. [katastarska čestica]) živi od 1952. (rođena je 1933.) te je već tada sporna površina bila sastavni dio te nekretnine, pripadala je toj parceli te je bila unutar ograde koja je u trenutku njezinog dolaska bila ograda od drvenih stupova, a sada se radi o ogradi od betonskih stupova već više od 10 godina. Suprugov otac je već umro kada je svjedokinja došla ovdje živjeti, a njezin suprug i njegova majka izjašnjavali su se da je predmetna površina njihova, smatrali su je svojom te su je i uživali kao svoju. Radi se o površini širine od oko 2 m gdje su nekada imali vrt, a po kojoj prolaze cijevi za njihov plinski priključak te se na istoj nalazi i njihova septička jama. Na gospodarskoj zgradi (štaglju) postoje vrata s te strane s koje je sporna površina do koje se dolazi kroz ta vrata, a ujedno se ona koriste i kad se prazni septička jama te ta vrata postoje od 1953., radili su ih odmah kada je ona došla na tu nekretninu. Ovu nekretninu u kojoj je svjedokinja živjela njezin suprug pokojni ZP stekao je nasljedstvom od svog oca RP, a isti ga je stekao kupnjom od obitelji NP kada je njezin suprug još bio dijete. Susjed ŠP osporava im pravo na tu površinu unatrag 10 do 12 godina, dok im njegov otac (također imena ŠP) nikada to pravo nije osporavao.

21. Svjedok FP, koji je rođen 1936., iskazao je da je čitav život stanovao u susjedstvu predmetnih nekretnina i sjeća se ograde koja je postojala već u njegovoj mladosti te je već tada bila stara, a radilo se o ogradi od bodljikave žice i hrastovih stupova na udaljenosti od oko 5 m od kuće koja se nalazila na nekretnini koja je sada vlasništvo tužitelja. Tada se radilo o staroj kući te je s vremenom na tom mjestu izvedena nova kuća, ali su u znatnoj mjeri ostali dijelovi stare kuće. Otac ŠP počeo je uklanjati tu staru ogradu kada je počeo graditi svoju kuću, a kasnije je tužitelj izveo drugu ogradu, svjedok se ne sjeća koje godine, no iskazuje da se ne radi o puno godina (u kasnijem dijelu iskaza navodi da ograda postoji oko 20, a možda i više godina), te ta ograda prolazi na udaljenosti od oko 2 m od tužiteljeve kuće. Na spornoj su površini još baka, a kasnije i tužiteljeva majka imale vrt , a sada se na toj površini nalazi tužiteljeva septička jama već oko 20 godina. Također, s te istočne strane nekretnine postoje i vrata na gospodarskoj zgradi s istočne strane, koja postoje od kada svjedok pamti, a kroz ta vrata tužitelj također dolazi na svoje, a koriste se kod pražnjenja septičke jame.

22. Svjedok CP, rođen 1942., iskazao je da u tužiteljevom susjedstvu živi od svoje pete godine te da je nekretnina koja je sada u vlasništvu tužitelja, a prije toga njegovih roditelja te djeda i bake, ograđena od kada on pamti, a ono što je bilo unutar ograde smatralo se njihovim. Nekada je to bila ograda od drvenih dasaka koja se s vremenom popravljala odnosno mijenjala, a u posljednje vrijeme radi se o ogradi od betonskih stupova. Ograda je prolazila istim pravcem s istočne strane tužiteljeve kuće te svjedok potvrđuje da je moguće, kako je to naveo svjedok FP, da sadašnja ograda prolazi na udaljenosti od oko 2 m od tužiteljeve kuće, a da je ranija bila na udaljenosti od oko 5 m, dakle moguće je da se prije radilo i o većoj širini između objekata na nekretnini tužitelja i njegovih prednika te same ograde. Iskazuje da je na spornoj površini još tužiteljeva baka imala vrt, a kasnije i njegova majka.

23. Svjedok ŠP, rođen 1986., iskazuje da je tužitelj uzurpirao dio predmetne čkbr. [katastarska čestica], zbog čega ga je i tužio tražeći da makne ogradu koju je postavio na nekretninu koja nije njegova, a kao razlog za ove navode iznosi da njima nedostaje 56 čhv zemljišta. Naime, njegov otac ŠP kupio je 1966. nekretninu na kojoj je kasnije izgradio kuću s naznakom površine koja se kupuje od 236 čhv, no kako njihova čkbr. [katastarska čestica] ima ukupno 180 čhv, nedostaje im 56 čhv. Svjedok iskazuje da je sadašnju ogradu tužitelj izveo 2006., a prije toga tu nije bilo nikakve ograde što je vidljivo i na fotografijama iz 2004. i 2005. koje je fotografirao prema kući i gospodarskoj zgradi tužitelja. Točno je da na spornoj površini postoji tužiteljeva septička jama koja je izgrađena negdje 1989. kao i vrata na gospodarskoj zgradi s istočne strane koja su ostavljena da bi tužitelj mogao čistiti tu septičku jamu. Iskazuje i da na spornoj površini rastu biljke za koje tužitelj navodi da je u pitanju njegov vrt odnosno da su tužitelj i njegovi ukućani sadili cvijeće koje se vidi na istim fotografijama, kao i voćku uz gospodarsku zgradu, te kod toga ističe da su si oni s vremenom počeli prisvajati ovu površinu i to od gradnje septičke jame i kasnije. Iskazuje i da je točno da su si i roditelji tužitelja prisvajali pravo na tu površinu te je već između njegovih i tužiteljevih roditelja dolazilo do nesuglasica i svađa jer su oni odnosno svjedokova majka svoje dvorište uređivali skoro pa do objekata tužitelja odnosno njegovih roditelja, čemu se tužiteljeva majka jednom usprotivila do te mjere da je došlo i do fizičkog obračuna, a svjedok je tada bio star oko 10 godina. Što se tiče načina posjedovanja sporne čkbr. [katastarska čestica] prije 2006., svjedok navodi da je njegova obitelj čistila cijeli taj jarak na način da su kosili travu te da nitko tu nije imao nikakav vrt. Svjedok navodi da od kada ga pamćenje služi, njegov otac je znao da je sporna površina njegova jer je to kupio od društvenog vlasništva, a nedostaje mu 56 čhv zemljišta, no radi toga nije pokretao nikakav postupak, a nije ni ogradio tu površinu zbog dogovora s mjesnom zajednicom u smislu da voda s obližnjeg mosta prolazi kroz jarak na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica].

24. Tužitelj je na očevidu 3. lipnja 2025. iskazao da od svog rođenja (rođen je 1957.) živi ovdje u svojoj nekretnini te su s njime ranije živjeli roditelji ŠP i ĆP, a prije njih još i djed RP i baka B. Ne može se točno izjasniti kada je djed kupio predmetnu nekretninu, ali o tome postoji pisana dokumentacija. On se osobno sjeća događaja možda otprilike od sredine 60-ih godina, otprilike 1965., te se sjeća da je tada njihova nekretnina bila omeđena drvenom ogradom i to otprilike na istom mjestu gdje se sada nalazi žičana ograda. Ova drvena ograda postojala je još sigurno i u vrijeme njegovog oca, a vjerojatno još i od ranije, od kada su tu živjeli djed i baka. Na ovdje spornoj površini koja se pruža istočno od njegove kuće i gospodarskih objekata do sada žičane ograde baka je nekada imala vrt koji je obrađivala, a kasnije je taj vrt maknut te je pretvoren u travnatu površinu kakva je i sada, a koju su njegova obitelj i on, od kada je maknut vrt, uvijek kosili i održavali. Iza nekadašnje drvene ograde s istočne strane, gdje se sada nalazi nekretnina susjeda ŠP, bilo je močvarno zemljište u velikoj grabi, te im nitko nije osporavao da je upravo ta drvena ograda predstavljala među njihove nekretnine koju su oduvijek i uživali kao svoju nekretninu. Oko 1960. godine otac svjedoka ŠP, također imenom ŠP, kupio je susjedno zemljište na kojem je počeo graditi kuću te su se susjedi ŠP uselili u tu kuću negdje tijekom 70-ih godina. Otprilike negdje 80-ih godina, možda bliže 1990.-ima, počeli su problemi sa susjedom ŠP, i to u vrijeme kada je on sebi postavljao ogradu prema cesti, što tužitelj pamti po tome jer su mu djeca tada bila mala pa se valjda zato htio ograditi prema cesti da djeca ne idu na cestu, a tada je počeo osporavati ogradu između njihovih nekretnina, koja je ranije bila drvena, a naknadno su ju negdje 1980-ih godina, možda 1985., zamijenili sa sada postojećom žičanom ogradom. Naime, tada je susjed počeo govoriti da bi njegovo zemljište koje je kupio njegov otac trebalo biti veće po kvadraturi. Dakle, sada postojeća žičana ograda nalazi se na ovom istom mjestu negdje od sredine 1980 - ih godina te oni ovu travnatu površinu koja se pruža od njihove kuće i gospodarskih objekata do žičane ograde kose i održavaju, dok taj dio površine susjed ŠP ne održava iako povremeno radi štetu tako da je primjerice čupao cvijeće koje je tužiteljeva majka tu povremeno znala posaditi, čak je sa svoje strane i potkopao ogradu tako da se ona nagnula.

25. Valja reći da prije svega svjedoke FP i CP sud smatra vjerodostojnima budući da nisu u srodstvu s tužiteljem te ne nalazi nikakve druge razloge za njihovu pristranost, a radi se o osobama koje su cijeli život živjele u susjedstvu predmetnih nekretnina te iskazivale o svojim najranijim sjećanjima. Tako je, kako je rečeno, svjedok FP, koji je rođen 1936., iskazao da je drvena ograda postojala već u njegovoj mladosti te je već tada bila stara, a svjedok CP, koji je rođen 1942., iskazao je o postojanju drvene ograde od kada pamti. Svjedokinja ĆP je majka tužitelja te je u tom smislu pristrana, no i ona u svom iskazu potvrđuje postojanje ograde već od trenutka kada je doselila (1952.), dok i sam tužitelj iskazuje o postojanju drvene ograde od kada on pamti (otprilike od sredine 60- ih godina), pa kako su njihovi iskazi u suglasnosti s iskazima nepristranih svjedoka FP i CP, sud i iskaze svjedokinje ĆP i tužitelja ocjenjuje vjerodostojnima. Dakle, iz suglasnih iskaza svjedoka ĆP, FP i CP te tužitelja proizlazi da, od kada se sve ove saslušane osobe sjećaju, nekretnina tužitelja i ranije njegovih prednika bila je ograđena istočno od objekata koji se nalaze na nekretnini tužitelja (ranije njegovih prednika). Također, svi oni suglasno iskazuju da se u vrijeme od kada pamte radilo o drvenoj ogradi tj. ogradi sa drvenim stupovima te da se zapravo cijela ta površina koja je bila ograđena smatrala nekretninom tužitelja i njegovih prednika. Prema svim tim suglasnim iskazima, kasnije je s te iste strane izvedena sada postojeća betonska ograda koja je sada na udaljenosti od oko 2 m od objekata na nekretnini tužitelja, pri čemu svjedoci FP i CP iskazuju da je moguće ranije (kada se radilo o nekadašnjoj drvenoj ogradi) ta udaljenost od objekata bila i veća. Njihovi su iskazi suglasni i u dijelu da su na ovdje spornoj površini tužiteljeva baka, a kasnije i majka obrađivale vrt.

26. Jedino svjedok ŠP iskazuje suprotno svim ostalim saslušanim osobama o posjedovanju dijela čkbr. [katastarska čestica] te navodi da je sadašnju ogradu tužitelj izveo 2006., a prije toga tu nije bilo nikakve ograde za što tvrdi da je vidljivo i na fotografijama u spisu. Kod toga valja reći kako je sud utvrdio da na fotografijama koje su priložene na glavnoj raspravi 14. listopada 2020., u koje je 2. tuženik predložio izvršiti uvid, a za koje svjedok ŠP navodi da su snimljene 2004. i 2005. godine, nije vidljiva nikakva ograda (iako se uvidom u same te fotografije ne može utvrditi vrijeme kada su one fotografirane), no navedeno nije u nesuglasju s iskazima ostalih svjedoka budući da oni nisu iskazivali o vremenski kontinuiranom postojanju ograde odnosno da je ranije postojeća drvena ograda odmah zamijenjena postojećom betonskom ogradom. Stoga sud smatra da ove fotografije nisu dokaz navoda svjedoka ŠP da prije sada postojeće ograde nikada nije postojala nikakva druga ograda, a njegov iskaz sud ocjenjuje nevjerodostojnim iz razloga njegove osobne zainteresiranosti za predmet spora što sasvim očigledno proizlazi iz činjenice da i on sam polaže prava na predmetnu čkbr. [katastarska čestica] (zbog čega je i podnio tužbu protiv AP) iako se u ovom sporu ne raspravlja o bilo kakvom njegovom zahtjevu u odnosu na tu nekretninu budući da isti u ovom sporu ne sudjeluje kao stranka.

27.1. Slijedom navedenog, na temelju suglasnih iskaza svjedoka redom starije životne dobi (ĆP, FP i CP) koji iskazuju o svojim najranijim sjećanjima na postojanje drvene ograde koja je s istočne strane omeđivala nekretninu tužiteljevih prednika, pri čemu svjedok FP, rođen **.**.1936., iskazuje da je već u njegovoj mladosti ta ograda bila stara (što znači da se već tada radilo o ogradi određene starosti), sud utvrđuje da su točni navodi tužbe kako je djed tužitelja RP, za kojeg je iz z.k. izvatka vidljivo da je predmetnu nekretninu kupio 1930., ovu nekretninu kupio već ovako ograđenu te da je od tada istu u cijelosti i posjedovao te uživao kao svoju. Drugim riječima, već je tada, kako to tvrdi tužitelj, očigledno i ovdje sporni dio nekretnine faktično bio spojen s nekretninom čkbr. [katastarska čestica] te s njom činio jednu cjelinu kupljenog zemljišta. Valja reći da niti sam svjedok ŠP, čiji se iskaz razlikovao od iskaza drugih svjedoka, nije iskazivao o vremenu prije no što je njegov otac kupio susjedno zemljište jer očigledno o tome niti nema saznanja, a radi se, dakle, o vremenu prije 1966. godine o kojem su, kao vremenu svojih najranijih sjećanja, iskazivali svjedoci ĆP, FP i CP.

27.2. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužiteljev prednik RP kupoprodajom stekao posjed čkbr. [katastarska čestica] i dijela čkbr. [katastarska čestica] (sada čkbr. [katastarska čestica]) zbog čega je njegov posjed bio zakonit, isti nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja jer isto ne proizlazi niti iz jednog dokaza, kao što ne proizlazi niti da bi se radilo o nepoštenom posjedu, štoviše, tužiteljev prednik koji je kupio već ograđenu nekretninu nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi mu itko tada osporavao pravo na bilo koji dio ograđene parcele, te se nakon kupnje od strane tužiteljevog prednika radi o samostalnom posjedu nekretnine koju su tužiteljevi prednici posjedovali kao svoju.

28. Sud je, dakle, utvrdio da je od 1930. RP (kasnije i njegovi pravni sljednici) bio u samostalnom, neprekidnom, kvalificiranom posjedu predmetnog dijela sada čkbr. [katastarska čestica], a prema ranije navedenim relevantnim odredbama OGZ dosjelost se na temelju istinitog i poštenog posjeda nekretnine koja nije u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu (što ova nekretnina u vrijeme kupoprodaje nije bila, već je kao općenarodna imovina uknjižena 1959.) stječe protekom 20 godina, zbog čega sud utvrđuje da je vlasništvo nekretnine od strane tužiteljevih prednika dosjelošću stečeno 1950. godine, dakle u vrijeme kada ova nekretnina još nije bila društveno vlasništvo. Slijedom navedenog, nisu od utjecaja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću niti navodi 2. tuženika o tome kako između tužitelja i u ovom postupku svjedoka ŠP postoji niz sporova baš u pogledu ovdje predmetne nekretnine, a to iz razloga što je nedvojbeno da je ŠP (stariji) susjedno zemljište kupio tijekom 1960-ih godina, dakle nakon što su tužiteljevi prednici dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica].

29. Kako je, dakle, sud utvrdio da su osnovani tužiteljevi navodi u pogledu stjecanja prava vlasništva dijela čkbr. [katastarska čestica] dosjelošću, valjalo je točno precizirati o kojem se dijelu nekretnine radi, zbog čega je valjalo provesti i mjerničko vještačenje.

30.1. Nakon provedenog očevida mjernički vještak Dražen Pintarić dostavio je 12. srpnja 2025. svoj nalaz sa skicom. U istom navodi kako je identificirao čkbr. [katastarska čestica] put Mjesna rudina sa 119 m2 upisana u BZP k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška]. U naravi se ova nekretnina proteže u smjeru sjever-jug gledajući od smjera [adresa] te je smještena između čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i čkbr. [katastarska čestica] vlasnika ŠP. Nadalje navodi da je uočena znatna razlika u površini čkbr. [katastarska čestica] upisane u BZP k. o. [katastarska općina] (119 m2) i površine izračunate iz geometrije katastarske čestice na digitalnom katastarskom planu (212 m2). Navodi da je stvarni položaj zgrada na čkbr. [katastarska čestica], septičke jame i postojeće žičane ograde unutar čkbr. [katastarska čestica] geodetski snimljen u službenom koordinatnom sustavu HTRS96/TM te je snimljeno stanje preklopljeno s digitalnim katastarskim planom u istom koordinatnom sustavu te je uočeno temeljem preklopa da zapadna međna linija čkbr. [katastarska čestica] prema čkbr. [katastarska čestica] prolazi preko samih građevina (što je prikazano i na skici broj 1 priloženoj uz nalaz), dakle vještak utvrđuje da stanje katastarskog plana nije usklađeno sa stvarnim stanjem u naravi. Na skici broj 2 vještak je prikazao i točkama A-B-C-D-E-F-G označio postojeću žičanu ogradu koja fizički dijeli dio čkbr. [katastarska čestica] za koji tužitelj navodi da se nalazi u njegovom posjedu, te je označio i površinu dijela čkbr. [katastarska čestica] koju tužitelj ima u posjedu između istočnih zidova građevina (kuće i gospodarske zgrade tužitelja) i postojeće žičane ograde točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A (74 m2), a na kojoj se površini nalazi i septička jama tužitelja dimenzija 1,95 m x 4,85 m koja je također prikazana na skici broj 2.

30.2. S obzirom na prijedlog tužitelja s očevida da se očituje je li moguća parcelacija predmetnog dijela čkbr. [katastarska čestica] na kojem tužitelj traži da se utvrdi njegovo vlasništvo vještak ističe da je geometrijska dioba čkbr. [katastarska čestica] moguća prema čl. 25. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, no pri tome navodi da je za predmetnu čkbr. [katastarska čestica] potrebno izraditi geodetski elaborat prema Pravilniku o geodetskim elaboratima u svrhu diobe katastarskih čestica (GE1) i u svrhu evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica (GE14) te se takvim elaboratom usklađuje oblik, položaj i površina čkbr. [katastarska čestica] sa stvarnim stanjem. Napominje da je na skici 2 prikazano moguće stanje međa čkbr. [katastarska čestica] nakon usklađenja te moguća dioba prema stanju postojeće ograde. Budući da na očevidu vlasnik čkbr. [katastarska čestica] (ŠP) nije dopustio ulazak u svoje dvorište kako bi vještak geodetski izmjerio međne točke na krajnjoj južnoj strani čkbr. [katastarska čestica] te su međne točne E i F zbog zaraštenog terena izmjerene s ograničenom točnošću, prikazano stanje je samo prijedlog formiranja i diobe čkbr. [katastarska čestica].

30.3. Na ovaj nalaz mjerničkog vještaka ni jedna od stranaka nije stavljala nikakve prigovore niti tražila usmeno saslušanje vještaka, no tužitelj je podneskom od 21. studenoga 2025. predložio da se nalaz dopuni izradom prijavnog lista i uspostavom nove katastarske čestice na dijelu sadašnje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omeđene oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A kako bi tužitelj mogao uskladiti tužbeni zahtjev.

30.4. Na navedeni prijedlog tužitelja mjernički vještak je pisanim očitovanjem od 19. prosinca 2025. odgovorio da je u postupak izrade geodetskog elaborata koji je naveo u svom nalazu potrebno uključiti sve nositelje prava na graničnim katastarskim česticama radi obilježavanja međnih lomnih točaka na terenu i izrade zapisnika o obilježavanju međa, te nije moguće djelomično izmjeriti predmetnu čkbr. [katastarska čestica] i izraditi geodetski elaborat diobe. Elaborat nije moguće izraditi ukoliko je pristup međnim točkama na bilo koji način onemogućen kao što je to bilo onemogućeno na očevidu od strane vlasnika granične čkbr. [katastarska čestica], a ukoliko je položaj međnih točaka između stranaka na terenu sporan, tada je potrebno urediti među u sudskom postupku.

30.5. Nakon ovog očitovanja mjerničkog vještaka tužitelj je podneskom od 30. siječnja 2026. postavio konačni tužbeni zahtjev.

31. Budući da je konačni tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja prava vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine za koji je sud utvrdio da je stečen dosjelošću usklađen s nalazom (skicom) mjerničkog vještaka koji je u skici prikazao na licu mjesta utvrđeni dio nekretnine u tužiteljevom posjedu i vlasništvu, u tom je dijelu sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te odlučio kao u točki I. izreke presude.

32. Međutim, preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nalog 2. tuženiku Općini Vidovec da tužitelju izda suglasnost za cijepanje predmetne čestice i formiranje nove koja će se upisati u novi z.k. uložak s uknjižbom prava vlasništva na tužitelja sud je ocijenio neosnovanim te isti odbio. Naime, sud smatra da 2. tuženik nije u obvezi tužitelju izdavati takvu suglasnost budući da već temeljem sudske presude kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik realno točno određenog dijela nekretnine sukladno odredbi čl. 203. st. 1. toč. 2. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 155/2025) sam tužitelj može ishoditi parcelaciju nekretnine na način kako je to navedeno u izreci presude (dakle parcelaciju prema točno određenom dijelu nekretnine), pa je tužitelj eventualno tužbenim zahtjevom mogao tražiti da je 2. tuženik to dužan trpjeti (kao i upis tako parcelirane čestice i uknjižbe tužiteljevog prava vlasništva na istoj), a kakav zahtjev tužitelj, međutim, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije istaknuo.

33. Što se tiče naknade troškova postupka, 1. tuženik Grad Varaždin koji je u sporu u cijelosti uspio te bi sukladno čl. 154. st. 1. ZPP imao pravo na naknadu troškova postupka, do zaključenja glavne rasprave nije postavio takav zahtjev. Što se tiče tužitelja i 2. tuženika koji su troškove postupka potraživali, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odredio da svaka od ovih stranaka snosi svoje troškove budući da su, uzevši u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev, uspjeli u približno jednakim dijelovima. Naime, tužbeni zahtjev ocjenjen je osnovanim u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva, a neosnovanim u odnosu na dodatno postavljeni zahtjev usmjeren na izdavanje suglasnosti 2. tuženika na cijepanje predmetne čestice i formiranje nove čestice. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Varaždinu 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina

2. Prvotuženik Grad Varaždin, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin

3. Drugotuženik Općina Vidovec, po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina