REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1290/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja HĐ iz [adresa], Bedem 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Morisa Mikić, odvjetnica iz Donjeg Miholjca, Trg Ante Starčevića 11, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik OĐ, službena osoba, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/358, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 2. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/358, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 2. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: UP/I 560-01/25-01/565, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-16 od 20. listopada 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao dijete, uz suglasnost roditelja dragovoljno pristupio naoružanom odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice „Podvrško“ te se u srpnju 1991. javio zapovjedniku GĐ. Navodi da nije imao zaduženo naoružanje jer nije bilo dovoljno oružja za sve pripadnike tog odreda , ali je imao sačmaricu koju je odbio od djeda. Nadalje, navodi da je aktivno sudjelovao u organizaciji obrane i osiguranja navedenog područja, vršio nadzor, dužnosti logistike, odrađivao zadaće i išao u naoružane ophodnje po selu te nosio streljivo na borbenoj liniji na kojoj je bilo borbenih aktivnosti, odnosno 500 metara od sela. U vezi saslušanih svjedoka u postupku, navodi da su isti potvrdili njegove navode.

2.1. Nadalje, navodi kako tuženik odstupa od uobičajene prakse prema kojoj, unatoč nedostatka materijalnih dokaza je podnositeljima zahtjeva priznat status na temelj iskaza saslušanih svjedoka. Smatra da su u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeni stavci 1. i 2. članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR) jer je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ „Podvrško“ u traženom razdoblju, što potvrđuju saslušani svjedoci.

2.2. Predlaže Sudu saslušati ga, kao i svjedoke VĐ, ŽĐ i ZĐ, te predlaže provesti vještačenje na okolnost sposobnosti tužitelja da upravlja i koristi oružje uzimajući u obzir njegovu dob u periodu tijekom 1991. po vještaku za oružje CĐ. Po provedenom postupku predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja te smatra tužbene navode neutemeljenima. U vezi saslušanja svjedoka, navodi kako su predloženi svjedoci u postupku saslušani, a koji su potvrdili tvrdnje tužitelja u vezi razdoblja sudjelovanja u odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice „Podvrško“ te aktivnosti koje je obavljao. Ali, navodi da je u postupku pravilno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava oba kumulativno određena zakonska uvjeta predviđena člankom 3. stavcima 1. i 2., u vezi s članom 179. točkom a ZOHBDR-a. za utvrđivanjem predmetnog statusa za traženo razdoblje jer izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužitelj u spornom razdoblju kao pripadnik Narodne zaštite bio angažiran u borbenim djelovanjima. Navodi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik tog odreda u spornom razdoblju što proizlazi iz službene evidencije, ali i iz izjava tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je u spornom razdoblju obavljao logističke zadaće kao što su držanje straže, dostava hrane i streljiva, rad na radio stanici, motrenje i nadzor prostora, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati borbenima u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, pa nije ispunjen niti drugi kumulativno propisani uvjet. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 18. svibnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala pri navodima tužbe koje je u bitnome ponovila, te kod dokaznih prijedloga sa saslušanjem tužitelja i svjedoka navedenih u tužbi. Ostala je i pri dokaznom prijedlogu za provođenjem vještačenja po vještaku za oružje na okolnost sposobnosti tužitelja da upravlja i koristi oružje. Predložila je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište od po 1000 eura za svaku radnju, uvećano za iznos PDV-a, odnosno ukupno 2.500,00 eura.

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima. Protivio se predloženom saslušanju svjedoka i tužitelja budući da su isti saslušani u provedenom postupku. U vezi predloženog vještačenja, istome se također protivio budući da vještačenje osobe od 49 godina nije isto kao vještačiti osobu od 14 godina te se istim ne bi mogla utvrditi takva sposobnost. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

4.3. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati ponovno tužitelja, niti predložene svjedoke s obzirom da su isti svoje iskaze dali tijekom provedenog postupka i Sud će iste uzeti u obzir, pa nije bilo potrebe ponovno ih saslušavati na iste okolnosti. Pri tome je Sud imao u vidu i i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

4.4. U vezi predloženog vještačenja po sudskom vještaku za oružje (balistiku), isti je u okviru svojih ovlasti nadležan vještačiti oružje te utvrđuje tehničku ispravnost oružja, rekonstruira tijek događaja i način pucanja, te identificira vrste oružja i streljiva. Takvo vještačenje obuhvaća tehničke karakteristike oružja, balističku rekonstrukciju , dentifikaciju čahura i zrna, ispitivanje zaštitnih sredstava, te procjenu vrijednosti oružja. Prema zadatku vještaka koji je opunomoćenica tužitelja postavila u tužbi, te isti ponovila na ročištu pred ovim Sudom, predlaže se da sudski vještak za oružje vještači „sposobnost tužitelja da upravlja i koristi oružje“. Tako postavljen zadatak nije podoban za vještačenje niti je predložena specijalnost vještaka odgovarajuća. Tužitelj je rođen 1977. te je u vrijeme Domovinskog rata, 1991., imao 14 godina, a sada ima 49 godina, dakle i da je predložen vještak odgovarajuće specijalnosti, odraslu osobu od 49 godina nije moguće vještačiti na okolnost njene sposobnosti za upravljanjem i korištenjem oružja od prije 35 godina, kada je imala 14 godina. K tome, okolnost je li netko bio sposoban koristiti oružje, u konkretnoj situaciji priznavanja traženog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije niti od utjecaja, već je relevantna pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite i karakter aktivnosti koje je tužitelj obavljao te mogu li se te aktivnosti smatrati borbenima u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a Iz svih navedenih razloga Sud je odbio takav prijedlog vještačenja kao nepodoban.

5. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave priložene istima.

5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 14. svibnja 2025. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice „Podvrško“ za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te je predložio saslušati svjedoke VĐ, ŽĐ i ZĐ,

6.1. Iz zahtjeva proizlazi da je kao dijete od 14 godina se uključio u odrede Narodne zaštite MZ „Podvrško“ uz suglasnost roditelja, te se javio zapovjedniku GĐ, da je aktivno sudjelovao u organizaciji obrane i osiguranja predmetnog područja, vršio nadzor, dužnosti logistike, išao u naoružane ophodnje i nosio streljivo po rovovima.

7. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, te je uvidom u službene evidencije utvrdilo da tužitelj nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te da nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod (MZ Podvrško).

8. Prvostupanjsko tijelo je saslušalo tužitelja i sve predložene svjedoke, što je razvidno iz zapisnika KLASA: UP/I-560-01/25-01/565, URBROJ: 512M2-01-04-06- 25-11 i 12 od 12. lipnja 2025., a koji je priložen spisu upravnog postupka, iz kojih iskaza suglasno proizlazi da je tužitelj, tada 14 godina staro dijete, nosio sačmaricu koju je dobio od djed te je sudjelovao u organizaciji obrane i osiguranja navedenog područja, na način da je vršio nadzor, raznosio hranu po rovovima, obavljao dužnosti logistike, bio na radio vezi, odrađivao zadaće i išao u naoružane ophodnje po selu te nosio streljivo na borbenoj liniji.

9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavcima 1. i 2. ZOHBDR-a s obrazloženjem da se tužitelj ne vodi na popisu pripadnika Narodne zaštite, a iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je u spornom razdoblju obavljao logističke zadaće kao što su držanje straže, dostava hrane i streljiva, rad na radio stanici, motrenje i nadzor prostora, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati borbenima u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, pa nije ispunjen niti jedan kumulativno propisani uvjet za priznavanje traženog statusa.

10. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10.2. Također, prema stavku 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

11. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavcima 1. i 2. ZOHBDR-a. To stoga što nije dokazana pripadnost tužitelja odredu Narodne zaštite MZ „ Podvrško“, a niti aktivnosti tužitelja kao 14 godišnjeg djeteta u odredu Narodne zaštite nisu imale karakter oružanog otpora agresoru i djelovanja u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) već se radilo o pomoćnim, ali korisnim aktivnostima kao što su obavljanje logističkih zadaća, držanje straže, dostava hrane i streljiva, rad na radio stanici, motrenje i nadzor prostora i sl., pa je opravdano zaključeno da nije ispunjen niti jedan od dva tražena uvjeta iz članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a. K tome nošenje vlastitog oružja, sačmarice nije dokaz o načinu sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete određena člankom 3. stavcima 1. i 2. ZOHBDR-a Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. i tužbeni zahtjev je odbijen.

14. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku