Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 Kzd-16/2026-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji za mladež Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UM, zbog četiri kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11) i članka 177. stavak 2. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO Zadar) broj KOz-DO-17/2026 zaprimljene 6. ožujka 2026., nakon rasprave održane 27. svibnja 2026. i zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti Mislava Marčića, zamjenika općinske državne odvjetnice u ODO Zadar, optuženog UM i branitelja optuženika Ivana Perića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina U i PM rođene P, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS za telekomunikacijskog montera, samozaposlen, radi na građevini, s primanjima od 1.000-2.000 eura, pomaže mu majka, lošeg imovnog stanja, bez nekretnina i pokretnina, razveden, otac troje malodobne djece, bez vojnog čina i odlikovanja, prekršajno kažnjavan i kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je

1.) dana 11. veljače 2026., u Bibinjama, oko 13,00 sati, dok se u automobilu vozio sa svojim sinovima djecom žrtvama HM, rođenim **.**.2014. i KM, rođenim **.**.2019., u namjeri da ustraši svoju djecu, kao i njihovu majku, a svoju bivšu suprugu oštećenu žrtvu OM, rekao im da bi bilo najbolje da on uzme pušku i sa puškom ubije njihovu majku oštećenu žrtvu OM, njezinog izvanbračnog partnera ČM i njih, odnosno djecu žrtve HM i KM, da bi oko 19,30 sati u svom stanu gdje je bio sa djecom HM, KM i EM, svojoj djeci rekao da mu toliko dižu tlak da njemu dođe da ih sve pobije, točnije njih, njihovu majku i očuha, a na kraju i sebe, koje riječi je ponovio više puta, a što je sve kod djece žrtava EM, HM i KM, te njihove majke oštećenice žrtve OM izazvalo osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti zbog bojazni da će izrečene prijetnje doista i ostvariti,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih i njima bliske osobe usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama, te prema osobama posebno ranjivima zbog svoje dobi,

2.) u razdoblju od točno neutvrđenog dana u mjesecu veljači 2025. do lipnja 2025. i dana 11. veljače 2026., u [adresa], u [adresa], u iznajmljenom stanu, iako svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj svog sina djeteta žrtve EM, rođenog **.**.2009., svom sinu učestalo govorio, te mu slao poruke u kojima je djetetu žrtvi objašnjavao da je on kriv za razvod njega i djetetove majke OM jer da je imenovano dijete prihvatilo majčinog novog partnera ČM, a da ga nije prihvatio da bi se on kao otac vratio živjeti s njima, optuživao je svog sina dijete žrtvu EM da je on kriv za sve, gotovo svakodnevno mu psovao majku, nazivajući je kurvom i sponzorušom, govorio mu uvredljive i ponižavajući riječi, pa mu je tako govorio da je glup i u kurcu, da mu se ne obraća, da se neće moći nigdje zaposliti jer da će mu sva vrata u gradu biti zatvorena jer on poznaje dosta ljudi kojima će reći kakav je on sin, dok je dana 11. veljače 2026. oko 20,00 sati, došao do djeteta žrtve EM i vikao na njega govoreći mu da on štiti svoju majku jer da on zna što ona radi dok je na poslu u restoranu, aludirajući da se djetetova majka OM prostituira, govorio djetetu da on dobro zna da ona konzumira opojnu drogu kokain, što je sve kod djeteta žrtve EM ugrozilo njegov pravilan psihofizički razvoj,

dakle, zlostavio dijete,

pa da je time počinio četiri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjama, opisana i kažnjiva po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - dalje u tekstu KZ/11) i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11

II. Optuženom UM se na temelju članka 139. stavak 3.u vezi stavka 2. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu žrtve OM

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Optuženom UM se na temelju članka 139. stavak 3.u vezi stavka 2. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu djeteta žrtve EM

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Optuženom UM se na temelju članka 139. stavak 3.u vezi stavka 2. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu djeteta žrtve HM u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

V. Optuženom UM se na temelju članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu djeteta žrtve KM

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

VI. Optuženom UM se na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11, za kazneno djelo povrede djetetovih prava počinjeno na štetu djeteta žrtve EM

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

VII. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi UM se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE.

VIII. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom UM se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 9 (devet) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog djela kazne.

IX. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom UM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od 13. veljače 2026., kada je uhićen i nakon čega mu je određen istražni zavor, pa nadalje.

X. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi UM dužan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u korist državnog proračuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru dana 6. ožujka 2026. podnijelo je optužnicu broj KOz-DO-17/2026, protiv optuženog UM, zbog četiri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjama, opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece–povredom djetetovih prava, opisanog i kažnjivog po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

2. Optuženi UM pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku je pročitana dokumentacija u spisu i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] (l.s. 10), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar (l.s. 11), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UM pred redarstvenim vlastima sa DVD snimkom (l.s. 12-16, 43), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija (l.s. 20- 23), reproduciran je DVD medij sa snimkom telefonskog razgovora (l.s. 42), pročitana je tužba tužiteljice OM protiv tuženika UM od 26. ožujka 2026. (l.s. 149-152), podnesak tužiteljice OM u predmetu broj P Ob-61/2026 od 6. travnja 2026. (l.s. 153-156), prijedlog hitne privremene mjere od 26. ožujka 2026. (l.s. 157-160), podnesak protivnika osiguranja od 13. svibnja 2026. (l.s. 161-162), rješenje ODO Zadar od 26. ožujka 2026. (l.s. 163-165), podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar od 1. lipnja 2026. (l.s. 167). Uz suglasnost stranaka, a na temelju članka 431. stavak 1. točke 6. ZKP/08 pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta žrtve EM s DVD snimkom (l.s. 82-83), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta žrtve HM s DVD snimkom (l.s. 84-85), zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećenice žrtve i zakonske zastupnice djece žrtava OM s DVD snimkom (l.s. 93) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje PM (l.s. 95). Prije završetka dokaznog postupka pročitani su izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, te je ispitan optuženi UM.

4. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optužni UM je naveo da su točni svi navodi iz optužnice ODO Zadar, te je nadodao da mu je jako žao što je ovo priuštio svojoj bivšoj supruzi i djeci. Ni sam ne zna kako se doveo u ovu situaciju. Postupao je u afektu i nikad ne bi ostvario ove prijetnje koje je izrekao. Nije ljut zbog novog partnera bivše supruge, nema problema s time. On je taj koji je podnio tužbu za razvod braka. Što se tiče alimentacije, dugovani iznos je podmirio i to ne zato da bi od sebe otklonio kaznenu odgovornost nego zna da je to njegovoj djeci potrebno. OM i on imali su nesuglasica u braku, ali u većini slučajeva bi on bio taj koje je rješavao probleme. Slaže se sa svime što OM tužbom traži, samo želi da mu se dopusti viđanje djece. Trenutno nije u mogućnosti platiti alimentaciju jer je trenutno nezaposlen, ali uvijek se trudio raditi i poštovat će svaku odluku suda vezanu za alimentaciju. U istražnom zatvoru imao je vremena razmisliti o svom ponašanju. U tijeku brakorazvodne parnice posjećivao je psihologa i nakon izlaska iz istražnog zatvora će nastaviti ići na razgovore kod njega.

4.1. Na upit branitelja, optuženik je odgovorio da njegova djeca i bivša supruga nemaju nikakav razlog za strah kada se idući put vide. Želi viđati svoju djecu i jako mu fale, ali odluku o susretima s njima prepušta Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb. Do sada su oni bili sedam dana kod njega, a sedam dana kod ŠM, što očito nikome nije odgovaralo te je svima stvorilo nervozu. Ovaj put želi da oni sami odluče žele li dolaziti kod njega. EM nije dolazio, a po rješenju je bio određeno da treba dolaziti i misli da je to stvorilo problem. Želi nadodati da OM nikad nije bila loša majka, uvijek se dobro brinula za djecu, ali njih dvoje nisu mogli zajedno funkcionirati, zbog toga joj prepušta brigu o djeci.

5. Zastupnik optužbe, a imajući u vidu obranu optuženika ostaje kod prijedloga sankcije iz optužnice.

6. Na temelju članka 417. a stavka 6. ZKP/08 optuženi UM pozvan da se očituje o predloženoj vrsti i mjeri kazne čije izricanje traži ODO Zadar je naveo da nije suglasan s predloženom kaznom i smatra da je previsoko određena jer se zbog predložene kazne ne bi mogao brinuti o djeci.

7. Optuženik se u odnosu na kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret očitovao da se smatra krivim čime je priznao i činjenični supstrat optužnice, a obrana optuženika u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženik ostvario sve subjektivne i objektivne elemente četiri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i to na štetu djece žrtava HM, KM, EM i oštećene žrtve OM, a sadržaj prijetnji je doista bio takav da predstavlja prijetnje usmrćenjem te su kaznena djela počinjena prema bliskim osobama kako to propisuje čl. 87. st. 1. toč. 9. KZ/11, budući su žrtve sinovi optuženika i njegova bivša supruga, te prema osobama posebno ranjivima zbog njihove dobi jer je riječ o maloljetnim žrtvama, odnosno djeci. Također sud je utvrdio da je opisanim postupanjem optuženik ostvario sve subjektivne i objektivne elemente obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, na štetu oštećenog djeteta žrtve EM.

8. Tijekom postupka ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje. U pogledu oblika krivnje, sud nalazi da je u odnosu na četiri kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, optuženik postupao je s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje. Optuženik je svojoj djeci rekao da bi bilo najbolje da uzme pušku i ubije njihovu majku, njezinog izvanbračnog partnera i njih, a potom je u drugoj prilici izjavio da mu dođe da pobije njih, njihovu majku, očuha i sebe. Takve je prijetnje ponovio više puta. Sadržaj navedenih izjava nedvojbeno predstavlja ozbiljne prijetnje usmjerene na život i tijelo oštećenika, pri čemu je optuženik bio svjestan da će takve riječi kod djece izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i nesigurnosti, odnosno da će ih zastrašiti, kao i njihovu majku. Budući da je prijeteće izjave izgovarao svjesno, namjerno i u više navrata, sud zaključuje da nije riječ o nepromišljenim ili slučajno izrečenim riječima, već o postupanju kod kojeg je optuženik htio uputiti ozbiljnu prijetnju i kod oštećenika izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sud nalazi da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, odnosno svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela zlostave djeteta i na to je pristao, odnosno pristao je da se maloljetnom djetetu time nanese znatan stupanj psihičke neugode. Time je dijete svjesno izložio sadržaju koji je podoban izazvati strah i uznemirenost. Optuženik je morao biti svjestan da takvim postupanjem može ugroziti psihofizički razvoj djeteta, a unatoč tome je s takvim ponašanjem nastavio, čime je na takvu posljedicu pristao. Što se tiče svijesti o protupravnosti, sud smatra da je optuženik bio svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno. Prijetnje usmrćenjem predstavljaju očito protupravna ponašanja. Također je izlagao maloljetno dijete uvredama te prijetnjama i uvredama usmjerenima prema majci, a takvo je ponašanje očito protivno općepoznatim pravilima zaštite dobrobiti djeteta. U odnosu na ispričavajuće razloge, sud utvrđuje da isti ne postoje. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da su u radnjama optuženika ostvareni svi elementi krivnje, te da je isti počinio četiri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, u stjecaju.

9. S obzirom na navedeno, a u skladu s člankom 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

10. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Sud je pri odmjeravanju kazne za četiri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi stavka 2., kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, zatim priznanje kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, iskazano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, koje je po ocijeni ovog suda bilo iskreno te je sud cijenio njegovo korektno držanje pred sudom. Također je olakotnim cijenio njegovu spremnost da potraži stručnu pomoć psihologa te je sud to cijenio kao izraz njegove spremnosti na promjenu ponašanja i prihvaćanje stručne pomoći. Sud je na strani optuženika kao otegotnu okolnost cijenio upornost i kontinuitet u protupravnom postupanju. Naime, optuženik nije ostao na jednoj prijetnji, već je u više navrata ponavljao prijetnje upućene svojoj djeci i bivšoj supruzi. Takvo ustrajno i ponavljano protupravno ponašanje ukazuje na povećani stupanj kriminalne volje i društvene opasnosti. Također je otegotnim cijenio njegovu višestruku prekršajnu kažnjavanost, a što što proizlazi iz prekršajne evidencije za optuženika. Naime, optuženik je u deset navrata kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što ukazuje na njegovu sklonost protupravnom ponašanju i nepoštivanju društvenih normi. Nadalje, sud je kao otegotnu okolnost cijenio da je optuženik prekršajno osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to na štetu bivše supruge, ovdje oštećene ŠM, što ukazuje da predmetni događaj nije izolirani eksces u njegovom ponašanju, već da se i ranije neprihvatljivo ponašao prema bliskim osobama, pri čemu ranije izrečena prekršajnopravna sankcija očito nije ostvarila svrhu u smislu odvraćanja od daljnjeg protupravnog postupanja. Što se tiče kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, dakle onog počinjenog na štetu oštećenog djeteta EM, sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije imao na umu sve iste olakotne okolnosti koje je imao i u pogledu kaznenog djela iz članka 139. st. 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjenog na štetu oštećenih HM, KM, EM i OM, a kao otegotne mu je cijeno raniju prekršajnu kažnjavanost zbog prometnih prekršaja i nasilja u obitelji, sve kako je naprijed navedeno.

11. Primjenom otegotnih i olakotnih okolnosti te imajući u vidu težinu kaznenih djela i okolnosti pod kojima su ista počinjena, kao i činjenicu da je izricanjem kazne potrebno izraziti takvu društvenu osudu optuženiku, ali i drugima koja će ukazati na štetnost i neprihvatljivost činjenja kaznenih djela, sud je optuženiku za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu žrtve OM utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta žrtve EM utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta HM utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta KM utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta žrtve EM kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

12. Sud na temelju čl. 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Ova jedinstvena kazna viša je od svake od navedenih pojedinačnih kazni, ali je manja od njihovog zbroja. Pri njenom odmjeravanju sud se sukladno čl. 51. st. 1. KZ/11 rukovodio ličnošću optuženika i ocjenom ovih počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Pri tome je sud imao na umu i međusobni odnos tih kaznenih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihova počinjenja te svrhu kažnjavanja. Za ovu kaznu na koju je optuženik osuđen sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od 9 mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je ocijenio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će već vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na optuženika da shvati svu neprimjerenost ovakvog načina postupanja. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, te će ujedno doći u priliku pokazati da ovakvo protupravno postupanje više neće biti uobičajeni obrazac ponašanja. Sud smatra da će ovako izrečena kazna utjecati na optuženika, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, al i i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 godina, što u konkretnom slučaju znači da preostali dio kazne neće biti izvršen ukoliko u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

13. Sud je optuženiku na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunao i vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

14. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi UM dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 eura u korist državnog proračuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a sve razmjerno složenosti i trajanju postupka te izvedenim dokazima. Ocjena je suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje optuženikova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje po zakonu dužan uzdržavati.

15. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 5. lipnja 2026.

Sutkinja za mladež

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-17/2026,

2. Optuženik: UM,

3. Branitelj: Ivan Perić, odvjetniku Zadru,

4. Oštećenica i zz oštećene djece: OM.