Poslovni broj K-162/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, kao predsjednici vijeća, uz Mileta Medved i Mladena Tot kao članovima vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog UC zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano u članku 315. stav 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 315. stav 4. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-61/2026 od 20. veljače 2026., na javnoj raspravi 5. lipnja 2026. nakon provedene rasprave, te donesene i javno objavljene presude u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima CC, optuženog UC i oštećene UCE, dana 5. lipnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i ZC, r. C, rođen **.**.1965. u [adresa], prebiva u [adresa], PC u 75, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom prekvalifikacijom za zidara, građevinar, zaposlen u trgovačkom društvu Gedžić gradnja d.o.o. H rvatski Leskovac, na dugotrajnom bolovanju, te prima samo naknadu tijekom bolovanja, oženjen, otac troje djece, uhićen 17. svibnja 2025. u 18:58 sati, pušten na slobodu 18. svibnja 2025. u 13:15 sati, prethodno neosuđivan,
k r i v j e
što je:
17. svibnja 2025., u 18:50 sati, u Vinkovcima, u Ulici dvanaest redarstvenika ispred kbr. 19, nakon što su ga policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci VC i UCE zaustavili tijekom kontrole prometa dok je upravljao osobnim vozilom marke VW, registarske oznake [registarska oznaka] i podvrgnuli alkotestiranju, a nakon što mu je policijska službenica UCE sukladno članku 13. stavku 1. točki 8. u vezi s člankom 53. Zakona o policijskih poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09., 92/14. i 70/19.) izdala naredbu da izađe iz vozila, na što se oglušio te se svojim rukama čvrsto uhvatio za upravljač osobnog automobila i policijskim službenicima rekao: "Ne idem ja nigdje osim kući na spavanje.", zbog čega ga je policijski službenik VC uhvatio za njegovu desnu ruku, a policijska službenica UCE za njegovu lijevu ruku, nakon čega je istrgnuo svoju desnu ruku iz hvata policijskog službenika VC te s ciljem da ozlijedi policijsku službenicu UCE istu udario zatvorenim dlanom, šakom, svoje desne ruke u predjelu glave kojom prilikom je imenovana zadobila nagnječenje glave u području desne jagodične regije, krvni podljev desne podlaktice i oguljotine kože lijeve ruke, koje ozljede su lake naravi,
dakle, silom izvan slučajeva iz članka 312. i članka 314. Kaznenog zakona napao policijsku službenicu u obavljanju njezine službene radnje, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda,
čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano u članku 315. stav 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 315. stav 4. KZ/11.
II. Na temelju članka 315. stav 4. u vezi s člankom 44. KZ/11, se optuženi UC
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.
III. Na temelju članka 57. stav 1. i 2. KZ/11, optuženom JC se izriče djelomična uvjetna osuda i to na način da se od izrečene kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseci izvršava 6 (šest) mjeseci zatvora, dok se preostali dio izrečene kazne od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
V. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom JC, u izrečenu kaznu zatvora, uračunava se vrijeme lišenja slobode od 17. svibnja 2025. u 18:58 sati do 18. svibnja 2025. u 13:15 sati kada je isti pušten na slobodu.
VI. Na temelju članka 148. stav 1. u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, -Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36.24., 72/25. i 13/26. -u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženi UC je dužan platiti trošak vještačenja u iznosu od 208,80 eura (dvjesto osam eura i osamdeset centi) kao i paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura (stotinu i pedeset eura) sve u roku od u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj KO-DO-61/2026 od 20. veljače 2026. optužilo UC za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano u članku 315. stav 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 315. stav 4. KZ/11 stavljajući mu na teret da je 17. svibnja 2025., u 18:50 sati, u [adresa], u [adresa], nakon što su ga policijski službenici Postaje prometne policije Vinkovci VC i UCE zaustavili tijekom kontrole prometa dok je upravljao osobnim vozilom marke VW, registarske oznake [registarska oznaka] i podvrgnuli alkotestiranju, a nakon što mu je policijska službenica UCE sukladno članku 13. stavku 1. točki 8. u vezi s člankom 53. Zakona o policijskih poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09., 92/14. i 70/19.) izdala naredbu da izađe iz vozila, na što se oglušio te se svojim rukama čvrsto uhvatio za upravljač osobnog automobila i policijskim službenicima rekao: "Ne idem ja nigdje osim kući na spavanje.", zbog čega ga je policijski službenik VC uhvatio za njegovu desnu ruku, a policijska službenica UCE za njegovu lijevu ruku, nakon čega je istrgnuo svoju desnu ruku iz hvata policijskog službenika VC te s ciljem da ozlijedi policijsku službenicu UCE istu udario zatvorenim dlanom, šakom, svoje desne ruke u predjelu glave kojom prilikom je imenovana zadobila nagnječenje glave u području desne jagodične regije, krvni podljev desne podlaktice i oguljotine kože lijeve ruke, koje ozljede su lake naravi,
2. Očitujući se o optužbi, optuženi UC, izjavio je kako se ne osjeća krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3. U dokaznom postupku ispitan je optuženi, te su uz suglasnost stranaka pročitani: izvješća o postupanju policijskih službenika Postaje prometne policije Vinkovci UCE i VC od 17. svibnja 2025. (list 15-18), bolnička prijava Opće županijske bolnice Vinkovci za UCE od 17. svibnja 2025. (list 24), povijest bolesti hitnog prijema Opće županijske bolnice Vinkovci za UCE od 17. svibnja 2025. (list 25), bolnička prijava Opće županijske bolnice Vinkovci za VC od 17. svibnja 2025. (list 26), povijest bolesti hitnog prijema Opće županijske bolnice Vinkovci za VC od 17. svibnja 2025. (list 27), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za UC, serijskog broja [serijski broj] od 17. svibnja 2025. (list 28), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve UCE od 4. veljače 2026. (list 52-54), zapisnik o ispitivanju svjedoka VC od 4. veljače 2026. (list 55 -57), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Ante Blažanovića od 15. veljače 2026. (list 62), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UC Policijske postaje Vinkovci s audio-video snimkom od 18. svibnja 2025. (list 11-14), te je na raspravi 5. lipnja 2026. ispitana oštećena UCE i svjedok VC.
3.1. Na temelju članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08, sadržaj snimki ispitivanja optuženog utvrđen je njegovim reproduciranjem. Reproducirana je snimka od 18. svibnja 2025.
3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije.
4. Optuženi je u obrani, ispitan u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vinkovci 18. svibnja 2025., naveo kako su ga policijski službenici zaustavili i policijski službenik mu je malo grublje rekao da izađe, na što je on odgovorio da neće. Policijsku službenicu nije ni pipnuo. Prije nego što je sjeo u vozilo, bio je u trgovini, iako ne zna točno. Sjeo je u auto i policijski službenici su ga krenuli zaustavljati. Zaustavili su ga u Ulici dvanaest redarstvenika. Prilikom alkotestiranja, misli kako je imao je više od 2 promila, s čim su ga policijski službenici upoznali. Sjeća se kako su ga nakon alkotestiranja, policijski službenici pozvali da izađe iz vozila i više puta upozorili da će protiv njega uporabiti sredstva prisile. Nije htio izaći iz vozila, držao se za volan, te nije postupao po policijskim zapovijedima, te je policijskim službenicima je rekao da neće izaći. Istrgnuo se policijskim službenicima kada su ga uhvatili za ruke da ga izvuku iz vozila. Sa sigurnošću se sjeća da nije policijsku službenicu udario u glavu, niti ju je pipnuo.
4.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi kod ovoga suda 5. lipnja 2026. godine, optuženi je iskazao kako je točno je da je 17. svibnja 2025. godine iza 18 sati vozio svojim vozilom VW Sharan, te sam u jednom trenutku uočio policijsko vozilo iza sebe koje je pokazivalo znakove za zaustavljanje. Nije se odmah mogao zaustaviti, već je tražio pogodno mjesto, i zaustavio se kod trgovine Boso u [adresa], u [adresa]. Prišao mu je policijski službenik VC, te je od njega tražio prometnu dozvolu. Imao je sve dokumente kod sebe, ali mu je dao samo što je tražio. Napominje kako je policijski službenik bio bahat i hvatao se za pištolj, odnosno, samo ga dodirivao za pojasom, ponašao se bahato kako se već i ponašaju mladi policajci. Policajku nije ni pipnuo, iako je točno kako ga je upravo ona držala za lijevu ruku, svojom desnom rukom. Kada su bili izvan auta, njoj se njena ruka okliznula, te je vlastitom rukom sebe sama udarila u predjelu oka. Tada je rekao policijskom službeniku VC, a to je čula i službenica Z, "Vidi sama se udarila". Ne spori kako su ga policijski službenici morali izvlačiti iz vozila. Naime, kada ga je policijsku službenik VC zatražio alkotest, i on izašao i puhao, te mu je izmjeren alkohol od dva i nešto g/kg, ponovno je sjeo u automobil. Drugi puta kada je policijski službenik zatražio da izađe iz vozila, da ide prespavati kod njih u postaju, odbio je, jer ne želi da ga tjeraju, a oni su mu naredili da izađem, rekli da mora. Smatra kako mu nema nitko pravo naređivati da izađe iz vozila, koje je sam kupio i njegovo je. Nakon što su ga P istjerali iz Bosne, ne dopušta da ga se više tjera. Samo VC ga je vukao iz vozila kada je odbio izaći iz istoga, a ne i UCE. Ona je pristupila tek kada sam ja ležao pored vozila. Naglašava kako policijska službenica UCE, nije imala nikakve ozljede.
5. Nesporno je kako je 17. svibnja 2025. iza 18:00 sati, u [adresa], optuženi UC, upravljao svojim osobnim vozilom marke VW Sharan, registarske oznake [registarska oznaka], te se na signale policijskih službenika Postaje prometne policije Vinkovci VC i UCE, zaustavio u Ulici dvanaest redarstvenika ispred kbr. 19, nakon čega je podvrgnut alkotestiranju. Nesporno je kako je alkotestiranjem, alkotestom marke Drager, utvrđena visoka koncentracija alkohola, kod optuženog, od 2,7 g/kg, zbog čega su ga policijski službenici koji su ga zaustavili, željeli isključiti iz prometa i odvesti u policijsku postaju gdje je trebao prenoćiti, čemu se isti protivio. Nesporno je kako su, u svrhu isključenja optuženog iz prometa, i odvoženja istog u policijsku postaju, od istog zatražili da izađe iz vozila, što je on odbio učiniti, iako su mu ponavljali više puta, već se čvrsto uhvatio rukama za volan. Nesporno je kako je isti morao biti odvezen u policijsku postaju uz uporabu sredstava prisile.
5.1. Sporno je jesu li policijski službenici VC i UCE, optuženog JC, u svrhu izvlačenja iz automobila, uhvatili za ruke, na optužnicom opisani način, te je sporno je li istrgnuo svoju desnu ruku iz hvata policijskog službenika VC, policijsku službenicu UCE udario zatvorenim dlanom, šakom, svoje desne ruke u predjelu glave, uzrokujući joj ozljede.
6. Iz iskaza žrtve UCE, ispitane 4. veljače 2026. u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 5. lipnja 2026., proizlazi kako je kritičnog dana, oko 18,30 do 19,00 sati, radila s kolegom VC na akciji „četiri ubojice u prometu“, odnosno, kontroli pojasa, alkohola, brzine i uporabe mobitela pri vožnji. Stajali su stacionirano kod Kauflanda, te su u jednom trenutku uočili optuženog UC, kako se kreće u vozilu, bez uporabe sigurnosnog pojasa, pa su krenuli za njim. U kružnom toku je oduzeo prednost vozilu, nakon čega su upalili rotacije, kao i zvučne signale i krenuli za njim. On se na to oglušio, te je dolaskom do križanja ulica Dvanaest Redarstvenika i Kačićeve skrenuo u ulicu Dvanaest Redarstvenika, i zaustavio preko puta trgovine Boso. Kolega mu je pristupio, dok je ona ostala u vozilu, te je vidjela da je od njega zatražio prometnu i vozačku, a on je dao samo prometnu i rekao da nema ni vozačku ni osobnu kod sebe. Kolega joj je dao prometnu, a ona provjerila u informacijskom sustavu osobu i utvrdila da se radi o UC. Kolega je uzeo alkotest, V, te je potom i ona izašla kako bi testirali UC na alkohol, te je istom izmjerena koncentracija alkohola od 2,80 g /kg, umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 2,70 g/kg. Ona mu je po tom rekla da će morati poći s njima na triježnjenje, a on odgovorio kako može samo ići kući spavati. Sjeo je u svoj auto i počeo je pružati otpor, tako što se rukama uhvatio za volan i nogama se opirao o pod vozila. Tri puta mu je naredila da mora poći s njima, tri puta je odbio zapovijed. Četvrti puta ga je upozorila da će morati uporabiti sredstva prisile, na što je on počeo pružati još veći otpor i rekao da neće ići s njima. Potom su ga kolega i ona uhvatili svako za jednu ruku, i to ona za lijevu, a kolega za desnu, na što se on kolegi izvukao iz hvata i svojom desnom rukom ju udario šakom u područje ispod desnog oka. Oni su nastavili s uporabom prisile, na način da ga je kolega uhvatio za desnu ruku i povukao iz vozila, a ona mu je pomogla, te su ga zajedno položili na tlo pazeći da ga ne ozlijede. Posjeli su ga, podigli i smjestili u službeno vozilo, te mu stavili sredstva za vezivanje. Cijelo vrijeme se opirao na način da se nogama odgurivao o tlo i tijelom otimao. Ne može se sjetiti je li tom prilikom nešto govorio, ali od tada ima strah kada radi sama, upravo zbog tog događaja. Nakon toga su na mjesto događaja stigle dvije ophodnje , te ga je jedna odvezla u postaju, a potom je prevezen u upravu na triježnjenje , dok je nju i kolegu, šef smjene uputio na Hitnu, gdje su joj utvrđene tjelesne ozljede, a sjeća se da je imala podljev kod desnog oka i ogrebotine po rukama.
6.1. Ispitana na raspravi kod ovoga suda 5. lipnja 2026.g., žrtva UCE, iskazala je kako su ona i kolega VC, **.**.2025. kao službenici Postaje prometne policije Vinkovci, obavljali smjenu od 18 navečer do 6 ujutro. Na početku smjene su stali kod Hey [adresa] u [adresa], gdje su uočili vozilo VW i u njemu vozača koji je vozio bez pojasa. Ušao je u kružni tok ispred Hey parka, oduzevši prednost drugom vozilu, te su ga počeli pratiti svojim vozilom i davati zvučne i svjetlosne signale za stavljanje vozila. No, on se nastavio se kretati u smjeru Kačićeve ulice, krećući se cijelo vrijeme uz desni rub kolnika, a kod semafora, skrenuo u ulicu Dvanaest redarstvenika. Negdje kod kućnog broja 19 se konačno zaustavio, na što mu je kolega prišao i zatražio od njega dokumente, no, isti nije imao ništa osim prometne dozvole. Kada joj je kolega donio prometnu dozvolu, iz podataka je utvrdila da se radi o JC. Prihvatio je alkotestiranje alkotestom marke Drager kojim je utvrđena koncentraciju alkohola od 2,8 g/kg, odnosno, umanjeno za potencijalne greške pri mjerenju 2,7 g/kg. Rekla mu je kako će morati ići s njima, na što je isti rekao da samo može ići kući na spavanje. Tri puta ga je zatražila da izađe iz vozila, a nakon što se oglušio na četvrti zahtjev, rekla je kolegi kako će morati primijeniti sredstva prisile u svrhu izlaska istog iz vozila. On se uhvatio objema rukama za volan i nogama upro o pod vozila, te je rekla kolegi da on uhvati dalju, desnu ruku UC, a sama je uhvatila bližu lijevu ruku, te su ga pokušali izvući iz vozila. On se otrgnuo svojom desnom rukom kolegi, i nju udario zatvorenom šakom u desnu stranu glave. Kolega ga je brzo ponovno uhvatio za ruku, te su ga uspjeli izvući iz vozila, pazeći gdje ćemo ga poleći, istoga polegli na tlo pored vozila, stavili lisičine, nakon čega je ona zvala pojačanje. Pojačanje je brzo došlo i pomoglo im smjestiti ga u policijsko vozilo, po njenom sjećanju upravo njihovo, te misli kako su ga upravo ona i kolega VC prevezli u Postaju prometne policije Vinkovci, na adresu [adresa]. Ondje je šefu rekla što se dogodilo, te ju je isti uputio na hitnu pomoć. Osim udarca na dijelu sljepoočnice od kojeg je imala podljeve tijekom naredna dva tjedna, i ona i kolega VC, su zadobili ogrebotine po rukama i nogama zbog opiranja od strane optuženog. Napominje kako joj je događaj izazvao strah i uznemirenost, te je takvo što doživjela prvi put tijekom desetogodišnje policijske službe. Na upit optuženog, odlučno je naglasila kako nije samu sebe udarila šakom u glavu, prilikom obavljanja službene radnje, niti je čula da optuženi govori policijskom službeniku VC "jesi vidio da se sama udarila", prilikom obavljanja službene radnje.
7. Svjedok VC, ispitan 4. veljače 2026. u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 5. lipnja 2026., iskazao je kako je kritičnog dana, radio s kolegicom UCE, te su bili stacionirani u [adresa] kod ulaza u Hey park i vršili su kontrolu pojasa, mobitela i slično. Između 18,30 i 19,00 sati, uočili su gospodina kako upravlja vozilom marke VW Sharan bez korištenja sigurnosnog pojasa. Krenuli su za njim, upalili su zvučne i svjetlosne signale, te je on dolaskom do kružnog toka oduzeo prednost vozilu, izašao iz kružnog toka prema Kačićevoj ulici, i nastavio se kretati tom ulicom, krivudajući. Dolaskom do raskrižja s ulicom Dvanaest Redarstvenika, skrenuo je u desno, gdje se zaustavio preko puta trgovine Boso. Svjedok je tada izašao iz službenog vozila i došao do gospodina, te zatražio od njega vozačku i prometnu dozvolu, a gospodin mu je dao samo prometnu. Na daljnji upit, nije mu dao ni osobnu iskaznicu, Prometnu dozvolu je dao kolegici UCE da ode provjeriti kroz sustav o kojoj se osobi radi. Ona je to i učinila i utvrdila da se radi o UC. Dok je kolegica provjeravala podatke vozača, on mu je ponudio ispitivanje prisutnosti alkohola, što je isti prihvatio i napuhao 2,80 g/kg alkohola u krvi, što je umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenja iznosi 2,70 g/kg, kojem testiranju je bila prisutna i kolegica UCE. Nakon toga mu je kolegica UCE rekla da zbog velike koncentracije alkohola mora poći s njima na triježnjenje, te su mu priopćili koja je kazna za taj prekršaj, na što je on rekao da ne želi poći s njima nego da želi ići kući. Kolegica mu je zahtjev da pođe s njima ponovila više puta, na što je on sjeo u svoje vozilo, a oni su ga pokušavali navesti da dobrovoljno s njima pođe u postaju. Kada se on na sve to oglušio, kolegica UCE mu je rekla da će nad njim biti uporabljena sredstva prisile, kako bi ga se izvelo iz vozila i odvelo u postaju. On se i na to oglušio , pa su kolegica UCE i on, pristupili izvlačenju vozača iz vozila na način da su ga uhvatili, i to on objema rukama za njegovu desnu ruku, a ne zna gdje ga je uhvatila kolegica UCE, na što se on otrgnuo, izvukao svoju ruku iz njegovog zahvata i svojom desnom rukom, udario kolegicu UCE u predjelu lica. Ponovo ga je uspio uhvatiti za desnu ruku, a UCE ga je držala za lijevu ruku, te su ga izvukli iz vozila, polegli na tlo, gdje mu je on stavio sredstva za vezivanje, posjeli su ga, te ga odveli u službeno vozilo. Nakon toga je došla patrola koja je odvezla vozača u policijsku postaju, a kolegica i on su upućeni na Hitnu gdje su kolegici UCE utvrđene tjelesne ozljede.
7.1 Ispitan na raspravi kod ovoga suda 5. lipnja 2026., svjedok VC, iskazao je kako 17. svibnja 2025. godine, s kolegicom UCE, obavljao smjenu od 18 sati do 6 idućeg jutra. Na samom početku smjene stali su na prigodno mjesto kod Hey parka, motriti promet, odnosno, korištenje mobitela tijekom vožnje i vezanje pojasa. Uočili su automobil VW Sharan, s nevezanim vozačem, te vidjeli kako je ušao u kružni tok ispred Hey [adresa] u [adresa], oduzevši prednost drugom vozilu marke BMW. Stoga su krenuli za njim, upalivši svjetlosne i zvučne signale, radi zaustavljanja vozila, no, ovo vozilo se nije zaustavilo, već nastavilo vožnju prema Kačićevoj ulici, cijelo vrijeme hvatajući desni rub kolnika, što im je pobudilo sumnju da bi vozač mogao biti i alkoholiziran. Na raskrižju Kačićeve ulice i ulice Dvanaest redarstvenika, krenuo je desno, te se zaustavio ispred trgovine Boso, na što je svjedok izašao van, prišao vozilu i zatražio prometnu i vozačku. Nije imao vozačku, samo prometnu, pa j zatražioe osobnu iskaznicu, no, niti nju mu nije dao. U tom trenutku, kolegica UCE je već bila pored njega, te joj je predao prometnu, a ona otišla do vozila utvrditi identitet vozača na temelju podataka iz prometne dozvole. Utvrdila je kako se radi o UC iz [adresa]. On je htio izvršiti alkotestiranje, zbog uočenog načina vožnje, ali i zbog mirisa koji se osjetio iz vozila UC. Optuženi je na to pristao, te je svjedok izvršio alkotestiranje alkotestom marke Drager, kojim je utvrđena koncentracija alkohola od 2,8 g/kg, odnosno, kada se uzme mogućnost pogreške pri testiranju 2,7 g/kg. Kolegica je tada zatražila od UC da izađe iz automobila i pođe s njima u policijsku postaju, na triježnjenje od 12 sati, te mu rekla koja je prekršajna sankcija za to djelo. On joj je odgovorio kako ne ide nigdje, osim kući na spavanje. Nakon tri do četiri ponavljanja molbe da izađe iz vozila, zaključili su kako će izaći samo uz uporabu sredstava prisile, te kako je kolegica niža od njega, treba uhvatiti bližu lijevu ruku, a svjedok dalju desnu ruku UC, koje ruke je on čvrsto držao na vozanom, te se nogama upro o dno vozila. Kada su ga uhvatili na ovaj način, od svjedoka je istrgao desnu ruku i šakom udario policijsku službenicu UCE u predjelu lica, na što mu je svjedok ponovno uhvatio tu ruku i skupa s kolegicom, ga izvukao iz vozila, polegli ga pored vozila na bok i stavili mu sredstva za vezivanje. Ne sjeća se tko je zvao kolege, no, došlo je pojačanje i pomoglo im smjestiti ga u vozilo. Smjestili su ga u svoj vozilo i prevezli u postaju Prometne policije Vinkovci, na adresu [adresa]. Kolegici UCE se pojavila modrica na licu u predjelu oka. Osobno je zadobio ogrebotine po nogama, najvjerojatnije prilikom izvlačenja UC iz vozila. Dežurnom šefu smjene su prijavili što se dogodilo, te ih je odmah poslao na Hitnu medicinsku pomoć, gdje su i otišli. Navodi kako je optuženom bilo u cilju istrgnuti se iz njegova hvata i ne može reći jeli njegovu kolegicu udario slučajno ili namjerno. Fizički licem mu je, prilikom izvlačenja iz vozila, bliže bila kolegica UCE. Na pitanje optuženog osporava da mu je optuženi, nakon što je udario kolegicu UCE rekao "vidi, sama se udarila".
8. Iskazi žrtve UCE i svjedoka VC, dosljedni su prilikom ispitivanja u Općinskog državnom u Vinkovcima, iskazima na raspravi kod ovoga suda 5. lipnja 2026., u svim bitnim okolnostima. Također su iskazi žrtve i svjedoka VC, dosljedni jedan drugome, detaljni, precizni, vremenski i prostorno određeni, te iznijeti kronološkim slijedom događanja, pri čemu se oboje jasno ograđuju od okolnosti kojih se ne sjećaju uslijed proteka vremena. Zbog svega navedenog, vijeće je ocijenilo kako su ovi iskazi vjerodostojni, te kako se događaj 17. svibnja 2025., dogodio u vrijeme, na mjesto i na upravo na način kako to oni, u suglasnim iskazima opisuju. Za razliku od ovih iskaza, sud nije povjerovao obrani optuženog, koji kritični dio događaja opisuje na suprotan način, odnosno, kako je žrtva UCE, udarila samu sebe. Naime, ovakav razvoj događaja, neuvjerljiv je i neživotan. Iako je moguće da bi, u pokušaju izvlačenja optuženog iz auta, koji se opirao, ruka žrtve mogla iskliznuti i udariti u vlastito tijelo, taj udar bi tada bio laktom u predio trbuha, ili čak, otvorenim vanjskim dijelom dlana u istureni dio lica poput brade i nosa. Taj udarac nikako ne bi bio zatvorenom šakom u predio slijepoočnice i ne bio tolike siline da uzrokuje ozljedu i nagnječenje. Naime, tada se ne bi radilo o udaru bez zadrške, već bi osoba kojoj je ruka istrgnula i krenula prema vlastitom tijelu ili licu, refleksno primijenila zadržavanje vlastite ruke i ublažila nalet na svoje tijelo ili lice.
9. Iz nalaza i mišljenja sudskog medicinskog vještaka od 15. veljače 2026. proizlazi kako je žrtva UCE **.**.2025., zadobila nagnječenje glave u području desne jagodične regije, koja je nastala najmanje jednim umjereno snažnim udarcem u navedeno područje nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom koji je u pravilu zatvorena šaka, krvni podljev desne podlaktice nastao udarcem oštećenom regijom u neko fiksirano tupotvrdo mehaničko sredstvo , te oguljotinu kože lijeve ruke, koje ozljede su nastale tangencijalnim povlačenjem nekih bridovitih mehaničkih sredstava po površini kože, koji mogu biti rubovi nokata, prstiju šake, neke druge osobe, a mogle su i nastati povlačenjem oštećene regije po nekom fiksiranom, neravnom, tupotvrdom mehaničkom sredstvu. Iz nalaza proizlazi kako sve ozljede pojedinačno i u zbroju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu.
9.1. Dakle, i iz nalaza i mišljenja sudskog medicinskog vještaka, proizlazi kako je žrtva UCE **.**.2025., zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenje glave u području desne jagodične regije, krvni podljev desne podlaktice i oguljotine kože lijeve ruke, odnosnom, upravo ozljede opisane optužnicom. Također iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi kako je ozljeda nagnječenja glave u području desne jagodične regije, koja je nastala najmanje jednim umjereno snažnim udarcem u navedeno područje nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom koji je u pravilu zatvorena šaka, što potvrđuje navode žrtve i svjedoka VC kako je optuženi UC, udario šakom u glavu žrtvu UCE. Pored ove ozljede, žrtva je zadobila i krvni podljev desne podlaktice nastao udarcem oštećenom regijom u neko fiksirano tupotvrdo mehaničko sredstvo, i to, prema stavu vijeća, najvjerojatnije karoserija automobila, prilikom povlačenja optuženog iz vozila, kao i oguljotinu kože lijeve ruke, koje ozljede su nastale tangencijalnim povlačenjem nekih bridovitih mehaničkih sredstava po površini kože, koji mogu biti rubovi nokata, prstiju šake, neke druge osobe, za koje ozljede vijeće, suglasno iskazima žrtve i svjedoka VC, smatra kako su nastale opiranjem optuženog izvlačenju iz automobila. Vijeće smatra kako su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni sukladno pravilima struke, temeljem medicinske dokumentacije žrtve od 17. svibnja 2025., u kojoj su opisane ozljede, i iskustvu vještaka, te ga u cijelosti prihvaća.
10. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Postaje prometne policije Vinkovci serijskog broja [serijski broj] od 17. svibnja 2025. za UC proizlazi kako je imenovanom navedenoga dana utvrđena koncentracija alkohola od 2,80 g/kg, umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 2,70 g/kg, odnosno, potvrđuje navode obrane optuženog i iskaze žrtve i svjedoka VC kako je optuženi UC, kritičnog dana bio pod znatnim utjecajem alkohola, a što, također, može biti razloga zbog kojeg se ne sjeća cjelokupnog svog ponašanja kritične večeri, jer je općepoznato kako osobe u tom stupnju alkoholiziranosti nemaju u potpunosti sjećanje na događaje koji su se odvijali dok su bili u tom stanju, ali niti kritičnosti prema vlastitim postupcima.
11. Iz bolničke prijava Opće županijske bolnice Vinkovci za VC od 17. svibnja 2025. i povijesti bolesti hitnog prijema Opće županijske bolnice Vinkovci za VC od 17. svibnja 2025., proizlazi kako se isti, također, javio u predmetnu ustanovu radi ozljede zadobivene u obavljanju službene dužnosti - prisilnog privođenja, te mu je utvrđena ekskorijacija obje potkoljenice bez krvarenja uz vidljiv kontuzivni otisak uslijed klečećeg položaja.
12. Dakle, analizom i međusobnim povezivanjem navedenih dokaza proizlazi kako je upravo optuženi UC, počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano u članku 315. stav 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 315. stav 4. KZ/11, upravo na način kako se navodi optužnicom. Ovo kazneno djelo čino onaj tko silom ili prijetnjom uporabe sile izvan slučajeva iz članka 312. i članka 314. ovoga Zakona napadne vojnu osobu, policijskog službenika, ovlaštenu službenu osobu Vojne policije, službenu osobu kojoj je povjereno čuvanje osoba kojima je na temelju zakona oduzeta sloboda, kad obavljaju službenu dužnost, ako je pri tom doveden u opasnost život ili tijelo službene osobe ili osobe koja joj pomaže u obavljanju službene radnje ili joj je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe.
12.1. Na temelju iskaza žrtve UCE, svjedoka VC i medicinskog nalaza vještaka, slijed radnji prije, tijekom i nakon počinjenja kaznenog djela je sljedeći:
1. Optuženi UC je objema rukama čvrsto stezao upravljač i nogama se upro o pod vozila, aktivno se opirući izvođenju
2. Žrtva UCE uhvatila je njegovu lijevu ruku, a kolega VC, desnu ruku
3. Optuženi je naglim pokretom istrgnuo desnu ruku iz hvata kolege VC, to je bila voljno upravljana radnja, a ne refleksni trzaj
4. Oslobođenom desnom rukom, zatvorenom šakom, udario je žrtvu UCE, ciljano u desnu stranu glave (predjel sljepoočnice/jagodične regije)
5. Kolega VC, je brzo ponovno uhvatio desnu ruku, optuženi je izvučen iz vozila, položen na tlo i stavljena su mu sredstva za vezivanje.
12.2. Sudsko-medicinski vještak je utvrdio tri ozljede, od kojih svaka ima različit mehanizam nastanka - i upravo ta razlika je ključna za odbijanje obrambene teorije: ozljeda na glavi i ozljeda na podlaktici nastale su različitim mehanizmima. Ozljeda podlaktice (fiksirano sredstvo), mogla je nastati za vrijeme primjene sredstava prisile, ali ozljeda glave (umjereno snažan udarac zatvorenom šakom), nikako ne može biti objašnjena samoudaranjem policajke tijekom vršenja službene radnje. Mehanizam nastanka ozljede glave - zatvorena šaka, umjerena snaga, definirana ciljana regija, isključuje slučajnost i isključuje nastanak iz primjene sredstava prisile. Obrana koja tvrdi da se žrtva „sama udarila šakom u glavu", nije samo nevjerojatna u životnom smislu, ona je i sudskomedicinski neodrživa, jer bi zahtijevala da žrtva sama sebi zada umjereno snažan udarac zatvorenom šakom u sljepoočnu regiju. Žrtva je to odlučno negirala, a vještakov nalaz to potkrjepljuje. Iskazi obaju policijskih službenika, bili su suglasni i konzistentni, što je uvjerljiv i dosljedno potvrđen dokaz.
13. Ubrojivost optuženog nije bila sporna. Iako je u trenutku počinjenja kaznenog djela imao 2,70 g/kg alkohola u krvi, optuženi se samovoljno alkoholizirao, te sjeo za upravljač - actio libera in causa. Visoka razina alkohola ne isključuje ubrojivost ni ne umanjuje krivnju ispod praga koji bi utjecao na kvalifikaciju.
13.1. Ovo kazneno djelo, optuženi je počinio s namjerom, i to s izravnom namjerom prvog stupnja, koju izravnu namjeru je manifestirao i glede napada i glede posljedice, odnosno, ozljeđivanja policijske službenice. Optuženi je:
1. svjesno istrgnuo desnu ruku iz hvata policajca VC (voljno uklanjanje prepreke)
2. formirao zatvorenu šaku (priprema za udarac)
3. ciljano udario u predio glave žrtve UCE (usmjerena radnja prema određenoj osobi)
Sve su to uzastopne voljne radnje, svaka od kojih zahtijeva svjesno usmjeravanje volje. Ne postoji mogućnost objašnjenja istih refleksnom radnjom, niti slučajnošću. Ovo je klasičan dolus directus I. stupnja - počinitelj je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje.
Glede posljedice, nastupanja ozljede, optuženi je istrgnuo ruku iz hvata, formirao zatvorenu šaku i ciljano udario u glavu žrtve - to je namjerna složena radnja, a ne refleksna ili slučajna radnja. Vještak je utvrdio da je ozljeda nastala „najmanje jednim umjereno snažnim udarcem". Jačina udara i preciznost lokacije isključuju slučajnost i potvrđuju kontroliranu, ciljanu radnju. Optuženi je udarac zadao u trenutku kada mu je desna ruka bila slobodna, a lijeva i dalje pod kontrolom žrtve UCE, dakle, imao je sekundu da odluči što će napraviti oslobođenom rukom. Nije slučajno pao niti refleksno reagirao, svjesno je odabrao udariti.
14. Odlučujući o kazneno-pravnoj sankciji, koju će izreći optuženom u konkretnom slučaju, vijeće je imalo u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optuženog UC, vijeće olakotnim cijenilo okolnost što je do sada neosuđivana osoba, iako star 61 godinu, što implicira da je djelo situacijski incident, a ne obrazac ponašanja. Također mu je olakotnim cijenjena nastala posljedica, odnosno, lake tjelesne ozljede (a ne teške ili osobito teške), teža posljedica je na donjoj granici. Zakon propisuje teži oblik kaznenog djela već i za lake ozljede, no intenzitet i trajnost ozljede ipak su relevantni za odmjeravanje kazne: da se radilo o teškim tjelesnim ozljedama, kazna bi bila znatno viša. Kao otegotno, vijeće je optuženom cijenilo ekstremnu alkoholiziranost (2,70 g/kg). Nije se radilo o blagom prekoračenju dopuštene granice. Razina od 2,70 g/kg alkohola u krvi predstavlja tešku alkoholiziranost. Optuženi se u takvo stanje doveo samovoljno i potom sjeo za volan. Čitava situacija koja je dovela do kaznenog djela - prometna kontrola, alkotestiranje, naredba za odlazak na triježnjenje, direktna je posljedica te samoskrivljene alkoholiziranosti. Otegotnim mu je cijenjeno i višestruko ignoriranje zakonitih naredbi - optuženi je naredbu odbio najmanje tri puta (verbalno), zatim sjeo u vozilo, čvrsto uhvatio upravljač, upro se nogama, dakle, reagirao je aktivnim, planskim suprotstavljanjem koje je trajalo kroz dulji vremenski period. Udarac koji je uslijedio nije bio trenutni refleks, nego kulminacija svjesne odluke da ne postupi po zakonitim naredbama. Nadalje mu je kao otegotno cijenjeno narušavanje sigurnosti na cestama (oduzimanje prednosti u kružnom toku, krivudanje) - djelo nije nastalo iznenada, nego je bila prethodna prometna povreda koja je bila kontekst legitimne policijske intervencije. Otegotnim vijeće smatra i ciljanje udarca u ranjivo područje žrtve (glava). Glava, a posebno predjel sljepoočnice i jagodice, jedno je od najranjivijih mjesta ljudskog tijela. Udarac zatvorenom šakom u to područje nije usporediv s, primjerice, guranjem ili udaranjem u ruku. Takav udarac može uzrokovati potres mozga, gubitak svijesti ili teže ozljede. Sud mora vrednovati i potencijalnu opasnost radnje, a ne samo stvarno nastalu posljedicu. Otegotnim su vrednovane i psihičke posljedice za žrtvu UCE, koja je izričito izjavila kako je doživjela strah i uznemirenost, te da je to doživjela prvi put u desetogodišnjoj karijeri, što je specifična, individualizirana posljedica za žrtvu relevantna po članku 47. stav 1. KZ/11. Konačno, otegotnim je vijeće cijenilo i ponašanje optuženog za vrijeme rasprave, osobito tijekom ispitivanja žrtve, ali i svjedoka LC, a koje se sastojalo od višekratnog prekidanja njihovih iskaza, ubacivanja u iskaze, te dobacivanja žrtvi riječima 'lažeš' uz podsmijavanje, čime je pokazao manjak socijalne osjetljivosti, empatije, poštivanja žrtve, kao i suda kao institucije. Takvo ponašanje nije i ne može predstavljati izraz procesne strategije, nego demonstracija trajne hostilnosti prema žrtvi i potpunog izostanka empatije prema osobi čiju je ozljedu prouzročio.
14.1. Za ovo kazneno djelo, zakonski je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Otegotne okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela ne opravdavaju izricanje kazne na zakonskom minimumu (1 godina), jer bi to zanemarilo ukupnost otegotnih okolnosti - prije svega stupnjevano nasilno opiranje, visoku alkoholiziranost i vrstu udarca. S druge strane, vijeće nije otiš lo dalje od simboličnog jednog mjeseca iznad minimuma, jer je neosuđivanost, visoka životna dob i laka narav ozljede, zasluženo ublažila ukupnu mjeru krivnje. Izrečena kazna od 1 godine i 1 mjeseca (13 mjeseci), smještena je pri donjem rubu zakonskog raspona, što je odraz toga da su olakotne i otegotne okolnosti bile podjednako snažne, ali su otegotne bile dovoljno teške da sud ne ostane na pukom zakonskom minimumu.
14.2. Izricanje potpune uvjetne osuda bilo je isključena samom visinom kazne, ona je moguća samo do jedne godine zatvora. Međutim, vijeće je stava kako se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen, ne mora u cijelosti izvršiti radi postizanja svrhe kažnjavanja, odnosno, izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, prevencije daljnjeg činjenja kaznenih djela, kako specijalne, u smislu odvraćanja samo optuženog UC, od daljnjeg činjenja kaznenih djela, tako i generalne prevencije, u smislu utjecaja na cjelokupnu populaciju u smjeru shvaćanja nedopustivosti činjenja kaznenih djela, osobito kaznim djela protiv onih koji provode i izvršavaju zakone u Republici Hrvatskoj. Bezuvjetno odsluženje cjelokupne kazne od 13 mjeseci, u načelu bi odgovaralo ozbiljnosti kaznenog djela, napad na policajca je ozbiljan napad na samu mogućnost provedbe prava. Međutim, načelo razmjernosti i zabrana prekoračenja stupnja krivnje, nalaže sudu da uvijek razmotri je li teža sankcija neophodna ili je svrha kažnjavanja dostižna i blažim sredstvima. U ovom predmetu, vijeće je ocijenilo kako 6 mjeseci bezuvjetnog zatvora, što je sankcija koja se mora odslužiti do posljednjeg dana bez mogućnosti uvjetnog otpusta (članak 57. stav 4. KZ/11), postiže sve svrhe kažnjavanja: izražava društvenu osudu, pruža zadovoljenjem pravde žrtvi, specijalno - preventivno djeluje na optuženog i generalno-preventivno na sve druge. Preostalih sedam mjeseci vijeće je izreklo optuženom uz rok provjeravanja od četiri godine - što je dodatni mehanizam specijalne prevencije. Naime, šezdeset i jedna godina čiste evidencije, bez ijednog kaznenog postupka, upućuje na to da počiniteljev obrazac ponašanja nije nasilnički. Incident je nastao u specifičnom kontekstu ekstremne alkoholiziranosti koja nije tipični svakodnevni obrazac. Sama dob od šezdeset i jedne godine, smanjuje statističku vjerojatnost recidivizma. Djelomična uvjetna osuda s neuvjetovanim dijelom od šest mjeseci odražava pozitivnu prognozu utemeljenu na profilu do sada neosuđivane osobe u dobi od 61 godine, uz istovremeno inzistiranje na tome da djelo ove vrste ne može proći bez zatvorske kazne.
14.3. Sud je, na temelju članka 54. KZ/11, optuženom JC, u izrečenu kaznu zatvora, uračunao vrijeme lišenja slobode od 17. svibnja 2025. u 18:58 sati do 18. svibnja 2025. u 13:15 sati, kada je isti pušten na slobodu.
14.4. Kako je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, na temelju članka 148. stav 1., u vezi s člankom 145. stav 2. točka 1. i 6. ZKP/08, dužan je platiti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 208,80 eura, sukladno računu vještaka, i rješenju Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima od 20. veljače 2026. o prethodnom podmirenju istog troška iz sredstava državnog proračuna, kao i paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura koja je razmjerna duljini i složenosti ovog kaznenog postupka.
14.5. Slijedom svega naprijed iznijetog, odlučeno je kao u izreci.
U Vinkovcima 5. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ivana Lovrić Vidaček
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.
Dostavna naredba:
1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-51/2026
2. Opt. UC, [adresa]
3. Ošt. UCE