P-2047/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, zastupanog po djelatnici u osobi PZ, diplomirane pravnice protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d.; Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po generalnom punomoćniku VZ, generalna punomoć pohranjena na Županijskom sudu u Splitu pod posl.br. 39 Su - 745/2014, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja RZ, dipl. iur. u izočnosti tuženika te po objavi od 5. lipnja. 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadit tužitelju štetu u iznos od 9.579,36 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11.03.2025. do isplate sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima a sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na broj 5908-19-19-03491346274.", kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 21.05.2025. protiv tuženika radi isplate, navodi kako je tužitelj rješenjem broj 761118 od 01.06.2010. svom osiguraniku HZ priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 04.02.2010, zbog profesionalne nesposobnosti za rad radi ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18.07. a koju je skrivio AZ upravljajući osobnim vozilo VW Passat reg- oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika policom broj: [broj police]. Krivanja navedenog štetnika utvrđena je presudom Općinskog suda u Splitu br. K-111/09 od 15.02.2013, tj pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci br. KŽ-421/2013 od 11.09.2013.

1.2. Isplatom invalidske mirovine po navedenom rješenju tužitelj trpi štetu koju potražuje temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( ZOMO- NN 157/13 ), i to na način da je osiguraniku HZ isplatio invalidsku mirovinu u vremenu od 01.05.2022. do 31.12.2024. u ukupnom iznosu od 9.579,36 eura.

1.3. Tuženik je tužitelju namirio štetu zaključno do 30.04.2022. Tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev za daljnje utuženom razdoblje a kojem tuženik nije udovoljio pozivajući se na članak 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu radi čega je tužitelj podnio ovu tužbu.

1.4. Radi navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženiku na isplatu u roku od 15 dana iznos od 9.823,67 eura sa zz kta od podnošenja tužbe do isplate.

1.5. Radi navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženiku na isplatu u roku od 15 dana iznos od 9.823,67 eura sa zz kta od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09.06.2026. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen a tužitelj obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak s kamatama od presuđenja. Naime, tužitelj tužbom potražuju se puni iznosi isplaćenih invalidskih mirovina za razdoblje od 01.05.2022. godine do 31.12.2024.godine – iznos od 9.579,36 EUR. Tužitelj pogrešno smatra da ga pripada tražiti regresno od tuženika

– isplaćene pune iznose invalidske mirovine. Osnovanost tužbenog zahtjeva na način kako ga tužitelj postavlja (isplata cjelokupnih mirovina), ovisi o tome je li se na ovo potraživanje tužitelja, kao zavoda koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), na kojeg se tužitelj poziva, ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), koji regulira obveze društava za osiguranje preuzete na temelju ugovora (Polica) o osiguranju.

2.1. Naime, Vrhovni sud RH je nizom svojih odluka, uključivo i najnovijih donesenih po tzv. izvanrednim revizijama, iskazao (ponovio) shvaćanje kako se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP-a. Dakle, tuženik Croatia osiguranje d.d. u ovom postupku postoji i baš se od njega potražuje utužena naknada štete upravo na osnovi činjenice da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme nezgode bilo od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja. Stoga se i obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, moraju sagledati isključivo kroz materijalnopravne propise kojima je definiran opseg obveze tuženika (društva za osiguranje) po osnovi polica osiguranja od automobilske odgovornosti, pa tako i opseg obveza prema tužitelju. Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – ZOOP), pa je stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja baš prema tuženiku za odlučiti isključivo primjenom odredaba ZOOP-a. Time, a protivno tužbenim navodima, u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje baš po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO).

2.2. Opseg obveza društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbom članka 27. ZOOP-a, cit:

Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja

Članak 27.

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

2.3. Razvidno je da bi tužitelja na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“. Sve ovo dakako ne dira u pravo tužitelja da ovakvu naknadu potražuje od nekog drugog, ali od društava za osiguranje na osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti utuženo potraživanje je neosnovano, jer se nalazi van osiguravateljnog pokrića preuzetog ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.

2.4. Odluke revizijskog suda donesene po tzv. izvanrednim revizijama praktički imaju značaj neposrednog izvora prava. To stoga što je zakonodavac propisao dopuštenost podnošenja tzv. izvanredne revizije upravo u onim slučajevima kada o nekom pravnom pitanju postoji razmimoilaženje u shvaćanjima drugostupanjskih sudova, pa putem instituta „izvanredne revizije“ revizijski sud „presiječe“ i iskaže pravilno shvaćanje. Upravo takvom zakonskom regulacijom i smislom instituta izvanredne revizije, odlukama koje su po njoj donesene dat je praktički značaj neposrednog izvora prava o konkretnom pravnom pitanju. Posebno se ukazuje na dopunsko Rješenje Visokog Trgovačkog suda posl.broj Pž- 113/2020 od 06. lipnja 2022.godine u kojem je jasno istaknuto- na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 09.lipnja 2022.godine izmijenjeno je dosadašnje shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 05.proisnca 2016.godine tako da promijenjeno pravno shvaćanje sada glasi, cit.“ U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima obitelji osiguranika – primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ ( Rješenje Visokog Trgovačkog suda posl.broj Pž- 113/2020 od 06. lipnja 2022.godine, Rješenje Visokog Trgovačkog suda Pž-2009/21 od 14.07.2022.godine – teret dokaza visine na tužitelju) Analogno na izneseno osporava se i zatraženi tijek zateznih kamata – prilikom podnošenja tužbe nije priložen ni predložen dokaz na okolnost izračuna razmjernog iznosa sukladno odredbi čl.27.st.3 ZOOP-u – stoga visina nije odrediva, niti tuženik može biti u zakašnjenju s ispunjenjem obveze – čiji osnovu i opseg nije moguće utvrditi.

2.5. Slijedom navedenog, a temeljem jasnog činjeničnog stanja u spisu i pravilnom primjenom materijalnog prava tj. primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a, te odredbe 221 a ZPP-a predlaže se odmah odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe te ističe kako je predmet spora u ovom postupku regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete pa se osim odredbe članka ZOMO na odgovarajući način imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima koji svojim odredbama predviđa načelo potpune naknade štete što znači da oštećenik ima pravo na naknadu u onom iznosu koji je potreban da se njegovo materijalno stanje odvede u ono u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetnog događaja. Štetu koju trpi tužitelj specifičan je vid štete te bez obzira kojem se propisu treba dati prednost visina štete mora odgovarati stvarnoj šteti koju tužitelj trpi. Odredbama ZOMO tužitelj ima zakonsko pravo da kao osoba koja je pretrpjela štetu a koja nije subjekt osiguranja, naknadu štete ostvaruje izravno od osiguravatelja štetnika uslijed čega se isto ne može svesti po članka 27 ZOOP-a koja govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja.

3.1. Tuženik ustraje u navodima iz odgovora na tužbu.

4. U postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Rješenja HZMO PS Split Klasa:

141-02/10-01/03491346274, Urbr: 341-25-05/3—10-036614 od 01.06.2010. ( str 3-5), presuda Županijskog suda u Rijeci br. Kž-421/2013-2 od 11.09.2013. ( str 6-12), dopisi HZMO tuženiku od 05.12.2016. ( str 14,15.), Izlist isplaćenih mirovina JZ od 05.2022. do siječnja 2025. ( str 16-32), Obračun zbirni izvršenih mirovina JZ od 17.02.2025. za razdoblje od 01.05.2022. do 31.12.2024. ( str 33.), odgovor Croatia osiguranje dd od 19.02.2025. ( str 34.),

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o regresnom potraživanju tužitelja prema tuženiku kao osiguratelju štetnika koji je nesporno uzrokovao ozljede osiguraniku tužitelja radi kojih je isti otišao u invalidsku mirovinu radi profesionalne nesposobnosti za rad, koje potraživanje tužitelj temelji na primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13 ) i to baš odredbi članka 161. i 164. toga zakona.

7. Dakle, spornim se ukazuje pitanje koji zakonski propis je mjerodavan za primijeniti u slučaju kada je spor pokrenuo HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćene invalidske mirovine je li to ZOMO ili ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO tj u momentu isplate mirovine a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode.

8. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je za nastanak prometne nezgode do koje je došlo 18.07.2009. u kojoj je tjelesnu ozljedu zadobio HZ a za koju je odgovoran vozač – osiguranik tuženika AZ koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika;

- da je pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu od **.**.2010. HZ, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

9. Uvidom u izlist isplaćenih mirovina za razdoblje od 01.05.2022. do 31.12.2024., Zbirni izvod izvršenih isplaćenih sredstava na ime invalidske mirovine za razdoblje od 01.05.2022. do 31.12.2024., proizlazi da je tužitelj na ime invalidske mirovine u tom razdoblju svom osiguraniku isplatio upravo utuženi iznos od 9.579,36 eura.

10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, dok se odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju općenito regulira pravo na naknadu štete zavoda za mirovinsko osiguranje u svim slučajevima kada je tom zavodu prouzročena šteta priznavanjem mirovine (dakle i u slučaju kada je primjerice šteta nastala posljedicom nanošenja tjelesne ozljede od strane fizičke osobe, ozljedom na radu odgovornošću poslodavca, liječničkom pogreškom, nesrećom pri izvođenju građevinskih radova odgovornošću investitora i izvođača, neispravnim proizvodom itd.) ,

10.1. Za istači je kako se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza , a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP- a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

11. S lijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

11.1. U članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, …..) koji ima naslov „Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja“ doslovno se navodi: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11.2. U stavcima 2. i 3. čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu se objašnjava što predstavlja stvarnu štetu iz stavka 1. tog članka pa se tako navodi da stvarnu štetu za tužitelja kao zavod koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe i to u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Nije sporno da je invalidska mirovina u slučaju povrede na radu veća od invalidske mirovine u slučaju povrede izvan rada.

12. Dakle, prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljena zbog povrede na radu, te je stoga i u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Za zaključiti je da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu predstavlja lex specialis u svim slučajevima kada je šteta uzrokovana uporabom vozila za koje postoji dužnost sklapanja ugovora o osiguranju kao što je to slučaj i u konkretnom predmetu jer ne bi trebalo biti prijeporno da se pasivna legitimacija tuženika temelji na činjenici da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema tome, tužiteljevo potraživanje koje predstavlja puni iznos invalidske mirovine ŠZ za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023. je u suprotnosti s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

14. Nadalje, po čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud više ne utvrđuje činjenice koje stranke nisu iznijele niti izvodi dokaze koje stranke nisu predložile. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja a na tužitelju je teret dokaza da je njegovo potraživanje u skladu sa čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno tužitelj u spis nije dostavio obračun razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu niti je predložio dokaze na okolnost utvrđivanja razmjernog iznosa mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa je očito kako tužitelj nije dostavio dokaze kojima utvrđuje činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

14.1. Ustaljena sudska praksa izražena u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji na temelju odrede članka 20. toč. 1. Zakona o sudovima (NN 28/13…) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zauzela je jasan pravni stav da je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo bilo osigurano od automobilske odgovornosti mjerodavan ZOOP (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (u konkretnom slučaju za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2023.). ( rješenje VSRH broj Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022. , rješenje VSRH broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022. . rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: 7 Pž-113/2020-6 od 6. lipnja 2022., presuda VSRH broj Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., rješenje VSRH broj Rev 1180/2022-2 od 06. prosinca 2022. ).

15. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovano.

16. Odluka o parničnom trošku je izostala jer parnične stranke nisu popisale isti sukladno odredbi članka 164. ZPP-a.

17. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis