Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-220/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Rošca, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. VA, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog produljenog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-445/2022-13 od 29. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-445/2022-13 od 29. siječnja 2026., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25– dalje u tekstu ZKP) opt. VA oslobođena je optužbe da je počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – krađa – djelo opisano po čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 228. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. st. 1. ZKP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijela je opt. VA putem branitelja Davorina Bukovca, odvjetnika iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje ali da je iz njega izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je optuženica počinila produljeno kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Ovo stoga što je prilikom prvog ispitivanja opt. VA priznala počinjenje svih kaznenopravnih radnji iz produljenog kaznenog djela, pri čemu je u svojoj obrani detaljno opisala način počinjenja kaznenog djela navodeći da ga je počinila s dvije ženske osobe koje ne želi imenovati te da su oštećenicama uzimali novčanike iz njihovih torbi iskorištavajući gužvu na ulicama, a da su potom pronađeni novac iz otuđenih novčanika podijelile. Smatra da iz takve obrane optuženice proizlazi da je počinila inkriminirano kazneno djelo, a da se ne može prihvatiti njena obrana s rasprave na kojoj je negirala počinjenje kaznenog djela.

6.1. Razmatrajući takve žalbene navode državnog odvjetnika i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski utvrdio činjenično stanje, a potom izveo i pravilan zaključak da temeljem izvedenih i ocijenjenih dokaza - svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi, nije na nedvojben način te van svake razumne sumnje utvrđeno i dokazano da je opt. VA počinila produljeno kazneno djelo krađe, opisano u izreci prvostupanjske presude tj. da je opt. VA s dvije nepoznate ženske osobe u razdoblju od 23. kolovoza 2021. do 19. listopada 2021. u pet navrata iskoristila nepažnju prolaznika kojima je iz torbi, odnosno ruksaka, uzimala novčanike, a potom novac s ostale dvije ženske osobe podijelila.

6.2. Pri tome, to što je optuženica ispitana po odredbi čl. 208.a ZKP-a pred policijskim istražiteljem priznala počinjenje produljenog kaznenog djela krađe, u situaciji kada sud ne raspolaže niti s jednim drugim dokazom (materijalnim i personalnim) koji bi potvrdio prvu obranu optuženice koja je kasnije tijekom rasprave porekla počinjenje kaznenog djela, tada prva obrana optuženice u kojoj je priznala počinjenje kaznenog djela ne može biti jedini dokaz na kojemu bi se temeljila osuđujuća presuda. Pri tome je za istaknuti da optuženica tijekom iznošenja prve obrane nije detaljno i okolnosno opisala inkriminirane događaje koje je mogla znati samo ona, na što neosnovano upire državni odvjetnik, jer je na pitanja policijskog istražitelja iskazivala neodređeno i vrlo uopćeno (nije se mogla sjetiti o kojim bi se novčanim iznosima radilo, kakve su boje bili novčanici, nije znala mjesto počinjenja kaznenog djela, ...). Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju koji je pravilno postupio kada je opt. VA, u nedostatku dokaza, a na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe.

7. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP-a utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 5. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miroslav Rožac