Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pr-9/2026-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Dom zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Kralja Zvonimira 53, OIB: 69668846809, zastupan po punomoćniku Damiru Varga, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate razlike plaća, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 3. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja BJ osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja Tihane Klaić, odvjetnika u Županji, te prisutnosti punomoćnika tuženika Damira Varga, odvjetnika u Vinkovcima, koja presuda je donesena i objavljena 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Kralja Zvonimira 53, OIB: 69668846809, da tužitelju ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 1.622,47 EUR (slovima: tisućušeststotinadvadesetdvaeuraičetrdesetsedamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na bruto iznose:

- 99,88 EUR od 16. travnja 2022.,

- 110,53 EUR od 16. svibnja 2022.,

- 111,41 EUR od 16. lipnja 2022.,

- 105,25 EUR od 16. srpnja 2022.,

- 114,95 EUR od 16. kolovoza 2022.,

- 112,43 EUR od 16. rujna 2022.,

- 112,52 EUR od 16. listopada 2022.,

- 115,01 EUR od 16. studenog 2022.,

- 120,46 EUR od 16. prosinca 2022.,

- 113,26 EUR od 16. siječnja 2023.,

- 113,26 EUR od 16. veljače 2023.,

- 109,70 EUR od 16. ožujka 2023.,

- 118,56 EUR od 16. travnja 2023.,

- 124,43 EUR od 16. svibnja 2023.,

- 40,82 EUR od 16. lipnja 2023.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Kralja Zvonimira 53, OIB: 69668846809, da tužitelju ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 1.260,45

EUR (slovima: tisućudvijestotinešezdeseteuraičetrdesetpetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na bruto iznose:

- 69,58 EUR od 16. travnja 2022.,

- 75,02 EUR od 16. svibnja 2022.,

- 72,92 EUR od 16. lipnja 2022.,

- 81,50 EUR od 16. srpnja 2022.,

- 74,35 EUR od 16. kolovoza 2022.,

- 79,60 EUR od 16. rujna 2022.,

- 83,21 EUR od 16. listopada 2022.,

- 92,91 EUR od 16. studenog 2022.,

- 99,23 EUR od 16.prosinca 2022.,

- 92,52 EUR od 16. siječnja 2023.,

- 108,85 EUR od 16. veljače 2023.,

- 101,72 EUR od 16. ožujka 2023.,

- 79,97 EUR od 16. travnja 2023.,

- 120,30 EUR od 16. svibnja 2023.,

- 28,77 EUR od 16. lipnja 2023.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Kralja Zvonimira 53, OIB: 69668846809, da tužitelju BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 1.400,66 EUR (slovima: tisućučetiristotineeuraišezdesetšestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na bruto iznose:

- 84,43 EUR od 16. travnja 2022.,

- 83,95 EUR od 16. svibnja 2022.,

- 84,19 EUR od 16. lipnja 2022.,

- 82,49 EUR od 16. srpnja 2022.,

- 87,31 EUR od 16. kolovoza 2022.,

- 94,33 EUR od 16. rujna 2022.,

- 104,02 EUR od 16. listopada 2022.,

- 105,70 EUR od 16. studenog 2022.,

- 111,82 EUR od 16. prosinca 2022.,

- 105,51 EUR od 16. siječnja 2023.,

- 105,51 EUR od 16. veljače 2023.,

- 99,98 EUR od 16. ožujka 2023.,

- 108,67 EUR od 16. travnja 2023.,

- 104,73 EUR od 16. svibnja 2023.,

- 38,02 EUR od 16. lipnja 2023.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, Kralja Zvonimira 53, OIB: 69668846809 da tužiteljima ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.398,16 EUR (slovima: tritisućetristotinedevedesetosameuraišesnaestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2026. kao dana presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu paničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa troška od 3.413,16 EUR.

r j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako su to učinili tužitelji podneskom od 17. ožujka 2025. (list 186 do 189 spisa) na način da umjesto ukupnog iznosa isplate od 4.032,34 EUR sada potražuju iznos od 4.283,58 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod prednika tuženika u ustrojstvenoj jedinici - Sanitetski prijevoz, na radnom mjestu vozač u sanitetu. Nadalje tužitelji navode da je u periodu od ožujka 2022. pa do svibnja 2023. tužiteljima nepravilno obračunata i isplaćena plaća, da su zbog povećanog obujma posla te razvoja epidemiološke situacije u Republici Hrvatskoj Odlukom o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja epidemije bolesti COVID-19 (NN 35/2020, 44/2022) uvedene nužne mjere posebne organizacije medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme trajanja epidemije, da je obzirom na to Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19 (NN 136/2020, dalje u tekstu: Odluka o nagradi), te da je tom Odlukom propisana posebna nagrada u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a koja će se isplaćivati uz plaću radnika koji obavljaju u sustavu zdravstva, poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19. Nadalje tužitelji navode kako su dopisom Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. KLASA:011-02/20-01/678, Urbroj: 534-01/8-21-14 svi domovi zdravlja, pa tako i Dom zdravlja Županja kao prednik tuženika, obaviješteni o nužnim mjerama i uvećanju plaće radnika u timovima sanitetskog prijevoza zbog nagrade u iznosu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu. Tužitelji navode da im je navedena nagrada isplaćivana sve do plaće za ožujak 2022. nakon čega im više nije bila isplaćivana, da je Vlada Republike Hrvatske tek na sjednici održanoj 11. svibnja 2023. donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom Sars-CoV-2 (NN 51/2023) kojom je službeno proglasila prestanak epidemije. Obzirom na to, tužitelji navode da im za period od ožujka 2022. do službenog prestanka epidemije u svibnju 2023. prednik tuženika nije isplaćivao nagradu na koju prema citiranoj odluci Vlade RH imaju pravo. Tužitelji su se prije pokretanja ovog parničnog postupka dopisom od 26. svibnja 2023. obratili predniku tuženika radi pokušaja mirnog rješenja spora, međutim prednik tuženika na isti nije odgovorio. Tužitelji su sačinili tablicu razlike neisplaćene plaće u iznosu od 10% za svaki mjesec počevši od ožujka 2022. sve do svibnja 2023. Pojedinačni mjesečni iznosi sačinjeni su od osnovne plaće koju čini osnovica pomnožena s propisanim koeficijentom te uvećana za iznos minuloga rada, sve uvećano za 10% te pribrojen iznos odrađenih prekovremenih sati uvećan za 10%. Tužitelji u tužbi predlažu da ukoliko tuženik spori takav obračun odnosno visinu tužbenog zahtjeva, da radi ekonomičnosti postupka tuženik dostavi vlastiti obračun, a podredno da se provede financijsko vještačenje na teret tuženika. Na iznose dijela uskraćenih dijelova plaće s naslova posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti COVID-19, tužitelji zahtijevaju isplatu zateznih kamata, od dana dospijeća svakog pojedinačnog utuženog iznosa pa do konačne isplate, stoga predlažu sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu uskraćenih dijelova plaće tužiteljima u ukupnom iznosu od 4.032,34 EUR i to: tužitelju ZJ iznos od 1.379,86 EUR, tužitelju ŽJ iznos od 1.265,24 EUR te tužitelju BJ iznos od 1.387,24 EUR, kao i obvezati tuženika da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu prednik tuženika u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kako po osnovi tako i po visini tužbenog zahtjeva. Prednik tuženika navodi kako su točni navodi tužitelja da su tužitelji zaposleni kod tuženika, no da tužitelji pogrešno tumače odluke Vlade Republike Hrvatske i Dopise Ministarstva zdravstva za svoje navode odnosno za utvrđenje činjenica da tužiteljima pripada nagrada od 10% od osnovne plaće radnika. Nadalje, prednik tuženika navodi da je neistinit navod tužitelja da su se tužitelji obratili prije pokretanja postupka predniku tuženika 26. svibnja 2023. radi pokušaja mirnog rješenja spora, da prednik tuženika na isti nije odgovorio, jer se prednik tuženika 29. svibnja 2023. preporučenom pošiljkom detaljno očitovao na dopis tužitelja, pa ne stoji činjenica da prednik tuženika nije odgovorio na dopis tužitelja. Prednik tuženika u odgovoru na tužbi čini nespornim da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, no navodi da tužitelji pogrešno tumače navedenu odluku Vlade Republike Hrvatske da istima pripada 10% od ukupno isplaćene neto plaće. Prednik tuženika ističe kako se tužitelji pozivaju na Dopis Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. Klasa: 011-02/20- 01/678 URBROJ: 534-01/8-21-14 koji dopis jasno upućuje na Odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 23. ožujka 2020. o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19 te da se Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 23. ožujka 2020. o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID -19 toč. X navodi: „Radi provedbe svih potrebnih mjera, obvezuju se Zavodi na dostavu dnevnih izvješća za protekla 24. sata (od 19.30 sati prethodnog dana do 19.30 sati tekućeg dana) najkasnije do 20 sati tekućeg dana, HZHM-u na e- mail adrese: maja.grba-bujevic…. …. i to podatke kako slijedi: -broj intervencija vezanih za COVID i njihov kratak opis, broj ostalih intervencija, kratki opis situacije na terenu vezano za hitnu medicinsku službu i poteškoće s kojima se hitna medicinska služba susreće na terenu. Predniik tuženika navodi da upravo ova izvješća nikada nisu slana od strane prednika tuženika HZHM-u iz razloga što se navedene odluke nisu odnosile na prednika tuženika, jer djelatnici prednika tuženika, pa i ovdje tužitelji, nisu bili nikada za vrijeme pandemije angažirani od strane Hitne medicinske službe Vukovarsko-srijemske županije da bi obavljali bilo kakav posao ili djelatnost za koju je zadužena Hitna medicinska služba Vukovarsko-srijemske županije. Prednik tuženika u odgovoru na tužbu navodi da su djelatnici, kao i Dom zdravlja Županja, stavljeni Odlukom 1/2020 Klasa 510-10/20-01/169 Ur. Broj: 381-03-20-1 od 24. ožujka 2020. na raspolaganje Hitnoj medicinskoj službi ukoliko bi bilo potrebe, ali do te potrebe nikada nije došlo, jer su djelatnici Hitne medicinske službe redovno i uredno obavljali svoj posao u okviru svoje djelatnosti ne tražeći bilo kada intervenciju prednika tuženika i njihove djelatnike za bilo koji posao za koji je Hitna medicinska služba bila zadužena, te da prednik tuženika i njegovi djelatnici nikada nisu konzumirali navedenu odluku. Prednik tuženika ističe kako je izvješća slao samo Kriznom stožeru Republike Hrvatske i sa odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 23. ožujka 2020. o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije nije imao nikakve veze te se na prednika tuženika nije odnosila navedena odluka, jer prednik tuženik nikada nije bio angažiran od strane HZHM. Izvješća koja su slana Kriznom stožeru Republike Hrvatske svakodnevno bila su sa niskim brojem pacijenata tako da je od ožujka 2022. do proglašenja prestanka pandemije 11. svibnja 2023. Prednik tuženik imao iznimno malo COVID-19 pozitivnih pacijenata, a tijekom mjeseca svibnja i studenog 2023. nije imao niti jednog jedinog COVID-19 pozitivnog pacijenta, a svih ostalih mjeseci bilo ih je toliko malo da je pitanje da li su tužitelji uopće mogli doći u kontakt sa COVID -19 pozitivnim pacijentima, da li su bili u njihovoj smjeni odnosno da li su isti sudjelovali u njihovu prijevozu. Prednik tuženika navodi da voditelj sanitetskog prijevoza koji je vršio evidenciju COVID-19 pozitivnih pacijenata nije dostavljao izvješća o COVID-19 pozitivnim pacijentima, jer ih gotovo nije ni bilo, a upravo na temelju tih nepostojećih izvješća prednik tuženik nije mogao tužiteljima isplatiti nikakvu nagradu, da je nagrada trebala biti isplaćena za rad s COVID-19 pacijentima, a njih nema ili ih ima toliko malo da je taj iznos minimalan budući da se radilo o nekoliko sati u mjesecu, stoga prednik tuženik smatra da je tužiteljima bilo isplaćeno upravo onoliko koliko im je to pripadalo temeljem navedenih odluka. Prednik tuženika u odgovoru na tužbu ističe da tužitelji potražuju 10% od osnovne plaće i za vrijeme, dok su se isti nalazili na bolovanju odnosno na godišnjem odmoru, za koje vrijeme im zasigurno ne pripada nikakva nagrada za rad, jer isti nisu bili na radnom mjestu pa nisu ni mogli biti u kontaktu zbog radnog odnosa sa COVID-19 pozitivnim pacijentima. Prednik tuženika u odgovoru na tužbu navodi da se na prednika tuženika odnosila samo odluka Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020. i to Odluka o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, te da je za onoliko vremena koliko su tužitelji bili u kontaktu sa COVID-19 pozitivnim pacijentima odnosno za onoliko vremena za koliko je voditelj sanitetskog prijevoza dostavio izvješća za toliko je tužiteljima i isplaćena nagrada. Ukoliko je bio 1 pacijent za cijeli mjesec, za toliko sati koje su djelatnici tuženika proveli sa tim pacijentom im je isplaćena nagrada, ali ne za cijeli mjesec 10% i to još od osnovne plaće, nego od odrađenih sati sa COVID-19 pozitivnim pacijentima. Prema stajalištu tužitelja isti svojom tužbom traže da im se isplati 10% od osnovne plaće za one odrađene sate sa COVID -19 pozitivnim pacijentima, kojih nije ni bilo, što prednik tuženika osporava i smatra da istima ne pripada nagrada za rad sa COVID-19 pozitivnim pacijentima kojih nema te da prema prethodno navedenim odlukama nije obveza prednika tuženika isplatiti tužiteljima 10% osnovne plaće, nego 10% uvećane plaće od odrađenih sati sa COVID-19 pozitivnim pacijentima. Prednik tuženika nadalje navodi da ukoliko sud smatra da je potrebno provesti financijsko vještačenje, radno pravna dokumentacija tuženika se nalazi u njegovim prostorijama, a zbog njezinog obima predniku tuženiku je nemoguće dostaviti je na sud, da se radi o nekoliko desetina kutija radno-pravne dokumentacije, nego predlaže da vještak kod prednika tuženika pregleda istu, te podredno prednik tuženika predlaže sudu, da ukoliko je to potrebno nakon što utvrdi sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovome predmetu odbije tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže tužitelje da predniku tuženika isplate prouzrokovane troškove podnošenjem ove tužbe.

3. Podneskom tužitelja od 17. ožujka 2025. (list 186-189 spisa) tužitelji su nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uskladili tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem navedenog vještaka, te u skladu s istim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.283,58 EUR, dok su tužbom potraživali ukupni iznos od 4.032,34 EUR.

4. Kako nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelji umjesto ukupnog iznosa od 4.032,34 EUR potražuju isplatu ukupnog iznosa od 4.283,58 EUR u skladu s vještačkim nalazom i mišljenje, isto se smatra povećanjem tužbenog zahtjeva.

5. Ovu preinaku sud je prihvatio, sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), jer je nesporno da prednik tuženika nije prihvatio izračune o visini tražbine koju su potraživali tužitelji i na kojima su temeljili svoj tužbeni zahtjev, a zbog čega se i provodilo financijsko-knjigovodstveno vještačenje, temeljem kojega su tužitelji povećali-preinačili tužbeni zahtjev, dakle tužitelji nisu raspolagali sa dovoljno stručnog znanja da bi mogli točno specificirati tužbeni zahtjev zbog čega je i provedeno navedeno vještačenje u ovom postupku, pa je zato odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

6. Tijekom postupka stranke su ostale kod svih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu, a tužitelji su, dakle, tužbeni zahtjev konačno postavili i specificirao podneskom od 17. ožujka 2025. (list 186-189).

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: obračunske isprave za isplatu plaća (list 9-111 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19 od 7. prosinca 2020. (list 112 spisa), Odluku stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja epidemije bolesti COVID-19 od 23. ožujka 2020. (list 113 i 139 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom Sars-CoV-2 od 11. svibnja 2023. (list 114 spisa), pročitan je dopis Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. (list 115 spisa), zahtjev za isplatu COVID dodatka od 5. ožujka 2023. (list 116-spisa), zahtjev radi isplate COVID dodatka - očitovanje (list 124-130 spisa), evidentiranu kretanje poštanske pošiljke (list 131 spisa), prijamnu knjigu (list 132-133 spisa), Odluku tuženika sanitetski prijevoz pacijenata s COVID-19 dijagnozom u razdoblju od ožujka 2022. do svibnja 2023. od 15. prosinca 2023. (list 134-136 spisa), dopis Ministarstva zdravstva od 21. prosinca 2020. (list 137, 147 i 148 spisa), pročitan je dopis Ministarstva zdravstva od 28. prosinca 2020. (list 138 spisa), Odluka 1/2020 o organizaciji HMP službe i sanitetskog prijevoza na području Vukovarsko-srijemske županije od 24. ožujka 2020. (list 140-141 spisa), saslušanjem tužitelja BJ, ZJ i ŽJ, te zakonskog zastupnika prednika tuženika FJ, sve na ročištu održanom 1. listopada 2024. (list 158-163 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju ovako provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, na način kako je to pobliže označeno u točki I. do III. izreke ove presude.

9. Među strankama je nesporno:

- da su tužitelji u utuženom periodu od ožujka 2022. pa do svibnja 2023. bili zaposleni kod prednika tuženika u ustrojstvenoj jedinici - Sanitetski prijevoz, na radnom mjestu vozač u sanitetu,

- da su zbog povećanog obujma posla, te razvoja epidemiološke situacije u Republici Hrvatskoj Odlukom o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja epidemije bolesti COVID-19 (NN 35/2020) od 23. ožujka 2020. uvedene nužne mjere posebne organizacije medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme trajanja epidemije, da je Odlukom o prestanku važenja odluke o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja epidemije bolesti COVID-19 (NN 44/2022) od 7. travnja 2022. stavljena van snage Odluka o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašenja epidemije bolesti COVID-19 (NN 35/2020) od 23. ožujka 2020.,

- da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19 (NN 136/2020 -nastavno Odluka o posebnoj nagradi), te da je tom Odlukom propisana posebna nagrada u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a koja će se isplaćivati uz plaću radnika koji obavljaju u sustavu zdravstva, poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19, (list 112 spisa),

- da je Ministarstvo zdravstva dopisom od 21. prosinca 2020. (list 137 spisa) svim zdravstvenim ustanovama poslalo uputu iz koje proizlazi da će se u COP aplikaciji za potrebe evidentiranja rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19 implementirati element-11064 posebna nagrada za rad s oboljelima, te da će se obračunavati u iznosu od 10% od osnovne plaće, a prilikom unosa u aplikaciju potrebno je evidentirati broj sati te će se prema broju sati automatski izračunati iznos nagrade,

- da su dopisom Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2021. KLASA:011- 02/20-01/678, Urbroj: 534-01/8-21-14 svi domovi zdravlja, pa tako i prednik tuženika odnosno Dom Zdravlja Županja, bili obaviješteni o nužnim mjerama i uvećanju plaće radnika u timovima sanitetskog prijevoza zbog nagrade u iznosu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu, (list 115 spisa),

- da je tužiteljima navedena nagrada bila isplaćivana sve do plaće za ožujak 2022. nakon toga im više nije bila isplaćivana,

- da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 11. svibnja 2023. donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom Sars-CoV-2 (NN 51/2023) kojom je službeno proglasila prestanak epidemije, (list 114 spisa),

- da su se tužitelji prije pokretanja ovog parničnog postupka dopisom od 26. svibnja 2023. obratili predniku tuženika radi pokušaja mirnog rješenja spora, da se prednik tuženika 29. svibnja 2023. negativno očitovao na taj dopis, te da je pokušaj mirnog rješenja spora ostao bezuspješan,

- da su tužitelji sačinili vlastiti obračun u vidu razlike neisplaćene plaće u iznosu od 10% za svaki mjesec počevši od ožujka 2022. sve do svibnja 2023. koju su priložili uz tužbu, da prednik tuženika taj izračun nije prihvatio i isti je osporio, 10. Nesporno je i notorno da se zaposlenicima drugih Domova zdravlja i Zavoda za hitnu medicinu pri pojedinim županijama obračunavala i isplaćivala posebna nagrada čak i tijekom prve polovice 2024. za sve odrađene sate.

11. Među strankama je sporno da li u utuženom periodu tužiteljima pripada pravo na isplatu posebne nagrade iz točke I. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19 (NN 136/2020) sukladno broju sati koji su tužitelji proveli u prevoženju COVID pozitivnih pacijenata ili im pripada pravo na isplatu iste bez obzira na broj sati koji su tužitelji proveli u prevoženju COVID-19 pozitivnih pacijenata.

12. Dakle, među strankama je sporno tumačenje Odluke o posebnoj nagradi (NN 136/2020), odnosno da li tužiteljima pravo na isplatu posebne nagrade pripada za sve sate koje su odradili u utuženom razdoblju ili samo za one sate koji su tužitelji proveli u prijevozu COVID-19 pozitivnih pacijenata, a koju evidenciju o prijevozu COVID-19 pozitivnih pacijenata je trebao evidentirati prednik tuženika, a sporan je i način na koji je prednik tuženika evidentirao tužiteljima radne sate koje su proveli pri prijevozu COVID-19 pozitivnih pacijenata, pa je shodno tome sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Utvrđenja iz naprijed navedene dokumentacije - Odluka Vlade i Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske sud u cijelosti smatra vjerodostojnim, jer proizlaze iz odluka nadležnih državnih tijela koja su te odluke i načine tumačenja tih odluka (upute za postupanje) donosila u skladu sa svojim ovlastima. Osim toga, većina je navedene dokumentacije objavljena u Narodnom novinama kako Službenom glasilu Republike Hrvatske te je na taj način cijelo vrijeme javno dostupna.

14. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da su oni u utuženom periodu radili kod prednika tuženika kao vozači u HMP, da su prilikom izlaska iz HMP na intervencije dolazili u doticaj s osobama zaraženim virusom COVID-19, da su radili sa svim pacijentima, kako s onima koji su bili zaraženi virusom COVID-19 tako i sa onima koji nisu imali simptome COVID-19, da se zaposlenicima drugih Domova zdravlja i Zavoda za hitnu medicinu pri pojedinim županijama obračunavala i isplaćivala posebna nagrada čak i tijekom prve polovice 2024. za sve odrađene sate (ovo je utvrđeno iz iskaza tužitelja UJ), da je u cijelom utuženom periodu bilo potrebe prijevoza COVID-19 pozitivnih pacijenata, da je on kao voditelj Sanitetskog prijevoza neko vrijeme dostavljao predniku tuženika evidenciju o broju prevezenih COVID-19 pozitivnih pacijenta, no kasnije je to prestao dostavljati, iako se i dalje obavljao prijevoz takvih pacijenta, a prestao je iz razloga što se čuo sa kolegama voditeljima Sanitetskog prijevoza iz drugih Domova zdravlja, te su mu oni rekli da takva izvješća više ne šalju, pa ih stoga, niti on nije slao.

15. U svom iskazu zakonski zastupnik prednika tuženika FJ navela je da je tužiteljima do utuženog period naknada isplaćivana bez obzira na broj COVID- 19 pozitivnih pacijenata i vrijeme koje su oni proveli sa COVID pozitivnim pacijentima, no da se u utuženom periodu broj COVID-19 pozitivnih pacijenata smanjio odnosno sveo na mjeru da istih gotovo nije, niti bilo, a budući da su ravnatelji Doma zdravlja skrbili o radu u posebnim uvjetima kao što je rad sa COVID pozitivnim pacijentima, te su zbog bitno smanjenog broja COVID pozitivnih pacijenata u utuženom periodu i zbog toga što su mjere zaštite drastično ublažene, ukinute COVID ordinacije i nije bilo više potreba za testiranjem, a budući da tada više i nije bilo evidencije o COVID pozitivnim pacijentima, ona je i dalje naložila Sanitetskom prijevozu da dostavlja izvješća o prijevozu COVID pozitivnih pacijenata, no Sanitetski prijevoz to za utuženi period nije dostavljao, odnosno prednik tuženika o tome nije dobio niti jedno izvješće do rujna 2022., te im se stoga ta naknada i prestala isplaćivati. Nadalje je navela da je u rujnu 2022. tužiteljima isplaćena naknada upravo iz razloga što je voditelj Sanitetskog prijevoza za rujan donio izviješća da je bio određeni broj pacijenata, te je tužiteljima za to isplaćena nagrada, a kako je iznos koji su tužitelji dobili na ime „ COVID dodatak“ njima bio prenizak, oni su tu nagradu vratili. Budući da u utuženom periodu nije bilo izvješća voditelja sanitetskog prijevoza vezano za COVID pozitivne pacijente, ni ona nije tražila daljnju naknadu ovih troškova od HZZO.

16. Iskaze tužitelja i zakonskog zastupnika prednika tuženika u naprijed opisanom dijelu sud smatra istinitim i uvjerljivim, jer su oni dani okolnosno i jasno, te su u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži u spisu.

17. Iz pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Tomislava Borkovića od 28. veljače 2025. (list 171-181 spisa) proizlazi da je tužbenim zahtjevom obuhvaćeno razdoblje od ožujka 2022. pa do svibnja 2023., budući je pravo na isplatu nagrade prestalo važiti Odlukom Vlade RH o prestanku epidemije od 11. svibnja 2023. vještačenjem je obuhvaćeno razdoblje od 1. ožujka 2022. do 11. svibnja 2023., da je ukupan iznos tražbine tužitelja temeljem Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od COVID-19 od 7. prosinca 2020. (NN 136/20), u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2022. do 11. svibnja 2023. (utvrđen na način kako to tužitelji tvrde bez obzira na broj prevezenih COVID pacijenata) po pojedinim tužiteljima i to za ZJ ukupni iznos od 1.622,47 EUR (u pisanom nalazu i mišljenju ukupni iznos pogrešno zbrojen, umjesto ispravnog iznosa od 1.622,47 EUR vještak je pogrešno zbrojio iznos na 1.622,49 EUR), za ŽJ ukupni iznos od 1.260,45 EUR (u pisanom nalazu i mišljenju ukupni iznos pogrešno zbrojen, umjesto ispravnog iznosa od 1.260,45 EUR vještak je pogrešno zbrojio iznos na 1.260,44 EUR) i za BJ ukupni iznos od 1.400,66 EUR, te je svakomjesečna razlika iskazanih po pojedinom tužitelju u tablici 1 nalaza i mišljenja. Vještak u pisanom nalazu i mišljenju navodi da predmetnom spisu nije pridodana vjerodostojna poslovna dokumentacija temeljem koje bi mogao utvrditi broj prevezenih COVID pacijenata po pojedinom tužitelju, a kako bi mogao udovoljiti postavljenom zadatku vještačenja prema zahtjevu tuženika, da priložena dokumentacija (list 134-136 spisa) ne daje potrebne informacije koje bi se odnosile na svakog tužitelja pojedinačno.

18. Na ovakav pisani nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali primjedbi, dok je prednik tuženika imao te se na iste vještak očitovao u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 6. prosinca 2025. (list 201 do 206 spisa) koju je sačinio nakon izvršenog uvida u cjelokupnu bazu podataka prednika tuženika-dokumentaciju prednika tuženika uzimajući u obzir broj prevezenih COVID pacijenata sukladno evidenciji COVID pacijenata koje je sačinio tuženik, odnosno koje je sačinio voditelj sanitetskog prijevoza ukoliko isto postoji u utuženom periodu. U istom navodi da je ukupan iznos tražbine tužitelja temeljem Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od COVID-19 od 7. prosinca 2020. (NN 136/20), u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2022. do 11. svibnja 2023. utvrđen na način kako je to prednik tuženika zatražio uzimajući u obzir samo mjesece u kojim su tužitelji obavili prijevoz COVID-19 pacijenata (bez obzira na broj prevezenih COVID 19 pacijenata) po pojedinim tužiteljima i to za ZJ iznos od 672,26 EUR, za ŽJ iznos od 510,39 EUR i za BJ iznos od 188,45 EUR koji su pojedinačno iskazani po mjesecima u Tablicama 2.1. do 2.3. nalaza.

19. Na ovakav dopunjeni nalaz i mišljenje prednik tuženika je ponovno imao primjedbi i to na metodologiju kojom je vještak obračunavao tužiteljima pravo na COVID-19 dodatke za mjesece, a ne za sate u kojima su tužitelji prevozili COVID pozitivne pacijente, navodeći da je i sam vještak u svom dopunjenom nalazu mišljenju postavio pitanje ispravne metodologije obračuna, te da je on sam odlučio primijeniti metodologiju "mjeseca", a ne sati, što prednik tuženika smatra pogrešnim i suprotnim odluci Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020.

20. Vezano za iznesene primjedbe prednika tuženika na dopunjeni nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstveni vještak pozvan je na raspravno ročište od 3. veljače 2026. (list 216 do 220 spisa) se na iste očitovao da je na primjedbe prednika tuženika iz podneska od 8. kolovoza 2025. već odgovorio u smislu da je sačinio dopunu nalaza i miljenja od 6. prosinca 2025. te da stoga u cijelosti ostaje kod istog kao i kod osnovnog nalaza i mišljenja te svih očitovanja koja je dostavio u predmetni spis. Na upit da li je prednik tuženika u skladu s dopisom Ministarstva zdravstva od 21. prosinca 2020. kao poslodavac u COP aplikaciji za potrebe evidencije rada zaposlenika koji pružaju skrb oboljelim od bolesti COVID-19 implementirao element 11064 "posebna nagrada za rad s oboljelima" te da li je u toj COP aplikaciji evidentirao broj sati (vrijeme provedeno na radu s COVID pacijentima temeljem čega bi se eventualno izračunala visina COVID nagrade) vještak je naveo da je uvidom u predmetni spis odnosno obračunske liste isplate plaća (list 81-111) može reći da prednik tuženika u obračunskim listama za isplate plaća nije iskazao navedeno. Naveo je da je prednik tuženika do ožujka 2022. vršio evidenciju COVID-19 prevezenih pacijenata za svaki mjesec po broju prevezenih pacijenata u mjesecu, a tako i nakon utuženog razdoblja. Da je prednik tuženika isplaćivao tužiteljima COVID nagradu prije utuženog razdoblja na ukupan fond mjesečnih odrađenih radnih sati, bez obzira na broj prevezenih pacijenata ili vrijeme provedeno pri prijevozu COVID oboljelih pacijenata, da tužiteljima u utuženom periodu vezano za COVID dodatak nije ništa isplaćeno od strane prednika tuženika. Na upit da li je prednik tuženika uspostavio cjelovit sustav evidentiranja rada svojih zaposlenika s oboljelima od COVID-a cijelo vrijeme do prestanka mjere (do 11. svibnja 2023.) u smislu da je evidentirao tko, što, kada i koliko (sati) je vršen prijevoz vještak je odgovorio da je dijelom već odgovorio na to pitanje u smislu da je prednik tuženika evidentirao tko i kada je vršio prijevoz, no ne i koliko sati se taj prijevoz obavlja, odnosno da iz evidencija prednika tuženika nije bilo moguće utvrditi sate rada na prijevozu putnika nego samo broj prevezenih pacijenata u mjesecu, slijedom navedenog u dopuni nalaza uzeo je u obzir kao jedinicu mjere u izračunu broj dana prevezenih za svaki mjesec promatrano u utuženom razdoblju. Primjera radi navodi da budući da kod prednika tuženika nije bilo evidentirano koje je vrijeme tužitelj proveo u prijevozu pacijenata kao jedinicu mjere u izračunu uzeo je u obzir jedan dan na koji je obračunao pripadajući COVID dodatak od 10%. Dakle iz dostupne dokumentacije odnosno evidencije prednika tuženika nije mogao utvrditi radne sate koje je svaki od tužitelja proveo na prijevozu COVID pacijenata. Na upit prednika tuženika da se vještak očituje ukoliko je obračunavao 10% na dan kako je moguće da u obračunu ispadne da je svaki dan kojeg je prevozio tužitelj više od 100,00 EUR naknade vještak je odgovorio da je ovo pitanje na mjestu, da ima uporište u izračunu i da bi trebao napraviti dopunu nalaza po danu. Da iz evidencija prednika tuženika nije moguće utvrditi, niti broj dana u mjesecu u kojima je svaki od tužitelja prevozio COVID pacijente, kao što je i u prethodnom dijelu iskaza naveo, evidencije tuženika sadrže samo podatke o broju pacijenata za svaki mjesec promatrano u utuženom razdoblju. Iz navedenog razloga je u dopuni nalaza COVID dodatak od 10% obračunao uzimajući u obzir mjesec u kojem je u evidencijama prednika tuženika iskazano da je svaki od tužitelja obavljao prijevoz COVID pacijenata. Ukoliko je u evidenciji prednika tuženika iskazano da je neki od tužitelja prevozio dva ili tri pacijenta "iz načina evidencije prijevoza" nije moguće utvrditi da li je taj broj pacijenata prevezen u jednom ili dva odnosno tri dana. Radi svega naprijed navedenog u cijelosti je ostao kod svog osnovnog nalaza i mišljenja od 28. veljače 2025, dopunskog nalaza i mišljenja od 6. prosinca 2025. te svega iznesenog tijekom ovog postupka.

21. Vještak je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, a kada je naknadno izvršio uvid i u dokumentaciju-bazu podataka prednika tuženika, na temelju prikupljenih podataka izradio je i dopunu nalaza iz koje nije mogao utvrditi točan broj sati koji su tužitelji proveli pri prijevozu COVID pozitivnim pacijentima, jer prednik tuženika takvu evidenciju nije vodio po satima, nego po broju prevezenih pacijenata, pa je izračun sačinio tako da je kao jedinicu mjere u izračunu uzeo jedan dan, na koji je obračunao pripadajući COVID dodatak od 10%, ovakav izračun stranke, a niti sud ne prihvaća, jer nije pravilan. Obračuna visine tužbenog zahtjeva iz pisanog nalaz financijsko- knjigovodstvenog vještaka od 28. veljače 2025.(list 171 do 181), ovaj sud u cijelosti prihvaća, jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno, a pitanja i primjedbe tuženika ga ničim nisu dovele u sumnju ili dvojbu, pa ga stoga sud smatra vjerodostojni, stručnim i objektivnim.

22. Člankom 8. stavkom 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19; 151/22, 64/23, dalje ZR) propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Osnovno načelo u radnom pravu je načelo pogodnosti, "in favorem laboratoris" ili u korist radnika, a koje proizlazi prije svega iz članka 9. stavka 3. ZR-a kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (Narodne novine broj: 136/20-nastavno Odluka o posebnoj nagradi) proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19, iz točke I. stavka 2. iste Odluke proizlazi da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema točki IV. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema točki VI. zadužen je ministar zdravstva,

23. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa člankom 8. dalje ZPP, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

24. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno prvenstveno uzeti u obzir cilj i svrhu zbog koje je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluka o posebnoj nagradi. S tim u vezi treba uzeti u obzir vremenski okvir i globalna zbivanja vezana za virus COVID-19. Naime, općepoznata je činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. proglasila epidemiju COVID-19 na globalnoj razini, te je ministar zdravstva isti dan donio Odluku o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj. Također je općepoznato da je nakon proglašenja epidemije uvedeno niz mjera i ograničenja u cilju sprečavanja širenja virusa COVID-19 pa tako i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Kako se navedeni virus i dalje širio uvođene su i druge mjere pa je tako 23. ožujka 2020. u Narodnim novinama broj: 35/20 objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19, kojom je Odlukom u točki VI. i VII. dana ovlast Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu da u cilju zaštite života i zdravlja pučanstva može naložiti smjenski rad, dežurstva i pripravnost radnicima svih zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza bez obzira na njihovo mjesto rada. Iz toga proizlazi da je zdravstveni sustav bio organiziran na način da osigura potrebne uvjete i omogući odgovarajuću zdravstvenu skrb oboljelima od bolesti COVID-19 zbog čega su zaposlenici u zdravstvenom sustavu bili izloženi iznimnim uvjetima rada. Upravo izloženost zaposlenika u zdravstvu iznimnim uvjetima rada tijekom epidemije zahtijevala je dodatno vrednovanje njihove brige i skrbi o pacijentima oboljelima od COVID-19 bolesti, pa je u cilju da se takav rad posebno nagradi i donesena predmetna Odluka o posebnoj nagradi.

25. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi jasno proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19. Tijekom postupka je utvrđeno da niti prednik tuženika, a vjerojatno, niti većina drugih poslodavaca u zdravstvu nisu uspostavili cjeloviti sustav evidentiranja rada svojih zaposlenika sa oboljelima od COVID-19, pa zbog toga nisu, niti mogli isplaćivati posebnu nagradu sukladno citiranoj odredbi. Da je tako proizlazi iz samog iskaza tužitelja i zakonske zastupnice prednika tuženika, koji su suglasno izjavili da je posebna nagrada zaposlenicima prednika tuženika isplaćivana za sve odrađene sate u periodu prije utuženog perioda do zaključno sa ožujkom 2022. (dalje u tekstu: svi sati), a ne samo za sate koje su zaposlenici proveli radeći sa COVID-19 oboljelim (dalje u tekstu: efektivni sati). Neosnovano je pozivanje zakonske zastupnice prednika tuženika da nakon ožujka 2022. prednik tuženika nije isplaćivao svojim zaposlenicima posebnu nagradu, jer se broj COVID pozitivnih pacijenta smanjio, do te mjere da ih gotovo uopće više nije bilo. Ovo stoga što iz Dopunskog Nalaza sudskog vještaka-Tablica s prikazom broja prevezenih COVID-19 pozitivnih pacijenata u utuženom razdoblju, i iz same dokumentacije prednika tuženika proizlazi upravo suprotno, da se i u tom periodu vršio prijevoz takvih pacijenta (str. 202).

26. Notorno je i nesporno da su postojala različita tumačenja vezana za provedbu Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covic-19, a iz kojih proizlazi da su drugi Domovi zdravlja i Zavodi za hitnu medicinu (npr. Zavodi za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske, Brodsko-posavske, Krapinsko zagorske županije) obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu i tijekom prve polovice 2024. svojim zaposlenicima za sve odrađene sate.

27. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je Ministarstvo zdravstva svojim propuštanjem davanja pravovremenih, jasnih i točno određenih uputa izazvalo različito i neučinkovito evidentiranje rada zaposlenika sa oboljelim od COVID-19 bolesti zbog čega su prednik tuženika i ostale zdravstvene ustanove različito tumačile Odluku o posebnoj nagradi pa su samim tim i različito postupali prilikom obračuna i isplate posebne nagrade. Opće društvena zahvalnost kao kvalitativno mjerilo vrijednosti sasvim sigurno nije i nikad neće biti dovoljna zahvalnost za napore, odricanja i žrtvu koju su zaposlenici u zdravstvu podnijeli tijekom epidemije COVID- 19, pa je Vlada Republike Hrvatske polazeći od te pretpostavke u cilju dodatnog vrednovanja, te u svrhu motivacije zaposlenih u zdravstvu i donijela Odluku o posebnoj nagradi. Stoga, uvažavajući navedeni cilj i svrhu, te polazeći od načela "in favorem laboratoris ili u korist radnika" koje proizlazi iz citirane odredbe članka 9. stavka 3. ZR-a, ovaj sud je zaključka da je pravičnu ravnotežu između cilja i svrhe propisane posebne nagrade i opisanog neujednačenog postupanja prednika tuženika i ostalih zdravstvenih ustanova moguće postići jedino obvezivanjem prednika tuženika da posebnu nagradu isplati tužiteljima za cijelo utuženo razdoblje za sve odrađene sate. Ovo pogotovo imajući u vidu i to da prednik tuženika nije vodio cjelokupnu evidenciju po broju sati prevezenih COVID-19 pozitivnih pacijenta, dakle po odrađenim satima prijevoza, nego po broju prevezenih pacijenata, dakle budući da prednik tuženika nije vodio evidenciju po satima, nego po broju prevezenih pacijenata, takvo vođenje evidencije nije cjelovito i ispravno, no to ne može ići na štetu tužitelja, pa je sud je jedino mogao sukladno načelu stečenih prava prihvatiti matematički izračun posebne nagrade i istu obračunati na način na koji je tužiteljima ona isplaćivana do utuženog razdoblja, bez obzira na vrijeme provedeno u prijevozu COVID-19 pozitivnih pacijenata, a budući da su tužitelji konačni tužbeni zahtjev specificirali prema nalazu vještaka od 28. veljače 2025. koji se sačinjen na temelju ukupnog broja radnih sati u svakom mjesecu iz utuženog razdoblja, odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke ove presude.

28. Imajući u vidu ovako zauzet stav po pitanju dosude sporne posebne nagrade, sud nije nalagao vještaku da sačini novi dopunski nalaz i mišljene izračuna visine sporne posebne nagrade temeljem „metodologije dana“ odnosno na način kao da je jednog COVID-19 pozitivnog pacijenta prevozio jedan radni dan, kako to predlaže prednik tuženika, a pogotovo imajući u vidu i to da je i sam vještak naveo da bi se u takvom slučaju izračun temeljio na pretpostavkama, što nije u skladu sa pravilima struke.

29. Budući se prema točki. II. Odluke o posebnoj nagradi ista isplaćuje uz plaću radnika, tužiteljima temeljem članka 81. ZR-a pripada pravo na isplatu posebne nagrade i za vrijeme kad su eventualno koristili godišnji odmor, odnosno temeljem članka 57. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 56/22) i za vrijeme bolovanja do 42 dana, stoga i u navedenim slučajevima tužitelji imaju pravo na naknadu plaće prema visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca pri čemu se u izračun uračunavaju sva primanja u novcu pa tako i posebna nagrada.

30. Ovosudnim pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pr-308/2023-27 od 13. ožujka 2026. (list 223-224 spisa) određen je prekid postupka budući da je tuženik Dom zdravlja Županja prestao postojati, a koji postupak je nastavljen pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-9/2026-29 od 8. travnja 2026. (list 232-234 spisa), te je pravni slijednik tuženika Dom zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, Vinkovci, preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari podneskom od 21. travnja 2026. (list 235 spisa).

31. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavka 5. uz primjenu članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), te su tužiteljima priznati troškovi na ime sastava tužbe, tri obrazložena podneska i to podnesci od 31. siječnja 2024., 17. ožujka 2025. i 23. siječnja 2026., zastupanja na 6 ročišta (i to od 20. veljače 2024, 11. travnja 2024., 1. listopada 2024., 19. kolovoza 2025., 17. prosinca 2025. i 3. veljače 2026.), svaka radnja po 100 bodova, što ukupno iznosi 1000 bodova, te pripadajući PDV u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 1250 bodova, što preračunato u eure imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda u iznosu od 2,00 EUR iznosi 2.500,00 EUR, što uvećano za zastupanje tri tužitelja temeljem Tbr. 40. stavak 1. i 2. OT iznosi 500,00 EUR, tako da tužiteljima na ime troškova zastupanja pripada sveukupni iznos od 3.000,00 EUR.

32. Tužiteljima je priznat i iznos od 398,16 EUR na ime troškova financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

33. Tužitelju je dakle priznat sveukupni trošak u iznos od ukupno 3.398,16 EUR.

34. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

U Županji, 5. lipnja 2026.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelji po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba

2. Tuženik po punomoćniku Damiru Varga, odvjetniku u Vinkovcima