REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-36/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DA, državljanke Ruske Federacije, koju zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/9349, URBROJ: 511-01-212-25-6 od 17. prosinca 2025. i odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/9349, URBROJ: 511-01-212-25-6 od 17. prosinca 2025., odbija se zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zemlju podrijetla napustila zbog političkih, sigurnosnih i osobnih razloga. Naime, tužiteljica je ispitivana od strane FSB-a zajedno s članovima obitelji, zbog nećaka koji je radio kao vojnik u čečenskoj vojnoj bazi i pobjegao iz Rusije. Tužiteljica je odbijala suradnju te je bila praćena i osjećala je stalni strah od daljnjih posljedica. Tužiteljica također koristi Prigabalin, lijek koji se u Čečeniji smatra narkotikom te se boji kaznenog progona i zlouporabe tog razloga od strane vlasti. Tvrdi da je u strahu morala pobjeći i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH, jer je njen život ugrožen u Rusiji zbog gore navedenih razloga. Tužiteljica je zatražila međunarodnu zaštitu zbog osnovanog straha od progona u Ruskoj Federaciji, koji proizlazi iz interesa i postupanja Federalne sigurnosne službe (FSB) prema njoj i članovima njezine obitelji, a u vezi s politički osjetljivim okolnostima odlaska članova obitelji iz zemlje i odbijanja suradnje s navedenom službom. Dodatno, tužiteljica se boji kaznenog progona i nečovječnog postupanja zbog korištenja lijeka Prigabalin, koji se u Ruskoj Federaciji strogo kontrolira i zloupotrebljava kao sredstvo represije. Strah od povratka odnosi se i na rizik kolektivnog kažnjavanja obitelji te izloženost proizvoljnim postupanjima državnih tijela. Smatra da ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite te da će se u slučaju povratka u Rusiji suočiti s realnom mogućnosti da bude kažnjavana, progonjena i ubijena. Čak i u slučaju da sud ne prihvati postojanje uvjeta za priznavanje azila, smatra da su ispunjeni uvjeti za priznanje supsidijarne zaštite, jer joj u slučaju povratka prijeti stvaran rizik proizvoljnog lišenja slobode, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, zlouporabe kaznenog zakonodavstva, osobito u vezi s uporabom lijeka Prigabalin. Tvrdi kako je tuženik pogrešno zaključio da navedeni lijek ne predstavlja rizik, zanemarujući činjenicu da se u praksi ruske vlasti koriste formalno zakonitim osnovama za represivno postupanje prema osobama koje su pod sigurnosnim nadzorom, neovisno o postojanju recepta ili medicinske indikacije. Dodaje kako tuženik u pobijanom rješenju uopće ne vodi računa o načelu non refoulement iz čl. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti joj međunarodnu zaštitu, kao i besplatnu pravni pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se pobijano rješenje temelji na iscrpnoj analizi iskaza tužiteljice, njihove međusobne konzistentnosti, vremenskog slijeda događaja, objektivnih okolnosti u državi podrijetla te dostupnih općih informacija o zemlji podrijetla. Iz vlastitih izjava tužiteljice nesporno proizlazi da je državu podrijetla napuštala u više navrata, pri čemu je u dva navrata boravila u [adresa] (2009. - 2010. te 2016.-2022.), gdje je podnosila zahtjeve za međunarodnu zaštitu, a koji su oba puta odbijeni. Također proizlazi da se nakon povratka u državu podrijetla 2023. godine ondje zadržala gotovo dvije godine te je zemlju napustila tek u veljači 2025. godine, i to na zakonit način, bez ikakvih poteškoća prilikom izlaska iz zemlje. Navedeno objektivno upućuje na zaključak da okolnosti koje navodi nisu bile takve naravi da bi predstavljale neposredan, aktualan i ozbiljan rizik koji bi dosezao prag proganjanja. Tuženik je ocijenio da su navodi tužiteljice o navodnim ispitivanjima od strane FSB-a obilježeni značajnim proturječnostima i nedosljednostima, osobito u pogledu mjesta i okolnosti navodnih saslušanja, razloga interesa sigurnosnih službi, kao i vremenskog odmaka između navodnih povoda (odlazak nećaka iz vojne službe, smrt zeta) i navodnog interesa FSB-a, koji se prema iskazu tužiteljice pojavio tek 2023. godine. Takav vremenski diskontinuitet ocijenjen je kao element koji umanjuje vjerodostojnost iskaza. Također, tuženik je utvrdio da tužiteljica kao glavni razlog napuštanja države podrijetla ističe konzumaciju lijeka s djelatnom tvari pregabalin, koji u Ruskoj Federaciji nije zabranjen, već je strogo kontroliran lijek na recept. Sama tužiteljica je izjavila da je predmetni lijek redovito i nesmetano pribavljala putem liječnika i ljekarni, bez ikakvih posljedica ili sankcija, što dodatno potvrđuje da navedena okolnost nije mogla dovesti do proganjanja ili ozbiljne štete. Stoga je tuženik zaključio da navodi o navodnim problemima vezanim uz lijek nemaju uporište u objektivnim činjenicama. U odnosu na tvrdnje o političkom proganjanju, utvrđeno je da tužiteljica nikada nije bila politički aktivna, nije javno izražavala politička mišljenja, niti je sudjelovala u aktivnostima koje bi je mogle učiniti politički eksponiranom osobom. Samo paušalno pozivanje na navodno praćenje, bez konkretnih radnji, prijetnji ili postupanja, ne može se smatrati proganjanjem u smislu članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Također, tuženik je ocijenio i nedosljednosti u iskazu tužiteljice u vezi s navodnom ponudom suradnje od strane FSB-a, pri čemu je uočena bitna proturječnost u pogledu sadržaja navodne protuusluge (ishođenje vize nasuprot isplati plaće), kao i činjenica da tužiteljica tu tvrdnju tijekom saslušanja nije ponovila. Takve proturječnosti odnose se na bitne elemente navodnog događaja te opravdano dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza. S obzirom na to da je tužiteljica tijekom boravka u državi podrijetla imala mogućnost obraćanja nadležnim tijelima i dostupnim institucijama za zaštitu, a da isto nije učinila te imajući u vidu da je više od pola 2024. godine radila u drugoj regiji Ruske Federacije bez ikakvih sigurnosnih problema, zaključeno je da u njezinom slučaju ne postoji osnovani strah od proganjanja niti stvarni, ozbiljan i individualizirani rizik od ozbiljne štete. Slijedom svega navedenog, tuženik je na temelju cjelovite, savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, u skladu s načelom materijalne istine, utvrdio da iskazu tužiteljice nije moguće pokloniti blagodat sumnje te da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje međunarodne zaštite. Tuženik ističe da je tužiteljica otpuštena iz Prihvatnog centra za strance 30.1.2026. godine te je upućena da se prijavi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, ali je istoga dana isto napustila. Uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta od 2.2.2026. godine utvrđeno je da je tužiteljica dana 30.1.2026. godine samovoljno napustila Prihvatilište, nakon čega se više nije vratila niti je prijavila promjenu boravišta na području [adresa] u zakonski predviđenom roku te tuženiku nije poznato gdje se trenutno nalazi, što ukazuje da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Kako je u postupku povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđeno da nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi tužiteljici povratkom u zemlju podrijetla njen život ili sloboda bili ugroženi, utvrđeno je da tužiteljica ne ispunjava uvjete za primjenu načela non-refoulement iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 7. svibnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS).

6.1. Na raspravi na pitanje suda opunomoćenik tužiteljice odgovara kako ne zna gdje se tužiteljica trenutno nalazi. Obrazlaže da je tužiteljicu vidio kada je bila smještena u Prihvatnom centru u Ježevu, a nakon što je otpuštena iz Prihvatnog centra tužiteljica se više nije javljala svome opunomoćeniku.

6.2. Uvidom u spis utvrđeno je da je tuženik dostavio službenu bilješku od 2. veljače 2026., prema kojoj je tužiteljica 30. siječnja 2026. napustila Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite te se nije vratila niti prijavila boravište u zakonskom roku. Nadalje, e-mail-om od 27. travnja 2026. Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite je obavijestilo sud da se tužiteljica nakon napuštanja Prihvatilišta više nije vraćala u isto.

6.3. Sud je stoga odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice, jer je boravište tužiteljice nepoznato, a isto nije niti potrebno, budući da je tužiteljica saslušana u upravnom postupku, o čemu spisu prileži zapisnik.

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica dana 7.11.2025. godine podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatnom centru za strance, u kojem je u bitnome navela da je zemlju podrijetla napustila zbog političkih problema. Izjavila je da su ona i njezina obitelj odvođeni na ispitivanja otkako je njezin nećak prije dvije godine napustio Rusku Federaciju i otišao u Republiku Poljsku. Također, izjavila je da je ispitivana i zbog uzimanja lijekova koji se u Ruskoj Federaciji smatraju narkoticima, a njezina starija kći je zbog toga mučena strujom. Izjavila je da je bila proganjana i od strane FSB-a nakon što se vratila iz Republike Austrije (u daljnjem tekstu: Austrija) u Čečeniju, a razlog tomu je odlazak njezinog zeta u rat u Siriju, gdje je i poginuo. Također je izjavila da joj je djelatnik FSB-a predložio da radi za njih i dostavlja im određene informacije te joj je obećao srediti vizu, na što nije pristala te je praćena od FSB-a. Na okolnosti povratka izjavila je da ju je strah i razmišljati o tome, boji se da bi ju maknuli s lica zemlje, kao i cijelu njezinu obitelj.

7.1. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tužiteljica je saslušana na zapisnik 10.12.2025., prilikom čega je objasnila svoje navode o identitetu i dodatno pojasnila razloge traženja međunarodne zaštite.

8. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica legalno napustila zemlju podrijetla u veljači 2025. godine. Međunarodnu zaštitu nije zatražila u tranzitu do ciljane zemlje Europske Unije, konkretno u Republici Turskoj, Republici Srbiji niti u Bosni i Hercegovini, već je namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj izrazila 13.2.2025. u Postaji granične policije Korenica te nije ostala do okončanja postupka u Republici Hrvatskoj, već se zaputila u ciljanu zemlju, Republiku Austriju, iz koje je vraćena 28.10.2025. nakon odsluženja tromjesečne zatvorske kazne za kazneno djelo krađe. Po dolasku u PaP Pleso ponovno je u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Postaji aerodromske policije Pleso, izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je upućena da se prijavi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, što je i učinila.

8.1. Tužiteljici je rješenjem MUP-a, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/857, URBROJ: 511-19-32- 25-3 od 30.10.2025., ograničena sloboda kretanja i smještena je u Prihvatni centar na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, budući da ne posjeduje valjane identifikacijske dokumente te je utvrđeno da je napustila Republiku Hrvatsku za vrijeme dok se nalazila u postupku traženja azila u Republici Hrvatskoj, a tijekom izbivanja iz Hrvatske počinila je kazneno djelo krađe u Austriji.

9. Tužiteljica je u tijeku upravnoga postupka izjavila da je zemlju podrijetla napuštala dva puta prije posljednjeg napuštanja zemlje podrijetla u veljači 2025. godine. Oba puta je odlazila u Austriju, zatražila azil, oba zahtjeva su negativno riješena. Prvi boravak u Austriji bio je 2009. i 2010. godine, a drugi od 2016. do 2022. godine. Na saslušanju je izjavila da je zemlju podrijetla napustila u veljači 2025. godine, jer otkako se vratila, nakon što joj je drugi put odbijen azil u Austriji, 2023. godine su započeli njezini problemi u zemlji podrijetla. Naime, izjavila je da su djelatnici FSB-a dolazili na njezinu adresu prebivališta i odvodili ju na ispitivanje, zajedno s njezinom kćeri i sestrom, zbog njezinog nećaka EA, koji je radio kao vojnik u čečenskoj vojnoj bazi, a napustio je zemlju podrijetla i otišao u Republiku Poljsku kako ne bi išao u rat. U tijeku saslušanja tužiteljica je davala različite izjave o mjestu navodnog saslušanja, što umanjuje uvjerljivost takvog iskaza. Kao glavni razlog napuštanja države podrijetla navela je činjenicu da je u Austriji koristila lijek Prigabolin/Prigabalin, za koji tvrdi da je zabranjen u Ruskoj Federaciji te se smatra narkotikom. Izjavila je da joj je predmetnu terapiju propisao psihijatar iz organizacije Ambermet, koja djeluje u okviru Austrijskog Crvenog križa, ali po povratku u državu podrijetla 2023. godine navedenu medicinsku dokumentaciju nije predočila nijednoj nadležnoj službi. Prema iskazu tužiteljice, njoj nepoznata osoba obavijestila je nadležnu "narko kontrolu" o lijeku koji navodno konzumira, zbog čega su djelatnici navedene službe izvršili nadzor u njezinu domu radi provjere navodne uporabe lijeka. Tužiteljica je izjavila da je konzumaciju lijeka negirala te da u tom trenutku nije mogla predočiti recept, koji je, prema vlastitom iskazu, pribavila u Austriji, ali ga je po odlasku službenika sama uništila. Nadalje je navela da je terapiju propisanu u Republici Austriji nastavila konzumirati i tijekom boravka u Ruskoj Federaciji, na način da je jednom mjesečno odlazila u susjednu Osetiju, gdje joj je nadležni neurolog izdavao propisanu terapiju na recept, dok je ovlaštena treća osoba (vozač taksija) podizala lijek u ljekarni. Tijekom navedenog postupanja tužiteljica nije nailazila na bilo kakve poteškoće niti zapreke, što dodatno potvrđuje da je terapiju nesmetano i redovito pribavljala.

10. Prigabolin je lijek čija je aktivna tvar pregabalin i koristi se za liječenje epilepsije, neuropatske boli i generaliziranog anksioznog poremećaja. U mnogim zemljama, uključujući Rusku Federaciju, pregabalin nije potpuno zabranjen, ali je strogo kontroliran lijek na recept i ne prodaje se bez propisane recepture. Navedeno potvrđuje da tužiteljica zbog konzumacije navedenoga lijeka nije mogla imati problema u zemlji podrijetla, ukoliko joj je isto propisao liječnik te izdao recept.

10.1. Nadalje, tužiteljica je navela da su je ispitivali djelatnici FSB-a, pri čemu je kao razlog navela činjenicu da je sin njezine sestre radio u čečenskoj vojnoj bazi te je napustio Rusiju kako bi izbjegao odlazak u rat, kao i da je njezin zet otišao u rat u Siriju, gdje je poginuo 2018. godine. Međutim, sama tužiteljica izjavljuje da je eventualno ispitivanje od strane FSB-a bilo tek 2023. godine, dakle, više godina nakon navodnog događaja koji bi mogao biti povod interesa sigurnosnih službi. Tužiteljica je nadalje navela da je unatoč navodnim problemima zemlju napustila tek u veljači 2025. godine, što ukazuje da okolnosti koje navodi nisu bile takve prirode da bi zahtijevale hitan odlazak iz države podrijetla niti predstavljaju neposredan ili aktualan rizik koji bi dosezao razinu proganjanja. Dodatno, prema vlastitom iskazu, više od pola godine u godini 2024.-oj radila je u Dagestanu, pri čemu je izričito navela da tijekom tog razdoblja nije imala nikakvih sigurnosnih problema, već isključivo poteškoće povezne s težinom posla i niskom plaćom.

11. Tužiteljica svoje navodne razloge napuštanja zemlje podrijetla opisuje kao „političke“, ali kao jedini temelj za tu tvrdnju navodi navodno praćenje od strane FSB- a, bez konkretnih radnji, prijetnji ili postupanja koje bi upućivalo na proganjanje motivirano političkim razlozima, niti je predočila objektivne elemente koji bi potvrdili postojanje takvog interesa sigurnosnih službi. Iz iznijetih okolnosti proizlazi da navedeni navodi ne upućuju na proganjanje u smislu članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon), niti na stvarni, ozbiljan i individualizirani rizik od ozbiljne nepravde. Tužiteljica je izjavila da nikada nije javno, uključujući putem društvenih mreža, iznosila svoja politička mišljenja. Navedena izjava upućuje na to da nije bila politički eksponirana niti je sudjelovala u aktivnostima koje bi mogle privući pozornost nadležnih tijela države podrijetla. Slijedom toga, ne proizlazi da bi zbog svojih političkih uvjerenja mogla trpjeti bilo kakve posljedice koje bi dosezale prag proganjanja.

11.1. Nadalje, tužiteljica je u zahtjevu navela da joj je navodno djelatnik FSB-a predložio suradnju, odnosno dostavljanje određenih informacija, uz obećanje da će joj zauzvrat biti omogućeno ishođenje vize. Prema njezinoj izjavi iz zahtjeva, ona je taj prijedlog odbila, nakon čega je navodno bila praćena od strane FSB-a. Međutim, tijekom saslušanja tužiteljica navedenu tvrdnju nije ponovila. S navedenom nedosljednošću je suočena, no njezino obrazloženje izostanka spomena te okolnosti tijekom saslušanja nije bilo uvjerljivo niti logički dosljedno. Dodatno, uočene su bitne proturječnosti u iskazima tužiteljice u vezi s navodnom protuuslugom koju bi joj FSB navodno ponudio u slučaju prihvaćanja suradnje. Naime, u zahtjevu je navela da bi joj djelatnik FSB-a „osigurao vizu“, dok je tijekom saslušanja, kada je upitana o tome, izjavila da bi za navodnu suradnju primala „plaću“. Tužiteljica time nije pružila dosljedan opis ključnog elementa navodnog događaja, koji se odnosi na prirodu i sadržaj ponuđene protuusluge. Navedene kontradiktornosti dodatno potvrđuju da tvrdnje o navodnom pristupu djelatnika FSB-a s ponudom suradnje, kao i tvrdnja o protuusluzi, ne mogu biti prihvaćene kao vjerodostojne. S obzirom na to da se radi o bitnom dijelu navoda koji ide u prilog tvrdnji o pritisku sigurnosne službe, takva neskladnost dodatno umanjuje vjerodostojnost iskaza. Također, tužiteljica je zemlju podrijetla napustila legalno u veljači 2025. godine te prilikom napuštanja zemlje podrijetla nije imala problema. Stoga je tuženik pravilno zaključio da se, u izostanku bilo kakvih materijalnih dokaza, iskazu tužiteljice ne može pokloniti blagodat sumnje.

12. U pogledu procjene budućeg rizika, vezano za opću sigurnosnu situaciju u Ruskoj Federaciji, uzeta je u obzir regija u kojoj je tužiteljica živjela prije napuštanja Ruske Federacije te su podaci iz ACLED-a pokazali da su se u periodu od prosinca 2024. do prosinca 2025. godine na području cijele Republike Čečenije dogodila 2 incidentna događaja koji se odnose na civilno stanovništvo. S obzirom na tako utvrđene indikatore, može se zaključiti da na području Republike Čečenije ne postoji rizik za život civilnog stanovništva koji doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu iz čl. 21. Zakona te kod tužiteljice dodatno nisu utvrđene nikakve okolnosti osobnog karaktera radi kojih bi joj prijetio rizik od proganjanja pri povratku u zemlju podrijetla, a s obzirom na trenutno stanje sigurnosti. Stoga nije utvrđeno da postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. S obzirom na nepostojanje individualnih elemenata prošlog proganjanja, odnosno rizika od trpljenja ozbiljne nepravde kod tužiteljice, utvrđeno je kako s obzirom na općenitu sigurnosnu situaciju u Ruskoj Federaciji za tužiteljicu ne postoji budući rizik od proganjanja, odnosno trpljenja ozbiljne nepravde povratkom u zemlju podrijetla.

13. Osjećaj straha i nesigurnosti, zbog navodnih ispitivanja zbog aktivnosti članova šire obitelji, ako su se i dogodili, ne mogu predstavljati osnovani strah od proganjanja u smislu članka 20. Zakona. Člankom 23. Zakona propisano je da djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. Zakona, moraju biti dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na navedeni način. Iz izjava tužiteljice, koje nisu potkrijepljene dokazima o proganjanju niti im se može pokloniti blagodat sumnje, ne može se utvrditi postojanje prethodnih djela proganjanja u smislu citirane odredbe, dok iz postupaka tužiteljice proizlazi zaključak da je zemlju podrijetla napustila iz želje da sebi izgradi bolji život.

14. Utvrđujući osobne okolnosti tužiteljice, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te ozbiljnoj individualnoj prijetnji zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, u smislu čl. 21. Zakona. Zbog neuvjerljivosti tužiteljičinih navoda o navodnim ispitivanjima radi djelovanja članova šire obitelji u zemlji podrijetla te zbog nepostojanja sigurnosnog rizika za civilno stanovništvo na području na kojem je tužiteljica živjela, utvrđeno je da povratkom u zemlju podrijetla tužiteljici ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde.

15. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

15.1. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, koji prileži spisu, proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

16.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis