Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Povrv-45/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB:32284739479, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Damiru Gazdiku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Dariju Čajo, odvjetniku iz Kaštel Kambelovca, protiv tuženika Axona d.o.o. iz Ivanić-Grada, Školska ulica 16, radi isplate , nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 22. travnja 2026. u prisustvu zamjenika punomoćnika tužiteljice, objavljeno 05. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin iz Ivanić-Grada posl. br. Ovrv-6499/2024 od 18. veljače 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Axona d.o.o. da tužiteljici PN isplati iznos od 2.340,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.440,00 € od 22.05.2024. pa do isplate

- na iznos od 900,00 € od 26.05.2024. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana.

II Nalaže se tuženiku Axona d.o.o. tužiteljici PN naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.016,68 € uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kao ovrhovoditeljica kod javnog bilježnika Željkice Kirin iz [adresa] pokrenula ovršni postupak protiv tuženika kao ovršenika prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-6499/2024 od 18. veljače 2025. (list 19) prema odredbama Ovršnog zakona. U prijedlogu za ovrhu tužiteljica kao ovrhovoditeljica navodi da tuženik kao ovršenik duguje ovrhovoditeljici neplaćene usluge najma apartmana, a prema vjerodostojnim ispravama – računu br. 006/2024 od 21.5.2024. iznos od 1.440,00 € te računu br. 007/2024 od 25.5.2024. iznos od 900,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženi je kao ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor (list 21) u kojem u cijelosti pobija rješenje o ovrsi navodeći da predmetne račune 006/24 I 007/24 nije zaprimio niti ih uveo u svoje poslovne knjige niti koristio pravo na odbitak pretporeza u svojim poslovnim knjigama pa je stoga potraživanje neosnovano te predlaže ukinuti u cijelosti rješenje o ovrsi, a prijedlog za ovrhu odbaciti.

3. Stoga je ovaj sud navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavio kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga.

4.1. Tužiteljica u podnesku od 17.4.2025. (list 27-31) napominje da navodi tuženika da on nije nikada zaprimio račune za plaćanje usluge smještaja od tužiteljice nisu istiniti i predstavljaju pokušaj tuženika da se oslobodi svoje obveze plaćanja usluga koje je koristio. Tuženik je kao podizvođač radova bio angažiran na poslovima krčenja šume na otoku Korčuli, te je VN kao direktor tuženika zajedno sa svoja četiri radnika boravio u sobama za iznajmljivanje u vlasništvu tužiteljice od 13. svibnja do 25. svibnja 2024.g. Investitor navedenih radova bio je HEP, Elektrojug Dubrovnik a koji je za izvođača radova odabrao [obrt], obrt za šumarstvo i usluge, u vlasništvu FN, koji je potom kao podizvođača radova odabrao tuženika. Tuženik je u stalnoj komunikaciji bio s izvanbračnim suprugom tužiteljice JN koji je 20. svibnja 2024.g. od VN, direktora tuženika, putem SMS-a dobio podatke za izradu prvog računa za razdoblje od 13. svibnja do 20. svibnja 2024.g., a u kojem SMS-u je direktor tuženika dao podatke upravo od tuženika prilikom čega je JN putem aplikacije Whatsapp VN 20. svibnja poslao prvi račun za obavljenu uslugu. Nakon što je VN zajedno sa svoja 4 radnika napustio sobe u vlasništvu tužiteljice i njezinog izvanbračnog supruga, JN je VN također putem aplikacije Whatsapp 25. svibnja 2024.g. poslao i drugi račun, za usluge iznajmljivanja soba u razdoblju od 20. svibnja do 25. svibnja2024.g. Međutim, VN pri korištenju Whatsapp aplikacije koristi zadano odbrojavanje za nestajuće poruke temeljem čega se sve poruke brišu nakon 7 dana od slanja istih te tužiteljica nije u mogućnosti navedene poruke priložiti.

4.2. Kada je tužiteljica uvidjela da ih direktor tuženika namjerava prevariti, te da im ne namjerava platiti za usluge koje je koristio, prilikom opetovanog pozivanja tuženika da podmiri svoju obvezu, započe la je s preslikavanjem zaslona njihove međusobne korespodencije. Iz poruka bilo putem SMS-a, bilo putem aplikacije Whatsapp jasno je kako direktor tuženika ne poriče svoju obvezu već opetovano obećava JN kako će mu podmiriti račune za uslugu smještaja. Iz navedenih poruka koje tužiteljica prilaže jasno je za utvrditi kako je tuženik koristio usluge smještaja upravo kod tužiteljice, kako je navedene račune zaprimio, kako je više puta bio pozivan na plaćanje, te kako svoju obvezu prema tužiteljici nije izvršio. Tužiteljica također želi istaknuti da nije niti znala osobne podatke direktora tuženika dok isto nije provjerila uvidom u stranicu sudskog registra za tvrtku tuženika, te su bili u zabludi da se VN zove imenom P, zbog čega je u jednom od preslika zaslona i vidljivo nazivanje direktora tuženika imenom P. Nakon što su utvrdili njegove osobne podatke, tek potom je JN promijenio ime kontakta iz “Ivanić Grad Elektra” u “ VN Ivanić Grad”. Kompletna korespondencija vodila se prema broju: +385 [broj telefona] kojim se služi VN, direktor tuženika, a da je isti direktor tuženika vidljivo je iz izvatka sa sudskog registra za tuženika, koji je priložen uz prijedlog za ovrhu. Tužiteljica drži kako su navedene SMS i Whatsapp poruke autentične, te predstavljaju korespodenciju između JN i VN, međutim ukoliko naslovljeni sud ima bilo kakvu sumnju u autentičnost poruka, predlaže se da se na okolnost autentičnosti identiteta korespondenata provede dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za informatiku, elektrotehniku i telekomunikacije.

4.3. Nakon svega navedenog, tužiteljica je još jednom s ciljem da izbjegne pokretanje postupka prisilne naplate tuženika, pisanim putem preporučeno preko pošte, pozvala na plaćanje svog dugovanja prema njoj, i to 30. srpnja 2024.g. Tuženik se i na navedeno pismeno oglušio, te je potom tužiteljica bila prisiljena pokrenuti ovršni postupak. Tužiteljica napominje da je u navedenom dopisu pogrešno naznačen datum boravka tuženika od 20. -25. svibnja 2024.g. te je stvarni boravak tuženika u njenom objektu započeo 13. svibnja 2024.g. a kako to proizlazi i iz svih isprava priloženih u ovom podnesku. Neovisno o ranijem dostavljanju predmetnih računa putem aplikacije Whatsapp direktoru tuženika od strane tužiteljičinog izvanbračnog supruga JN, tužiteljica je sumnjajući da će zbog korištenja “nestajućih poruka” tuženik osporavati primitak računa, tuženiku ponovno putem e-maila dostavila oba računa za obavljene usluge smještaja na e-mail adresu tuženika: [adresa elektroničke pošte] dana 18. srpnja 2024.g.

4.4. Nadalje, tuženik je u smještajnim objektima tužiteljice boravio zajedno sa 4 strana radnika, za koje je tužiteljici za 3 strana radnika ostavio njihovu dokumentaciju u vidu njihovih dozvola za boravak i rad, koje tužiteljica dostavlja kao dokazni prijedlog u ovom postupku. Tuženik tužiteljici nije ostavio svoje osobne podatke, kao ni podatke za još jednu osobu koja je boravila u smještajnom objektu. FN, vlasnik obrta [obrt], koji je angažirao tuženika na obavljanju radova na otoku Korčuli, tužiteljičinom izvanbračnom suprugu dostavio je kopiju osobne iskaznice direktora tuženika, VN, nakon čega je tužiteljica tek tada doznala pravi identitet g. VN, obzirom da je isti nju više puta zavlačio pri predaji osobnim dokumenata radi prijave u sustav e-visitor.

5.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmetne račune tužiteljice (list 9-10), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 6-8), rješenje nadležnog upravnog tijela izdano tužiteljici o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (list 32-35), korespodencija putem SMS i Whatsapp poruka tužiteljice s direktorom tuženika (list 36-48), dopis tužiteljice tuženiku od 30.7.2024. (list 49-50), e-mail poruka tužiteljice tuženiku od 18.7.2024. (list 51), podaci iz informacijskog sustava e-visitor za 3 radnika tuženika (list 52-54), kopija osobne iskaznice direktora tuženika (list 55-56), kopije osobnih dokumenata za 3 radnika tuženika (list 57-63), dokumentaciju PP Ivanić-Grad o prijavi stranih državljana radi zaposlenja (list 87-90), saslušan je svjedok JN (list 101).

5.2. Tužiteljica je na ročištu 24.11.2025. odustala od predloženih dokaza saslušanjem stranaka (list 100), a sud je odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka FN pred zamoljenim Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Sinju budući da navedeni svjedok nije dostupan (list 105-112).

6. Iz računa tužiteljice vidljivo je da je račun br. 006/2024 (list 9) izdan tuženiku dana 21.5.2024. za usluge najma 4 sobe tijekom 8 dana u vremenu od 13.5.-20.5.2024., a iz računa br. 007/2024 (list 10) vidljivo je da je izdan tuženiku dana 25.5.2024. za usluge najma 4 sobe tijekom 5 dana u vremenu od 20.5.-25.5.2024. Okolnost što je u računu br. 007/2024 pogrešno navedeno da je izdan za razdoblje od 20.5. do 25.5.2024., što bi značilo da se odnosi na 6 dana pruženih usluga, nije od utjecaja na valjanost računa, budući da je dalje u računu navedeno da je izdan za pružanje usluga smještaja tijekom 5 dana.

7. Iz rješenja nadležnog upravnog tijela (list 32-35) vidljivo je da je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu-smještaja na adresi [adresa], ulica 66 br.12.

8. Iz izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 6-8) vidljivo je da je direktor tuženika VN.

9. Iz korespodencija putem SMS i Whatsapp poruka tužiteljice s direktorom tuženika (list 36-48) vidljivo je da se od direktora tuženika zahtijeva isplata, a da se u odgovorima isplata obećava.

10. Iz dopisa tužiteljice tuženiku (list 49) vidljivo je da tužiteljica od tuženika zahtijeva plaćanje računa za usluge smještaja, a iz potvrde pošte (list 50) vidljivo je da je pošiljka zaprimljena u pošti 30.7.2024.

11. Iz e-mail poruke tužiteljice tuženiku (list 51) vidljivo je da je dana 18.7.2024. tužiteljica tuženiku e-mail porukom poslala predmetne račune.

12.1. Iz podataka iz informacijskog sustava e-visitor (list 52-54) vidljivo je da je tužiteljica od 13.5.2024. prijavila pružanje usluge smještaja gostima imena PNO, RN i NN, za koje tužiteljica posjeduje kopije njihovih osobnih dokumenata (list 57-63), a iz dokumentacije dostavljene po Policijskoj postaji Ivanić-Grad (list 87-90) vidljivo je da je tuženik u 2024. godini tražio dozvole za rad stranaca PNO i NN, te odustao od zahtjeva za izdavanje radne dozvole za stranca RN.

12.2. Tužiteljica u podnescima od 29.8.2025. (list 91-92) i od 27.11.2025. (list 103-104) napominje da joj je direktor tuženika dao osobne dokumente stranih radnika koji u tom trenutku nisu bili prijavljeni kao radnici tuženika, a sa svrhom pripremljene namjere da izvrši prijevaru na štetu tužiteljice.

13. Svjedok JN u svojem iskazu (list 101) navodi da živi u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom i da imaju dijete starosti jedne godine pa tužiteljica nije mogla doći s V u [adresa], budući da zbog udaljenosti on mora odsustvovati od kuće više dana. Tužiteljica se bavi iznajmljivanjem soba turistima za što je registrirana, a on joj pomaže te je on ugovarao iznajmljivanje soba s tuženikom. Tuženik je njega nazvao telefonom i raspitivao se za iznajmljivanje soba, a njegov broj telefona mogao je dobiti jer živi u malom mjestu gdje je mogao dobiti njegov broj telefona od bilo koga. Tuženik mu nije niti rekao da za njega rade F već je došao kasno navečer s J te ih je on pustio, a F su učinili i štetu u sobama jer su i kuhali u sobama, zbog čega je tuženiku rekao da to ne dozvoljava. F su bili i veoma neuredni i nisu održavali higijenu te su nakon njihovog odlaska sobe zaudarale. Tuženik mu je dao osobne dokumente za tri radnika, a za dva radnika i za sebe nije mu dao osobne dokumente već je obećavao da će ih dostaviti naknadno, no nije. Sobe su dvokrevetne, no tuženik nije htio koristiti sobu s jednim radnikom pa su u dvije sobe bila po dva radnika, u jednoj sobi jedan radnik te direktor tuženika u jednoj sobi. Radnici tuženika radili su na čišćenju površina ispod dalekovoda. Direktor tuženika s radnicima hranio se u restoranu koji vodi njegov sin te je ondje hranu morao odmah platiti, no smještaj nije platio, a posljednjeg dana rano u jutro s radnicima je napustio njihov objekat, a da nije niti najavio odlazak. Telefonom s broja s kojeg ga je direktor tuženika zvao kontaktirao je direktora tuženika, a koji mu je obećavao da će im biti plaćeni troškovi smještaja, no unatoč obećanjima prolazili su tjedni, a da tuženik nije platio smještaj u objektu tužiteljice. Ni je znao niti točno ime direktora tuženika već je ranije smatrao da je istom ime P, a jer mu isti nije dao svoju osobnu iskaznicu. Budući da je znao da je tuženik radio za HEP kontaktirao je tu tvrtku te dobio podatak da je posao čišćenja površina ispod dalekovoda dan poduzetniku FN kojeg je potom kontaktirao i koji mu je dao na uvid presliku osobne iskaznice direktora tuženika, a tuženik je bio podizvođač radova. Direktoru tuženika je račune, i to dva računa za smještaj u objektu tužiteljice, poslao putem mobitela aplikacije Whats App, a naknadno je saznao da direktor tuženika koristi aplikaciju brisanja poruka pa su računi tuženiku ponovo poslani putem email pošte, a opomena zbog neplaćenih računa zajedno sa računima poslana je na adresu tuženika poštom preporučeno. Do danas tuženik nije platio račune. Tuženik nije prigovarao računima već je obećavao da će platiti. On je snimio dio poruka poslanih direktoru tuženika putem Whats Appa jer direktor tuženika koristi opciju brisanja poruka. S FN, koji adresu ima u mjestu Hrvace kod Sinja, kontaktirao je putem telefona na telefonski broj kojeg je dobio od tvrtke HEP, a FN mu je rekao da je platio tuženika odmah na početku radova.

14. Tuženik nije pristupio ni na jedno ročište iako je bio uredno pozvan, a izostanke je opravdavao za ročišta 13.5.2025. i 24.11.2025. prilažući svoju poslovnu dokumentaciju nevezanu za ovaj predmet (listovi 64-78 i 94-99). Tuženik se o zahtjevu tužiteljice nije ni pisano očitovao, odnosno tuženik se pred sudom uopće nije očitovao o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a kojem je jedino paušalno prigovorio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika (list 21).

15.1. Tužiteljica je dokazala da se bavi pružanjem ugostiteljskih usluga smještaja, da je u aplikaciji e-visitor s početkom od 13.05.2024. u njenom objektu prijavljen boravak tri osobe imena PNO, RN i NN, koje jesu u vezi s poslovanjem tuženika, odnosno ukazala je vjerojatnim da su imenovani strani radnici bili zaposleni kod tuženika u predmetnom periodu.

15.2. Tužiteljica je ukazala vjerojatnim i životno logičnim da je tuženik, putem svojeg direktora VN, postupao s namjerom izbjegavanja plaćanja traženih te pruženih usluga smještaja – ne davanjem dokumenata svih osoba koje su koristile usluge smještaja, nenajavljeni odlazak direktora tuženika s radnicima rano ujutro poslednjeg dana boravka u objektu tužiteljice, kako je uvjerljivo iskazao svjedok vanbračni partner tužiteljice JN, zavaravanje tužiteljice obećavanjem plaćanja i odugovlačenjem, a potom neodazivanjem tuženika pozivima suda i neočitovanjem o tužbenom zahtjevu.

16. S obzirom na navedeno sud smatra utvrđenim da je tužiteljica dokazala osnov i visinu svojih potraživanja pa je tužbeni zahtjev prihvaćen.

17. Tužiteljica troškovnikom (list 116) potražuje trošak postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to tijekom ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u vrijednosti 100 bodova te za požurnicu u vrijednosti 25 bodova, a za radnje tijekom parničnog postupka za sastav podneska od 12.3.2025. u vrijednosti 25 bodova, za sastave obrazloženih podnesaka od 17.4.2025., 29.8.2025. i od 27.11.2025. u vrijednosti od po 100 bodova za svaki, za zastupanje na ročištima 26.6.2025., 24.11.2025. i 22.4.2026. u vrijednosti od po 100 bodova za svako ročište, što je ukupno 750 bodova i što je prema vrijednosti boda 2,00 € 1.500,00 €, što je uvećano za PDV 25% u iznosu od 375,00 €, te za sudske pristojbe u iznosu od 141,68 €, a što sveukupno iznosi 2.016,68 €.

18. Tražene troškove sud ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice budući da su učinjeni izravno u toku spora i bili su potrebni za uspjeh tužiteljice u sporu, u kojem je tužiteljica uspjela u cijelosti te su dosuđeni traženi troškovi.

19. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 05. lipnja 2026.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužiteljici po pun.

4. tuženiku

5. sredi spis

6. kal. 15 dana