Poslovni broj: P-379/2025-12
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Željku Jakšić u pravnoj stvari tužitelja CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ENERGANA CERNA d.o.o. Cerna, Šetalište dr. Franje Tuđmana 2, OIB:70691086719, zastupana po odvjetnicima iz OD Buterin i partneri Zagreb, radi utvrđenja pobojnosti i ništetnosti odluka Skupštine tuženika, nakon zaključene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 5. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. ODBIJA SE tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
„I. Utvrđuju se ništetnim odluke donesene na skupštini društva ENERGANA CERNA d.o.o., iz Cerne, Šetalište dr. Franje Tuđmana 2., OIB: 70691086719, održanoj dana 25.11.2025. u Cerni, koje glase:
Ad/6
Odbija se prijedlog člana Društva CB za procjenom vrijednosti poslovnih udjela.
Ad/7
Članak 1. Opoziva se član uprave – direktor društva g. CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s funkcije člana uprave - direktora Društva.
Članak 2. Članom Uprave - direktorom Društva imenuje se g. DB iz [adresa], s pravom zastupanja Društva pojedinačno i samostalno.
Članak 3. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja.
II. Utvrđuje se ništetnom odluka donesena na skupštini društva ENERGANA CERNA d.o.o., iz Cerne, Šetalište dr. Franje Tuđmana 2.OIB: 70691086719, održanoj dana 25.11.2025. u Cerni, pod točkom Ad/4. Dnevnog reda, u svim člancima odluke od 1. do 9. a kojom odlukom je izmijenjen i dopunjen Društveni ugovor i usklađen temeljni kapital na iznos od 1.129.820,00 EUR, nominalni iznosi poslovnih udjela preračunati su u euro prema istom tečaju s preciznim iznosima za svaki udio te kojom odlukom se mijenja članak 9. Društvenog Ugovora u stavcima 1. do 3., članak 10. Društvenog ugovora, članak 20. stavak 2. Društvenog Ugovora te članak 20.stavak 6. Društvenog ugovora.“
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zateznu kamatu od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. „
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura (sedamstopedeseteura).
Obrazloženje
1. Kod ovoga suda je 18. prosinca 2025., zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika radi pobojnosti i utvrđenja ništetnosti odluka skupštine tuženika a koja je održana 25. studeni 2025.
2. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je član Društva tuženika i to sa 15% udjela u odlučivanju (temeljnom kapitalu), a sve temeljem toga što u tuženiku drži jedan poslovni udio nominalnog iznosa od 1.276.900,00 HRK, upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 15, da ukupan upisani temeljni kapital tuženika iznosi 8.513.000,00 HRK a da su ostali članovi tuženika (društva) su Općina Cerna OIB: 14013350842, i to sa 1,35% udjela u odlučivanju i MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to sa 83,65% udjela u odlučivanju, da je 25. studenog 2025., u Cerni kao sjedištu društva, održana Skupština tuženika koja nije valjano sazvana, da na istoj nisu bili prisutni svi članovi društva što je po tužitelju ex lege razlog ništetnosti, sukladno članku 448. Zakona o trgovačkim društvima u svezi članka 355. stavak 1. točka 1. ZTD-a te članka 18. stavak 2. i članka 19. stavak 2. Društvenog ugovora tuženika od 21. listopada 2020., važećem u vrijeme održavanja Skupštine. Pojašnjava da Uprava tuženika skupno zastupa društvo (dva člana), a poziv za sazivanje skupštine od 10. studenog 2025., samostalno je sastavljen, potpisan i upućen samo od strane jednog člana Uprave, bez suglasja i učestvovanja drugog člana Uprave (EB).
2.1. Također navodi da je na Skupštini većinski član društva (MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom), nevaljano zastupan (falsus procurator), budući da Specijalna punomoć br. OV-3058/2025 dana odvjetniku Zvonimiru Buterinu nije ispravno dana i sastavljena a osobito da se daje za račun člana društva (MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom fonda), niti ima sve obvezne elemente, već da je navedena punomoć dana za zastupanje u ime i za račun fizičke osobe ĆB („da me zastupa i sudjeluje u radu skupštine…“ ), a koji uopće nije član društva, posljedično čemu Skupština nije mogla valjano odlučivati, budući da na istoj nije bilo valjano prisutno najmanje polovice temeljnog kapitala potrebnog za valjano odlučivanje, a što je izričito protivno članku 18. stavak 7. Društvenog ugovora tuženika, te su stoga odluke donesene suprotno članku 449. ZTD-a u svezi s člankom 360. stavak 1. ZTD-a budući da su odluke donesene protivno zakonu i Društvenom ugovoru tuženika od 21. listopada 2020., („nedostatak kvoruma“).
2.2. Također, odluka skupštine donesena pod točkom 7.) Dnevnog reda, a koja se odnosi na opoziv tužitelja kao člana uprave, te imenovanje DB kao novog člana Uprave također je nevaljana budući je suprotna Društvenom ugovoru od 21. listopada 2020., i to članak 20. stavak 2., kojom odredbom je izričito određeno da se Uprava sastoji od dva člana koji Društvo zastupaju skupno, a u dijelu citirane odluke koji se odnosi na imenovanje DB navedeno je da isti zastupa Društvo pojedinačno i samostalno a što je izričito protivno navedenoj odredbi Društvenog ugovora stoga, što je sukladno članku 454. stavak 2. ZTD-a upis u sudski registar izmjena društvenog ugovora konstitutivan, a kako je tek na skupštini 25. studeni 2025., donijeta odluka o izmjeni članka 20. stavak Društvenog ugovora od 21. listopada 2020., da to znači da će takva izmjena stupiti na snagu tek nakon što u sudskom registru bude proveden upis tih izmjena, ne prije, a sve do navedene provedbe u sudskom registru (izmjena članka 20. stavak 2. DU a), vrijedi Društveni ugovor od 21. listopada 2020., koji izričito određuje da Uprava zastupa skupno iz kojega razloga je navedena odluka o imenovanju i opozivu članova uprave od 25. studeni 2025., izričito protivna Društvenom ugovoru: i to odredbama
„-kad prema DU Uprava skupno zastupa Društvo a sastoji se od dva člana, tada nije moguće opozvati jednog člana Uprave bez da se istovremeno umjesto njega imenuje netko drugi,
-kad prema DU Uprava skupno zastupa Društvo a sastoji se od dva člana, tada nije moguće imenovati jednog člana Uprave da zastupa Društvo pojedinačno i samostalno,
-kad prema DU Uprava skupno zastupa Društvo a sastoji se od dva člana, tada nije moguće imenovati samo jednog člana Uprave.“
2.3. Smatra da su odluke donesene protivno moralu društva iz razloga ništetnosti sukladno članku 448. ZTD-a u svezi s članka 355. stavak 1. točka 4. ZTD- a., pojašnjava da je većinski član društva tuženika MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom (dalje kao: MWM 1) Zahtjev za sazivanje skupštine od 31. listopada 2025., uputio isključivo tužitelju, ne i Upravi odnosno ne i drugom članu Uprave EB (koji je upravo i imenovan od njega kao većinskog člana), stvarajući pritisak na tužitelja i narativ navodne nesavjesnosti ako ne sazove Skupštinu, da je drugi član Uprave EB bio je nedostupan i nije se oglašavao iz kojega razloga je tužitelj bio stavljen u neprirodnu poziciju da samostalno saziva skupštinu, iako nema takvu ovlast što je tužitelj ukazao u Pozivu za Skupštinu od 10. studeni 2025., u kojem, nastavno na Zahtjev za sazivanje skupštine od 31. listopada 2025., člana MWM 1, među ostalim navodi (prvi pasus druge stranice Poziva): „Navedeni Zahtjev nije podnesen Upravi Društva niti drugom članu Uprave, a za što CB smatra da nije korektno, poslovno etično, u interesu društva niti u skladu sa pravnim poretkom i statutarnom regulativom.“, smatra da Zahtjevom od 31. listopada 2025., i donošenjem odluka na skupštini MWM 1 kao član tuženika s 83,65% udjela u temeljnom kapitalu s namjerom stvara nepovjerenje među članovima te neravnopravnost i diskriminaciju jednog člana Uprave (tužitelj), instrumentalizira organe društva za svoje ciljeve, a sve u svrhu „pripreme terena“ za isključenje tužitelja odnosno njegove „nesavjesnosti“ a kako bi stekao udjele tužitelja ispod nominalne vrijednosti ili ga prisilio na takav prijenos, da je to također i vidljivo iz činjenice da u svom Zahtjevu za sazivanje skupštine od 31. listopada 2025., većinski nositelj udjela MWM 1 stvara dojam hitnosti i „izvanredne situacije“ navodeći da je razlog hitnog sazivanja „ostavka člana Uprave EB i potreba imenovanja člana uprave umjesto njega“, da bi pak na samoj (pobijanoj) skupštini izostalo imenovanje člana Uprave kao zamjene za EB, a fokus je preusmjeren na donošenje odluka vezano za izmjene Društvenog ugovora i opoziv tužitelja, da je navedeno razvidno i iz toga što je MWM 1 odbio prijedlog odluke točke 6. Dnevnog reda, a koju je tužitelj predložio u Pozivu za sazivanje (procjenu vrijednosti poslovnih udjela), smatra da opisano postupanje, osim ništetnosti, predstavlja i razloge pobojnosti iz članka 360. ZTD-a, osobito drugog stavka predmetnog članka, pojašnjava da je Skupština sazvana i provedena zlouporabom većine (MWM 1) radi pribavljanja koristi toj većini, a na štetu tužitelja kao manjinskog člana društva (smanjenje udjela u temeljnom kapitalu – dakle smanjenje članskih prava!), što je protivno načelu lojalnosti (lojalnog postupanja) članova društva budući da većinski član ne smije koristiti svoj položaj da bi manipulirao organima društva protivno interesima društva ili manjine te je riječ o obliku iskorištavanja utjecaja u društvu na način da većinski član koristi utjecaj da bi jednog člana Uprave (i člana društva) izložio pritisku i potencijalnoj odgovornosti, sve sa ciljem ostvarivanja partikularnog interesa (degradacija položaja tužitelja u Upravi, stvaranje privida nesavjesnog postupanja tužitelja, izmjene Društvenog ugovora koje olakšavaju većinskom članu fleksibilno imenovanje i opoziv uprave) te pripremu jeftine akvizicije tužiteljevih udjela.
2.4. Smatra da niti Zahtjev za sazivanje skupštine od 31. listopada 2025., kao niti Poziv za sazivanje skupštine od 10. studeni 2025., ne sadrže nacrt izmjena odredbi Društvenog ugovora a da je novi tekst izmjena društvenog ugovora prvi put prezentiran na samoj skupštini 25. studeni 2025., što takvu odluku čini nevaljanom, tim više što se udio u temeljnom kapitalu tuženika za tužitelja smanjio i sada je ispod 15%., da je isto protivno članku 455. stavak 3. ZTD-a, što je također razlog nevaljanosti Odluke o izmjeni društvenog ugovora i konverziji u euro te je također povrijeđeno pravo člana na informirano odlučivanje kao i obveza iz članka 19. stavak 3. Društvenog ugovora (Poziv mora sadržavati prijedloge svih odluka).
3. U podnesku kojim se tuženik očituje na tužbu isti smatra da je tužba u cijelosti neosnovana i to
-u odnosu na točku IV. predmetne tužbe, u kojoj tužitelj tvrdi da skupština društva održana 25. studeni 2025., nije bila valjano sazvana jer je društvo u trenutku sazivanja predmetne skupštine imalo dva člana uprave ovlaštena zastupati društvo skupno, a poziv za skupštinu je potpisan i upućen samo od jednog člana uprave, ističe kako sazivanje skupštine društva nisu niti radnje zastupanja društva niti radnje poslovodstva, pa da bi poziv za skupštinu morala potpisati i uputiti oba člana uprave društva, da je svrha upisa ovlaštenja za zastupanje članova uprave u sudski registar nadležnog suda učinak prema trećim osobama, koje ulaze u pravne poslove s društvom, a navedeno se ne odnosi na poduzimanje radnji koje se tiču unutarnjih pitanja društva, kada bi se prihvatilo tumačenje tužitelja, tada u slučaju spora između članova uprave koji skupno zastupaju društvo o potrebi sazivanja skupštine, uprava nikada ne bi mogla sazvati skupštinu društva zbog čega bi društvu mogla nastati i šteta, a što zasigurno nije intencija zakonodavca, smatra da je skupština društva bila valjano sazvana iako je poziv za skupštinu bio potpisan i upućen od strane jednog člana višečlane uprave društva jer je navedeno u cijelosti u skladu sa zakonom i obvezama uprave u pogledu dužnosti sazivanja skupštine društva,
-u odnosu na točku V. predmetne tužbe, u kojoj tužitelj tvrdi da većinski član društva (MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom), nije bio valjano zastupan jer punomoć br. OV-3058/2025 dana odvjetniku Zvonimiru Buterinu nije ispravno dana i sastavljena niti ima sve obvezne elemente, navodi da isto nije točno, da je većinski član društva tuženika - MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom – kao otvoreni alternativni investicijski fond sukladno odredbama važećeg Zakona o alternativnim investicijskim fondovima je zasebna imovina, bez pravne osobnosti, koju osniva i kojom upravlja društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, u konkretnom slučaju društvo Maverick Wealth Management d.o.o., Zagreb Ulica grada Vukovara 269 D, OIB: 81230330818, da se iz navedenog razloga u predmetnoj punomoći navodi da se ista daje „za račun“ člana društva MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom budući da ju izdaje društvo za upravljanje za račun otvorenog alternativnog investicijskog fonda kojim upravlja, da je gosp. ĆB predsjednik uprave društva Maverick Wealth Management d.o.o., što je potvrdio i javni bilježnik koji je ovjerio njegov potpis na predmetnoj punomoći i to kao predsjednika uprave društva Maverick Wealth Management d.o.o., a ne kao fizičke osobe, a u predmetnoj punomoći da je je jasno i nedvosmisleno dana ovlast punomoćniku na zastupanje i sudjelovanje na predmetnoj skupštini te na glasanje o svim točkama dnevnog reda, slijedom čega predmetna punomoć ima potreban sadržaj, te je stoga razvidno da je većinski član društva MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom bio valjano zastupan na predmetnoj skupštini te da je ista imala potreban kvorum za odlučivanje,
-u odnosu na točku VI. predmetne tužbe, tuženik ističe da je nadležni sud povodom prijave tuženika proveo upis donesenih odluka o izmjeni društvenog ugovora, opozivu tužitelja s funkcije člana uprave društva i imenovanju novog člana uprave društva ovlaštenog zastupati društvo samostalno i pojedinačno, kada bi posljednja navedena odluka bila ništetna, nadležni sud ne po proveo upis takve odluke jer na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da je sukladno važećim propisima i praksi dopušteno istovremeno s donošenjem odluke o izmjeni društvenog ugovora donijeti i odluku o imenovanju nove uprave društva u skladu s izmijenjenim društvenim ugovorom a sve do trenutka upisa navedenih odluka u sudski registar nadležnog suda, novoimenovani član uprave bi zastupao društvo skupno s postojećim članom uprave društva, a nakon upisa izmjena društvenog ugovora i svog imenovanja, zastupao bi društvo samostalno i pojedinačno, a kada bi se prihvatilo tumačenje tužitelja, to znači da bi se skupština društva morala održati dva puta u vrlo kratkom roku, a što nije logično te stoga predmetna odluka o opozivu tužitelja s funkcije člana uprave društva i imenovanju novog člana uprave društva ovlaštenog zastupati društvo samostalno i pojedinačno nije ništetna,
- u odnosu na točku VII. predmetne tužbe, tuženik ističe kako su iznesene tvrdnje tužitelja u cijelosti netočne te iste nemaju nikakve veze s povredom morala društva, da je iz svih iznesenih navoda tužitelja razvidno da je tužitelj zapravo nezadovoljan odlukom skupštine o njegovom opozivu s funkcije člana uprave društva tuženika te je upravo to nezadovoljstvo jedini razlog pokretanja ovog postupka, da je tužitelj, kao tadašnji član uprave društva, sazvao predmetnu skupštinu pri čemu je sam odabrao vrijeme i mjesto održavanja iste, a onda kao član društva očito namjerno nije pristupio predmetnoj skupštini kako bi mogao pokrenuti ovaj postupak i tvrditi da na istoj nisu sudjelovali svi članovi društva, pojašnjava da je društvo tuženika društvo s ograničenom odgovornošću te da članovi društva sukladno članku 424. stavak 1. važećeg Zakona o trgovačkim društvima mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave, također da funkcija člana uprave društva nije izjednačena niti na bilo koji način povezana s članstvom u društvu te da član društva ne mora ujedno biti i član uprave društva, također da navodi tužitelja o tome kako je navedena odluka „priprema terena“ od strane većinskog člana za stjecanje poslovnog udjela tužitelja ispod nominalne vrijednosti ili prisilno je u cijelosti paušalna i irelevantna za ovaj postupak, da je većinski član društva u svom zahtjevu za sazivanje predmetne skupštine, u točkama I. i II. jasno i detaljno obrazložio i razloge za imenovanje novog direktora i razloge za izmjenu odredbi društvenog ugovora koje se odnose na upravu društva na koji način nije bilo nikakvog stvaranja dojma hitnosti i izvanredne situacije. Tuženik ističe da je većinski član društva u skladu sa zakonom i društvenim ugovorom bio ovlašten zatražiti sazivanje skupštine društva i to je ovlašten zatražiti od bilo kojeg člana uprave društva, da je većinski član društva svoj zahtjev za sazivanjem skupštine dostavio e-mailom tadašnjoj upravi društva, t.j. tužitelju i g. EB a ne samo tužitelju kako on to netočno tvrdi a da je tužitelj bio zakonski ovlašten, na zahtjev većinskog člana društva, sazvati predmetnu skupštinu društva neovisno o drugom članu uprave, a da tužitelj to nije učinio, isto bi svakako učinio većinski član društva protekom roka od 7 dana, kako je i predviđeno društvenim ugovorom, da većinski član društva ni na koji način nije zlouporabio svoja članska prava traženjem sazivanja predmetne skupštine niti je to učinio kasnije, ostvarivanjem svog prava glasa na predmetnoj skupštini, kada bi se prihvatilo tumačenje tužitelja, onda isti nikada ne bi mogao biti opozvan s funkcije člana uprave društva jer bi svaki takav opoziv imao značaj „iskorištavanja utjecaja u društvu“, a što nije točno niti je u skladu sa zakonskim odredbama, stoga, pobijane odluke donesene na predmetnoj skupštini nisu ni na koji način protivne moralu društva jer to ne proizlazi niti iz njihovog sadržaja niti iz cilja donošenja,
- u odnosu na točku VIII. predmetne tužbe, tuženik ističe da zahtjev za sazivanje predmetne skupštine društva nije morao sadržavati prijedlog odluka te skreće pozornost da je tužitelj taj koji je sastavio i uputio poziv za predmetnu skupštinu pa se isti ne može pozivati na činjenicu da poziv ne sadrži prijedlog odluka, smatra da je i u zahtjevu za sazivanje predmetne skupštine i u pozivu za predmetnu skupštinu dovoljno precizno određen dnevni red i dan je prijedlog izmjene članka 20. st. 2. društvenog ugovora, u odnosu na navode tužitelja o tome da su mu donošenjem odluke o usklađenju temeljnog kapitala društva i nominalnih iznosa poslovnih udjela sa EUR smanjena prava koja je imao, pa da je za takvu odluku trebala njegova suglasnost, tuženik ističe da se zbog usklađenja tužiteljev udio u temeljnom kapitalu društva nije smanjio i da je ispod 15%, pojašnjava da je prije usklađenja tužitelj imao poslovni udjel nominalnog iznosa od 1.276.900,00 kn, koji je predstavljao 14,999413 % temeljnog kapitala društva (8.513.000,00 kn), a nakon usklađenja ima poslovni udjel nominalnog iznosa od 169.470,00 EUR, koji predstavlja 14,999734 % temeljnog kapitala društva (1.129.820,00 EUR) na koji način se matematički gledano njegov udio povećao sa 14,999413 % na 14,999734 %., a primjenom pravila o zaokruživanju, udio tužitelja u temeljnom kapitalu društva i prije i nakon usklađenja iznosi 15%, da Zakon o izmjenama Zakona o trgovačkim društvima (NN 114/22), u članku 21. stavak 9. izričito navodi „Umanjenjem članskih prava ne smatra se smanjenje nominalnog iznosa dionice odnosno poslovnog udjela ako se s time ne utječe na odnose između članova društva.“, u konkretnom slučaju da smanjenje nominalnog iznosa poslovnog udjela ne utječe na odnose između članova društva jer su nominalni iznosi svih poslovnih udjela razmjerno smanjeni i to za minimalno potreban iznos kako bi se provelo usklađenje, a ukupni iznos smanjenja nije veći od 2% od ukupnog temeljnog kapitala društva (pravilo usvojeno u praksi trgovačkih sudova).
4. Očitujući se na odgovor na tužbu tuženika te nastavno tijekom postupka tužitelj ističe da je promašen i neosnovan navod i stav tuženika prema kojim je „valjano sazvana skupština unatoč tome što ju je sazvao samo jedan član uprave“, potkrepljujući navode iz tužbe, tužitelj pri tome citira dijelove objavljene literature, nadalje, članak 7. stavak 3. točka 7. Poslovnika o radu uprave od 05. siječnja 2021. izričito navodi da: „(3) Članovi uprave zajedno odlučuju o sazivanju sjednice skupštine Društva.“, a dopustivost tumačenja legalnosti saziva Skupštine samo s jednim članom uprave ne može biti univerzalna i bezuvjetna, već ovisi o okolnostima slučaja što u konkretnom slučaju znači kada je po Društvenom ugovoru (dalje kao: DU) i Poslovniku o radu uprave određeno da Uprava zajednički/skupno saziva skupštinu, svako sazivanje skupštine od samo jednog člana uprave protivno je Društvenom ugovoru i Poslovniku o radu uprave te je time ništetno, tužitelj ustraje da da je dana punomoć bila manjkava, ne čini spornim da je AIF bez pravne osobnosti i zasebna imovina kojom upravlja društvo za upravljanje (u svoje ime i za račun AIF) no to ne oslobađa od potrebe jasnog i nedvosmislenog iskazivanja na Punomoći za čiji se račun glasa na skupštini d.o.o.-a, ako punomoć nominalno glasi na fizičku osobu ( “ ĆB… da me zastupa…”) umjesto nedvojbeno “Maverick Wealth Management d.o.o. u ime i za račun AIF-a“ da je riječ o nevaljanoj Punomoći jer je neprecizna i pogrešno je identificiran nositelj članskih prava čime se dovodi u pitanje valjanosti zastupanja i glasova kao i potrebnog kvoruma, da provedba upisa pri registarskom sudu nije argument da su odluke skupštine bile zakonite, da novi tekst izmjena DU-a nije bio dostavljen članovima s Pozivom za skupštinu, već prvi put na samoj skupštini, a članovi društva, pa tako i većinski član, mogli su po primitku Poziva dati prijedlog za dopunu dnevnog reda te priložiti tekst izmjena DU-a, no to nisu učinili, da izmjene DU-a imaju konstitutivni učinak tek upisom u sudski registar (čl. 454. st. 2. ZTD ), a do upisa vrijedi stari DU – što znači skupno zastupanje dvaju članova uprave te je stoga nevaljano donijeti odluku koja dodjeljuje pojedinačno zastupanje prije konstitutivnog upisa takvog zastupanja kroz izmjene DU-a, kod usklađenja kapitala u euro ključno je utvrditi posljedicu na članska prava, ako se udio u odlučivanju spusti ispod praga koji u DU ili zakonu uvjetuje posebne manjinske ovlasti (npr. 15%) ili praktično utječe na kvorume i većine, tada se radi o materijalnom zadiranju u članska prava.
5. Tijekom postupka tuženik je ustrajao kod svojih tvrdnji, smatra da tužitelj nema pravo nametati drugim članovima društva obvezu dopune dnevnog reda jer je poziv sastavio i uputio sam tužitelj, a u istom su svakako točno naznačene predložene izmjene društvenog ugovora, da je isti kao član društva svakako mogao doći na skupštinu na koju su stavljeni prijedlozi odluka pa potrebi staviti i svoj protuprijedlog, da odluke mogu biti pobojne samo ako su protivne materijalnim odredbama društvenog ugovora a ne i formalnim, a članak 19. st. 3. na koji se tužitelj poziva je formalna odredba, osim toga, sam je sastavio i uputio poziv za skupštinu pa je ukazivanje na članak 19. stavak 3. irelevantno, da društvenim ugovorom i poslovnikom o radu uprave nije predviđeno zajedničko sazivanje skupštine nego "Članovi uprave zajedno odlučuju o sazivanju sjednice skupštine", a u konkretnom slučaju nije u pitanju d.d. nego d.o.o. pa formalna odluka o sazivanju skupštine nije ni potrebna, te da odluka o opozivu može opstati bez odluke o imenovanju jer su to dvije različite odluke, a sam ZTD poznaje slučajeve nepostojanja uprave, te propisuje mogućnost suda za imenovanje nedostajućeg člana, a što je situacija u kojoj tužitelj pokušavati dovesti društvo ovim postupkom.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz sudskog registra za tuženik (listovi 7-10), Društveni ugovor (listovi 11-22), Specijalnu punomoć (listovi 23- 25), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (listovi 26-20), Zapisnik sa Skupštine društva Energane Cerna (listovi 31-46), Zahtjev za sazivanje skupštine (listovi 47-49), Izvješće CB ( listovi 50-51), Potvrda o primitku dokumentacije (list 52), Bilanca (list 53- 61), Specijalna punomoć (listovi 62-64), Dopis članovima Društva od 20.11.2025., EB (listovi 65-66), Ostavka (list 67), Poziv za skupštinu sa prilozima (list 72), Zahtjev za sazivanje glavne skupštine (listovi 73-75), e-mail od 3. studeni 2025.,(list 93), Poslovnik o radu uprave (list 97-103), pravna literatura (list 104-134), pravna literatura (list 139-143) te je saslušao u svojstvu stranke CB, te svjedoka EB, UB i JB.
7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, neosnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odluke donesene na skupštini društva ENERGANA CERNA d.o.o., Cerna, Šetalište dr. Franje Tuđmana 2., OIB: 70691086719, koja je održana 25. studenog 2025., pobliže opisano u izreci presude kao pod I. i II.
9. Tužitelj se u tužbi i tijekom postupka pozivao na razloge ništetnosti i pobojnosti odluka predmetne skupštine društva ističući
a) da ista nije bila valjano sazvana jer je društvo u trenutku sazivanja predmetne skupštine imalo dva člana uprave ovlaštena zastupati društvo skupno, a poziv za skupštinu je potpisan i upućen samo od jednog člana uprave,
b) da većinski član društva (MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom) nije bio valjano zastupan jer punomoć br. OV-3058/2025 dana odvjetniku Zvonimiru Buterinu nije ispravno dana i sastavljena niti ima sve obvezne elemente tijekom postupka pozivao na ništetnost odluka predmetne skupštine, c) da odluka skupštine a koja se odnosi na opoziv tužitelja kao člana uprave, te imenovanje DB kao novog člana Uprave nije valjana budući je suprotna Društvenom ugovoru od 21. listopada 2020., i to članku 20. stavak 2., kojom odredbom je izričito određeno da se Uprava sastoji od dva člana koji Društvo zastupaju skupno, d) da su donesene odluke na skupštini protivne moralu društva, e) da zahtjev za sazivanje Skupštine od 31. listopada 2025., kao niti Poziv za sazivanje skupštine od 10. studeni 2025., nisu sadržavali nacrt izmjena odredbi Društvenog ugovora a kako se tužitelju istim udio u temeljnom kapitalu smanjio da je postupljeno protivno članku 455. stavak 3 ZTD-a te mu je povrijeđeno pravo na informirano odlučivanje kao i obaveza iz članka 19. stavak 3. Društvenog ugovora.
10. Prema odredbi čl. 448. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19; 34/2022., 114/2022., 18/2023, dalje: ZTD), na ništavost odluka skupštine na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. 355. do 359. ZTD- a. Jedan od razloga ništavosti odluka skupštine društva jesu propusti u sazivanju skupštine na način propisan čl. 277. st. 2. i 3. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi članovi društva.
11. U odnosu na istaknuti razlog ništetnosti tužitelja iz točke 9 a) obrazloženja, sud smatra da je isti neosnovan.
11.1. Odredbe o Skupštini društva sa ograničenom odgovornošću propisane su člancima 440. do 449. ZTD-a. Jedan od razloga ništetnosti odluka skupštine društva jesu propusti u sazivanju skupštine na način propisan člankom 277. stavak 2. i 3. ZTD- a, osim ako su na njoj sudjelovali svi članovi društva Neosnovana je po mišljenju suda tvrdnja tužitelja da predmetnu Skupštinu nije mogao sazvati samostalno samo jedan član uprave, t.j. tužitelj bez suglasja i učestvovanja drugog člana uprave odnosno kako na istoj nisu bili prisutni svi članovi da se radi o razlogu ništetnosti.
11.2. Točno je da glavnu skupštinu saziva uprava (članak 442. st. 1. ZTD-a), te da su u trenutku održavanja glavne skupštine članovi uprave bili tužitelj CB i EB koji su društvo zastupali skupno, zajedno s drugim članom uprave, a CB je ujedno član društva. Pri tom se napominje i da Društvenim ugovorom (listovi 11-22), nije propisan drugačiji način sazivanja skupštine od onog propisanog zakonom. Točno je i da tužitelj nije pristupio predmetnoj skupštini društva. Međutim, činjenica što oba člana uprave društva, zajednički i suglasno nisu sazvali skupštinu društva ne utječe na valjanost odluka donesenih na toj skupštini. U tom smislu se napominje da skupštinu može sazvati i samo jedan član uprave u kojoj su članovi ovlašteni za skupno zastupanje društva. Naime, radnja sazivanja skupštine ne predstavlja radnju zastupanja društva pa da bi oba člana uprave koji društvo zastupaju skupno morali zajednički donositi odluke o sazivanju skupštine. Sazivanje skupštine predstavlja radnju obavljanja dužnosti vezanih uz unutarnja korporacijska pitanja u društvu, a ne radnju koja se tiče zastupanja u poslovima, pred sudom ili drugim organima vlasti što uključuje zastupanje, odnosno predstavljanje određene osobe prema trećim osobama i poduzimanje radnji s valjanim pravnim učinkom u njeno ime i za njen račun. Zato je za sazivanje skupštine kod društva s ograničenom odgovornošću dovoljno da radnju sazivanja obavi jedan od članova uprave društva koji je u vrijeme sazivanja zaista član uprave društva. Prema tome, činjenica prema kojoj je jedan član uprave sazvao skupštinu društva ne može utjecati na ništetnost odluka donesenih na toj skupštini.
11.3. Isto tako, iako to tijekom postupka nije problematizirano, iz poziva o sazivanju skupštine društva (listovi 68-69), te dokaza da su pozivi poslani preporučenom pošiljkom (list 7 spisa), proizlazi da je odluka o sazivanju skupštine društva sadržavala sve potrebne sastojke propisane članka 277. stavak 3 ZTD-a u svezi sa člankom 442. i 443. ZTD-a i to tvrtku društva, sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja skupštine kao i jasan dnevni red, s prijedlozima odluka. Tužitelj je nesporno, budući je osobno sazvao spornu skupštinu bio pozvan pristupiti istoj, napominje se da je u konkretnom slučaju, neovisno o tome što tužitelj nije pristupio skupštini, skupština mogla valjano donositi odluke jer su na njoj bili prisutni članovi društva koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnog kapitala društva sukladno odredbi članka 444. stavak 1. ZTD-a, odnosno Općina Cerna sa 1,35% udjela u odlučivanju i MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom sa 83,65% udjela u odlučivanju.
12. U odnosu na istaknuti razlog ništetnosti tužitelja iz točke 9 b) obrazloženja, sud smatra da je isti neosnovan.
12.1. Unatoč navodima tužitelja sud iz sadržaja specijalne punomoći (listovi 62- 63), ne može zaključiti da je ista dana u ime i za račun fizičke osobe ĆB. Naime većinski član društva tuženika - MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom – kao otvoreni alternativni investicijski fond sukladno odredbama važećeg Zakona o alternativnim investicijskim fondovima je zasebna imovina, bez pravne osobnosti, koju osniva i kojom upravlja društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, u konkretnom slučaju društvo Maverick Wealth Management d.o.o., Zagreb Ulica grada Vukovara 269D, OIB: 81230330818, u predmetnoj punomoći navodi da se ista daje „za račun“ člana društva MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom budući da ju izdaje društvo za upravljanje za račun otvorenog alternativnog investicijskog fonda kojim upravlja, nesporno je da je ĆB predsjednik uprave društva Maverick Wealth Management d.o.o., što je uostalom potvrdio i javni bilježnik koji je ovjerio njegov potpis na predmetnoj punomoći i to kao predsjednika uprave društva Maverick Wealth Management d.o.o., a ne kao fizičke osobe, a u predmetnoj punomoći sud je stajališta, na što upire i tuženik, da je jasno i nedvosmisleno dana ovlast punomoćniku odvjetniku Zvonimiru Buterin na zastupanje i sudjelovanje na predmetnoj skupštini te na glasanje o svim točkama dnevnog reda, slijedom čega predmetna punomoć ima potreban sadržaj, odnosno i većinski član društva MWM 1 otvoreni alternativni investicijski fond s privatnom ponudom bio je valjano zastupan na predmetnoj skupštini na koji način je ista imala potreban kvorum za odlučivanje.
13. U odnosu na istaknuti razlog ništetnosti tužitelja iz točke 9 c) obrazloženja, sud smatra da je isti neosnovan.
13.1. Nesporno je da je odredbama Društvenog ugovora tuženika (listovi 11- 22), i to odredbom članka 20. stavak 2., bilo propisano da se uprava Društva sastoji od dva člana uprave-direktora koji zastupaju Društvo skupno., dok je stavkom 4. bilo propisano da o promjeni i opozivu direktora odlučuje Skupština Društva, ukoliko se za to pojave osobito važni razlozi.
13.2. Odredbom članka 441. ZTD-a propisano je uz ostalo
stavak (1) Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:
3. imenovanju i opozivu članova uprave,
8. izmjeni društvenog ugovora.
Oba ova pitanja su dakle u isključivoj nadležnosti skupštine i mogu po mišljenju suda biti stavljena na dnevni red iste skupštine a ZTD ne sadrži nikakvu odredbu koja bi zabranjivala ili ograničavala donošenje tih dviju odluka na istoj sjednici.
13.3. Tužitelj problematizira okolnost donošenja ovih odluka na predmetnoj Skupštini držeći da je sukladno članku 454. stavak 2. ZTD-a upis u sudski registar izmjene društvenog ugovora konstitutivan, a kako je tek na skupštini 25. studeni 2025., donijeta odluka o izmjeni članka 20. stavak Društvenog ugovora od 21. listopada 2020., da to znači da će takva izmjena stupiti na snagu tek nakon što u sudskom registru bude proveden upis tih izmjena, ne prije, a sve do navedene provedbe u sudskom registru (izmjena članka 20. stavak 2. DU a), da vrijedi Društveni ugovor od 21. listopada 2020., koji izričito određuje da Uprava zastupa skupno iz kojega razloga je navedena odluka o imenovanju i opozivu članova uprave od 25. studeni 2025., izričito protivna Društvenom ugovoru.
13.4. Odredbom članka 426. stavka 2. ZTD propisano je:
„Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, članovi uprave skupno zastupaju društvo.".
13.5. Odredbom članka 422. stavak 4. ZTD, propisano je:
„Ako uprava ima više članova, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, svi članovi zajedno poduzimaju radnje potrebne za vođenje poslova društva, osim ako postoji opasnost od toga da se radnje pravodobno ne poduzmu“.
Dakle, ako društveni ugovor određuje skupno zastupanje uprave koja se mora sastojati od dva člana, onda jedini imenovani član ne može samostalno zastupati društvo prema trećima niti može sam voditi poslove društva.
13.6. Odredbom članka 423. stavak 5. i 6 ZTD uz ostalo propisano je da ako broj članova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovorom određen kao najmanji broj članova uprave da bi ona mogla voditi poslove društva i zastupati ga... članovi društva moraju svojom odlukom bez odgađanja imenovati članove koji nedostaju. Do obavljenog imenovanja preostali članovi uprave obavljaju samo neodložne poslove. Ako otpadnu svi članovi uprave, a ne imenuju se novi — sud će na prijedlog zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti postaviti privremenog upravitelja koji može obavljati samo neodložne poslove i čija je dužnost brinuti se o imenovanju nove uprave.
13.7. Odredbom članka 454. stavak 1 propisano je „Društveni ugovor može se izmijeniti samo odlukom članova društva. Odluka mora biti u obliku javnobilježničkog akta, privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili javnobilježničkog zapisnika“, stavakom 2 „Odluka o izmjeni nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.“ 13.8. Odredbom članka 455. stavak 1. propisano je „Odluka o izmjeni društvenog ugovora donosi se većinom od najmanje tri četvrtine od danih glasova. Društvenim ugovorom može se odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati ispunjenje i dodatnih pretpostavki“
13.9. Nesporno je ono na što upire tužitelj, dakle prema članku 454. stavak 2. ZTD-a izmjena društvenog ugovora nastupa tek upisom a ne danom donošenja odluke te se radi o konstitutivnom upisu, a sukladno odredbi članka 423. stavka 1. ZTD-a , imenovanje uprave ima učinak odmah od donošenja odluke, a upis u registar ima samo deklaratorni (evidencijalni) karakter.
13.10. Međutim u konkretnom slučaju, a što je razvidno iz Zapisnika sa Skupštine tuženika od 25. studeni 2025., koji je sastavio javni bilježnik Mladen Kaluđer, (listovi 31-46), da je uz ostalo jednoglasnom
-odlukom utvrđeno da su sjednici nazočni članovi Društva koji zajedno imaju 85,00% temeljnog kapitala,
-odlukom je primljena na znanje ostavka člana uprave Društva EB,
-odlukom je uz ostalo izmijenjen Društveni ugovor u članku 20. stavak 2. na način da se Uprava Društva sastoji od jednog do tri člana uprave-direktora kojeg imenuje i opoziva svojom odlukom Skupština Društva, ako uprava Društva ima samo jednog člana-direktora da je on ovlašten zastupati Društvo pojedinačno i samostalno…”, koja odluka stupa na snagu danom donošenja a proizvodi učinke od upisa u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku,
-većinskom odlukom je opozvan član uprave – direktor Društva CB a da je članom uprave-direktorom Društva imenovan DB koja odluka stupa na snagu danom donošenja.
13.11. Sukladno utvrđenjima iz članka 13.2., 13.7. i 13.8. obrazloženja ove presude, sud je stajališta da je Skupština tuženika u zakonom propisanoj proceduri, a nakon što je primila na znanje ostavku jednog od dva člana dotadašnje uprave EB, donijela na skupštini odluku o izmjeni Društvenog ugovora u pogledu broja članova uprave društva, a nastavno opozvala drugog člana uprave u ovom postupku tužitelja te imenovala novog člana uprave DB koji je ovlašten sukladno izmijenjenom društvenom ugovoru zastupati Društvo pojedinačno i samostalno, nesporno je da je nadležni sud povodom prijave tuženika proveo upis donesenih odluka o izmjeni društvenog ugovora, opozivu tužitelja s funkcije člana uprave društva i imenovanju novog člana uprave društva ovlaštenog zastupati društvo samostalno i pojedinačno, te stoga sud ne nalazi elemente ništetnosti u načinu njihova donošenja na koje upire tužitelj.
14. U odnosu na istaknuti razlog ništetnosti tužitelja iz točke 9 c) obrazloženja, sud smatra da je isti neosnovan.
14.1. Odredbom članka 355. ZTD-a propisano je uz ostalo
„Pored slučajeva iz članka 313. stavka 4., članka 338. stavka 2., članka 348. stavka 2. i članka 300. e stavka 3. ovoga Zakona odluka glavne skupštine je ništetna
4. ako je suprotna moralu društva“.
14.2. Odredbom članka 360. stavak 2. ZTD-a propisano je
„Odluku se može pobijati i zbog toga što je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara a pobijanom odlukom se to postiže. To ne vrijedi onda ako se tom odlukom drugim dioničarima primjereno nadoknađuje šteta koja im se njome nanosi“ 14.3. Pojam „moral društva“ obuhvaća i zahvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako i one poslovnog i pravnog prometa koji se odvijaju između pojedinaca kao članova društvene zajednice. Pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija, zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne, treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji.
14.4. Tužitelj upire
-da je većinski član društva tuženika MWM 1 Zahtjev za sazivanje skupštine od 31. listopada 2025., uputio isključivo tužitelju, ne i Upravi odnosno ne i drugom članu Uprave EB stvarajući pritisak na tužitelja i narativ navodne nesavjesnosti ako ne sazove Skupštinu,
-da je tužitelj bio stavljen u neprirodnu poziciju da samostalno saziva skupštinu, iako nema takvu ovlast,
-da je Zahtjevom od 31. listopada 2025., i donošenjem odluka na skupštini MWM 1 kao član tuženika s 83,65% udjela u temeljnom kapitalu s namjerom stvara nepovjerenje među članovima te neravnopravnost i diskriminaciju jednog člana Uprave (tužitelj), instrumentalizira organe društva za svoje ciljeve, a sve u svrhu „pripreme terena“ za isključenje tužitelja odnosno njegove „nesavjesnosti“ a kako bi stekao udjele tužitelja ispod nominalne vrijednosti ili ga prisilio na takav prijenos,
-da u svom Zahtjevu za sazivanje skupštine od 31. listopada 2025., većinski nositelj udjela MWM 1 stvara dojam hitnosti i „izvanredne situacije“ da bi pak na samoj (pobijanoj) skupštini izostalo imenovanje člana Uprave kao zamjene za EB, a fokus je preusmjeren na donošenje odluka vezano za izmjene Društvenog ugovora i opoziv tužitelja,
-da je Skupština sazvana i provedena zlouporabom većine (MWM 1) radi pribavljanja koristi toj većini, a na štetu tužitelja kao manjinskog člana društva (smanjenje udjela u temeljnom kapitalu – dakle smanjenje članskih prava).
14. 5. Saslušan u svojstvu stranke CB je pojasnio historijat poslovnog odnosa sa većinskim članom tuženika MWM, u naravi sud je poklonio vjeru njegovom iskazu, no također sud je u cijelosti poklonio i vjeru iskazu svjedoka ĆB, koji je predsjednik uprave društva koji upravlja većinskim članom tuženika i u čijim navodima nije našao niti jednu okolnost koja bi njegov iskaz dovela u dvojbu, posebice u odnosu na postupanje vezano za iniciranje sazivanja predmetne Skupštine.
14.6. Sud se nije upuštao u analizu iskaza CB i ĆB vezano za razgovore oko mogućnosti otkupa poslovnog udjela člana tuženika CB budući da do toga nije došlo a niti se radi o okolnosti koja bi bila od značaja za utvrđenje činjeničnog stanja u odnosu na sadržaj tužbenog zahtjeva uz napomenu da sud drži poslovne razgovore vezano za otkup poslovnog udjela uobičajenima a niti jedan izvedeni dokaz u ovom postupku ne ukazuje da bi većinski vlasnik tuženika u tim poslovnim razgovorima primijenio bilo kakav utjecaj na tužitelja koji bi bio nedopušten pa niti u smislu odluka koje su donijete na predmetnoj Skupštini.
14.7. Sud je također u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka EB držeći njegov iskaz logičnim i uvjerljivim te također u navodima iz njegovog iskaza nije utvrdio niti jednu okolnost koja bi isti dovela u bilo kakvu dvojbu, te zaključuje da je odnos njega i tužitelja kao drugog člana uprave bio „bremenit“ poslovnim nesuglasicama te drži logičnim njegove tvrdnje o razlozima zbog kojih nije sudjelovao u sazivanju predmetne Skupštine.
14.8. Sukladno utvrđenjima iz točke 11. obrazloženja sud je mišljenja da nije bilo propusta kod zakazivanja predmetne skupštine ali također smatra da takvih propusta nije bilo niti kod inicijative za zakazivanje skupštine. Materijalni dokazi i to e- mail poruka ( list 93), uz koju je dostavljen Zahtjev za sazivanje glavne skupštine tuženika (listovi 47-49 spisa), sve inicirano od ĆB u svojstvu predsjednika društva koji upravlja većinskim članom tuženika MWM1, potvrđuju njegove navode koje je dao tijekom postupka. Naime e-mail porukom od **.**.2025., OB se obraća i CB i EB pozivajući se na odredbu članka 442. stavak 3. ZTD-a u svezi članka 18. stavak 3 Društvenog ugovora da član društva MW1 poziva upravo njih kao upravu Društva da bez odgađanja a najkasnije u roku 7 dana od primitka zahtjeva koji je u privitku dostavljen, sazovu Skupštinu tuženika sukladno dnevnom redu i obrazloženjima iz zahtjeva, a logično je pojašnjenje JB da je zbog prethodno dostavljene ostavke drugog člana uprave EB, u Zahtjevu za sazivanje glavne skupštine bio naveden samo drugi član uprave t.j. tužitelj u ovome postupku. Za napomenuti je da je nesporno da je tužitelj bio taj koji je sazvao Skupštinu vjerovnika, na način da je odabrao i vrijeme i mjesto održavanja skupštine. Nelogično je tumačenje tužitelja koji smatra da je opisanim načinom iniciranja zakazivanja Skupštine, jer je zahtjev za zakazivanje Skupštine upućen isključivo njemu a ne i drugom članu uprave ( iz maila uz koji je dostavljen zahtjev nesporno je utvrđeno drugačije činjenično stanje kako je prethodno opisano), stvoren pritisak na njega i narativ navodne nesavjesnosti ako ne sazove Skupštinu, da je time bio stavljen u neprirodnu poziciju da samostalno saziva skupštinu, iako nema takvu ovlast, da je na taj način pripremljen teren za njegovo isključenje zbog nesavjesnosti ako ne sazove skupštinu, a kako bi većinski vlasnik stekao njegov udio, odnosno da se na taj način stvorio dojam hitnosti i „izvanredne situacije“.
14.9. Odredbom članka 18. stavak 2 Društvenog ugovora tuženika, propisano je da Skupštinu može sazvati i svaki član Društva ukoliko to, u roku od sedam dana od dana zaprimanja njegovog pisanog zahtjeva, ne učini uprava Društva. Ova odredba Društvenog ugovora zasigurno je mogla i morala biti poznata tužitelju, dakle ukoliko je isti imao osjećaj da je zahtjevom za zakazivanje Skupštine prema njemu stvoren pritisak, da je stavljen u neprirodnu poziciju te da se priprema teren za njegovo isključenje istu nije bio u obavezi sazvati Skupštinu iako bi Skupština nastavno ipak bila održana primjenom odredbe članka 18. stavak 2. Društvenog ugovora sa identičnim točkama dnevnog reda. Također neosnovanost navoda tužitelja da smatra da bi nezakazivanjem Skupštine po zahtjevu većinskog vlasnika bio nesavjestan sa svim potencijalnim konzekvencama kako je to pojasnio sud vidi u činjenici da je upravo jedna od točaka dnevnog reda bila odluka o njegovom opozivu što znači da okolnost sazivanja ili ne sazivanja skupštine po zahtjevu većinskog člana zasigurno ne bi utjecala niti na promjenu dnevnog reda niti na odluke koje su donijete na predmetnoj skupštini.
14.10. Tuženik je društvo sa ograničenom odgovornošću.
Odredbom članka 424. stavak 1. uz ostalo propisano je da članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave.
Odredbom članka 19. stavak 5. Društvenog ugovora tuženika propisano je uz ostalo da Skupština odlučuje o imenovanju i opozivu članova uprave te davanje razriješnice članu uprave.
Odredbom članka 20. stavka 4. Društvenog ugovora tuženika propisano je da o promjeni i opozivu direktora odlučuje Skupština Društva ukoliko se za to pojave osobito važni razlozi.
14.11. Poklanjajući vjeru iskazu svjedoka JB o razlozima koji su inicirali zakazivanje Skupštine sa točkom dnevnog reda pod brojem 3 „odluka o opozivu člana uprave Društva gosp. CB“, koja je u obrazloženju Zahtjeva za sazivanje skupštine tuženika opravdana poslovnim interesom, te kako je ista donijeta potrebnom većinom sud ne nalazi da je ista donijeta protivno citiranim odredbama ove točke obrazloženja, stoga ne nalazi da bi bila ništetna jer nije suprotna moralu društva niti je pobojna sukladno odredbi članka 360. stavak 2. ZTD-a.
15. Odredbom članka 442. stavka 3 ZTD-a propisano je „Skupština se mora sazvati bez odgađanja i onda kada to u pisanome obliku uz navođenje svrhe zatraže članovi društva koji su preuzeli poslovne udjele nominalni iznosi koji zajedno čine najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Društvenim ugovorom može se odrediti da to pravo imaju članovi koji su zajedno preuzeli i manje udjele“, dakle u konkretnom slučaju zahtjev za sazivanje Skupštine zatražio je većinski član nesporno u pisanom obliku a iz sadržaja zahtjeva na nedvojben način može se zaključiti da je navedena i svrha, s tim da je sud mišljenje da je i u zahtjevu većinskog člana Društva te nastavno u pozivu za Skupštinu dovoljno precizno određen dnevni red kao i prijedlog odluka, s tim da se tužitelj koji je sam dostavio poziv za Skupštinu ne može pozivati da je poziv manjkav jer ne sadrži prijedlog odluka što se u konkretnom slučaju nije niti dogodilo ( list 47-49) i (list 68-70) spisa.
15.1. Zakonom o izmjenama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. NN 114-1712/2022), objava od 3.10.2022, na snazi od 1.1.2023. propisuje u članku 21.
-stavak 3. „Društva s ograničenom odgovornošću iz stavka 1. ovoga članka dužna su uskladiti iznose temeljnog kapitala i dijelove tog kapitala koji se odnose na pojedine poslovne udjele s odredbama članka 389. koji je izmijenjen člankom 12. ovoga Zakona, članka 390. koji je izmijenjen člankom 13. ovoga Zakona, članka 390.a koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona i članka 445. koji je izmijenjen člankom 16. ovoga Zakona prilikom prve promjene tog kapitala odnosno spajanja ili podjele poslovnih udjela, ali ne kasnije od tri godine od dana uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Usklađenje mora obuhvatiti temeljni kapital i sve poslovne udjele društva“
-stavak 9. „Provođenjem usklađenja nikome se ne smiju umanjiti njegova članska prava u društvu, osim ako se s time izričito ne suglasi prilikom donošenja odluke, odnosno u pisanoj izjavi danoj u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Umanjenjem članskih prava ne smatra se smanjenje nominalnog iznosa dionice odnosno poslovnog udjela ako se s time ne utječe na odnose između članova društva. Ako se pojedina prava iz dionica odnosno poslovnih udjela koji su djelomično uplaćeni određuju prema onome što je uplaćeno, ta prava pripadaju dioničarima odnosno članovima društva, dok ne uplate ono što im je preostalo, samo prema visini uplaćenog uvećano za postotak povećanja temeljnog kapitala koji otpada na nominalni iznos dionice odnosno poslovnih udjela.
15.2. Neosnovani su po mišljenju suda navodi tužitelja o tome da su mu donošenjem odluke o usklađenju temeljnog kapitala društva i nominalnih iznosa poslovnih udjela sa EUR smanjena prava koja je imao pa da je za takvu odluku trebala njegova suglasnost, zbog usklađenja tužiteljev udio u temeljnom kapitalu društva nije se smanjio i nije ispod 15%, tužitelj je prije usklađenja imao poslovni udjel nominalnog iznosa od 1.276.900,00 kn, koji je predstavljao 14,999413 % temeljnog kapitala društva (8.513.000,00 kn), a nakon usklađenja ima poslovni udjel nominalnog iznosa od 169.470,00 EUR, koji predstavlja 14,999734 % temeljnog kapitala društva (1.129.820,00 EUR) na koji način se matematički gledano njegov udio povećao sa 14,999413 % na 14,999734 %., a primjenom pravila o zaokruživanju, udio tužitelja u temeljnom kapitalu društva i prije i nakon usklađenja iznosi 15%, a tužitelj drugačije nije dokazao, odnosno u konkretnom slučaju smanjenje nominalnog iznosa poslovnog udjela ne utječe na odnose između članova društva jer su nominalni iznosi svih poslovnih udjela razmjerno smanjeni i to za minimalno potreban iznos kako bi se provelo usklađenje, a ukupni iznos smanjenja nije veći od 2% od ukupnog temeljnog kapitala društva.
16. Kako sud nije našao dokazanim da su odluke koje su donijete na predmetnoj skupštini tuženika ništetne niti pobojne iz razloga na koje se tuženik poziva opisano u točci 9 obrazloženja, to je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.
17. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP - a i to članka. 151., članka 154. st. 1., članka 155. i članka 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).
17.1 Sud je tuženiku koji je u cijelosti uspio u postupku, priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 eura i to na ime troška
-odgovora na tužbu od 11. 2.2026., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1),
-pristupa ročištu od 19.3.2026., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč.1)
-pristupa ročištu od 24.4.2026., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč.1) ukupno 600,00 eura
-PDV 25% u iznosu 150,00 eura
SVEUKUPNO 750,00 eura
U Osijeku 5. lipnja 2026.
SUDAC
Željko Jakšić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.