REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5424/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LPR, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2 , OIB: 36162371878, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511-19-38-25-77 od 8. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-01/30, URBROJ: 511- 19-38-25-77 od 8. prosinca 2025., tužitelj, rođen **.**.1995. u mjestu [adresa], Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, nositelj putne isprave LAISSEZ-PASSER 049/2024 izdane od strane Kraljevine Danske, protjeruje se iz Republike Hrvatske, utvrđuje se da predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske te će biti prisilno udaljen iz Europskog gospodarskog prostora po dostavi rješenja, izriče mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od pet godina računajući od dana napuštanja EGP-a, a biti će prisilno udaljen u matičnu zemlju Rusku Federaciju, zemlju tranzita ili drugu treću zemlju.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja u potpunosti zanemario pravni status tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite, u kojem tužitelj tvrdi da se nalazi, kako u trenutku donošenja pobijanog rješenja, tako i u trenutku podnošenja ove tužbe, a slijedom čega smatra da ne postoji zakonska osnova za donošenje pobijanog rješenja. Obrazlaže da je njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01-212-25-15 od 1. rujna 2025., a kojim rješenjem mu nije određen rok za dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora niti je takvo rješenje ikada naknadno doneseno i uručeno tužitelju. Protiv rješenja od 1. rujna 2025. tužitelj je pokrenuo upravni spor te je ovaj sud 21. studenoga 2025. donio presudu posl. br. Us I-3846/2025-9 kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koju je tužitelj zaprimio 6. prosinca 2025. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu te je trenutno u tijeku postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. S obzirom na to da je postupak u vezi s priznavanjem međunarodne zaštite i dalje u tijeku pred Visokim upravnim sudom, tužitelj tvrdi da je pobijano rješenje o protjerivanju očigledno nezakonito, jer pravni status tužitelja još uvijek nije konačno razriješen, a tužitelju prethodno nije određen rok za dragovoljno napuštanje EGP-a, čime nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke donošenje pobijanog rješenja.

2.1. Nadalje ističe da tuženik svoje utvrđenje o navodnoj opasnosti za nacionalnu sigurnost ne temelji na samostalno provedenom postupku niti na utvrđenim i provjerljivim činjenicama, već isključivo na dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje u tekstu: SOA) KLASA: 216-01/25-01/52, URBROJ: 539-1603/577-25-1 koji je Ministarstvo unutarnjih poslova zaprimilo 21. kolovoza 2025. Predmetnim dopisom SOA-e, dostavljenim isključivo u okviru postupka priznavanja međunarodne zaštite, zatraženo je izricanje mjere ograničenja slobode kretanja tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje ZMPZ), i to uz općenite i neprovjerene navode da je tužitelj navodno sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je sudjelovao u distribuciji medijskih sadržaja kojima se promiču islamistički teroristi i džihadisti te da je povezan s drugim osobama sličnih svjetonazora. Tužitelj ističe da ne postoji niti jedna zakonska osnova da se navedeni dopis SOA-e, koji je izdan za drugu svrhu, u drugom postupku i temeljem drugog zakona (ZMPZ-a), koristi kao temelj za donošenje rješenja o protjerivanju sukladno odredbama Zakona o strancima. Na temelju navedenog dopisa SOA-e, MUP je tužitelju kao tražitelju međunarodne zaštite odredio mjeru ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Nadalje, rješenjem KLASA: UP/I216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01-213- 25-26 od 24. studenoga 2025., tužitelju je određeno produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdob lje od tri mjeseca, a rješenje je doneseno temeljem dopisa SOA-e koji je Ministarstvo unutarnjih poslova zaprimilo 24. studenoga 2025., a u kojem se navodi kako je zatraženo produljenje mjere ograničenja kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem Us I - 5010/2025. Unatoč navedenom, tuženik je automatski i bez ikakve dodatne analize i provjere sadržaj dopisa SOA-e, koji je poslužio kao osnova za ograničenje slobode kretanja u postupku međunarodne zaštite, nezakonito prenio u postupak protjerivanja te ga koristio kao jedini temelj za zaključak da tužitelj predstavlja ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, navodeći kako je zbog toga odlučeno izreći mjeru protjerivanja. Tužitelj smatra kako takav pristup predstavlja grubo miješanje različitih pravnih instituta, jer mjera ograničenja slobode kretanja u postupku međunarodne zaštite n ije i ne može biti automatska pretpostavka za protjerivanje, niti oslobađa tuženika obveze da u postupku protjerivanja samostalno, potpuno i individualizirano utvrdi sve relevantne okolnosti.

2.2. Tužitelj također ističe kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja u potpunosti zanemario odredbu članka 207. Zakona o strancima, kojom je propisana zabrana prisilnog udaljenja. Tvrdi kako izostanak razmatranja primjene članka 207. ZS-a čini pobijano rješenje nezakonitim već samim time, budući da je riječ o odredbi koja ima apsolutni karakter i čija se primjena ne može isključiti niti ograničiti paušalnim pozivanjem na razloge nacionalne sigurnosti. S tim u vezi, tužitelj dostavlja izvješća koja smatra da potvrđuju ispunjenje uvjeta iz članka 207. stavka 1. ZS-a, budući da je tužitelj bio prisiljen zemlju podrijetla napustiti zbog postojanja rizika od prisilne mobilizacije i slanja na ratište u Ukrajinu. U odnosu na izricanje zabrane ulaska i boravka u trajanju od pet godina, donesene temeljem članaka 189. stavka 2. i 190. ZS- a, tužitelj ističe da je pobijano rješenje u tom dijelu nerazumljivo i proturječno odredbama materijalnog prava. Naime, članak 190. stavak 1. ZS-a predviđa izricanje protjerivanja u slučajevima kada državljanin treće zemlje: nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u ostavljenom roku, ponovno uđe prije isteka zabrane ulaska i boravka ili kada se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ZS- a, a nijedna od navedenih zakonskih pretpostavki u konkretnom slučaju nije ispunjena . Predlaže provođenje dokaza saslušanjem tužitelja na okolnosti postojanja rizika i ispunjenja pretpostavki u pogledu zabrane vraćanja iz članka 207. stavak 1. ZS -a te općenito na okolnosti koje su navedene u tužbi. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da je LPR, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin Ruske Federacije, nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske. Imenovani je prethodno bio uključen u postupak međunarodne zaštite koji je vođen pred nadležnim tijelima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a koji je pravomoćno okončan odbijanjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Usl-3846/2025-9 od 21. studenoga 2025. odbio je tužbu tužitelja i potvrdio zakonitost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, čime su iscrpljene sve mogućnosti zakonitog boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj te su se stekli uvjeti za postupanje tuženika po odredbama Zakona o strancima. Tuženik tvrdi kako nije samostalno niti preuranjeno cijenio okolnosti u odnosu na tužitelja, već je osporavano rješenje donio tek nakon okončanja postupka međunarodne zaštite, oslanjajući se isključivo na činjenična utvrđenja i pravne učinke rješenja donesenih u tom postupku. Dodaje kako je Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Usl-5069/2025-2 od 10. prosinca 2025. proveo sudsku kontrolu zakonitosti rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo te je navedeno rješenje ocijenjeno zakonitim. Zaključuje kako je pravilno utvrđeno da tužitelj nema pravnu osnovu za boravak u Republici Hrvatskoj te da postoje razlozi za donošenje mjere protjerivanja temeljem članka 189. stavka 2. Zakona o strancima. Također smatra da je pravilno određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od pet godina, kao i prisilno udaljenje tužitelja, sukladno zakonskim odredbama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i klasificirane podatke SOA-e KLASA: 216-01/25-01/52, URBROJ: 593-1603/577-25-1 od 20. kolovoza 2025. te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 5. svibnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS). Opunomoćenica tužitelja je podneskom od 4. svibnja 2026. obavijestila sud da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, jer se prema saznanjima opunomoćenice tužitelj više ne nalazi na području Republike Hrvatske, uslijed čega njegovo saslušanje ne bi bilo moguće provesti u razumnom roku.

7. Nije osnovan prigovor tužitelja da je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja u potpunosti zanemario pravni status tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite, jer se tužitelj u navedenom statusu ne nalazi, kako u trenutku donošenja pobijanog rješenja (8.12.2025.), tako ni u trenutku podnošenja tužbe (29.12.2025.). Naime, prema čl. 4. st. 1. t. 5. ZMPZ-a tražitelj međunarodne zaštite je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti odluke o zahtjevu. Presudom ovoga suda poslovni broj: Us l-3846/2025-9 od 21. studenoga 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01-212-25-15 od 1. rujna 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Žalba izjavljena protiv navedene presude ne odgađa izvršenje rješenja, sukladno čl. 51. st. 3. ZMPZ-a, kao što je jasno navedeno u uputi o pravnom lijeku. Stoga od primitka navedene presude (6.12.2025.) tužitelj više nije u statusu tražitelja međunarodne zaštite, jer je odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu postala izvršna, pa je tuženik u predmetnom postupku osnovano postupao prema odredbama Zakona o strancima.

8. Na zakonitost osporenog rješenja o protjerivanju nije od utjecaja činjenica što rješenjem od 1. rujna 2025., kojim je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, nije određen rok za dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora niti je takvo rješenje naknadno doneseno. Naime, sukladno čl. 185. st. 1. t. 4. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje ZS) državljaninu treće zemlje iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona (koji nezakonito boravi i kojem rješenjem Ministarstva prestaje zakoniti boravak) ne mora se donijeti rješenje o povratku ako predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost. Nadalje, prema čl. 193. st. 5. ZS-a ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

8.1. U konkretnom slučaju je ispunjen uvjet iz citiranih odredbi, s obzirom da je sud 11. veljače 2026. izvršio uvid u podatke SOA-e, KLASA: 216-01/25-01/52, URBROJ: 593-1603/577-25-1 od 20. kolovoza 2025., klasificirane stupnjem tajnosti „povjerljivo“ te je utvrdio da prikupljeni podaci ukazuju kako tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti (podaci o tome da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je bio dio distribucije medijskih sadržaja koji promiču islamističke teroriste i džihadiste te da je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma, kao i podaci vezani uz zabranu i razloge zabrane ulaska u pojedine države članice).

9. Nije osnovan ni prigovor tužitelja da tuženik svoje utvrđenje o navodnoj opasnosti za nacionalnu sigurnost temelji isključivo na dopisu SOA-e KLASA: 216- 01/25-01/52, URBROJ: 539-1603/577-25-1 koji je Ministarstvo unutarnjih poslova zaprimilo 21. kolovoza 2025. i kojim je isključivo u okviru postupka priznavanja međunarodne zaštite zatraženo izricanje mjere ograničenja slobode kretanja. Naime, sud je izvršio uvid u navedeni dopis i spis SOA-e na temelju kojeg je dopis sastavljen te je utvrdio da podaci koje je pribavilo nadležno tijelo ukazuju kako tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Navedeni podaci SOA-e predstavljaju činjenični supstrat koji se može koristiti kao podloga za donošenje rješenja u bilo kojem postupku za čije rješavanje takvi podaci mogu biti relevantni. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ne postoji zakonska zapreka da MUP podatke koje je prikupio o određenom stranom državljaninu koristi u bilo kojem postupku koji MUP vodi vezano za tog stranog državljanina, bilo prema odredbama ZMPZ-a bilo prema odredbama ZS-a. Dakle, nije mjera ograničenja slobode kretanja u postupku međunarodne zaštite automatska pretpostavka za protjerivanje (kako to tužitelj navodi), nego je okolnost da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost temelj za donošenje rješenja o protjerivanju, i to sukladno članku 189. stavku 2. ZS-a, kojim je propisano da će se državljanina treće zemlje protjerati ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

9.1. Nije od utjecaja pozivanje tužitelja na upravni spor koji je pokrenuo pod poslovnim brojem: Us I-5010/2025 u predmetu ograničenja kretanja, budući da je presudom ovoga suda posl. br. Us I-5010/2025-11 od 30. prosinca 2025. odbijen tužbeni zahtjev, a što je potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-604/2026-4 od 28. svibnja 2026.

9.2. Također nije osnovan prigovor da nije ispunjena nijedna od zakonskih pretpostavki za protjerivanje iz čl. 190. st. 1. ZS-a, budući da je ispunjena pretpostavka iz čl. 190. st. 1. al. 3. u vezi prethodno citiranog čl. 185. st. 1. t. 4. ZS-a, kao i pretpostavka iz citiranog čl. 189. st. 2. ZS-a koji je u konkretnom slučaju i primijenjen.

10. Konačno, neosnovan je prigovor kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja u potpunosti zanemario odredbu čl. 207. ZS-a, a niti je primjena te odredbe isključena ili ograničena paušalnim pozivanjem na razloge nacionalne sigurnosti. Naime, prema čl. 207. st. 1. ZS-a zabranjeno je prisilno udaljiti državljanina treće zemlje u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi zbog njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili gdje bi mogao biti podvrgnut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili bi nad njim mogla biti izvršena smrtna kazna te u državu u kojoj mu prijeti opasnost od prisilnog udaljenja u takvu državu.

10.1. Da uvjeti za primjenu citirane odredbe nisu ispunjeni već je prethodno utvrđeno presudom ovoga suda poslovni broj: Us l-3846/2025-9 od 21. studenoga 2025. i rješenjem MUP-a od 1. rujna 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a koje odluke su izvršne. Naime, sadržaj čl. 207. st. 1. ZS-a odgovara razlozima za priznanje međunarodne zaštite (čl. 20. i 21. ZMPZ-a), pa nije bilo potrebno da tuženik u predmetnom postupku protjerivanja ponovo utvrđuje da li su ispunjeni uvjeti za priznanje međunarodne zaštite tj. razlozi za zabranu prisilnog udaljenja, što je već utvrdio kako tuženik, tako i ovaj sud. Navedenom presudom je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nije utvrđen individualizirani i stvarni rizik od mobilizacije, u smislu proganjanja niti ozbiljne nepravde koji bi opravdao odobravanje međunarodne zaštite. Stoga pravilno tuženik ističe da je osporavano rješenje donio tek nakon okončanja postupka međunarodne zaštite, oslanjajući se na činjenična utvrđenja i pravne učinke rješenja donesenih u tom postupku.

11. Zabrana ulaska i boravka izrečena u trajanju od pet godina nije proturječna odredbama materijalnog prava, kako to tužitelj ističe, s obzirom da prema čl. 192. st. 5. ZS-a zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina, a tužitelj je protjeran temeljem čl. 189. st. 2. ZS-a. Dakle, zabrana ulaska i boravka je mogla biti izrečena i u dužem trajanju.

12. Slijedom svega navedenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani te sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu.

12.1. Stoga je sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Zagrebu 5. lipnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević, Josipa Sermagea 14A, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, [adresa] Dugo Selo

3. U spis