Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-183/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog FL, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama privatnog tužitelja KL i optuženog FL protiv presude Općinskog suda u Splitu od 18. prosinca 2023. broj K- 155/2019-26, u sjednici održanoj 5. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog FL, ukida se presuda prvostupanjskog suda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba privatnog tužitelja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi FL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11., za koje kazneno djelo je, na temelju članka 149. stavka 2. KZ/11., osuđen na novčanu kaznu u visini od 35 dnevnih iznosa, što ukupno iznosi 1.324,05 (očigledno eura), a preračunato prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 9.976,05 kuna, budući da jedan dnevni iznos iznosi 37,83 eura/285,03 kune. Na temelju članka 56. KZ/11., optuženom FL izrečena je uvjetna osuda, na način da se novčana kazna na koju je osuđen u iznosu od 1.324,05 eura/9.976,05 kuna neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju odredbe članka 42. stavka 6. KZ/11., optuženik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od četiri mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazne ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatiti će je prisilno Porezna uprava Ministarstva financija, ako se ne može prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi (a pravilno je trebalo navesti - radom za opće dobro), tako da se jedan prosječni dnevni iznos u Republici Hrvatskoj koji iznosi 37,83 eura/285,03 kune zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro, sukladno članku 43. stavku 1. KZ/11. (time da se odredba članka 43. stavka 1. KZ/11., koji Zakon se ovdje primjenjuje, odnosi na postupak prisilne naplate novčane kazne putem Porezne uprave Ministarstva financija, kada novčana kazna nije plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom). Ujedno, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora, sukladno članku 43. stavku 3. KZ/11., pri čemu će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP-I.), time da prvostupanjski sud nije naznačio brojeve službenog glasila u kojima su objavljeni taj Zakon i njegove izmjene koje su primijenjene, optuženi FL oslobođen je dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj KL, po opunomoćeniku, odvjetniku Hrvoju Elezu, zbog odluke o kazni. Predlaže drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i „kazni okrivljenika najvećom dopuštenom kaznom za djelo koje je nesporno počinio“.

3. Žalbu protiv presude prvostupanjskog suda podnio je i optuženi FL, po branitelju, odvjetniku Peri Toliću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Na izjavljene žalbe nisu podneseni odgovori.

5. Žalba optuženog FL je osnovana, dok je žalba privatnog tužitelja KL bespredmetna.

6. U pravu je optuženi FL kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio na temelju kojih okolnosti je dnevn i iznos utvrdio u visini od 37,83 eura/285,03 kune i da je time, zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama, ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I., zbog koje se presuda prvostupanjskog suda ne može ispitati.

6.1. Naime, prema odredbi članka 42. stavka 1. i 4. KZ/11., novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima, a visina dnevnog iznosa se utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Nadalje, iz odredbe članka 42. stavka 5. KZ/11. proizlazi da se počiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrđivanje visine dnevnog iznosa mogu utvrditi na temelju slobodne procjene ako bi njihovo utvrđivanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama.

6.2. Međutim, s obzirom na to da prvostupanjski sud o toj za odluku o kazni odlučnoj činjenici nije iznio nikakve razloge, to nije jasno je li visina optuženikovog dnevnog iznosa utvrđena na temelju odredbe članka 42. stavka 4. KZ/11., dakle na temelju podataka o visini prihoda, imovini i utvrđenog prosječnog iznosa troškova nužnih za uzdržavanje optuženika i njegove obitelji ili je iznos dnevnog dohotka od 37,83 eura prvostupanjski sud utvrdio u skladu s odredbom članka 42. stavkom 5. KZ/11., dakle na temelju slobodne procjene prihoda i ostalih podataka potrebnih za utvrđivanje visine dnevnog iznosa. Osim što nije obrazložio na koji od ova dva načina je utvrdio podatke potrebne za utvrđenje visine dnevnog iznosa, prvostupanjski sud u presudi nije obrazložio koji iznos prihoda i troškova nužnih za uzdržavanje optuženog FL i njegove obitelji je imao na umu prilikom utvrđivanja konkretnog dnevnog iznosa u visini od 37,83 eura.

6.3. Iz dijela izreke pobijane presude, u kojem je, za slučaj opoziva uvjetne osude, određen rok plaćanja novčane kazne, način njezine prisilne naplate, odnosno zamjene novčane kazne radom za opće dobro ili kaznom zatvora, proizlazi da se iznos od 37,83 eura odnosi na prosječni dnevni iznos u Republici Hrvatskoj. Međutim, u tzv. novom KZ/11. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. (koji se i ovdje primjenjuje) napušten je pojam prosječnog dnevnog dohotka (a ne iznosa, kako se navodi u izreci probijane presude), pa je stoga prvostupanjski sud, osim obrazloženja broja dnevnih iznosa (koji se određuje na temelju okolnosti važnih za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavka 1. KZ/11.), bio dužan iznijeti razloge kojima se rukovodio prilikom utvrđivanja visine dnevnog iznosa optuženika, dakle, obrazložiti kako je i u kojem iznosu utvrdio prihode optuženog FL te iznos troškova koji su nužni za njegovo i uzdržavanje njegove obitelji. U slučaju utvrđivanja podataka koji su važni za određivanje visine dnevnog iznosa slobodnom procjenom (članka 42. stavak 5. KZ/11.) sud je također dužan u presudi obrazložiti razloge kojima se rukovodio prilikom određivanja visine dnevnog iznosa optuženika, jer se jedino na taj način, kada su o tome izneseni određeni i jasni razlozi, odluka suda u tom dijelu može osporavati i valjano ispitati.

7. Ujedno, u pravu je optuženi FL kada isti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I. - izostanak razloga o odlučnim činjenicama nalazi i u odnosu na činjenicu je li optuženik u vrijeme objave spornih navoda na portalu Arizona NEWS Šolta znao da su tvrdnje koje iznosi za privatnog tužitelja KL neistinite. Naime, s obzirom na zakonski opis kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11., znanje počinitelja da iznosi neistinite tvrdnje je zakonsko obilježje tog kaznenog djela. Međutim, prvostupanjski je sud, osim što je, nakon analize pojedinih provedenih dokaza, u točki 16. obrazloženja, konstatirao da optuženi FL nije dokazao istinitost pojedinih inkriminiranih činjeničnih tvrdnji, u točki 22. obrazloženja, obrazlažući oblik krivnje, između ostalog naveo da je optuženik bio svjestan da iznosi neistinite činjenične tvrdnje podobne da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja, ali nije jasnim i određenim razlozima obrazložio na temelju kojih okolnosti zaključuje da je optuženik bio svjestan, odnosno znao da su tvrdnje koje je iznosio za privatnog tužitelja neistinite. Naime, optuženik je u svojoj obrani naveo da se po mjestu pričalo da privatni tužitelj KL duguje i pozajmljuje novac, a da je o dugovanim i pozajmljenim iznosima čuo od osoba kojima je privatni tužitelj dugovao i da stoji iza svake svoje objave koju je napisao . Dakle, tvrdnja je optuženika da su istiniti navodi koje je iznio u predmetnoj objavi, odnosno da je imao opravdani razloga vjerovati u njihovu istinitost. Međutim, s obzirom na to da prvostupanjski sud nije iznio ocjenu vjerodostojnosti iskaza optuženika, odnosno nije obrazložio na temelju kojih činjenica zaključuje da je optuženi FL znao da su neistinite tvrdnje koje je iznosio za privatnog tužitelja, time je također počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -I., zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati, koji osnovano optuženik ističe u žalbi.

8. Zbog navedenog, s obzirom na to da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -I. na koju optuženik ukazuje u žalbi, to je trebalo, na temelju članka 483. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP-II., koji se sada primjenjuje), prihvaćanjem žalbe optuženog FL, ukinuti presudu prvostupanjskog suda i uputiti predmet tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

9. S obzirom na to da je optuženi FL žalbu protiv presude prvostupanjskog suda podnio i iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to je ovaj drugostupanjski sud razmotrio i te žalbene navode optuženika i pri tom ocijenio da je činjenično stanje, u odnosu na inkriminirane navode da je utajio porez od leasinga podmornice i da je još dužan 150.000 u tri godine, nepotpuno, a time, za sada, i pogrešno utvrđeno. Naime, iako je tijekom dokaznog postupka pročitana dokumentacija Trgovačkog suda u Zagrebu iz predmeta St-840/18 te su u pobijanoj presudi konstatirane određene okolnosti navedene u dokumentaciji iz stečajnog spisa, prvostupanjski sud na temelju tog dokaza nije izveo nikakve činjenične zaključke, pa tako ni one koje su od značaja za ovaj kazneni postupak, a odnose se na pitanje razloga zbog kojih je 2018. pokrenut stečaj nad društvom Barić Nautika d.o.o. (pod kojim društvom je, očigledno, privatni tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na Šolti), odnosno je li društvo imalo nepodmireni porezni dug ili dugovanje po nekoj drugoj osnovi. Naime, bez da je utvrdio činjenice koje proizlaze iz stečajnog spisa Trgovačkog suda u Zagrebu St-840/18, prvostupanjski je sud zaključio da optuženi FL nije dokazao istinitost inkriminiranih tvrdnji o utajenom porezu za leasing podmornice kojeg bi „pravdao u povrat poreza“ i dugu od 150.000 u tri godine, zbog čega se činjenično stanje u tom dijelu ukazuje nepotpuno, a time, za sada, i pogrešno utvrđenim.

10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski će sud ponovno provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze radi utvrđenja svih odlučnih činjenica, kako onih koji se odnose na ostvarenje objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznene odgovornosti optuženog FL, tako i okolnosti važnih za odluku o kazni. Pri tome će razmotriti da li sve tvrdnje koje je optuženi FL iznio u putem društvene mreže Facebook na portalu Arizona NEWS Šolta predstavljaju činjenične tvrdnje, da li su u pitanju činjenične tvrdnje koje mogu naškoditi časti i ugledu druge osobe, konkretno privatnog tužitelja UL, da li su te tvrdnje istinite, ako nisu, je li optuženi FL znao da su neistinite i je li bio svjestan da se radi o činjeničnim tvrdnjama kojima može naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja. Pri tome će prvostupanjski sud otkloniti nedostatke u utvrđivanju činjeničnog stanja na koje mu je ukazano ovim rješenjem i potom, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, vodeći računa o povredi na koju mu je ukazano ovim rješenjem, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će u svim njezinim dijelovima, valjano i potpuno obrazložiti.

Varaždin, 5. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic