REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-592/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene IL iz [adresa], zastupane po punomoćniku Denisu Huseinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene-protutužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate rente, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu dana 5. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene IL iz [adresa] koji glasi:

„Tužena država SFRJ-SSNO V.P. 6719 Čakovec dužna je plaćati tužitelju RL mjesečnu rentu u iznosu od 1.025,49 DEM od 6.10.1987. godine do 30.11.1989. godine, a od 1.12.1989. godine pa nadalje mjesečno od 1.228,93 DEM u dinarskoj protuvrijednosti plativo na dan isplate, prema tečaju Narodne banke Jugoslavije, uvećane za 20% eskontne stope, time da dospjele iznose dužan je platiti odjednom, a najkasnije u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 10. u mjesecu u tekućem mjesecu, te na dospjele neisplaćene iznose od dospijeća do isplate i zakonsku kamatu koju isplaćuju banke na oročena sredstva bez posebne namjene, preko godinu dana, kao i da nadoknadi parnični trošak-sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja.“,

u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice Republike Hrvatske koji glasi:

„Utvrđuje se da je prestalo pravo na mjesečnu rentu RL iz [adresa] koja je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-3606/80 od 18.3.1983.g.“,

u cijelosti kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pravni prednik tužiteljice-protutužene (dalje: tužiteljice), sada pokojni RL je podnio tužbu protiv tadašnje države SFRJ – DSNO – VP 6719 Čakovec u kojoj je naveo da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3606/80 od 18. ožujka 1983. naloženo tuženoj da mu isplaćuje mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade koju je ostvarivao na radu u Saveznoj Republici Njemačkoj, koja šteta je posljedica ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći koja se dogodila 10. listopada 1979. krivnjom vozača Vojne pošte Čakovec. Ovom tužbom traži povišenje rente zbog devalvacije tadašnje valute dinara u odnosu na iznos izgubljene zarade izražen u valuti DEM.

2. Pravna prednica tužene-protutužiteljice (dalje: tužene) Republike Hrvatske, tadašnja država SFRJ u odgovoru na tužbu je osporavala tužbeni zahtjev u cijelosti ističući prigovor presuđene stvari držeći da se ne može raditi o zahtjevu za povišenjem rente jer tužitelj traži usklađivanje iznosa između dinara i DEM, a pravomoćnom presudom mu je renta dosuđena u dinarima. Također je tvrdila da je tužitelj prestao s radom u Saveznoj Republici Njemačkoj i da se vratio u SFRJ gdje prima invalidsku mirovinu, a tijekom postupka i da je tužitelj otpušten s posla u Saveznoj Republici Njemačkoj kao tehnološki višak te da je nezaposlen pa ne trpi više gubitak zarade kao razlike između zarade koju je ostvarivao na radnom mjestu prije i nakon ozljeđivanja, zbog čega je podnio protutužbu kojom je tražio od suda sa utvrdi kako je RL prestalo pravo na mjesečnu rentu koja mu je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3606/80 od 18. ožujka 1983.

3. Tužitelj se protivio protutužbenom zahtjevu tražeći od suda da ga odbije u cijelosti kao neosnovan.

4. U tijeku postupka su donesene tri presude koje su ukinute na sudu drugog stupnja, posljednja br. Pn-1721/89 od 22. svibnja 1990. koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-8450/1990-2 od 27. studenog 1990.

5. U ponovljenom postupku rješenjem suda od 7. veljače 1992. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka jer je tužena SFRJ kao pravna osoba prestala postojati. Postupak je nastavljen po službenoj dužnosti rješenjem suda br. Pn-3706/90-49 od 19. listopada 2012. kojim je pozvana Republika Hrvatska kao pravna sljednica bivše SFRJ da preuzme postupak.

6. U nastavku postupka tužena Republika Hrvatska istaknula je prigovor mjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu pozivom na odredbu čl. 20. ZPP- a i prijedlog za svrsishodnu delegaciju u skladu sa čl. 68. st. 1. ZPP-a, o čemu je sud odlučio rješenjima br. Pn-1027/13-51 i Pn-1027/13-52 od 5. srpnja 2013. kojima je odbio prigovor mjesne nadležnosti ovoga suda, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-2204/13-2 od 18. ožujka 2014., kao i prijedlog za svrsishodnom delegacijom, protiv kojeg rješenja nije dozvoljena žalba. Osporila je i svoju pasivnu legitimaciju.

7. U ovoj fazi postupka prvenstveno je sporan prigovor promašene pasivne legitimacije tužene. Tužena ističe da tužitelj nije dokazao da je u vrijeme štetnog događaja bio državljanin bivše Socijalističke Republike Hrvatske niti da je imao prebivalište na području [adresa]. Štoviše, ističe da je nesporno da niti pok. RL kao ni tužiteljica NL u vrijeme štetnog događaja nisu bili državljani bivše Socijalističke Republike Hrvatske, već je pok. RL imao i prebivalište i trajno boravište na području [adresa], da je i sjedište poslodavca tužitelja u Njemačkoj, pa se ne može smatrati da je Republika Hrvatska od svih drugih država u najbližoj vezi s konkretnom štetom čime nije ispunjena pretpostavka iz čl. 1. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ. Stoga traži od suda da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 28.750,00 eura.

8. Tužiteljica se protivila istaknutom prigovoru navodeći da sukladno čl. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ postoji najbliža veza sa Republikom Hrvatskom s obzirom na činjenicu da su upravo sudovi u Republici Hrvatskoj pravomoćno utvrdili pravo na rentu i isplatu iste pravnom predniku tužiteljice iz istog štetnog događaja, da su šteta i štetna posljedica nastale na području Republike Hrvatske, da je kao štetnik utvrđena VP Čakovec koja je bila i ostala na teritoriju Republike Hrvatske i ostala u vlasništvu i nadležnosti Republike Hrvatske u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Republike Hrvatske čije je sjedište na teritoriju Republike Hrvatske. Pri tome se pozvala na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-504/1996 od 8. srpnja 1999. Tražila je od suda da o prigovoru promašene pasivne legitimacije odluči međupresudom, podredno da tužbeni zahtjev usvoji i obveže tuženu na naknadu parničnog troška u iznosu od 18.500,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu o ostvarenoj visini zarade tužitelja od 16. studenog 1979. do 31. prosinca 1981. (list 3 spisa), u nalaz vještaka Đure Tkalčića od 12. studenog 1982. (list 3 spisa - poleđina), u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3606/1980 od 18. ožujka 1983. (list 4-9 spisa), u presudu Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5179/1983-2 od 1. studenog 1983. (list 10-13 spisa), u presudu Vrhovnog suda Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Rev-632/1984-2 od 28. lipnja 1984. (list 14-15 spisa), u radnu potvrdu od 29. rujna 1986. (list 27-28 spisa), u novi obračun stanarine od 24. listopada 1986. (list 32 spisa), u potvrdu Zemaljske osiguravajuće ustanove Berlin od 16. siječnja 1987. (list 33 spisa), u potvrdu RSIZ-a penzijskog i invalidskog osiguranja radnika – Beograd od 15. srpnja 1987. (list 37 spisa), u odluku za odobrenje Ureda za rad II Zapadni Berlin od 9. siječnja 1990. (list 70-71 spisa), u dopise od 29. veljače 1980. i 13. ožujka 1991. (list 89-90 spisa), u potvrdu JL od 14. siječnja 1982. (list 94 spisa), u potvrdu o bolesti od 24. kolovoza 1981. (list 95 spisa), u dopis od 8. ožujka 1983. (list 96 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja pok. RL, izvršio uvid u dopis MUP-a, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Službe za državljanstvo broj: 511-01-203-66354/2-12 od 27. prosinca 2010. (list 152 spisa), u obavijest njemačkog penzijskog osiguranje od 9. kolovoza 2008. (list 163-165 spisa), u očitovanje Ministarstva uprave Republike Hrvatske, Klasa: 224-01/13-01/0020, Urbroj: 515-03-01-01/6-13-2 od 15. siječnja 2013. (list 187 spisa), u očitovanje Ministarstva pravde Republike Srbije od 21. kolovoza 2025. (list 225 i 233 spisa) te u priloženu sudsku praksu.

10. Odredbom čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ („Narodne novine“ br. 117/03. – dalje: Zakon o odgovornosti RH) propisano je da Republika Hrvatska kao jedna od pravnih sljednica bivše SFRJ odgovara za one štete nastale u bivšoj SFRJ za koje je po tada važećim propisima odgovarala bivša SFRJ, ako se razboritim i pravičnim prosuđivanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, posebice državljanstva, prebivališta, trajnog boravišta, odnosno sjedišta oštećenika i štetnika, mjesta štetne radnje i nastalih štetnih posljedica, načina uzrokovanja štete i drugih okolnosti odmjerenih u njihovoj ukupnosti može zaključiti da je Republika Hrvatska, od svih drugih država – pravnih sljednica bivše SFRJ, u najbližoj vezi sa konkretnom štetom. Pri tome se smatra da postoji najbliža veza sa konkretnom štetom ako je oštećenik u vrijeme štetnog događaja bio državljanin bivše Socijalističke Republike Hrvatske, odnosno pravna osoba s registriranim sjedištem na njezinom teritoriju, a šteta je počinjena na državnom teritoriju Republike Hrvatske. U čl. 2. istog Zakona propisano je da državljani drugih država sljednica bivše SFRJ i pravne osobe sa sjedištem na području drugih država sljednica bivše SFRJ imaju pravo na naknadu štete pod pretpostavkama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona i uz uvjet uzajamnosti.

11. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3606/1980 od 18. ožujka 1983. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5179/1983-2 od 1. studenog 1983. proizlazi da je pok. RL **.**.1979. kao vozač osobnog vozila doživio prometnu nezgodu na cesti Zagreb

– Varaždin, koju je nezgodu skrivio vojnik VP Čakovec kao vozač vojnog teretnog vozila. Navedenom presudom mu je, između ostalog, dosuđena i šteta u vidu rente za izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti daljnjeg rada na poslovima soboslikara i ličioca te zapošljavanja na manje plaćenom radnom mjestu čistača u Republici Njemačkoj gdje je živio i radio.

12. Uvidom u radnu potvrdu trgovačkog društva Brandex iz [adresa] od 29. rujna 1986. proizlazi da je sada pok. RL od 17. svibnja 1985. bio kod njih zaposlen kao pomoćnik.

13. Uvidom u novi obračun stanarine Berlinske stanarske i poslovne kuće GmbH od 24. listopada 1986. proizlazi da je pok. RL i dalje boravio u [adresa], dok iz potvrde Zemaljske osiguravajuće ustanove Berlin od 16. siječnja 1987. proizlazi da pok. RL boravi u [adresa] na adresi [adresa]. 5.

14. Uvidom u odluku za odobrenje Ureda za rad II Zapadni Berlin od 9. siječnja 1990. utvrđeno je da je pok. RL s boravištem u [adresa] pl. 2, u periodu od 1. prosinca 1989. do 30. studenog 1990. u Republici Njemačkoj primao naknadu zbog nezaposlenosti.

15. Uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3606/80, posebno medicinsku dokumentaciju te nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke dr. Jakše Roje i dr. SL, utvrđeno je da se pok. RL liječio zbog posljedica predmetno štetnog događaja u Republici Njemačkoj.

16. Tužitelj, sada pok. RL u svom iskazu kojeg je dao na ročištu pred ovim sudom 3. listopada 1989. iskazao je da živi u [adresa], da se nalazi prijavljen na njemačkom zavodu za zapošljavanje od kojeg prima naknadu zbog nezaposlenosti.

17. Iz sadržaja dopisa MUP-a, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, Službe za državljanstvo broj: 511-01- 203-66354/2-12 od 27. prosinca 2010. proizlazi da je stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom (prema krvnom srodstvu i državljanstvu roditelja) u nadležnosti ureda državne uprave, dok je Ministarstvo unutarnjih poslova nadležno za stjecanje hrvatskog državljanstva naturalizacijom po različitim osnovama te da su uvidom u evidencije zaprimljenih zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva naturalizacijom utvrdili da osoba s imenom RL nikada nije podnosila zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva.

18. Uvidom u očitovanje Ministarstva uprave Republike Hrvatske, Klasa: 224- 01/13-01/0020, Urbroj: 515-03-01-01/6-13-2 od 15. siječnja 2013. u pogledu zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu za dostavom uvjerenja od državljanstvu pok. RL na dan 10. listopada 1979. utvrđeno je da nisu mogli udovoljiti zahtjevu jer pok. RL nije upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske.

19. Uvidom u izvod iz matične knjige umrlih Republike Srbije, općina Varvarin, matično područje Bačina te u rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Kruševcu, Stalna služba u Varvarinu 1-4 O. br. 2400/2022 od 7. listopada 2022. utvrđeno je da je pok. RL bio državljanin Republike Srbije sa posljednjim mjestom prebivališta u [adresa], Republika Srbija.

20. S obzirom na odredbu čl. 2. Zakona o odgovornosti RH kojim je propisano da državljani drugih država sljednica bivše SFRJ i pravne osobe sa sjedištem na području drugih država sljednica bivše SFRJ imaju pravo na naknadu štete pod pretpostavkama iz članka 1. stavka 1. tog Zakona i uz uvjet uzajamnosti, u smislu odredbi čl. 8. st. 3. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17. i 67/23.) od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske zatražena je obavijest o sadržaju prava Republike Srbije koje regulira pitanje uzajamnosti u smislu je li propisima Republike Srbije priznato državljanima Republike Hrvatske pravo na naknadu štete za koju je prema propisima važećim u bivšoj SFRJ odgovarala bivša SFRJ i pod kojim uvjetima.

21. Uvidom u presliku note Ministarstva pravde Republike Srbije broj: 764-00- 22/2025-07 od 21. kolovoza 2025. utvrđeno je da u pogledu pravnog sljedništva bivše SFRJ u vezi sa naknadom štete u Republici Srbiji nije donesen poseban propis kojim bi se navedena materija posebno uređivala imajući u vidu neposrednu primjenu Sporazuma o pitanjima sukcesije. Ministarstvo pravde Republike Srbije napominje da je Savezna Republika Jugoslavija zauzimala stajalište međunarodno pravnog kontinuiteta s bivšom SFRJ te da su praksa njezinih tijela, kao i praksa republika članica bile u skladu sa navedenim stajalištem. S obzirom na to da u Republici Srbiji trenutno ne postoji poseban propis kojim bi se navedeno pitanje uređivalo, zamolili su da im dostavimo konkretan zahtjev na temelju kojeg postupamo u ovom predmetu kako bi mogli proslijediti odgovarajući odgovor te ukazati na praksu nadležnih tijela Republike Srbije.

22. Na temelju svih iznesenih dokaza, razboritom i pravičnom ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, a osobito činjenice da pok. RL, nad dan štetnog događaja nije bio državljanin Republike Hrvatske niti je državljanstvo Republike Hrvatske stekao naknadno; da se u trenutku štetnog događaja nalazio na privremenom radu u Republici Njemačkoj gdje je imao i boravište; da se od posljedica štetnoga događaja liječio u Republici Njemačkoj; da je sve do prosinca 1989. bio zaposlen u Republici Njemačkoj, a od 1. prosinca 1989. do 30. studenog 1990. u Republici Njemačkoj primao naknadu zbog nezaposlenosti; da je imao prijavljeno trajno prebivalište u [adresa] čiji je bio državljanin; da je mjesto nastanka štetnog događaja bilo na području Republike Hrvatske, dok je štetna posljedica u vidu štete zbog izgubljene zarade nastala na području Republike Njemačke, a promijenjene okolnosti na koje upire tužitelj u tužbi koje su nastupile nakon povratka pok. RL u [adresa], u mjestu njegovog prebivališta u [adresa], sud zaključuje da se Republika Hrvatska u kojoj se nalazi samo mjesto štetnog događaja, od svih drugih država – pravnih sljednica bivše SFRJ, ne nalazi u najbližoj vezi s konkretnom štetom.

23. Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da nije ispunjen uvjet propisan u čl. 1. st. 1. Zakona o odgovornosti RH zbog čega je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da od Ministarstva pravde Republike Srbije zatraži dodatno očitovanje u vezi pitanja postojanja faktične uzajamnosti kao nesvrsishodan.

24. Uslijed osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti, a posljedično i protutužbeni zahtjev tužene kojoj u ovom slučaju nedostaje aktivna legitimacija za podnošenje tog zahtjeva.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 5. lipnja 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno Županijskom sudu u Zagrebu.

DNA:

- pun. tužiteljice

- OGDO u Zagrebu