REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-490/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sucu mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Klafuriću, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv 1. tuženice ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika FS, [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Korneliji Đuratović odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Psp-6/2025-18 od 23. travnja 2026., dana 5. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Psp-6/2025-18 od 23. travnja 2026. u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu dvorišta, koje dvorište se nalazi kao sastavni dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su tuženici dana 31. srpnja 2025. na navedenom dvorištu uklonili sve biljke (lovor, aronija, crni ribiz i razno cvijeće) koje su se nalazile uz betonski zidić sa žičanom ogradom, koja ograda se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, odnosno na način da su tuženici uklonili cijeli zeleni pojas u duljini od oko 9,74 metara i širine 1,30 metara uz navedenu međašnu ogradu, a također da su uklonili i svo ukrasno kamenje koje se nalazilo između biljaka, da su uklonili i svu zemlju u kojoj su biljke bile zasađene; a također na način da su 2. kolovoza 2025. tuženici navezli pijesak kojeg su stavili u prostor gdje su se ranije nalazile biljke i ukrasno kamenje, a kojeg dana su stavili i rubnik kao graničnik do kuda su namjeravali izvesti betoniranje dvorišta; i na nač in da su betonirali naprijed navedeni dio dvorišta dana 6. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da će ukloniti betonski dio dvorišta u duljini od oko 9,74 m i širine 1,30 m, a koji dio dvorišta se nalazi uz betonski zidić sa žičanom ogradom, a koja ograda se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, te da će ponovo zasaditi sve biljke koje su ranije bile zasađene na tom dijelu dvorišta, i vratiti uklonjeno ukrasno kamenje, te predati taj dio dvorišta u posjed tužiteljima, te se zabranjuje tuženicima svako takvo ili slično smetanje posjeda dvorišta tužitelja.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zaprečivanje novčanom kaznom tuženicima u slučaju ponovnog smetanja posjeda.

IV. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 821,98 eura sa zateznom kamatom od 23. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Smatraju da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka budući se presuda ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te zato što nema uopće razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te zbog toga što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih sadržaja tih zapisnika. To stoga što iz sadržaja iskaza 1. tužene proizlazi da je ona koristila taj dio predmetne nekretnine jer je s te strane ulazila u auto, vozila 1.tužene se ne mogu drugačije parkirati nego na način da se taj dio koristi za ulazak., a također, da je ista iskazala da je i ona obrezivala lovor jer joj je smetao prilikom ulaska u vozilo, a i ostale biljke cijelom dužinom vozila kada god bi više obrasle. Također da je sud pogrešno utvrdio da 1. tužena nije bila u suposjedu navedenog dijela nekretnine. Pri tome se poziva na odredbu članka 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), odredbu članka 24. stavka 2. ZV-a, navodeći da s obzirom da su tužitelji i 1. tužena suposjednici predmetnog dijela nekretnine u konkretnoj stvari tužitelji bili dužni dokazati da je 1. tužena tužitelje u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda ili im bitno ograničila njihov suposjed, što nije.

2.2. Tvrdnji su da sud ne navodi niti obrazlaže iz kojeg razloga nisu bitne okolnosti koje tuženi ističu još u odgovoru na tužbu, a to je da između stranaka postoji spor o njihovom pravnom odnosu jer tužena, po dostavljenom etažnom elaboratu, ima postavljena parkirna mjesta koja ne može koristiti budući su tužitelji na njenom dijelu posadili bilje.

2.3. U odnosu na 2. tuženog, ističe se da je isti samo postupao po nalogu 1.tužene te niti nije znao čiji dio dvorišta se betonira, odnosno smatrao je da je taj navedeni dio parkirno mjesto 1. tužene prema etažnom elaboratu, te u odnosu na 2. tuženog izostaje voljan element da nekoga smeta u posjedu i sud pogrešno zaključuje da ga je 2. tuženik imao, a on nije znao da smeta tuđi posjed, jer mu je 1. tužena rekla da je taj dio njeno parkirno mjesto. Tvrdnji su da sud pogrešno zaključuje da je 2. tuženik imao voljni element smetati drugoga stoga što on uopće nije bio upoznat da bi smetao nekoga u njegovom posjedu, te da je netočno da je 2. tuženik čupao biljke budući navedenog dana uopće nije bio na adresi predmetne nekretnine te nitko osim ove svjedokinje to ne navodi.

2.4. Predlažu usvojiti žalbu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno postupanje, sve uz naknadu troška parničnog postupka tuženima. Traže troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojem su tuženici samovlasno uklonili sve biljke i ukrasno kamenje koje su se nalazile uz betonski zidić sa žičanom ogradom, koja ograda se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, te navezli pijesak kojeg su stavili u prostor gdje su se biljke nalazile i ukrasno kamenje i izveli betoniranje tog dijela dvorišta.

6. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da se u dvorištu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa lijeve strane dvorišta, širine 1,30 m i sveukupne dužine 30 m, nalazi zelena površina koja je u dijelu dužine od 9,74 m pokrivena betonom, dok se u preostalom dijelu i dalje nalazi zelena površina na kojoj su posađene biljke ,

- da je jedan dio zelene površine betoniran,

- da su tužitelji posljednji, faktični i mirni posjednici spornog dijela zelene površine na dvorištu, koji se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, u duljini od oko 9,74 metara i širine 1,30 metara uz međašnu ogradu, te da su tuženici samovlasno smetali tužitelje u njihovom posljednjem i mirnom posjedu, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan,

- da između suvlasnika stambene zgrade postoji interni dogovor o korištenju zelenih površina oko zgrade, i to od same kupnje predmetne nekretnine, na način da je svaki suvlasnik prilikom kupnje stana dobio određeni dio zelene površine koji je nakon kupnje nastavio obrađivati jer su tako međusobno bili podijeljeni i prijašnji vlasnici,

- da 1. tuženica obrađuje i koristi zelenu površinu koja se nalazi ispred njezinog stana, drugi dio te iste zelene površine koriste i uređuju tužitelji, dok suvlasnici na zadnjem katu koriste i obrađuju zelenu površinu koja se nalazi ispred njihovog ulaza u stan,

-da početku kada je 1. tuženica postala vlasnica predmetne nekretnine (stana) znala je sa tužiteljima zajednički brinuti o zelenoj površini u cijeloj svojoj dužini, koja se nalazi na istočnoj strani dvorišta, međutim iz samog iskaza 1. tuženice proizlazi da od 2023. uopće ne uređuje i ne koristi dio zelene površine koji je sada izbetoniran jer nije mogla postići dogovor sa tužiteljima u pogledu vrste biljaka i cvijeća koji bi se zasadio u tom dijelu zelene površine,

- da je 1. tuženica odlučila samovlasno ukloniti biljke i cvijeće koje je bilo zasađeno na spornom dijelu budući je smatrala da navedeni dio zelene površine nije predviđen etažnim elaboratom, a ujedno su joj biljke smetale zbog parkiranja njezinog automobila i izlaska iz istog,

- da je sama 1. tuženica iskazala da su biljke i cvijeće koje je iščupala na dijelu zelene površine, a koji dio je izbetonirala sa 2. tuženikom odnijela na reciklažno dvorište jer nisu bile njezine, dok su ukrasno kamenje stavili u vreće i ostavili kod kanalica na dvorištu,

- da su posjednici spornog dijela zelene površine bili tužitelji, te da na to ukazuje i to da je 1. tuženica opomenula majku 2. tužiteljice da ne uređuje ružu jer se ista nalazi na njezinom dijelu zelene površine koji koristi i obrađuje, što ukazuje da između suvlasnika postoji dogovor oko korištenja zelenih površina na dvorištu.

- da su tužitelji jedini na tom dijelu nekretnine obavljali posjedovne čine u vidu sadnje biljaka i održavanja biljaka na koji način su jasno manifestirali svoju volju da nekretninu posjeduju, što je uostalom poznato i susjedima nekretnine koji su o tome iskazivali tijekom postupka označivši tužitelje kao osobe koji taj dio nekretnine posjeduju i obrađuju

7. Analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno, svih zajedno kao i analizom rezultata cjelokupnog postupka prvostupanjski sud je stajališta da su tužitelji nedvojbeno dokazali da su posljednji mirni posjednici iste, dok 1. tuženica, s druge strane, nije dokazala da je bila suposjednik spornog dijela dvorišta, budući da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da među suvlasnicima predmetne nekretnine postoji interni dogovor tko koristi i održava koji dio zelenog pojasa na dvorištu nekretnine , te da proizlazi da je jedini čin kojim je 1. tuženica iskazala namjeru posjedovanja prijepora postavljanjem betona na predmetnom dijelu nekretnine dok se spornim pitanjima je li zeleni pojas na tom spornom dijelu predviđen etažnim elaboratom, nije relevantno za donošenje odluke u predmetnoj parnici. Isto tako da kako 1. tuženica nije dokazala da je bila suposjednik predmetnog dijela nekretnine , prvostupanjski sud ocjenjuju neosnovanim prigovor 1. tuženice kojim upire na sadržaj članka 24. stavak 2. ZVDSP koji propisuje da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu, s obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari nedvojbenim utvrđeno da su posljednji mirni i faktični posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, bili isključivo tužitelji.

8. Navodi da, prema mišljenju suda, smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičkoj vlasti u smislu članka 20. stavak 2. ZVDSP-a i članka 22. stavak 2. ZVDSP-a ističući da za počinjenje smetanja posjeda nije odlučno je li osoba koja je takvu radnju vrši namjeravala tom svojom radnjom zadrijeti u tuđi posjed ili nije; dostatno je znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed navodi da je namjera smetanja kao pretpostavka za ostvarenje prava na posjedovnu zaštitu pogrešna , pa istaknuti prigovor 2. tuženika glede pomanjkanja animusa turbandi nije osnovan.

8.1. Stajališta je da izvedeni dokazi u svojoj ukupnosti jasno i nedvosmisleno ukazuju na utvrđenje prema kojemu su tužitelji posljednji, faktični i mirni posjednici spornog dijela zelene površine na dvorištu, koji se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, u duljini od oko 9,74 metara i širine 1,30 metara uz međašnu ogradu, te da su tuženici samovlasno smetali tužitelje u njihovom posljednjem i mirnom posjedu, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, slijedom čega je odluč io kao u točki I. i II. izreke rješenja.

9. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Neosnovano tuženici u žalbi ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući je rješenje jasno i razumljivo, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

11. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženici. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne ističu određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

11.1. Žalitelji u žalbi analizirajući na svoj način daju svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

12. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva, odnosno drugih stvarnih prava (s tim da prvotuženik nije niti stekao stvarno pravo na nekretnini). Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti (čl. 20. st. 2. ZV) bez obzira da li je kod onoga koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi).

12. Stoga, imajući u vidu navedeno, u situaciji kao što je predmetna, kada nije sporan posjed tužitelja i čin smetanja posjeda kao ni sadržaj počinjene radnje, tužitelju pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu (točke I. i II.), budući je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dajući za svoju odluku valjane razloge, dajući pravilne odgovore i o prijeporu suposjeda kao i volje za izvršenje čina smetanja, a pravilna je i odluka o troškovima postupka koji su po ocjeni ovog suda pravilno odmjereni kako po osnovi tako i visini (točka IV. Izreke).

13. U nepobijanom dijelu (točka III.) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno. 14. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 5. lipnja 2026.

Sudac

mr. sc. Zlatko Pirc