Povrv-1210/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo VUKADIN I PARTNERI j.t.d., OIB 23750865878, Zagreb, Ulica Biskupa Galjufa 7A, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Ležaić, odvjetnik iz Zagreba, Savska 56a, protiv tuženika ALMA d.d., OIB 43271569533, Pupnat, Pupnat bb, kojeg zastupa punomoćnik Darko Markušić, odvjetnik iz Zagreba, Tituša Brezovačkog 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026., u prisutnosti zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 5. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, Vukovarska 22, poslovni broj Ovrv-365/2025 od 12. ožujka 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 10.080,37 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 995,42 eura od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 9.084,95 eura od 21. siječnja 2025. do isplate,

i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 744,83 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2025. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.625,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, Vukovarska 22, poslovni broj Ovrv-365/2025 od 12. ožujka 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.106,10 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2025. do isplate i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 21. siječnja 2025. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tražbine u iznosu od 14.186,47 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da nema nepodmirenih dugovanja prema tužitelju. U tijeku postupka navodi da je po računu Pos1/1/1 platio tužitelju 3.566,93 eura, i to za pristup na ročište 4. ožujka 2020. u predmetu P-153/18, za sastav brisovne tužbe u predmetu P-21/20 i za sastav prijedloga za zabilježbu brisovne tužbe. U odnosu na račun broj 7/pos1/1 navodi da su njime pod rednim brojem 1, 8 i 11 obračunate usluge koje su već ranije naplaćene po računu 11/pos1 te su u računu 7/pos1/1 za iste radnje iskazani viši iznosi od iznosa iskazanih u računu 11/pos1/1. Ističe prigovor zastare. Navodi da je zadnja radnja poduzeta 16. prosinca 2021., a ovaj postupak je pokrenut 21. siječnja 2025. pa je protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je tijekom poslovnog odnosa stranaka postojala ustaljena praksa prema kojoj tužitelj nikada nije izvršavao radnje bez prethodno izvršene uplate od strane tuženika. Prije svakog odlaska na sud tuženik bi zaprimio e-mail obavijest s jasnim zahtjevom za plaćanje unaprijed i napomenu da bez prethodne uplate neće doći do zastupanja. Tuženik nije obaviješten o radnjama koje je tužitelj poduzeo i za koje traži naplatu u ovom postupku, niti je tuženik poduzimanje tih radnji unaprijed odobrio.

3. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je tuženik platio tražbinu za radnje u računu 7/pos1/1 pod rednim brojem 1, 8 i 11 u iznosu od 4.106,10 eura s uključenim PDV-om i u tom dijelu je povukao tužbu. Navodi da su stranke od 2018. do 2022. godine imale poslovni odnos u kojem je tužitelj obavljao odvjetničke usluge za tuženika i zastupao da u nizu postupaka. Navodi da je tuženik putem e -maila od 16. prosinca 2021. tražio da tužitelj povuče u ime tuženika sve žalbe koje je imao u predmetima protiv Slatinske banke. Nakon toga tužitelj je povukao žalbe i tuženik je dobio e -mail od 16. prosinca 2021. s cjelokupnim pregledom troškova zastupanja. Potom je sin direktora tuženika JK preuzeo cjelokupnu dokumentaciju i tom prilikom rekao zastupniku tužitelja da će sve biti plaćeno kada završi turistička sezona 2022. godine. Tuženik je tek 23. siječnja 2021. odbio plaćanje. Navodi da je prije toga tuženik u e - mailu od 20. prosinca 2021. izričito potvrdio nespornost potraživanja.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 8-10 spisa), isprave iz Trgovačkog suda u Bjelovaru spisa P-152/18 (list 35-39, 70-71 spisa), isprave iz spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20 (list 40-69 spisa), karticu partnera (list 97 spisa), izvadak po računu (list 98-99 spisa), e-mail korespondenciju (list 116, 154-159 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 122-126 spisa), izvadak po računu (list 149 spisa), ispis udaljenosti Hrvatskog autokluba (list 150-153 spisa), potvrdu Porezne uprave (list 177 spisa), dopis Hrvatskih autocesta d.o.o. (list 179-180 spisa), dopis Porezne uprave (list 181 spisa), dopis Ministarstva gospodarstva (list 182 spisa), izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru P-153/18 i spis Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20.

5. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužitelj je u podnesku od 13. veljače 2026. djelomično povukao tužbu za iznos od 4.106,10 eura sa zateznim kamatama, a tuženik je bio suglasan s djelomičnim povlačenjem tužbe pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 10.080,37 eura po osnovi naknade za zastupanje tuženika u parničnim postupcima.

8. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku račune broj 7/pos1/1 od 10. siječnja 2025. i 47/pos1/1 od 30. lipnja 2020., koji su predmet ovog postupka.

9. Računom broj 47/pos1/1 tužitelj je pozvao tuženika platiti iznos od 995,42 eura za zastupanje na ročištu pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku P -21/20 od 20. srpnja 2020.

10. Računom broj 7/pos1/1 tužitelj je pozvao tuženika platiti naknadu za sljedeće radnje koje su predmet ovog postupka (stavke 2 do 7, 9 do 10 i 12 do 14 tog računa):

- zastupanje na ročištu od 20. srpnja 2020. u pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku u predmetu P-21/20 – 1.459,95 eura, uvećano za PDV,

- troškovi puta Zagreb – Dubrovnik za ročište od 20. srpnja 2020., 0,36 eura po prijeđenom kilometru – 225,76 eura,

- troškovi puta Dubrovnik – Zagreb za ročište od 20. srpnja 2020., 0,36 eura po prijeđenom kilometru – 225,76 eura,

- troškovi cestarine Zagreb – Dubrovnik – Zagreb za ročište od 20. srpnja 2020. – 61,05 eura,

- troškovi noćenja u hotelu Villa Paradiso 20. srpnja 2020. – 46,12 eura,

- sastav žalbe na presudu od 20. studenog 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20 – 1.824,94 eura, uvećano za PDV,

- sastav podneska od 16. prosinca 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20 – 100,00 eura, uvećano za PDV,

- sastav podneska od 10. veljače 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru P - 153/18 – 1.459,95 eura, uvećano za PDV,

- troškovi puta Zagreb – Bjelovar za ročište od 4. ožujka 2020., 0,36 eura po prijeđenom kilometru – 30,46 eura,

- troškovi puta Bjelovar – Zagreb za ročište od 4. ožujka 2020., 0,36 eura po prijeđenom kilometru – 30,46 eura,

- sastav žalbe na presudu od 29. lipnja 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru P-153/18 – 1.824,94 eura, uvećano za PDV.

11. Iz isprava u spisu Trgovačkog suda u Bjelovaru P-153/18 (list 35-39, 70-71 spisa) i uvidom u spis P-153/18 utvrđeno je da je tužitelj u zastupanju tuženika sastavio podnesak od 10. veljače 2020. i žalbu protiv presude od 29. lipnja 2020. te zastupao tuženika na ročištu od 4. ožujka 2020. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.100.000,00 kn. Podnesak od 10. veljače 2020. predstavlja podnesak iz Tbr. 8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) pa nagrada tužitelja iznosi 1100 bodova, što iznosi 11.000,00 kn prema Tbr. 50 Tarife, odnosno sada 1.459,95 eura, što uvećano za PDV prema Tbr. 42. Tarife iznosi 1.824,94 eura. Za sastav žalbe protiv presude tužitelju pripada nagrada od 1375 bodova prema Tbr. 10. t. 1. Tarife, što iznosi 13.750,00 kn, odnosno sada 1.824,94 eura, što uvećano za PDV prema Tbr. 42. Tarife iznosi 2.281,17 eura. Tužitelj ima sjedište u [adresa], a ročište od 4. ožujka 2020. je održano u Bjelovaru pa tužitelju pripada naknada troškova prijevoza sukladno Tbr. 46. st. 3. Tarife u iznosu od 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prijeđeni kilometar. Iz ispisa udaljenosti Hrvatskog autokluba proizlazi da je tužitelj za dolazak na ročište prešao 85 km u svakom smjeru. Iz dopisa Ministarstva gospodarstva proizlazi da je cijena bezolovnog benzina oktana 100 na dan 4. ožujka 2020. iznosila 1,33 eura s uključenim PDV-om. 30% od te cijene je 0,39 eura, što za 85 km iznosi 33,15 eura, dakle i više od onoga što je tužitelj obračunao u računu (30,46 eura prema cijeni od 0,36 eura po kilometru).

12. Iz spisa Trgovačkog suda u Bjelovaru P-153/18 proizlazi da je ovaj predmet pravomoćno okončan 3. studenog 2021. kada je prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Ta presuda je postala ovršna 23. prosinca 2021. Na listu 112 spisa P- 153/18 nalazi se potvrda pravomoćnosti/ovršnosti u kojoj su navedeni datumi pravomoćnosti i ovršnosti presude.

13. Iz isprava u spisu Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20 (list 40-69 spisa) i uvidom u spis P-21/20 utvrđeno je da je tužitelj poduzeo sve radnje navedene u računima 7/pos1/1 i 47/pos1/1. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.100.000,00 kn.

14. Prvenstveno valja istaknuti da je računom broj 47/pos1/1 obračunata nagrada za zastupanje na ročištu u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku P -21/20 od 20. srpnja 2020. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife te je računom broj 7/pos1/1 pod stavkom 2 tog računa također obračunata nagrada za zastupanje na ročištu u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20 od 20. srpnja 2020. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife. Dakle, tužitelj je u oba utužena računa obračunao nagradu za istu radnju, zastupanje na ročištu od 20. srpnja 2020. Tužitelj nema pravo dvostruko naplaćivati nagradu za istu radnju pa je u svakom slučaju neosnovan zahtjev za isplatu iznosa od 995,42 eura koliko potražuje za ovu radnju prema računu broj 47/pos1/1.

15. Za zastupanje na ročištu od 20. srpnja 2020. tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 1100 bodova, što iznosi 11.000,00 kn prema Tbr. 50. Tarife, odnosno sada 1,459,95 eura (koliko je i obračunao računom broj 7/pos1/1), što uvećano za PDV prema Tbr. 42. Tarife iznosi 1.824,94 eura. Tužitelj ima sjedište u [adresa], a ročište od 20. srpnja 2020. je održano u Dubrovniku pa tužitelju pripada naknada troškova prijevoza sukladno Tbr. 46. st. 3. Tarife u iznosu od 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prijeđeni kilometar. Iz ispisa udaljenosti Hrvatskog autokluba proizlazi da je tužitelj za dolazak na ročište prešao 605 km u svakom smjeru. Iz dopisa Ministarstva gospodarstva proizlazi da je cijena bezolovnog benzina oktana 100 na dan 20. srpnja 2020. iznosila 1,28 eura s uključenim PDV -om. 30% od te cijene je 0,38 eura, što za 605 km iznosi 229,90 eura, dakle i više od onoga što je tužitelj obračunao u računu (225,76 eura). Općepoznato je da od Zagreba do Dubrovnika postoji autocesta pa je tužitelju nastao i trošak cestarine za koji mu pripada naknada prema Tbr. 44. t. 1. Tarife. Iz dopisa Hrvatskih autocesta d.o.o. proizlazi da je cijena cestarina u jednom smjeru od Zagreba do Čarapina (izlaz za Dubrovnik) za osobna vozila na dan 20. srpnja 2020. iznosila 257,00 kn u jednom smjeru , što sada iznosi 34,11 eura u jednom smjeru, odnosno 68,22 eura u oba smjera. To je i više od onoga što je tužitelj obračunao u računu (61,05 eura). S obzirom na udaljenost Zagreb

– Dubrovnik tužitelj je morao i prenoćiti te mu pripada naknada troškova smještaja prema Tbr. 44. t .1. Tarife. Iz izvatka po računu Zagrebačke banke d.d. proizlazi da je tužitelj platio iznos od 347,50 kn za smještaj u hotelu Villa Paradiso 20. srpnja 2020., što sada iznosi 46,12 eura. Za sastav žalbe protiv presude od 20. studenog 2020. tužitelju pripada nagrada od 1375 bodova prema Tbr. 10. t. 1. Tarife, što iznosi 13.750,00 kn prema Tbr. 50. Tarife, odnosno sada 1.824,94 eura, što uvećano za PDV prema Tbr. 42. Tarife iznosi 2.281,17 eura. Podnesak od 16. prosinca 2021. je podnesak kojim tužitelj povlači žalbu protiv presude pa se radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 3. Tarife za koji tužitelju pripada nagrada u iznosu od 50 bodova, što iznosi 500,00 kn prema Tbr. 50. Tarife, što uvećano za PDV prema Tbr. 42. Tarife iznosi 625,00 kn, odnosno sada 82,95 eura.

16. Iz spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku P-21/20 proizlazi da je ovaj predmet pravomoćno okončan 5. siječnja 2022. kada je prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Na listu 167 spisa P-21/20 nalazi se potvrda pravomoćnosti/ovršnosti u kojoj je naveden datum pravomoćnosti presude.

17. Slijedom navedenog, potraživanje tužitelja po osnovi zastupanja pred

Trgovačkim sudom u Bjelovaru P-153/18 iznosi:

- za sastav podneska od 10. veljače 2020. – 1.824,94 eura,

- za sastav žalbe protiv presude od 29. lipnja 2020. – 2.281,17 eura,

- troškovi puta od Zagreba do Bjelovara za ročište od 4. ožujka 2020. – 30,46 eura,

- troškovi puta od Bjelovara do Zagreba za ročište od 4. ožujka 2020. – 30,46 eura.

18. Ukupno, za zastupanje pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru u predmetu P- 153/18 to iznosi 4.167,03 eura.

19. Potraživanje tužitelja po osnovi zastupanja pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku P-21/20 iznosi:

- za zastupanje na ročištu od 20. srpnja 2020. – 1.824,94 eura,

- troškovi puta od Zagreba do Dubrovnika za ročište od 20. srpnja 2020. – 225,76 eura,

- troškovi puta od Dubrovnika do Zagreba za ročište od 20. srpnja 2020. – 225,76 eura,

- troškovi cestarine Zagreb – Dubrovnik za ročište od 20. srpnja 2020. – 61,05 eura,

- troškovi smještaja u hotelu Villa Paradiso za ročište od 20. srpnja 2020. – 46,12 eura,

- za sastav žalbe protiv presude od 20. studenog 2020. – 2.281,17 eura,

- za sastav podneska od 16. prosinca 2021. – 82,95 eura.

20. Ukupno, za zastupanje pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku u predmetu P-21/20 to iznosi 4.747,75 eura.

21. Sveukupno, za zastupanje u oba predmeta potraživanje tužitelja iznosi 8.914,78 eura (4.167,03 eura + 4.747,75 eura).

22. Međutim, osnovan je tuženikov prigovor zastare.

23. Tužitelj i tuženik su trgovačka društva, tužitelj je javno trgovačko društvo, a tuženik je društvo s ograničenom odgovornošću. Prema odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 – dalje: Zakon o odvjetništvu) na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima, osim ako ovim Zakonom nije što drugačije uređeno. Prema odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 – dalje: ZTD) trgovačka društva jesu javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje

24. Tužitelj nije fizička osoba odvjetnik, već je tužitelj trgovačko društvo. Prema tome, ugovorni odnos između tužitelja i tuženika je ugovorni odnos između dva trgovačka društva, a ne odnos između odvjetnika fizičke osobe i trgovačkog društva.

25. Odredbom čl. 3. st. 6. ZTD-a propisano je da je trgovačko društvo trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

26. Sukladno navedenoj odredbi, tužitelj kao trgovačko društvo je trgovac neovisno o tome je li pružanje pravne pomoći gospodarska djelatnost ili ne. Sva trgovačka društva su po samom zakonu trgovci bez obzira na to obavljaju li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.

27. Odredbom čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08. 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da su trgovački ugovori, prema ovom Zakonu, ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

28. Tužitelj i tuženik su trgovci, a nesporno je da pružanje prave pomoći čini predmet poslovanja tužitelja. Stoga, ugovor o zastupanju sklopljen između njih je trgovački ugovor sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZOO-a. Na temelju tog ugovora tužitelj pruža uslugu tuženiku – uslugu zastupanja u parničnim postupcima. Prema tome, radi se o trgovačkom ugovoru o prometu roba i usluga.

29. Odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

30. Odredbom čl. 228. st. 2. ZOO-a propisano je da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

31. Sukladno navedenoj odredbi tužiteljevo potraživanje zastarijeva u roku od tri godine (takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt - 312/2017 od 9. srpnja 2019.).

32. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Prema odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu odvjetnik izdaje račun stranci nakon izvršene usluge.

33. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

34. Tužitelj je ovlašten zahtijevati plaćanje naknade za svaku radnju nakon njezinog poduzimanja. Zakonom o odvjetništvu, a niti drugim zakonom nije propisan neki drugi rok u kojem bi odvjetnik mogao tražiti plaćanje naknade za poduzetu radnju u zastupanju. Niti jedna stranka u postupku niti ne tvrdi u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi bi stranke na neki drugi način ugovorile rok plaćanja naknade za poduzete radnje, primjerice na način da se naknada plaća nakon okončanja postupka. Sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastarijevanje tužiteljeve tražbine počinje teći za svaku poduzetu radnju od dana kada su te radnje poduzete jer zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljanje odvjetničkih usluga nešto drugo propisano, a niti su stranke ugovorile neki drugi rok.

35. Posljednju radnju tužitelj je poduzeo 16. prosinca 2021. Prijedlog za ovrhu podnesen je 21. siječnja 2025. Stoga, trogodišnji zastarni rok istekao je prije pokretanja ovog postupka pa je nastupila zastara cjelokupne tužiteljeve tražbine.

36. Valja istaknuti da čak i u slučaju kada bi se početak zastarijevanja računao od okončanja postupka, i dalje bi nastupila zastara cjelokupne tužiteljeve tražbine. Kako je već obrazloženo, predmet pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru P-153/18 pravomoćno je okončan 3. studenog 2021., a presuda u tom predmetu postala je ovršna 23. prosinca 2021. Predmet pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku P -21/20 pravomoćno je okončan 5. siječnja 2022. Dakle, čak i računajući od okončanja postupka i dalje je istekao trogodišnji zastarni rok prije podnošenja prijedloga za ovrhu koji je podnesen 21. siječnja 2025.

37. Tužitelj navodi da je nakon što je tužitelj povukao žalbu u predmetu P-21/20 što je bila zadnja radnja koju je poduzeo u zastupanju, zastupnik tuženika ŽK poslao sina JK da preuzme dokumentaciju koju je i preuzeo 20. prosinca 2021. Navodi da mu je prilikom preuzimanja dokumentacije JK rekao „nema problema GK, kada završi turistička sezona 2022. godine sve će biti plaćeno“.

38. Iz e-maila od 20. prosinca 2021. proizlazi da je ŽK poslao e -mail tužitelju u kojem je naveo: „ GK, dobar dan. Danas dolazi moj sin iz Zagreba. Ima sve što ste mu vi dali u vezi računa. Ja ću to sve pažljivo proučiti i javiti ću vam se.“ Ovaj e-mail ŽK ne može predstavljati priznanje duga jer se to nigdje u e-mailu ne navodi, već ŽK govori tužitelju da će proučiti račun i onda se javiti tužitelju.

39. Čak i u slučaju da je JK, sin ŽK, prilikom preuzimanja dokumentacije od tužitelja 20. prosinca 2021. rekao tužitelju „sve će biti plaćeno“ i da je to priznanje duga, i dalje je nastupila zastare cjelokupne tužiteljeve tražbine. Prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Odredbom čl. 245. st. 2. ZOO-a propisano je da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

40. Pogrešno je stajalište tuženika da zastara počinje teći iznova 23. siječnja 2021. navodeći da je ŽK tog dana izričito odbio plaćanje bilo kakvog potraživanja po provedenim radnjama. Odredbom čl. 245. st. 2. ZOO-a je jasno i izričito propisano kada zastara počinje teći iznova u slučaju prekida zastare priznanjem duga. Zastara ne počinje teći iznova kada tuženik izričito izjavi da odbija podmiriti potraživanje. Zastara sukladno odredbi čl. 245. st. 2. ZOO-a počinje iznova teći od dana kada je dužnik priznao dug. Prema tome, čak i da je JK priznao dug prilikom preuzimanja dokumentacije od tužitelja 20. prosinca 2021., to znači da bi zastara počela teći iznova 20. prosinca 2021. te bi i dalje istekao trogodišnji zastarni rok prije podnošenja prijedloga za ovrhu 21. siječnja 2025.

41. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a. Stoga, tužbeni zahtjev je neosnovan.

42. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka ŽK i JK i zastupnika po zakonu tužitelja GK te zastupnika po zakonu tuženika BK sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku. Kako je već obrazloženo, niti jedna stranka ne iznosi činjenicu sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi stranke ugovorile rok plaćanja drugačije od plaćanja nakon svake poduzete radnje. Osim toga, zastara je nastupila čak i ako se početak tijeka zastarijevanja računa od pravomoćnog okončanja postupaka P-153/18 i P-21/20. Nadalje, zastara je nastupila čak i ako je JK priznao dug. Stoga, saslušanje svjedoka i stranaka ne može dovesti do drugačije ocjene prigovora zastare, a time niti do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

43. Nije sporno da je tuženik platio potraživanje tužitelja za radnje iz stavaka 2, 8 i 11 računa broj 7/pos1/1. To ne predstavlja priznanje duga u pogledu ostalih radnji za koje tužitelj potražuje naknadu. Osim toga, iz financijske kartice tuženika (list 97 spisa) i izvadaka s računa Otp banke d.d. (list 98-99 spisa) proizlazi da su te radnje plaćene 2020. godine, dakle, u svakom slučaju više od tri godine prije podnošenja prijedloga za ovrhu, pa to ne utječe na nastupanje zastare tražbine.

44. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa/23).

45. Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

46. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

47. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife/23, sastava podnesaka od 16. siječnja 2026. i 30. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife/23, sastava podneska od 13. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife/23, zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife/23 jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 26. veljače 2026. i 29. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife/23, što ukupno iznosi 1.150,00 eura. Tuženiku su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 287,50 eura i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 188,32 eura u kojem iznosu mu je naloženo platiti tu pristojbu rješenjem od 29. travnja 2025 . (list 32 spisa). Ukupno, priznati troškovi tuženika iznose 1.625,82 eura.

48. Tuženiku pripadaju i zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

49. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu jer obveznik plaćanja te pristojbe nije tuženik, već je to tužitelj.

Zagreb, 5. lipnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku