Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

GžOvr-123/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibenik, kao drugostupanjski sud, po sucu Marti Plančić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja GENERALI OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, (prednik ovrhovoditelja IZVOR UPRAVLJANJE d.o.o. – IZVOR OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Trpinska 9, OIB 02951724955) zastupan po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice GK, OIB [osobni identifikacijski broj], s posljednjom poznatom adresom u Novigradu, Bužinija 26B, radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj: Ovr-762/2019-25 od 30. rujna 2025.g., dana 05. lipnja 2026.g.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-762/2019-25 od 30. rujna 2026.g. II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.198,86 EUR-a.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 354. stavak 1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) koji se u postupku ovrhe (započetom 2008. godine) primjenjuje temeljem članak 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 dalje: OZ) a u vezi članka 14. stavak 6. OZ, nalazeći da mu pripada pravo na naknadu troška kojeg je imao tijekom postupka, neovisno od uspješnosti postupka ovrhe, slijedom čega predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno, pobijano rješenje preinači i naloži ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno prigovorima žalbe, prvostupanjski je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Odgovarajući na prigovore ovrhovoditelja, treba reći da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni ovršni postupak pravomoćno obustavljen iz razloga što sudski ovršitelj na adresi ovršenice nije pronašao ovršenicu (na kojoj adresi je ona nepoznata), a niti je predmetni automobil pronađen na toj adresi niti u okolici naselja Bužinija, te da je iako je sud zaključkom od 4. svibnja 2021. godine pozvao ovrhovoditelja da u roku od 30 dana od primitka zaključka izvijesti sud o mjestu gdje se nalaze pokretnine i motorno vozilo ovršenice, te da će u protivnom ovršni postupak biti obustavljen, ovrhovoditelj da je postupajući po tom zaključku dostavio sudu uvjerenje o prebivalištu za ovršenicu izdanu od MUP, Policijske uprave zagrebačke, dana 12. svibnja 2021. godine, iz koje proizlazi da ovršenica ima prebivalište na adresi koja je navedena u prijedlogu za ovrhu, a nema evidentiranu adresu za sudsku dostavu.

6. Iz gornjeg proizlazi da je predmetni ovršni postupak obustavljen krivnjom ovrhovoditelja koji nije omogućio da se pronađu pokretnine i da se ovrha provede.

7. Irelevantni su navodi žalitelja da je predložio sudu da naloži MUP RH potragu s mjerom radi utvrđivanja točne adrese ovršenice, budući da je adresa ovršenice utvrđena temeljem uvjerenja o prebivalištu za ovršenicu izdanu od nadležne PU MUP- a RH, a takva mjera nije predviđena odredbama čl. 161. i 162. OZ. 8. Naposljetku, u tom pravcu treba imati u vidu da je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 31. ožujka 2021. poslovni broj Su IV-162/2021, zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: Ako je do obustave ovrhe došlo krivnjom ovrhovoditelja, primjerice radi neplaćanja predujma, nedostavljanja adrese, nepostupanja ovrhovoditelja po nalogu suda i slično, tada ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka.

9. Slijedom navedenog, neosnovanu žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 19. stavak 1. OZ).

10. Temeljem čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu žalitelja za naknadu troškova povodom žalbe, a kako sa istom nije uspio, to se taj njegov zahtjev u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a ukazuje neosnovanim.

U Šibeniku, 05. lipnja 2026.g.

S U D A C

Marta Plančić